Pratite nas

Komentar

Devet razloga da se iziđe na izbore i bira PROMJENA

Objavljeno

na

Predsjednički izbori su izbori za skoro najnevažniju političku funkciju u pogledu operativnih kompetencija, ali su izbori s najvišim udjelom simbolike i poruka kakva bi trebala biti budućnost naroda i države.

izbori_600x346Predsjednik/ica je simbolika, šef države u percepciji naroda, osoba koja predstavlja uglavnom politički i duhovni smjer kojim bismo se trebali kretati. Zato predsjednički izbori i jesu uvijek ideološko pitanje, koliko god da navodni “neutralni i neideologizirani” tvrdili suprotno.

Politika bez ideologije je ko vino bez alkohola.

Na ovim predsjedničkim izborima imamo dva kandidata (uf jesam otkrio nešto novo :))

Od ta dva kandidata, oprostite na muškom izražavanju, naporno mi je genderirat svaku riječ, niti jedan ne odgovara idealnim pretpostavkama naroda koji je već godinama u krizi: moralnoj, duhovnoj, a posebno ekonomskoj. Predsjednik ne će moći donositi odluke koje bi mogle poboljšati ekonomsko stanje, tim više što je ono katastrofalno pa ga i najbolji predsjednik ne može brzo popraviti, a ova vlada je toliko uvjerena u ispravnost puta prema provaliji da je jedino za nadati se da će uskoro nestat novaca u državnoj blagajni pa da se narod osvijesti i počne koristiti svoje pravo da smjenjuje nesposobne.
Tu smo već kod razloga:

1) U demokraciji vlast pripada narodu – i to većini – Izborom Josipovića bi narod još jednom pokazao da uopće nije svjestan mogućnsoti da se politika mijenja smjenjivanjem političkih kasta sve dok na vlast ne dođu novi ljudi. Kolinda nije novak, nije ništa novo, ali bi smjena Josipovića bila poruka da nitko nije Bogom dan. Svaki sljedeći političar bi morao znati da narod mijenja one koji ne rade.

2) Kažnjavanje nerada – Josipović u svojem mandatu nije odradio ništa od onoga što je obećavao, a najmanje se zalagao za pravdu prema ugroženima. Njegov rad se svodio na prikupljanje poena u njemu bliskim agencijama za ispitivanje javnog mišljenja, na protokolarne prijemove radnika, ali je mirno gledao kako se urušava gospodarstvo.

3) Raskid s komunizmom– Na ovaj razlog će mnogi reći da nema komunizma, al ako se ozbiljno pozabavimo tom tematikom uvidjet ćemo da je komunistički sustav sveprisutan. Od FINE do zatvaranja studenata jer su lijepili plakate na kojima iznose kritiku komunizma. Josipović kao predsjednik je na najbrutalniji način u svojem mandatu promovirao vrijednosti koje su u čistoj suprotnosti s načelima slobode i odricanja od svih diktatorskih ideologija. On je bio čista suprotnost svakom usporedivom predsjedniku Europe koji nebi ni dana izdržao na svojoj fotelji da se usudi relativizirat ili simpatizirat nekoga tko je bio simbol i nositelj neke diktature. Josipović je osoba koja je bez imalo srama krenula u izbornu kampanju s trga komunističkog diktatora Tita. Razumljivo je da u Hrvatskoj ima još ljudi koji tuguju za komunizmom, al to nije razlog da predsjednik očijuka s idejama diktature. I u nacizmu su neki bili sretni.

4) Borba zaslobodu i branitelji – Josipović je na najbezobrazniji način pokušao usporediti hrvatske branitelje koji su stvarali slobodnu i demokratsku Hrvatsku s partizanima koji su stvarali Jugoslaviju te time pokušao izjednačiti hrvatski grb na vojnoj odori hrvatskog vonjnika s petokrakom koju su nosili oni koji su razarali Vukovar. U Savskoj već više od 70 dana protestiraju najteži hrvatski invalidi, ljudi koji su svoje tijelo dali za slobodu. Jedino što je Josipović napravio je bio smušeni protokolarni posjet i pokušaj da ih nagovori da odustanu da bi on u miru mogao opet biti predsjednik. Ni traga empatiji, o kojoj svi bruje, ni traga inteligenciji koja mu se pripisuje, ni traga uglađenosti kojom se diči. On ima obraza koristiti ih kao opravdanje svoje očekivane pobjede iako su ti isti izrijekom pozvali narod da njemu ne daju glas. Mogli su šutjeti, ali nisu. Oni se nisu odlučili ni za jednog od tri preostala kandidata, ali su izrijekom rekli: samo ne Josipović . Naravno da ima i branitelja koji ga podražvaju, to je njihovo pravo, al činjenica da predsjednik nije učinio skoro ništa da se s prosvjednicima pregovara govori da su oni njemu samo teret u ovo izborno vrijeme, a ne stvarna briga. On tvrdi da je bio i bit će aktivni predsjednik, a nije u stanju odlučno stati u obranu prava na dostojanstven život branitelja?

5) Umirovljenici i ovršene obitelji – Josipovića u kampanji ovršene obitelji i umirovljenici zanimaju smao marginalno. U njegovom mandatu je mirno gledao kako se smanjuju mirovine, kako se povećava broj obitleji pod blokadom, a nije nikakvim posebnim djelima pokazao da ima osjećaj za tu socijalno ugroženu skupinu. Njega ne zanima hrvatski umirovljenik, njega zanima njegov glas, a dobiva ga samo pomoću nečinidbe i neuplitanja, što bi predsjednik morao.

6) Gospodarstvo – promjene u ustaljenoj politici si neophodne da bi došlo do stvaranja radnih mjesta, a Josipović je glavni eksponent ove vlade, iako ne formalno. On je jedan od ekipe iz samoga vrha. Ova vlada od do sada nije uspjela zaustavii pad gospodarstva, iseljavanje mladih i stabilnost pravnog sustava koja je neophodna za investicije. Umjesto toga oni govore da su najbolji, optužuju paušalno prethodnike i ne provode strukturne reforme. Josipović je njihov kandidat i glas za njega bi bio signal da se može nastaviti istim smjerom.

7) Korupcija – Josipović svako malo ističe korumpiranost nekadašnjih HDZ-ovih šefova. S pravom. Mogli bismo mu vjerovati kada bi istim žarom isticao korumpiranost svih političara i elita bez obzira na stranačku pripadnost. Ako samo letimično pogledamo imena ljudi koji su upleteni u korupcijske afere onda možemo zaključiti da korupcija u Hrvatskoj nema boju, ona je općepolitička pojava. Njegova borba protiv korupcije je očito hinjena i služi samo optuživanju političkog protivnika, a ne stvarnom raščišćavanju močvare u kojoj se guši hrvatsko društvo.

8) Neohodnost promjena – Hrvatska se nalazi u predgrčkom stanju. Vrijeme za promjene pomalo ističe. Premijer i vlada su toliko zaraženi svojim likom i djelom da niti ne primjećuju da nam je gospodarstvo u ponoru, da se mladež iseljava i da možemo očekivati bankrot. Hrvatska suverenost ne postoji ni na jednom jedinom prodručju, a nema nikakvih znakova da je netko u stanju reći da je dosta. Izbori su prigoda da dođe do promjene, pa makar i površne, ali bez malih koraka nema ni onih velikih. Glas Josipoviću bi bio pritisak na papučicu gasa, a ne povlačenje simboličke kočnice pred provalijom.

9) Jasna poruka o snazi naroda – neizborom Josipovića poslat ćemo poruku svima koji nas žele vratiti u Jugoslaviju, znam da će sad neki skočit, da je to prošlo još nesvršeno vrijeme. Poslat ćemo im poruku da smo sposobni smijeniti ih i nasuprot činjenici da drže sve medije, da uvode kazne za pisanu riječ i plakate, da ponovno uvode komunističke metode i da sustavno pokušavaju negirati veličanstvenost borbe za slobodu. Poslat ćemo im poruku da hrvatski narod nije uškopljen nego da je svjestan svoje odgovornosti za promjene.


P.S. Razlog. Izlaskom na izbore i glasanjem za promjene ćemo izabrati Kolindu, koja bi si mogla umisliti da je ona Bogom dana i upasti u istu šprancu kao i Josipović. Na nama je da i njoj i HDZ-u pošaljemo poruku da nije izabrana da bi nastavila kao njezin prethodnik. Nek i ona osjeti da je dobila kredit, nadam se švicarski, da je izabrana jer narod želi promjenu dosadašnje politike. I njoj možemo poslat poruku da je predsjednica funkcija u službi naroda, demokracije, slobode i hrvatske države, a ne u službi bilo koje partije ili ideologije. Poslat ćemo i njoj poruku da je lako smjenjiva.
Ako narod smijeni Josipovića uz svu ovu okovanost medija, svu umreženost i sve novce, onda će taj isti narod smjeniti i tebe Kolinda ako ne ostvariš ono što obećavaš.

P.P.S. Iziđimo na izbore i pošaljimo poruku da nismo okovani njihovom snagom koju crpe iz naše letargije i beznađa.

Vinko Vukadin

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Prof. dr. sc. Zdravko TOMAC: Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje

Objavljeno

na

Objavio

Slobodan Praljak već danas se može reći da je trajno ušao kao velikan u povijest hrvatskog naroda ali isto tako da će prijepori oko Slobodana Praljka bitno odrediti budućnost hrvatskog naroda. Svojom smrću Praljak je jasno poručio da kao častan čovjek ne može živjeti pod stigmom da je ratni zločinac. Da bi obranio svoju slobodu i svoju čast popio je čašu otrova i poslao jasne poruke svom hrvatskom narodu.

Jasno je rekao da ne želi imati ni grob ni spomenike, da ne želi da se njegov život i junačko djelo zloporabi. Ispunjena mu je želja i njegov prah rasut je po Mirogoju.

Međutim, Praljak je cijelim svojim životom i djelom, a posebno birajući slobodu i dostojanstvo i s prezirom odbijajući lažnu presudu da je ratni zločinac, poslao i jasne poruke svom hrvatskom narodu. Ta poruka je: Borite se za slobodu! Borite se za čast! Nemojte kapitulirati! Nemojte prihvatiti lažne presude, lažnu krivnju! Borite se za istinu i nikad ne odustajte!

Nema nikakve dvojbe da će ta borba biti teška, mukotrpna i dugotrajna jer postoje moćne snage u međunarodnoj zajednici ali i u hrvatskom narodu koje represijom, pritiskom, lažnim optužbama traže da hrvatski narod i hrvatska država padne na koljena i da pod tim pritiskom svoga heroja i ljudinu prihvati kao ratnog zločinca kojem treba oduzeti generalski čin i sva odličja.

Znači veliki je pritisak na većinu hrvatskog naroda koji se nedvojbeno izjasnio da je general Praljak nepravedno osuđen, da je Hrvatska nepravedno optužena i da je Praljak častan čovjek koji je u ratu često dovodio u pitanje i vlastiti život da bi spašavao živote muslimanske djece i srpskih žena, da se borio protiv zločina s hrvatske strane. Dakle, radi se o čovjeku koji po svom životu i djelu zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za humanost i mir a ne ratni zločinac.

To dugo vremena već pišem i zastupam i prije ovog, istovremeno tragičnog i junačnog, čina generala Praljka i prije ove sramotne presude Haškog suda.

Bio sam na komemoraciji koja je bila veličanstvena, emocionalna, ljudska. Na kojoj su se mnogi “tvrdi muževi” rasplakali. Užasnut sam što je dio medija, političara, nevladinih udruga pa i dio međunarodne zajednice taj veličanstveni ljudski oproštaj od velikog čovjeka nazvao slavljenjem presuđenog ratnog zločinca. Svi ti ljudi koji su došli bili su potreseni, bili su uvjereni a tako se i govorilo o Praljku, da se radi o ljudini, humanisti, velikom domoljubu a ne ratnom zločincu i kriminalcu.

Kao i svi mi koji smo bili na toj komemoraciji smatram da je potrebno nastaviti borbu za istinu, da je to naš dug, ne samo prema generalu Praljku nego i svim braniteljima, dug prema našoj domovini, koja se i dalje lažno optužuje.

Moram reći da sam uznemiren, da sam zgrožen ponašanjem jednog dijela hrvatskih političara i medija koji usprkos činjenicama pokušavaju zabraniti nama koji govorimo istinu o Praljku i Haškom sudu javno djelovanje.

Kažu da je veća nepravda ako jedan nevini čovjek bude osuđen nego ako kaznu izbjegne deset zločinaca.

Nema nikakve dvojbe, a o tome sam napisao cijelu knjigu, puno članaka, da je Haški sud politički sud, da je prema hrvatskom narodu nepravedan, da su presude iskonstruirane na temelju izmišljenog i nedokazanog udruženog zločinačkog pothvata. Dogodio se paradoks, haški suci su najprije jasno rekli da nema udruženog zločinačkog pothvata, da se ne sudi državama nego pojedincima ali su onda cijelu osudu upravo temeljili na tom udruženom zločinačkom pothvatu, za koji su sami rekli da ga nema.

Istina o životu i djelovanju Slobodana Praljka je dokazana, čak se to i ne osporava, ali ga se nepravedno optužuje za zločine drugih. Praljak je na djelu pokazao kako je bio spreman žrtvovati vlastiti život da spasi muslimanku djecu i srpske žene. Praljak je na djelu pokazao kako se vodi častan rat i to mu nitko ne osporava. Ali su osporili svjedocima da to na sudu kažu. Na sudu su naveli niz novih činjenica koje pokazuju da Praljak nije kriv za ono za što ga optužuju ali su ga usprkos toga osudili kao ratnog zločinca.

I sad je pitanje svih pitanja, kako se odnositi prema toj nepravdi? Neki kažu, točno je Praljak nije kriv ali zbog širih interesa i zbog pritiska međunarodne zajednice i zbog činjenice da ga je osudio sud Ujedinjenih naroda treba tu presudu prihvatiti bez obzira što je nepravedna, jer ako se tome opiremo nanijet ćemo nove štete hrvatskom narodu.

Oni koji su cijelo vrijeme željeli da se osudi Hrvatska i hrvatski narod trijumfiraju i vesele se i traže ne samo da se prihvati Praljkova nepravedna presuda nego da ga se tretira na djelu kao nemoralnog zločinca da mu se izbriše sve ono veliko što je napravio za hrvatski narod, da mu se uzmu odličja i čin generala.

Taj pritisak raste iz dana u dan a on se pokazuje i na primjeru da se nacionalni portali brišu s Facebooka, da su se mnogi ljudi uplašili i pod pritiskom odustali od dolaska na komemoraciju i od borbe za istinu.

Treći, a to je većina hrvatskog naroda ne želi baciti “koplje u trnje”, nastavlja se boriti za istinu i neće se prestati boriti dok se istina ne utvrdi i skine stigma s generala Praljka kao navodnog ratnog zločinca.

To nije prvi slučaj u povijesti, da časni ljudi, koji imaju savjest, osporavaju zakonite presude i ne prihvaćaju presude nevinim ljudima, ako su uvjereni da su presude nepravedne. Veliki pisac Emil Zola proslavio se kao moralni velikan u poznatoj Dreyfussovoj aferi, kada je branio nevinost jednog francuskog časnika i kada je na njega izvršen strahoviti pritisak da ruši pravni sustav.

Hrvatski narod je branio i istinu o Alojziju Stepincu godinama, usprkos presude suda, i nije odustao od borbe za istinu.
Uostalom koliko je nevinih ljudi pogubljeno na bazi zakonskih presuda u staljinističkim sustavima, pa i u Jugoslaviji. Koliko ljudi je izgubilo život po presudama fašističkih režima?

Dakle, ogroman je broj u povijesti nevino osuđenih ljudi. Danas navodno živimo u demokratskom svijetu kada bi jedno od temeljnih prava trebalo biti da nema ničega nedodirljivog, da građani po svojoj savjesti imaju pravo suprotstaviti se i presudama koje su formalno donešene po zakonu ali su posljedica pogrešnih odluka i krivotvorina.

Dakle, Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje. Ne radi se samo o generalu Praljku, on je samo ključna točka na kojoj će hrvatski narod odlučivati kojim će putem ići. Vodit će se teška borba između onih koji su spremni prihvatiti reviziju naše povijesti, nametnute krivotvorine o krivnji hrvatskog naroda, koji su spremni prihvatiti da bez sumnje veliki heroj, humanist, general Praljak bude ne samo tretiran kao ratni zločinac nego i traže niz mjera da mu se oduzme svaka čast, odličja i generalski čin.

Savjest čovjeka je najvažnija. Svaki čovjek mora postupati u skladu sa svojom savjesti. Najmanje cijenim one ljude koji znaju da je Praljak velikan i humanist a ne zločinac ali koji zbog svoje karijere i nekih interesa spremni su prihvatiti laži i lažne optužbe. Ne samo to nego su i spremni optuživati sve one Hrvate koji postupaju u skladu sa svojom savješću i koji kažu: ne prihvaćamo lažne optužbe, ne prihvaćamo diktate, borit ćemo se i izboriti za slobodu i istinu.

Preporučam svima koji su u dvojbi o čemu se tu radi da pažljivo pročitaju sjajan i istiniti govor prof. dr. Miroslava Tuđmana na komemoraciji generalu Slobodanu Praljku. U skladu s tim govorom svi Hrvati koji su domoljubi, koji postupaju po svojoj savjesti trebaju djelovati i nastaviti se boriti za istinu.

Ne bih si oprostio da nisam bio na komemoraciji. Ta komemoracija vratila mi je vjeru u moralnu snagu hrvatskog naroda.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/Hrvatska Danas

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh

Objavljeno

na

Objavio

Predstavka s potpisima više od 6 000 građana je predana.

Idući korak je informiranje studentske populacije iz cijele EU o najvećem gaženju prava u Europi, degradiranja Hrvata u BiH. Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh.

Hvala i Indexu na live prijenosu i medijskom praćenju. Ipak nam je žao njihovog cijenjenog novinara koji je od šoka jer je sve prošlo dostojanstveno i časno zaboravio nadodati jednu nulu kada je pisao o odazivu. Mi studenti mu to nećemo zamjeriti! Poslije kiše dolazi sunce. 

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

 

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari