Connect with us

Feljton

Desnica u Hrvatskoj II

Objavljeno

-

Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu oduvijek je bilo moje načelo, a u ljubavi hrvatskoga naroda ne dam se ni od koga natkriliti. / Natpis na grobu kardinala u katedrali u Zagrebu /

Temeljno, hrvatski narod, svjesno ili ne, žudi onaj dom kome se uvijek, do sad, vraćao nakon svih svojih povijesnih bespuća bilo svojom, bilo tuđom, krivnjom. A taj njegov dom je iskustvo vjernosti kroz vjekove jedinome Bogu. Nije uzalud taj narod sam za sebe rekao: Croatia semper fidelis. A lako bismo se usudili kazati i više: Croatia semper fidelissima! A taj dom je Hrvate nazvao, opet ne slučajno, i ne kao kompliment: Croatia, antemurale Christianitatis! I to ne manje danas kao i ona, turska, vremena kad je taj narod (o)branio Europu od usuda osmanlijskoga vilajeta i nestanka s povijesne pozornice!!! Pa, neka i to bude znano i opetovano!! Drugim riječima, Hrvatska, zdrava i živa, usprkos golemim nastojanjima da je ne bude, ima baš u tome očuvanju usprkos stranim okolnostima za nestanak s lica zemlje, svoj golemi duhovni kapital, poklad vjere i vjernosti. To je snaga koja se ne crpi ni iz čega drugoga, nego li samo iz neba, iz snage uskrsnuća Isusa Krista.

Onaj, tko danas hoće ozbiljno osvojiti srce hrvatskoga naroda, ma kako ono bilo ranjeno i umorno, iscijeđeno, drugoga puta, osim u onoga po toj vjeri, imati ne će. I ne može. Baš stoga što su preko ovoga naroda prošle sve oluje i nevere modernih vremena, a on je, usprkos tome, još na svojim nogama. Iako, po sudu žreca slabe misli, on je kao zaostao za ovim vremenom, i kao nije zreo za demokraciju novoga tipa, za brzinu koja ne može čekati i ne razumije da je ( novčani ) kapital onaj koji kroji sudbinu svijeta! A taj narod, je li, kao što se zna, kapitala nema! To je i početak i kraj „mudrosti“ veleposlanika i poslenika „novoga doba globalnoga sela“ u kojem Hrvatska nije ni sokačić!

Tako oni o Hrvatima stare korjenike zbore i čine! Za takve Hrvatske nikad nema. Niti je bila. Niti je trebala biti. To je druga strane njihove „istine“ o istini što se krije iza izričaja o „velikim domoljubima s rukom na novčaniku“ kako se označava sljedbenike dr. Tuđmana i obnovitelje hrvatske državnosti! Naime, tako veleposlanici toga novoga doba, te „slabe misli“ krste one koji su za Hrvatsku, da nje bude, riskirali sve što su imali – svoj „nevažni“, „provincijalni“ „sitni“ život. A po veleposlanicima „slabe misli“, koja vidi jedino ono što se golim okom vidjeti može. U zbilji to znači da ta misao ne vidi ništa! Ništa budući da ne prepoznaje snagu zdravoga duha koji živi od vjere – u nadi protiv svake nade! ( Sv. Pavao ) U očima tih ljudi, Hrvatska je jedna nevažnost, usputnost. Hrvatsku zbilju takvi promatraju iznutra, ali s velikih svjetskih vidika! I jedino što mogu vidjeti je sitnica.
Zamorno, dosadno i, iznad svega, jadno. Slijepo. Čak ni samo pogrješno.

Dobra ( zdrava ) nada za konstituiranje hrvatske moderne desnice

Prema tome, uvidjeti je i ove unutarnje sile zla, prepoznati ih i raskrinkati, a računati s njima, kao i sa silnicama koje svijetom ravnaju, pa bio to i kapital bez duše i duha, trebala bi biti okosnicom svakoga nacionalnoga okupljanja u Hrvata. Odnosno, u tom kolopletu silnica i odnosa moći u svijetu znati pronaći hrvatsku inačicu umješnosti i uspješnosti može mu biti zbiljskim temeljcem. I jamcem uspjeha.

A kako je u Hrvatskoj sve nacionalno javno prokazano kao desno, pa čak i ekstremno desno, eto prilike onim snagama što se vole označavati desnicom da budu hrvatskim putem izlaska iz provincijalne učmalosti i postanu bakljonošom uspješne, nacionalne i ujedno svjetske, ali ne i globalističke, Hrvatske. U tom smislu, ono, što se danas u Hrvatskoj označava desnim, zbiljskih izgleda za ovakav korjeniti iskorak, koji bi bio zaokret prema preokretu i zbiljskoj ( duhovnoj ) preobrazbi ( obnovi ) ukupnih hrvatskih prilika – nema. Naime, i tu vrijedi načelo: ako je Bog na prvom mjestu, sve je drugo na svom mjestu. Bog, Isusa Krista uskrsloga, a ne gola vlast s kojom se ne zna što bi se činilo i kad bi se je, nekim čudom, u zbrci zamisli u raskoraku s modernitetom i – zadobilo je zbiljski temelj uspjeha. I to baš danas, u ova vremena kad se čini da Bog ne treba jer da je čovjek konačno zaista sam kovač svoje sreće. Kako jadno tako nešto zvuči pred istinom COVIDA 19!?!

Desnica u Hrvatskoj, ali još ne i hrvatska desnica, slijepa je za složaje modernoga doba. S druge strane, svojim uglavnom, deklarativnim pozivanjem na ulogu Crkve u povijesti hrvatskoga naroda u nje nije ništa više od puke riječi. Njoj je prvo pitanje bitka za vlast. Poklad vjere, njezina društvena dimenzija, ali isto tako i njezina dimenzija vječnosti jedva da imaju ikakva mjesta u djelovanju desnice u Hrvatskoj. Ta desnica sav složaj moderniteta, u svojoj goloj gladi za vlast, ne zapaža, a kamo li da bi ga znala tumačiti, prilagoditi mu se i koristiti ga na dobro domovine. A da bi u tom slučaju uspjela Tomislavovu lađu prevesti preko oluja moderniteta, za nju, takvu, nemoguća je misija!
Osim toga, hrvatska desnica, a ne desnica u Hrvatskoj, ne bi gubila vrijeme na povijesne bitke i obračune, a ponajmanje bi se obračunavala s zbiljskim Ocem domovine, vojskovođom i ratnim pobjednikom, ujediniteljem svekolikih hrvatskih pozitivnih povijesnih stečevina i uskrisiteljem moderne Hrvatske – Franjom Tuđmanom.

Naime, ozbiljna i zbiljska hrvatska desnica bi itekako vrednovala i razlikovala uvjete i okolnosti u kojima je on domovinu gradio ni od čega, korak po korak i usuprot nakanama bitnih svjetskih čimbenika! Takva bi desnica razumijevala bitne ograničavajuće okolnosti u kojima je on djelovao. A onda ga ne bi, ni u snu, ni u ludilu, proglašavala gušiteljem demokracije, diktatorom, svojim neprijateljem, onim koji ih je onemogućavao da budu čimbenici, ako ne već odlučujući, a ono bar suodlučujući u tom njegovom golemom djelu bez premca u povijesti hrvatskoga naroda.

Ukratko, hrvatska bi se desnica, a ne desnica u Hrvatskoj, „borila“ protiv Tuđmana, samo boljim Tuđmanom! Kao što se to slučaj u američkoj politici. Tamo se i „lijeva“ i „desna“ Amerika „bori“ i sustavno trudi biti (naj)boljim Lincolnom od Lincolna!! Da se ne kaže – boljim Washingtonom od Washingtona!!!

Krešimir Budimski

Prvi dio:

Desnica u Hrvatskoj!

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari