Pratite nas

Život

Devetu godinu za redom služena sv. Misa za sve poginule duvandžije

Objavljeno

na

Misa za poginule održava se, već tradicionalno, devetu godinu za redom, zadnje nedjelje u kolovozu kod Divina groba na Kedžari.

Vran planina, osim po legendi o Mijatu Tomiću i Divi Grabovčevoj, javnosti je poznata i po stvarnim pričama i događajima onih koji su, noseći duhan na leđima iz Hercegovine u Bosnu, pokušavali nešto zaraditi za svoju obitelj.

U to vrijeme vladala je represija jugoslavenske milicije i prodaja duhana na taj način bila je teški grijeh. Glavni putovi (točnije rečeno staze) iz Hercegovine prema Bosni, tada su vodili preko Vran planine. Osim milicije, opasnosti su bile brojne, od nevremena do snježnih oluja u kojima se vrlo lako stradavalo.

Prešavši Vran planinu, moralo se odlučiti kojim putem ići, jer izravno spuštanje prema rijeci Rami preko Orašca, zbog čestih kontrola, patrola, ali i izdaja bilo je više nego rizično. Obilazilo se preko Proslapske planine, pa preko Zahuma i dalje za Bosnu, ili se birao pravac koji je preko Gračanice i kanjona Volujak, također vodio brema Bosni.

U znak sjećanja na te ljude, kojih je svake godine sve manje, u nedjelju je na Kedžari, već devetu godinu za redom služena sv. Misa za sve poginule duvandžije, kao i za sve one koji su poginuli čuvajući stada, braneći dom, javlja Rama-Prozor.info

Na ovogodišnjem misnom slavlju sudjelovalo je nekoliko stotina vjernika iz Rame, Doljana, Rakitna, Posušja, Tomislavgrada… Svetu misu predvodio je i pod njom propovijedao fra Ante Šimunović, župnik župe Gračac, uz suslavlje fra Stjepana Pavličevića, župnika župe Doljani.

Jozo Pavković iz Rakitna bio je jedan od onih koji je nosio duhan ovom rutom, a koji je u nedjelju bio na misi. ”Nisam znao ništa, a morao sam znati sve“ kaže Jozo, koji je s dvanaest godina započeo nositi duhan da bi zaradio za sebe i svoju obitelj koru kruha. Oca ne pamti a majka mu je s 23 godine ostala udovica. Kad mu je bilo 12 godina nije imao ni opanaka, bosonog je išao 12 dana u Bosnu da bi prodao dvanaest kilograma duhana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

Objavljeno

na

Objavio

Trend iseljavanja naših ljudi stagnira, statistike kažu da se smanjio. Ima i onih koji se vraćaju. Jedan od njih je Stanko Pezić, rođeni Australac, čiji su roditelji prije više od 50 godina napustili domovinu u potrazi za boljim životom. Sa suprugom i troje djece svoj dom su odlučili pronaći u Zagrebu.

– Kad sam otišao iz Australije, rekao sam: Vratit ću se ja nazad, ne boj se mama. Ali mislim u sebi, volio bih da tu ostanem stalno, kroz smijeh se prisjeća Stanko Pezić. Bilo je to prije pola godine kada je napuštao rodni Melbourne te se sa suprugom i troje djece odlučio preseliti u Hrvatsku.

– Ona je htjela da dođemo. U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno, ne vidiš obitelj. Za vikend isto radiš, u nedjelju se malo odmoriš pa onda u ponedjeljak ponovno posao. Dobro se zaradi, ali je veliki trošak, što dobiješ odmah ode. Sigurno imaš više novca tamo, ali drugi je život, moraš raditi. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’, kaže Pezić za HRT

Do polaska u školu Stanko je govorio samo hrvatski. Hrvatsku su posjećivali kao djeca, rado se vraćali rodbini svojih roditelja u Sinju i Hercegovini.

– Uvijek misliš na Hrvatsku. Naša dijaspora je jaka, velika, puno se družiš s Hrvatima. Sad su mi djeca mala, mislio sam ako ne idemo sada, onda neću nikada ni doći. Ja i supruga smo htjeli da djeca uče hrvatski, da vide kako se živi ovdje, u drugoj kulturi i takve stvari, kaže.

Stanko je kao inženjer građevine 5 godina radio u Londonu, gdje je i upoznao suprugu, također Hrvaticu rođenu u Australiji. U Zagrebu su se tek uselili u novi stan, starijeg su sina upisali u školu, privikavaju se. Nije im žao što su došli unatoč lošoj slici naše zemlje u dalekoj Australiji.

– U vijestima u Australiji uvijek vidimo kako je ovdje loše i ne valja, uvijek vrlo, vrlo negativno prikazuju kako je u Hrvatskoj. Od kada sam ja došao, dobro je, nije tako loše i negativno, barem ono što ja vidim. Dobro, uvijek ima stvari koje mogu biti bolje i koje se mogu promijeniti. Oni u Australiji misle da je Hrvatska “banana republika”, ali svi u Hrvatsku vole doći na godišnji odmor, no za živjeti ovdje, to je druga stvar, kaže Stanko.

Na naše školstvo i zdravstvo Stanko nema primjedbi. Kaže da je izrada dokumenata brža nego u Australiji. Osobito mu se sviđa naš običaj druženja s prijateljima uz dugo ispijanje kavica vani na otvorenome. Naviknuo je i na različite reakcije ljudi kada čuju da je došao živjeti ovamo iz daleke Australije.

– Ovdje ljudi bježe iz Hrvatske, misle ono kako se kaže na engleskom “grass is green…” kao uvijek je bolje na drugoj strani. Dobro, ima onih koji misle što je s tobom, to im je čudno, ali ima i onih koji su vrlo ponosni i njima je drago što sam se vratio u Hrvatsku, kažu mi sve najbolje, ostani tu, a i meni je to također drago. Svakakve su reakcije, kaže Stanko.

Kako god, obitelj Pezić uživa u više vremena provedenog zajedno. Vole šetnje Zagrebom i putovanja po Hrvatskoj, slušati Olivera, Bulića, Thompsona, Cetinskog. Nedostaje im obitelj i prijatelji iz Australije s kojima se često čuju, i australski biftek im fali. Vesele se bijelom Božiću za razliku od onog u Australiji na +35 na plaži i na kupanju. Iako su ostavili duplo veće plaće ovdje su još u potrazi za poslovima. Vjeruju da će se snaći i neće odustati, jer Hrvatska je, kažu, njihova domovina.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Učenička zadruga ‘Dar-Mar’

Objavljeno

na

Objavio

Unutar zadruge djeluje pet sekcija:  keramičarska sekcija, sekcija  za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, sekcija za izradu predmeta od papira i kartona, sekcija za ugostiteljstvo i cvjećarska sekcija. Članovi zadruge su sadašnji i bivši učenici škole, a voditelji sekcija nastavnici. U rad zadruge uključeni su polaznici PSP-a (produženog stručnog postupka), polaznici radnog osposobljavanja i odgojno- obrazovnih skupina. Predmeti izrađeni u učeničkoj zadruzi  izlažu se i prodaju na prodajnim i donacijskim izložbama. Od zarađenog  novca siromašni učenici, a njih ima mnogo, idu na izlet, nabavlja se materijal za daljnji rad učeničke zadruge, nagrade na natjecanjima i slično.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Srednja škola – Centar za odgoj i obrazovanje ustanova je u kojoj se odgaja i obrazuje mladež s teškoćama u razvoju u srednjoškolskim programima. Bogatim i izrazito sadržajnim Školskim kurikulumom nastojimo svakog našeg učenika osposobiti za samostalan i ispunjen život na osobnom, društvenom i profesionalnom planu. Pri tome teškoće ne stavljamo u prvi plan, već brojne jake strane i talente koje imaju naši učenici,govori nam na početku razgovora gospođa Ksenia Pinterić, profesorica u Centru, koja je sa svojim  učenicima napravila nekoliko vrlo vrijednih projekata, koji plijene pozornost šire javnosti.

Prema njezinim riječima, Učenička zadruga „DAR-MAR“ (darovitih i marljivih) osnovana je 2007. godine. Unutar zadruge djeluje pet sekcija:  keramičarska sekcija, sekcija  za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, sekcija za izradu predmeta od papira i kartona, sekcija za ugostiteljstvo i cvjećarska sekcija. Članovi zadruge su sadašnji i bivši učenici škole, a voditelji sekcija nastavnici. U rad zadruge uključeni su polaznici PSP-a (produženog stručnog postupka), polaznici radnog osposobljavanja i odgojno- obrazovnih skupina. Predmeti izrađeni u učeničkoj zadruzi  izlažu se i prodaju na prodajnim i donacijskim izložbama. Od zarađenog  novca siromašni učenici, a njih ima mnogo, idu na izlet, nabavlja se materijal za daljnji rad učeničke zadruge, nagrade na natjecanjima i slično.

Već dugi niz godina surađujemo s DM-om, koji od nas naručuje božićne čestitke. Svake godine sudjelujemo na Smotri učeničkih zadruga grada Zagreba, a uz Dan škole organiziramo prodajnu izložbu u prostorima naše škole. Svake godine potražnja za proizvodima zadrugara raste i traži se proizvod više. Kroz brojne projekte naše škole s redovnim srednjim školama širimo svijest o kreativnim sposobnostima učenika posebne ustanove. Prije četiri godine započeli smo projekt s volonterima koji povodom Božića i Uskrsa zajedno s našim učenicima izrađuju čestitke, prigodne ukrase i uporabne predmete. Bili smo ugodno iznenađeni odazivom i spremnošću mladih ljudi da poklone svoje slobodno vrijeme za dobrobit drugoga te steknu dodatna znanja i vještine družeći se sa vršnjacima s posebnim potrebama. Naša škola je za  inicijativu u radu s volonterima nagrađena nagradom Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva na najinovativniji model volonterstva, napominje gospođa Pinterić i ističe posebnu suradnju s Napretkovim kulturnim centrom:

Suradnja s Napretkovim kulturnim centrom započela je zahvaljujući  gospodinu Draženu Vikiću-Topiću, koji je na donacijskoj izložbi radova učeničke zadruge „DAR-MAR“ na Institutu Ruđer Bošković prepoznao potencijal naših vrijednih učenika i u želji da se djeca pozitivno afirmiraju, prezentiraju svoj rad i prodaju svoje unikatne proizvode, povezao nas je s gospodinom Mariom Miloševićem i Napretkovim kulturnim centrom. Prva nam je bila prodajna izložba uskršnjih proizvoda koju smo održali 28. ožujka 2018. u prostorijama NKC u Bogovićevoj 1. Organizacija je bila odlična, lijepi odaziv posjetitelja, a učenici zadovoljni jer smo prezentirali školu i naše unikatne radove, a uz to zaradili nešto novca za nove materijale, izlet zadrugara i za pomoć učenicima u potrebi. Druga nam je bila izložba božićnih proizvoda održana 5. prosinca 2018. I ova izložba je bila vrlo uspješna jer je bila dobro organizirana i vođena, a učenici su doživjeli zadovoljstvo jer su bili pohvaljeni za svoj rad od strane mnogobrojnih posjetitelja. Suradnju s NKC i gospodinom Mariom Miloševićem je odlična, uvijek su spremni na suradnju i pomoć našim učenicima, ističe gospođa Pinterić te posebno naglašava kako je članica planinarskog društva “Stjepan Planić”:

Budući da sam član planinarskog društva „Stjepan Planić“, a  u školi vodim planinarsku sekciju, planiramo jednu suradnju između PD „Stjepan Planić“ i naše škole kako bismo organizirali zajedničke planinarske ture.  Željela bih i u  budućnosti nastaviti ovu lijepu suradnju NKC i naše škole.  Kao voditeljica sekcije za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, nastojim kod učenika razviti svijest o ekologiji i važnosti recikliranja, naučiti ih kako živjeti zdravije i u skladu s prirodom, kaže profesorica Pinterić i ukazuje na brojne proizvode koje su izradili članovi Učeničke zadruge “Dar-Mar”.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari