Pratite nas

Život

Devetu godinu za redom služena sv. Misa za sve poginule duvandžije

Objavljeno

na

Misa za poginule održava se, već tradicionalno, devetu godinu za redom, zadnje nedjelje u kolovozu kod Divina groba na Kedžari.

Vran planina, osim po legendi o Mijatu Tomiću i Divi Grabovčevoj, javnosti je poznata i po stvarnim pričama i događajima onih koji su, noseći duhan na leđima iz Hercegovine u Bosnu, pokušavali nešto zaraditi za svoju obitelj.

U to vrijeme vladala je represija jugoslavenske milicije i prodaja duhana na taj način bila je teški grijeh. Glavni putovi (točnije rečeno staze) iz Hercegovine prema Bosni, tada su vodili preko Vran planine. Osim milicije, opasnosti su bile brojne, od nevremena do snježnih oluja u kojima se vrlo lako stradavalo.

Prešavši Vran planinu, moralo se odlučiti kojim putem ići, jer izravno spuštanje prema rijeci Rami preko Orašca, zbog čestih kontrola, patrola, ali i izdaja bilo je više nego rizično. Obilazilo se preko Proslapske planine, pa preko Zahuma i dalje za Bosnu, ili se birao pravac koji je preko Gračanice i kanjona Volujak, također vodio brema Bosni.

U znak sjećanja na te ljude, kojih je svake godine sve manje, u nedjelju je na Kedžari, već devetu godinu za redom služena sv. Misa za sve poginule duvandžije, kao i za sve one koji su poginuli čuvajući stada, braneći dom, javlja Rama-Prozor.info

Na ovogodišnjem misnom slavlju sudjelovalo je nekoliko stotina vjernika iz Rame, Doljana, Rakitna, Posušja, Tomislavgrada… Svetu misu predvodio je i pod njom propovijedao fra Ante Šimunović, župnik župe Gračac, uz suslavlje fra Stjepana Pavličevića, župnika župe Doljani.

Jozo Pavković iz Rakitna bio je jedan od onih koji je nosio duhan ovom rutom, a koji je u nedjelju bio na misi. ”Nisam znao ništa, a morao sam znati sve“ kaže Jozo, koji je s dvanaest godina započeo nositi duhan da bi zaradio za sebe i svoju obitelj koru kruha. Oca ne pamti a majka mu je s 23 godine ostala udovica. Kad mu je bilo 12 godina nije imao ni opanaka, bosonog je išao 12 dana u Bosnu da bi prodao dvanaest kilograma duhana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Dođi u Križnicu i osjeti ljubav

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ivana PRANJKIĆ

Tamo gdje je lijepa priroda lijepo se i jelo.  O rezultatima kuharskih ruku gospođe Ruže Fabčić u Dravskoj iži mogli smo se i sami uvjeriti. Osobno sam uvjeren  da ću se uštipaka, piletine s mlincima i veličanstvenog kralja riječne ribe, smuđa iz Dravske iži,  sjećati cijeli život. Tu nadomak restorana i konobe je malo stado jelena lopatara koji su tu da ih se vidi, ali stidljivo vire iz svojih nastambi. Naučili su oni na ljude, ali gledano iz životinjske perspektive, ipak neka ljudi daleko. Zlu ne trebalo, jer gdje je čovjek tu su i gril i peka

Opće je poznata stvar da Republiku Hrvatsku krasi neopisivo bogatstvo flore i faune. Stoga su oči cijeloga svijeta uperene u naše parkove prirode i zaštićena područja. Dolaze ljudi iz različitih krajeva svijeta. Obilaze Hrvatsku. I uistinu, toliko je toga lijepoga da se jednostavno ponekada ne sjetimo, pa i mi, novinari, okom kamere i olovkom, ne zabilježimo male rajeve na zemlji, a ima ih na svakom koraku.

Ako se putnik namjernik možda odluči posjetiti Pitomaču, ako mu nitko ne kaže, onda sigurno sam neće zamijetiti, živopisnu ljepotu jednog malog mjestašca interesantnog imena, do kojega se ne može doći cestom. Da, to je Križnica, a do nje možete pješice preko mosta za pješake ili skelom, neobičnim prijevoznim sredstvom, koja je za vrijeme rata povezivala mnogobrojne hrvatske i bosanske krajeve. Danas povezuje Križnicu sa ostatkom svijeta. Naime, povezuje ostatak svijeta s živopisnom prirodom koju ne možete vidjeti baš na svakom mjestu.

U Križnici živi tek 20-tak stalnih stanovnika, ali unatoč tomu, sva su polja zasijana i rezultati ljudskog rada su na svakom koraku. Polja su zasijana kukuruzom, sojom, pšenicom, a pozornost posebno plijene bezbrojni makovi i njihovi crveni cvjetovi.

Tamo gdje je lijepa priroda lijepo se i jelo.  O rezultatima kuharskih ruku gospođe Ruže u Dravskoj iži mogli smo se i sami uvjeriti. Osobno sam uvjeren  da ću se uštipaka, piletine s mlincima i veličanstvenog kralja riječne ribe, smuđa iz Dravske iži,  sjećati cijeli život. Tu nadomak restorana i konobe je malo stado jelena lopatara koji su tu da ih se vidi, ali stidljivo vire iz svojih nastambi. Naučili su oni na ljude. Gledano iz životinjske perspektive, ipak neka ljudi daleko. Zlu ne trebalo, jer gdje je čovjek tu su i gril i peka.

Prema riječima naše domaćice Ivane Kutleše Dravska iža je otvorena za brojne goste, koji ovdje dolaze iz obližnje Pitomače, ali neki „zapale“ i iz drugih krajeva bijeloga svijeta:

-Križnica a niti naša Iža nikada nisu prazni. Ljudi su tu svakim danom. Najviše ih je subotom i nedjeljom . Dođu na fiš, svježu ribu, janjetinu, piletinu, šarana na rašljama itd… Dođu se proveseliti, odmoriti, kaže Ivana i napominje da je Iža poznata i po podrumu s vinima još iz 18 stoljeća, koja je ovdje proizvodio izvjesni grof…

Dragi prijatelji namjernici, ovdje ćemo stati, jer se Križnicu ne dade opisati. Nju treba doći i vidjeti. Treba ju doživjeti i osjetiti te kušati kulinarske specijalitete. Tako ćete ju najlakše zavoljeti, jer stara narodna mudrost zna reći da ljubav dolazi preko punog želuca. Na kraju, ipak mislimo da je najbolje otići u Križnicu provozati se skelom, napuniti želudac i osjetiti ljubav.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Od danas dopuštena veća slavlja

Objavljeno

na

Objavio

Od danas bi se trebala dopustiti veća slavlja – 100 uzvanika u zatvorenom, do 300 na otvorenom.

Popuštanjem mjera u Crkvi su ponovno dopuštena krštenja, održavanje sakramenata Prve Svete pričesti i Svete potvrde.

O terminima se župnici dogovaraju s roditeljima, a svi se i dalje pridržavaju strogih mjera zaštite od koronavirusa.

Kada će se održati prve pričesti i krizme, odlučuju župnici, no moraju se poštovati propisane mjere. Razmak od dva metra, primanje hostije na ruke, a ako je moguće slavlje održati na otvorenom. U nekim župama prvopričesnici neće imati iste bijele haljinice, a roditelji moraju dati pisani pristanak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari