Pratite nas

Život

Devetu godinu za redom služena sv. Misa za sve poginule duvandžije

Objavljeno

na

Misa za poginule održava se, već tradicionalno, devetu godinu za redom, zadnje nedjelje u kolovozu kod Divina groba na Kedžari.

Vran planina, osim po legendi o Mijatu Tomiću i Divi Grabovčevoj, javnosti je poznata i po stvarnim pričama i događajima onih koji su, noseći duhan na leđima iz Hercegovine u Bosnu, pokušavali nešto zaraditi za svoju obitelj.

U to vrijeme vladala je represija jugoslavenske milicije i prodaja duhana na taj način bila je teški grijeh. Glavni putovi (točnije rečeno staze) iz Hercegovine prema Bosni, tada su vodili preko Vran planine. Osim milicije, opasnosti su bile brojne, od nevremena do snježnih oluja u kojima se vrlo lako stradavalo.

Prešavši Vran planinu, moralo se odlučiti kojim putem ići, jer izravno spuštanje prema rijeci Rami preko Orašca, zbog čestih kontrola, patrola, ali i izdaja bilo je više nego rizično. Obilazilo se preko Proslapske planine, pa preko Zahuma i dalje za Bosnu, ili se birao pravac koji je preko Gračanice i kanjona Volujak, također vodio brema Bosni.

U znak sjećanja na te ljude, kojih je svake godine sve manje, u nedjelju je na Kedžari, već devetu godinu za redom služena sv. Misa za sve poginule duvandžije, kao i za sve one koji su poginuli čuvajući stada, braneći dom, javlja Rama-Prozor.info

Na ovogodišnjem misnom slavlju sudjelovalo je nekoliko stotina vjernika iz Rame, Doljana, Rakitna, Posušja, Tomislavgrada… Svetu misu predvodio je i pod njom propovijedao fra Ante Šimunović, župnik župe Gračac, uz suslavlje fra Stjepana Pavličevića, župnika župe Doljani.

Jozo Pavković iz Rakitna bio je jedan od onih koji je nosio duhan ovom rutom, a koji je u nedjelju bio na misi. ”Nisam znao ništa, a morao sam znati sve“ kaže Jozo, koji je s dvanaest godina započeo nositi duhan da bi zaradio za sebe i svoju obitelj koru kruha. Oca ne pamti a majka mu je s 23 godine ostala udovica. Kad mu je bilo 12 godina nije imao ni opanaka, bosonog je išao 12 dana u Bosnu da bi prodao dvanaest kilograma duhana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Zaboravljena ulica u četvrtom najvećem hrvatskom gradu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Zdenko Roso,

Rubrike Vjerovali ili ne često zaokupljaju pažnju čitateljstva zbog nevjerojatnih i nesvakodnevnih situacija i događaja. Jedan od takvih zasigurno je i osječki slučaj “zaboravljene uliceˮ koja nosi nasiv poznatoga i znamenitoga mađarskoga skladatelja, Béle Viktora Jánosa Bartóka, koji je svoju zemlju proslavio i njezino ime pronio i izvan europskih granica.

I svaka bi se ulica trebala ponositi ukoliko je imenovana prema junacima koji su nas u bilo kojem smislu svojim životom i radom zadužili. Ali stanje u ovoj osječkoj ulici nikako nije slavno kao ime čovjeka čije ime nosi. I ne bi tomu možda ništa bilo čudno da je takva ulica, primjerice, u nekoj zemlji trećega svijeta, a ne u Lijepoj Našoj, u četvrtom najvećem gradu u Hrvatskoj, u Osijeku.

“Zaboravljena ulicaˮ nalazi se svega jednu tramvajsku stanicu od samoga središta Retfale, velike gradske četvrti u gradu Osijeku. Riječ je o Ulici Bele Bartoka koja je primjer nebrige gradske vlasti i vodećih struktura u Gradu kada je riječ o osnovnim egzistencijalnim uvjetima za život. Gotovo da je nevjerojatno da, za hrvatske prilike, u tako velikom gradu kao što je Osijek, postoji ulica u kojoj se njezini stanovnici boje godinama izići iz vlastita doma kako se ne bi zbog lošega stanja kolnika polomili. Isti ti stanovnici preko 40 godina trpe uslijed bilo koje veće kiše poplavljivanje vlastitih domova i suterenskih stanova čiji su se nosivi zidovi počeli urušavati, a skupe sanacije i popravke podnose sami. Nije rijetkost da su vodene ulične bujice stanovnicima ulazile i u automobile.

Stanovnici se preko ljeta boje odlaziti na ljetovanja jer ne znaju hoće li ih u vlastitu domu po povratku zateći fekalijama poplavljen podrum. Nekoliko su puta televizijske kuće dolazile snimati reportaže, ali jednostavno – nikoga nije briga. U četrdeset godina – niti jedno službeno očitovanje Grada Osijeka. Ulica i njezini stanovnici jednostavno su – zaboravljeni.

Zbog stanja koje se više ne može trpiti i tolerirati nekolicina se entuzijasta u ulici, vijećnica Gradske četvrti Retfala, Antonija Huljev, i predstavnik ulice, Zdenko Roso, odlučilo pokrenuti peticiju kako bi se konačno počeo rješavati problem kanalizacije i oborinske odvodnje u ulici.

Prikupljen je 161 potpis te se javnobilježnički ovjerena peticija, uz fotodokumentaciju, proslijedila 8. srpnja 2019. godine Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu Grada Osijeka. Kako niti tada Grad nije pokazao nikakavo zanimanje za ogorčene građane, 12. studenoga 2019. godine sazvana je medijska konferencija kojom se traži cjelovita analiza stanja i poduzimanje kapitalnih rješenja za Ulicu Bele Bartoka.

Pojedini stanovnici ulice svjedoče da čak i 46 godina trpe poplavljivanje svojih kuća, a da stvar bude mnogo gora, u središtu je ulice i Dječji vrtić “Jelenkoˮ te su brojni roditelji prisiljeni djecu voziti u kolicima posred ceste jer ulica nema primjerenu pješačku stazu niti kolnik. Ulična je kanalizacija na brojnim mjestima ulegnuta pa nije rijetkost niti da automobili svojim podnožjima zapinju za kolnik te se trgaju.

Predsjednik Gradskoga odbora Hrvatske demokratske zajednice, Ivan Radić, pozvao je gradsku vlast da konačno počne osluškivati i rješavati probleme svojih građana koji skupo plaćaju gradski proračun, a srazmjer cijene i usluge nije odgovarajuć. Mate Jurčević, predsjednik Gradske četvrti Retfala, istaknuo je kako se niti na tematskoj sjednici Vijeća Gradske četvrti Retfala nitko od predstavnika Grada nije pojavio, niti na ijednoj sljedećoj sjednici očitovao. Ogorčenim građanima kap je prelila čašu i odlučili su stati pred televizijske kamere i novinare te vlastitim primjerima i žrtvom posvjedočiti o problematici koju žive i trpe godinama. Naime, pojedini su stanovnici Ulice Bele Bartoka svoje nekretnine zaštitili i policama osiguranja, no ispostavilo se, govore, da osiguravateljske kuće ne pokrivaju troškove sanacije od posljedica poplava.

Iz svega navedenoga, dok tužno dočekuju sljedeća kišna razdoblja, ovi se Osječani nadaju da će ih konačno netko čuti i odlučiti im pomoći u rješavanju njihovih problema mada ono što traže nije ništa što im po pravu ionako ne pripada.

Antonija Huljev

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

‘Ella Dvornik saznala spol embrija’

Objavljeno

na

Objavio

Fb

Većina medija piše kako je Ella Dvornik saznala spol bebe, što je i objavila na Facebooku.

To je lijepo, krasno, divno i neka ih bude još… Ali je krajnje licemjerno u svrhu profesionalne propagande nazivati nerođenu djecu nakupninom stanica, fetusima, nekakvim tkivom… a onda svoje nerođeno dijete zvati bebom, komentirao je mladi aktivist i kolumnist Marijan Knezović.

Po njezinoj životnoj filozofiji, po kojoj je i osuđivala Hod za život, zajedno s mnogim medijima, naslovi bi trebali biti: “Ella Dvornik saznala spol embrija,” ”

Pogledajte kako zanosno Ella Dvornik izgleda s nakupninom stanica u stomaku” ili “Ella: Jedva čekam da naš fetus postane beba.”

Bit će poseban dan onda kad sve bebe budu bebe, i one s naslovnica i one iz kojekakvih ordinacija smrti, zaključio je Knezović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati