Connect with us

Politički rentgen

‘Desničar’ Milanović u kaljuži svog udbaškog lexa!  

Objavljeno

-

Sve je posloženo kao u bajci! Autori i promotori zakona „Lex Perković“ su na Pantovčaku, sudac Dobronić Milanovićev kadar je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a Orsat Miljanić, kako se špekulira, preko svojih intimnih veza kontrolira osnovne poluge obavještajnog sustava. Razglabanja o moralnosti i karakternosti predsjednika Milanovića dolaze od naivnih javnih aktera koji su počeli sricati hvalospjeve populističkom showmanu Milanoviću……….

 

 

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

 

Udbaški zakon „Lex Perković“ u režiji Zorana Milanovića i Orsata Miljenića,  njegovog aktualnog predstojnika predsjedničkog ureda na Pantovčaku, nije izmišljen i pisan nužno zbog toga da se njemačkom pravosuđu ne izruče dvije osobe, poglavito Josip Perković i Zdravko Mustač. Onog trenutka kada je za ovim dvojcem dokazanih udbaških ubojica, ili organizatora udbaških ubojstava, pokrenuta međunarodna tjeralica, svakom i polupismenom pravniku ili analitičaru bilo je jasno kao dan da će do izručenja udbaša i suđenja u Njemačkoj sigurno doći.

 

Čini mi se da je „Lex Perković“ duboko u svojoj pozadini imao puno širu sliku. Dakle bilo je potrebno zaustaviti svaki mogući kontinuirani progon udbaša, nakon izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj i nakon pravomoćnosti presude koja je svim normalnim ljudima bila potpuno očekivana. Njemačko pravosuđe jednostavno nije moglo i ne može izgubiti ovako važne pravosudne slučajeve, a zbog toga i je u samom vrhu efikasnosti u svijetu. Ako cijeli ovaj slučaj stavimo u kontekst vremena u kojemu se to događalo, a bilo je to vrijeme jačanja konzervativnih snaga u Hrvatskoj, bilo je to vrijeme najave lustracije, onda bez imalo sumnje možemo tvrditi da je „Lex Perković“ izmišljen da se zaustavi i obeshrabri ideja o široj lustracija hrvatskog društva.

 

Osim toga, nakon uhićenja Perkovića i Mustača, hrvatska je javnost s pravom očekivala raskrinkavanje cijele udbaške hobotnice misleći da će Perković i Mustač pod pritiskom robije otpjevati sve što znaju. No, Josip Perković je jednom prigodom sam sebe snimio kod otvorene peći u koju baca hrpu dokumentacije, što je bila poruka da pjevanja i dokaza neće biti. Svojim zavjetom udbaške šutnje, Perković i Mustač su zadužili mnoge koji i dan danas žare i pale politikama duboke države. Perković i Mustač zadužili su poglavito one koji su u klasičnoj udbaškoj uroti doveli Zorana Milanovića na Pantovčak.

 

Dakako, najveći im je dužnik Zoran Milanović, čovjek koji ima u rukama ključ njihove slobode, a što je još važnije, kroz pomilovanje im može vratiti obraz. Ali ne samo njima, već i cijeloj nelustriranoj udbaškoj hobotnici, osobito onima protiv kojih je njemačko pravosuđe pokrenulo nove istražne radnje i optužne prijedloge.

Sve je posloženo kao u bajci. Autori i promotori zakona „Lex Perković“ su na Pantovčaku, sudac Dobronić Milanovićev kadar je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a Orsat Miljanić, kako se špekulira, preko svojih intimnih veza kontrolira osnovne poluge obavještajnog sustava. Razglabanja o moralnosti i karakternosti predsjednika Milanovića dolaze od naivnih javnih aktera koji su počeli sricati hvalospjeve populističkom showmanu Milanoviću, pa sada, ako se slučajno Milanović odluči pogaziti svoju „čvrstu“ riječ da neće nikoga pomilovati, pa ipak pomiluje udbaše, ponovo će okrenuti pilu naopako i razapeti onoga kojega danas slave s javnim respektom. Kao da im nije bio dovoljan „Lex Perković“ da jednom zauvijek dopru do dubine upitnog karaktera klauna s Pantovčaka?

Slučaj mogućeg pomilovanja nalogodavaca i organizatora udbaških ubojstava došao je do zavidne medijske promocije i kristalno je jasno da se ne radi o nekoordiniranoj ili ishitrenoj operaciji. Grupa hrvatskih generala bliskih Milanoviću ne bi nikada tražila pomilovanje udbaškog dvojca, navodno zbog zasluga u stvaranju Hrvatske u Domovinskom ratu, da to nije dogovoreno na Pantovčaku?

Milanović ne bi nikada podijelio hrpetinu odličja i kojekave željezarije suspektnim likovima da od njih ne očekuje neku vrstu koristi. On nikada ne bi podilazio onima koje je do jučer prezirao da to nema neki dublji smisao. Može li uopće netko zamisliti novo prijateljstvo predsjednika s Hercegovcem, generalom Rojsom? Milanović ne odlučuje sam, on vraća dugove onima koji su ga u klasičnoj uroti doveli na Pantovčak i koji mu danas obećavaju još jedan mandat!

Časni hrvatski generali, pod „vođstvom“ prefriganog Loše, ili su omađijani sjajem Pantovčaka, ili su postali senilni maloumnici kada udbaše stavljaju na pijedestal zaslužnika u stvaranju slobodne Hrvatske? Kao da su Perković, Mustač i ostala udbaška bulumenta imali bilo kakav drugi izbor, nakon što je međunarodna zajednica odlučila da se Jugoslavija mora raspasti, a Hrvatska se osamostaliti. Floskule da ne bi bilo Hrvatske bez udbaša mogu se prodavati samo notornim Hlebincima!

Istina je da bez udbaša koji su jedini kontrolirali ilegalnu kupnju oružja u Domovinskom ratu, ne bi bilo najbogatijih ratnih profitera koji su i dan danas nedodirljivi! Osim toga, Perković i Mustač su glede slobodne Hrvatske desetljećima radili baš potpuno suprotno. Radili su na tome da Hrvatske nikada ne bude, pa su ubijali, hapsili, mučili i zatirali baš sve one koji su sanjali neovisnu državu Hrvatsku. Gdje su ti časni udbaši i Hrvati bili u vrijeme Tita i Rankovića, ili u vrijeme Hrvatskog proljeća? Punili su kazamate!

Mogu li neizbježne povijesne okolnosti u kojima su udbaši sudjelovali u stvaranje Hrvatske biti bilo kakva olakšavajuća okolnost za sve zločine koje su u svom životu počinili protiv ideje stvaranja slobodne države? Može li jednom notornom pedofilu koji je mučio, bludničio, osakatio i usmrtio desetak nevine dječice, pred sudom biti olakotna okolnost to što je u svojoj obitelji bio brižan i dobar otac? Zoran Milanović ne bi trebao imati nikakav problem da Perkoviću i Mustaću u zatvoru osobno dodijeli neki novi red odlikovanja, recimo medalju „Aleksandra Rankovića s lentom“, ali njihovo moguće pomilovanje bit će sulud čin, kao što je bilo suludo donošenje zakona „Lex Perković“!? Milanoviću ne bi trebao biti nikakav problem posmrtno pomilovati i odlikovati generala Slobodana Praljka!?

Ali nemojmo se zavaravati! Pomilovanje Perkovića i Mustača bilo bi Milanovićevo samoubojstvo iz vlastite zasjede i gotovo sam siguran da se to neće dogoditi. Čini mi se da je prije u igri dobro osmišljena PR predstava, jer ako Milanović javno odbije pomilovati udbaše, postat će okrunjeni kralj „hrvatske desnice“, bez koje drugi mandat može samo sanjati! Kao što vidimo „desnica u Hrvatskoj“, još jednom  vrlo lako može postati udbaška korisna budala!? Ostaje nam promatrati čiji je karakter jači, udbaški ili Milanovićev i tko je taj koji u Hrvatskoj vuče konce u Milanovićevoj kaljuži udbaškog lexa?

 

Kazimir Mikašek-Kazo

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari