Pratite nas

Kultura

Deus datus…

Objavljeno

na

„I zavapivši jakim glasom izdahnu“ (Mk 15, 37)

         U vranom nevremenu, u urni vode – gledam Kalvariju – tajnu s kojom se ne dade paradirati ovim svijetom. Nisu to samo ona Beckettova uskršnja zvona koja se u daljini čuju. Nije to samo onaj mrvičak nade, tračak svilene svjetlosti u panorami Noine duge. Ne. To Bog govori… kroz usta uniženih proroka. U rasapu dana, strpljivo ćutim davno ispuštenu milost. Milost koja će posrebriti svijet sićušnog čovjeka…

…zaboravljene uskršnje nedjelje. Zamamni miris borova, čempresa… sjećam se Golgote ispunjene sunčevom svjetlošću. Sjećam se da sam nedavno otišao položiti crvenu ružu na Isusov grob… iznenada se sjetih i Goethovih riječi: „Stoji križ gusto obavijen ružama. Tko je križu pridružio ruže…“ Uskršnji trenutci… Na početku sam spominjao Becketta i njegova uskršnja zvona – sada se prisjećam Bacha i njegove Muke po Mateju. Al’… o njima je isuviše toga rečenoga (njihovi blistavi portreti u raznim slikarskim tehnikama) prebivaju svugdje po ateljeima, muzejima, katedralama, kavanama, kazalištima. Iskreno, radije bih govorio o jednom križevačkom režiseru, koji je susreo Boga u zrelim godinama svoga života. Jednom smo sjedili preko puta prekrasne grkokatoličke katedrale, kad sam u suigri vodenih nanosa jedne gradske fontane – prvi put čuo te divne (nezaboravne) riječi: Ako se čovjek nema kamo sakriti, nema kamo otići, onda neka se sakrije u Isusove rane… to je zadnje uporište… Bog će Te sakriti u sama sebe… Dio tih riječi i sada odjekuju mnome…

         Prije nepunih osamnaest godina, izgnan u vihoru stradanja, naglo se izbrisah djetinjstvo. U polumraku jedne zore, u konvoju spasa… kao skupina beudina u svojim karavanama… zakoračili smo u nepoznato, još jednu datu neizvjesnost izmičućeg života. Bješe to moj zadnji Uskrs u zavičaju… U razaranju se ne daju utišati glomazne topovske cijevi… nakazne avionske bombe… streloviti srebrni meci… Rijetko se događaju primjerja… Izgleda da je bezbolnije dogovoriti nulti merdijan na Greenwich, negoli zaustaviti pobješnjele horde na onu divnu noć koja svojom svjetlošću raspršuje stravične tmine grijeha cijeloga svijeta. Izgleda…

U Starom zavjetu jedan prorok nosi ime koje govori: Hošea (Bog koji ljubi). Ljubi praskozorjima… Ljubi… kao što napisah onaj pritajeni duh mistike – sin Zebedeja i Salome – apostol Ivan: „… svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet.“ (Iv 1, 9) Eh, kad bi čovjek i treptajem zjenice ljubio, sav bi se u ljubav od ljubavi pretvorio. Ne bi bilo onih nesretnika u pučkim kuhinjama, u pohabanim kaputima, napuštenih po parkovima… Ne. Kad bi čovjek ljubio… i sunce bi plakalo, i zvijezde bi plesale. Nijedna hladnoća ne bi bila hladna. Nijedna zora, nijedno svitanje… ni jedan radnik, radnica, student, penzioner… ne bi bio Sam u svojoj patnji! Ona ostarjela reumatična tijela lakše bi podnosila teške godine naborane mučnom reumom… drhtave ruke bi lakše dodirivale tanjur juhe… i sam bi svijet u samome sebi bio majušna oaza ljubavi! Da vjerujemo… da ljubimo… da se istinski u dubinama svojih krnjih srdašaca nadamo… uskrsnuli bismo s Uskrslim! Kakva je samo nezamislivo duboka bol Danog Boga – kad čovjek živi samo poradi samog sebe…

No, na samu divnu uskršnju noć – samozatajni Deus datus (Dani Bog) raskriva svoje neiscrpivo božansko srce u muci, krvi, znoju, smrti i besmrtnosti… s neizbrisivom porukom svijetu – malom sićušnom biću čovjeku: Ne brini se… Ja te ljubimNikada neću odustati od tebe… iako ti sam odustaneš od sebe… Ako ne vjeruješ, samo pogledaj moje probodeno srce za tebe…

[ad id=”68099″] [/ad]

Dražen Zetić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Falio si oče

Objavljeno

na

Objavio

Teško je odrastati bez oca, bilo da te ostavio na ovaj ili onaj način ali teško je!
Mnogi čeznu za svojom djecom ali su primorani napustiti ih zbog one kore kruha, mnogi to rade zbog svoje neodgovornosti! Bilo kako bilo:

Falio si oče

Pročitaj oče što ti imam reći,
ništa ne može stati na put sreći.
Iako mi život nije bio bajka,
bez tebe podiže me majka!

Svu ljubav svijeta mi je dala
a kad bi od umora pala,
znala je svoju tugu da skrije,
osim tebe ništa falilo mi nije.

Samo ti si falio mi oče.
Bez tebe bio sam siroče
i često bi svoje suze krio,
ali sve sam ti oče oprostio!

Da si samo jednom u životu
poklonio mi svoju dobrotu,
da sam jednom sjeo ti u krilo
čini mi se,lakše bi mi bilo.

Od djetinjstva prođe mnogo ljeta,
meni su moja djeca blago svijeta.
Često život čudne priče piše,
ni ja oče,siroče nisam više!

Pružam njima što ti nisi meni
i ne dam bolnoj uspomeni
da u moje srce se uvuče,
živim za sutra,zaboravljam juče’.

Pišem ti priču djetinjstva mog,
oprostio sam ja,oprostit će i Bog
i nikada te ovo upitao ne bi,
ali možeš li oče ti oprostit sebi?

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

ZABORAVLJENI

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Milas: Rekli su mi kako je katolički školski centar ‘Sveti Ivan Pavao Drugi’ izniman primjer kvalitete

Objavljeno

na

Objavio

Izvor za tekst i fotografije: facebook stranica Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH

Državni tajnik Zvonko Milas boravio u Bihaću
 

– U Bihaću smo u Katoličkom školskom centru gdje smo se našli s predstavnicima te obrazovne ustanove koja ima određene probleme u svom funkcioniranju. Da budem precizniji, problem je u financiranju. Tim povodom imali smo sastanke s predstavnicima Unsko-sanske županije i grada Bihaća. Postigli smo dogovor da će Unsko-sanska županija kao nadležna instanca za financiranje obrazovnih ustanova na ovom području na svom sljedećem skupštinskom zasjedanju učiniti sve kako bi KŠC “Sveti Ivan Pavao Drugi” našao svoje mjesto u njihovom proračunu, kazao je Milas

Državni tajnik Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas danas je posjetio Bihać gdje se sastao s predstavnicima  tamošnjeg Katoličkog školskog centra te s predstavnicima lokalne i regionalne vlasti: gradonačelnikom grada Bihaća Šuhretom Fazlićem i premijerom Unsko-sanske županije Mustafom Ružnićem. Posjet Bihaću državni tajnik iskoristio je i  za posjet kući časnih sestara Klanjateljica krvi Kristove, koje ove godine obilježavaju 125 godina od dolaska i djelovanja u ovdašnjoj župi Svetog Antuna Padovanskog.

Državni tajnik Milas se najduže zadržao u prostorijama Katoličkog školskog centra “Sveti Ivan Pavao Drugi” gdje je razgovarao s ravnateljem vlč. Borisom Ljevakom o situaciji u ovoj obrazovnoj ustanovi. Nakon današnjih sastanaka, gospodin Milas dao je i intervju novinarki Ivani Perkovac za “Glas Hrvatske” u kojem je naglasio razloge posjeta ovom području.

– U Bihaću smo u Katoličkom školskom centru gdje smo se našli s predstavnicima te obrazovne ustanove koja ima određene probleme u svom funkcioniranju. Da budem precizniji, problem je u financiranju. Tim povodom imali smo sastanke s predstavnicima Unsko-sanske županije i grada Bihaća. Postigli smo dogovor da će Unsko-sanska županija kao nadležna instanca za financiranje obrazovnih ustanova na ovom području na svom sljedećem skupštinskom zasjedanju učiniti sve kako bi KŠC “Sveti Ivan Pavao Drugi” našao svoje mjesto u njihovom proračunu, kazao je Milas i izrazio svoje mišljenje kako je iznimno zadovoljan čuvši riječi od predstavnika vlasti kako je KŠC kao obrazovna ustanova iznimno kvalitetna te je to i jedan od razloga što je i opstao cijelo ovo vrijeme i obećanja kako će on dobiti puninu u financiranju na zadovoljstvo osoblja i 500 učenika, kako onih iz osnovnih škola tako i srednjoškolaca, kazao je Milas i istakao kako ovu školu većim dijelom pohađaju učenici nehrvatske nacionalnosti.

Od drugih problema koji muče Hrvate koji žive u Bihaću i Unsko-sanskoj županiji najveći su iz područja cestovne infrastrukture (ceste, prilazi,…), kazao je državni tajnik što otežava normalan život.

– U tom smislu dogovorili smo se da se ubrzo ponovno nađemo i mi, ali i kolege iz središnjeg ureda za obnovu, Gradonačelnik i premijer i potražimo rješenja koja će pomoći Hrvatima da im život bude što jednostavniji, što ljepši i što bolji, čime će se oplemeniti i životi drugih ljudi koji žive na ovom području kazao je za “Glas Hrvatske” državni tajnik Zvonko Milas za vrijeme svoga posjeta Bihaću i Unsko-sanskoj županiji.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari