Pratite nas

Kultura

Deus datus…

Objavljeno

na

„I zavapivši jakim glasom izdahnu“ (Mk 15, 37)

         U vranom nevremenu, u urni vode – gledam Kalvariju – tajnu s kojom se ne dade paradirati ovim svijetom. Nisu to samo ona Beckettova uskršnja zvona koja se u daljini čuju. Nije to samo onaj mrvičak nade, tračak svilene svjetlosti u panorami Noine duge. Ne. To Bog govori… kroz usta uniženih proroka. U rasapu dana, strpljivo ćutim davno ispuštenu milost. Milost koja će posrebriti svijet sićušnog čovjeka…

…zaboravljene uskršnje nedjelje. Zamamni miris borova, čempresa… sjećam se Golgote ispunjene sunčevom svjetlošću. Sjećam se da sam nedavno otišao položiti crvenu ružu na Isusov grob… iznenada se sjetih i Goethovih riječi: „Stoji križ gusto obavijen ružama. Tko je križu pridružio ruže…“ Uskršnji trenutci… Na početku sam spominjao Becketta i njegova uskršnja zvona – sada se prisjećam Bacha i njegove Muke po Mateju. Al’… o njima je isuviše toga rečenoga (njihovi blistavi portreti u raznim slikarskim tehnikama) prebivaju svugdje po ateljeima, muzejima, katedralama, kavanama, kazalištima. Iskreno, radije bih govorio o jednom križevačkom režiseru, koji je susreo Boga u zrelim godinama svoga života. Jednom smo sjedili preko puta prekrasne grkokatoličke katedrale, kad sam u suigri vodenih nanosa jedne gradske fontane – prvi put čuo te divne (nezaboravne) riječi: Ako se čovjek nema kamo sakriti, nema kamo otići, onda neka se sakrije u Isusove rane… to je zadnje uporište… Bog će Te sakriti u sama sebe… Dio tih riječi i sada odjekuju mnome…

         Prije nepunih osamnaest godina, izgnan u vihoru stradanja, naglo se izbrisah djetinjstvo. U polumraku jedne zore, u konvoju spasa… kao skupina beudina u svojim karavanama… zakoračili smo u nepoznato, još jednu datu neizvjesnost izmičućeg života. Bješe to moj zadnji Uskrs u zavičaju… U razaranju se ne daju utišati glomazne topovske cijevi… nakazne avionske bombe… streloviti srebrni meci… Rijetko se događaju primjerja… Izgleda da je bezbolnije dogovoriti nulti merdijan na Greenwich, negoli zaustaviti pobješnjele horde na onu divnu noć koja svojom svjetlošću raspršuje stravične tmine grijeha cijeloga svijeta. Izgleda…

U Starom zavjetu jedan prorok nosi ime koje govori: Hošea (Bog koji ljubi). Ljubi praskozorjima… Ljubi… kao što napisah onaj pritajeni duh mistike – sin Zebedeja i Salome – apostol Ivan: „… svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet.“ (Iv 1, 9) Eh, kad bi čovjek i treptajem zjenice ljubio, sav bi se u ljubav od ljubavi pretvorio. Ne bi bilo onih nesretnika u pučkim kuhinjama, u pohabanim kaputima, napuštenih po parkovima… Ne. Kad bi čovjek ljubio… i sunce bi plakalo, i zvijezde bi plesale. Nijedna hladnoća ne bi bila hladna. Nijedna zora, nijedno svitanje… ni jedan radnik, radnica, student, penzioner… ne bi bio Sam u svojoj patnji! Ona ostarjela reumatična tijela lakše bi podnosila teške godine naborane mučnom reumom… drhtave ruke bi lakše dodirivale tanjur juhe… i sam bi svijet u samome sebi bio majušna oaza ljubavi! Da vjerujemo… da ljubimo… da se istinski u dubinama svojih krnjih srdašaca nadamo… uskrsnuli bismo s Uskrslim! Kakva je samo nezamislivo duboka bol Danog Boga – kad čovjek živi samo poradi samog sebe…

No, na samu divnu uskršnju noć – samozatajni Deus datus (Dani Bog) raskriva svoje neiscrpivo božansko srce u muci, krvi, znoju, smrti i besmrtnosti… s neizbrisivom porukom svijetu – malom sićušnom biću čovjeku: Ne brini se… Ja te ljubimNikada neću odustati od tebe… iako ti sam odustaneš od sebe… Ako ne vjeruješ, samo pogledaj moje probodeno srce za tebe…

[ad id=”68099″] [/ad]

Dražen Zetić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Marija Dubravac objavila još jednu sjajnu zbirku domoljubnih pjesama

Objavljeno

na

Jedna od najboljih hrvatskih pjesnikinja, Marija Dubravac, koja već 50 godina živi u Australiji (rodom iz Štitara, Slavonija) ovih je dana objavila novu, sedmu, knjigu pjesama – „Dok mu hrašće bura vije“.

Knjiga donosi (na oko 440 stranica)  niz domoljubnih pjesama, od koje su mnoge posvećene hrvatskim braniteljima, Domovini, obitelji, ili pak dobro poznatim povijesnim ličnostima i događanjima. Mnoge su joj i uglazbljene, a poglavito se ističu one koje je uglazbio Stanko Šarić i snimio s „Najboljim hrvatskim tamburašima“.

U predgovoru Žarko Dugandžić piše da je riječ o književnici koja je „potpuno uživljena u svaku poru hrvatskog bića, koja izgara za svojim rodnim krajem, za Hrvatskom, kojoj je posvetila svaki trenutak svojega ovozemaljskog života“ te da je ona „svjetionik hrvatskog domoljublja.“

„Kako bi lakše razumjeli moju patnju za rodnim krajem, dovoljno je spomenuti kako od 1969.-1991., zbog komunizma, poput golemog broja hrvatskih sinova i kćeri, nisam vidjela Štitare, moje rodno selo, te oca i majku koji umriješe željni mene i ja njih – svojedobno je kazala, prigodom otkrivanja njezine spomen-ploče i zasađenog hrasta njoj u čast u parku osnovne škole u njezinom rodnom mjestu. Tada je i poručila da je svoju neizrecivu tugu zbog gubitka Domovine i roditelja pretočila u pjesme, koje su joj, ustvrdila je, bila „najveća utjeha na trnovitim putovima tuđine“.

Svoju zbirku, ilustriranu brojnim fotografijama, s ljubavlju je posvetila „svakom živom i pokojnom hrvatskom iseljeniku – patniku, istinskom domoljubu, na sve četiri strane svijeta, koji unatoč proživljenim mukama u tuđini, poput stoljetnoga hrasta, čije grane trgahu najljući cikloni i oluje, ostade neslomljiv, vjeran Bogu i idealima svojih predaka“.

Na kraju ove vrijedne i zanimljive knjige, književnica je objavila i popis hrvatskih domoljuba: ubijenih, nestalih i onih koje UDBA nije uspjela ubiti ili oteti.

Sve u svemu, ovo je, po ocjenama kritičara, a još više njenih brojnih čitatelja, odlična, sjajna zbirka pjesama, vrhunske, originalne majstorice pisane riječi.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje trilogije Višnje Starešine 11.12. u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

U utorak 11.12 u 19 sati u dvorani Vijenac nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29a bit će predstavljena trilogija Višnje Starešine, koja u tri knjige prati hrvatski put kroz  međunarodni ratni, mirovni i sudski laboratorij, od Haaga 1991. i bitke za međunarodno priznanje države do Haaga 2017. i posljednje presude Haaškoga suda, političkom i vojnom vrhu  Herceg- Bosne. Uz autoricu, knjige će predstaviti Ivana Petrović, vanjskopolitička komentatorica i urednica na Novoj tv i dr Ivica Šola, profesor komunikologije i politički komentator.

Trilogija se sastoji od obnovljenog i značajno dopunjenog izdanja knjige  Vježbe u laboratoriju Balkan: Rat i mirovni proces 1991-1995., dopunjenog izdanja knjige Haaška formula: Pioniri međunarodne pravde i knjige Hrvati pod KOS-vim krilom: Završni račun Haaškog suda.

“Mislim da ova trilogija ima posebnu važnost u našem  kulturnom, društvenom i znanstvenom kontekstu, kao da su sve tri  knjige pisane ovih dana. U onom vremenu u kojem su nastajale bile su zapravo anticipacija našeg sadašnjeg povijesnog trenutka. Možda bi bilo prejako reći, ali ja ću se usuditi možda i to reći : da su ove knjige imale i imaju proročki naboj”, rekao je na prvom predstavljanju trilogije u ime suizdavača  dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, dodavši da one: „zapravo tvore onu središnju os oko koje se raspliće povijest događaja važnih za stvaranje samostalne Hrvatske, ali i za razumijevanje svih onih procesa koji su to nastojali spriječiti ili onemogućiti i koji dandanas  sprečavaju našu domovinu da živi i diše punim plućima svoju slobodu i svoju samostalnost.

Dr. Davor Derenčinović, predstojnik katedre za kazneno pravo na Pravnome fakultetu u  Zagrebu je pak ustvrdio da su: “ Ove istine o kojima je u ove tri knjige pisala gđa. Starešina  zapravo stare istine. Samo je pitanje kome su one bile poznate. A i oni kojima su bile poznate, često se nisu mogli čuti  na pravim mjestima, zato što oni nisu bili dio tzv. mainstreama. A oni koji su bili dio tog mainstreama,  iz danas poznatih razloga nisu o tome progovarali. A mogli su, i trebali su. Danas možemo o tome na drugi način progovarati, ovo nisu vremena kada bi neki nedobronamjerni  na te istine mogli upirati prstom nazivajući ih urotama ili teorijama zavjere.….“

Prema Davoru Ivi Stieru, zastupniku u Saboru RH i bivšem ministru vanjskih poslova, ova trilogija Višnje Starešine nije samo „plod  njezina izvjestiteljskog rada u Ženevi i kasnije u Haagu, nije niti samo prikaz i tumačenje ključnih procesa u stvaranju moderne hrvatske države finim i preciznim analitičkim pristupom. Sve je to dakako prisutno. No povrh svega toga, nudeći formulu za razumijevanje na prvi pogled kompliciranih poteza globalnih i kontinentalnih sila  Višnja Starešina pokazuje put kojim Hrvatska i danas može osigurati svoje interese u svijetu koji se neprestano mijenja. Odgovorno igrajući takvu ulogu Hrvatska može samopouzdanije i učinkovitije djelovati i prema svome jugoistoku. To je naravno esencijalno važno zbog svega onoga što Starešina analitički izlaže u svojim knjigama vezano uz situaciju u BiH, položaj Hrvata u BiH te za oblikovanje odnosa u susjednoj regiji jugoistočne Europe. Ali ne po šabloni starih jugoslavenskih struktura, već u skladu s interesima moderne hrvatske države. U tom pogledu, ova je trilogija ujedno i poticaj i putokaz za razvoj takve državne politike.“

U predstavljanju trilogije u  Vijencu, predstavljači I. Petrović, I Šola i V. Starešina, kako najavljuju, neće zaobići niti zbivanja u današnjem „laboratoriju“ i Hrvatskoj u njemu.

Više o informacija knjigama  i filmovima Višnje Starešine i mogućnostima njihove narudžbe možete saznati na  njezinim mrežnim stranicama: www.visnjastaresina.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari