Pratite nas

Reagiranja

Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad politike

Objavljeno

na

Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakog 18. studenog, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, konačno želi obilježiti  datum zadnjeg hrvatskog pokušaja proboja u okupirani, opkoljeni i porušeni Grad 13. listopada 1991. te odati priznanje i živućim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koje ova njihova država konačno treba zaštititi od njihovih nekažnjenih mučitelja i ratnih zločinaca. Mi iz ostatka Hrvatske dođemo 18. studenog, a žrtve koje još žive u Vukovaru i okolici proživljavaju svoje traume kroz čitavu godinu – nebrojeno puta susrećući svoje mučitelje podrugljivih pogleda i neslanih dosjetki.  Poznaju ih žrtve, ali ih nisu prepoznale i institucije ove naše države, demokratske i pravne; DORH i glavni državni odvjetnici, MUP, obavještajne službe …? I tako je to u kontinuitetu kroz zadnjih 27 godina, a pogotovo od 2000. godine pa nadalje.

Po pitanju zaštite digniteta preživjelih žrtava ovom prigodom ću navesti svoje iskustvo vezano uz odnos državnih institucija prema vjerodostojnim svjedočanstvima žrtava osobno predanih na kriminalističku policiju u Ilici 335 u Zagrebu 29. studenog te 23. i 29. prosinca 2011. – službenik A.M.  Kopije svjedočanstava su predana i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Dakle, mnogo prije 2018. imali su ih još od kasnih devedesetih i prije 2011. Radilo se oko stotinu iscrpnih svjedočanstava od kojih je svako zavrjeđivalo barem pokretanje istrage. Koncem 2011., prije primitka Hrvatske u Europsku uniju (glasovanje na referendumu 22. siječnja 2012.), govorilo se mnogo o potrebi procesuiranja ratnih zločina, pa su u Hrvatskoj u medijima bila učestala izvješća o osobama označenim inicijalima i objašnjenja da se ne mogu pokrenuti istrage jer nema “vjerodostojnih svjedoka” ili “počinitelji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu”. Pitao sam gospodina A. M. kako to da je toliko takvih slučajeva kad se radi o zločinima agresora, a kad je riječ o nekim osumnjičenima s hrvatske strane, onda ih se uhiti u zoru u krevetu obiteljske kuće i pritvori “da ne bi utjecali na svjedoke”? Odgovor je bio – da oni pisane  iskaze svjedoka s njihovim punim podatcima pošalju u policijske postaje na području počinjenja zločina ili mjesta prebivališta počinitelja, zatim čekaju odgovor nekoliko tjedana a onda ovisno o odgovoru postupaju. Zahvalio sam mu na odgovoru i rekao da ne trebam tražiti dodatnih objašnjenja!

Tko od ovih spomenutih stotinu svjedočanstava pročita samo dva pa poslije pročitanog i dalje ustraje na izjednačavanju veličine ljudske patnje i stradanja s banalnostima dnevnopolitičkih stranačkih prepucavanja, onda  takvi nisu dostojni ni javnog humanitarnog djelovanja niti političkog angažmana.

U prošlotjednom govoru predsjednika Srbije Vučića u Gazivodama na Kosovu (9. rujna) jasno je izrečen njegov stav o Miloševiću i njegovim ratnim pohodima, kao i njegov stav u odnosu na Hrvatsku pa se bojim da se uskoro klizećim pomacima ne želi njegovo uporno tumačenje “bivših Miloševićevih ratova” prikazati kao građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, a Oluju “kao zločinačku akciju i najveće etničko čišćenje u poslijeratnoj Europi”.

U novije vrijeme čuje se i to da bi se posljedice prošloga rata trebale tretirati kao humanitarno pitanje! Nadam se da će se to odnositi samo na poginule i nestale.

Čim se prihvati terminologija protivničke strane bitka za istinu je izgubljena.  Na objede Vučića i njegovih propagandista nije dovoljno prešućivanje i odmahivanje rukom, treba žestoki i pravovremeni odgovor istinom – u protivnom će laž postati istinom.  To sljedbenici Dobrice Ćosića dobro znaju!

Konačno i ovogodišnji udžbenici za škole u Srbiji i republici srpskoj imaju poglavlje o ratovima Srbije u 90-im godinama pa će i u njima biti upisana i ta ‘druga istina’ o kojoj Vučić često govori kad su u pitanju prošli ratovi, i proširena svijetom, a nama će ostati za odgovoriti; ako se radilo o agresiji gdje su vam presude za počinitelje zločina?!  Odgovor pravne države ne može biti isprika “da nisu imali  pravovaljanih svjedoka ili da počinitelji nisu bili dostupni”!

Gradonačelniče, čestitka na obrani istine o Domovinskom ratu i obrani dostojanstva žrtava agresije, kako svih poginulih i nestalih tako i ovih živućih.

To je naša zajednička civilizacijska i moralna obveza. Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ante Beljo,

predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i jedan od utemeljitelja HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Izjava Društva Antuna Gustava Matoša o sporu s Maticom hrvatskom

Objavljeno

na

Objavio

Punih petnaest godina iz Matice hrvatske izlaze poluistine, laži, podmetanja i klevete usmjerene prema svima koji su pokrenuli i ustraju u namjeri da se podigne nacionalni spomenik hrvatskom književniku Antunu Gustavu Matošu u Tovarniku, nakon što je Matica hrvatska taj pothvat proglasila „megalomanskim za tu sredinu“, navodi se u izjavi Društva Antuna Gustava Matoša, čiju izjavu objavljujemo u cijelosti:

Notorna je neistina da Matica hrvatska nije izazvala sudski postupak koji je ovih dana kulminirao za hrvatsku kulturu sramotnom javnom dražbom Matoševe rodne kuće u Tovarniku. Odluku o pokretanju sudskog postupka donijelo je Predsjedništvo Matice hrvatske protiveći se molbi svoga Ogranka u Tovarniku da se otplata zajma, kojim je Matoševa rodna kuća kupljena na ime i u korist Matice hrvatske, odgodi. Tužbenim zahtjevom tražena je prodaja te znamenite kuće hrvatske kulture.

Sve klevete i optužbe za pronevjeru koje Matica hrvatska uporno širi po svim državnim i kulturnim ustanovama ne prati niti jedan argument. Kako to funkcionira može se vidjeti iz skandaloznog primjera akademika Josipa Bratulića, bivšega predsjednika Matice hrvatske, koji je u e-pismu 31. svibnja 2018. napisao: „Dali smo kredit. Od toga kredita je živio Anić, ali kuća nije napredovala.“ Tu tešku klevetu Bratulić i ostali članovi upravnih tijela Matice hrvatske svjesno su plasirali u javnost, osobito među članstvo Matice hrvatske u svim svojim ograncima, unatoč tomu što je svima itekako poznato da je cjelokupnim iznosom kredita, samo pet dana nakon njegove realizacije, (neizravno) kupljena Matoševa rodna kuća, ponavljamo po tko zna koji put, na ime i za račun Matice hrvatske. Takve i slične optužbe još su više pojačane kada je počela obnova i izgradnja spomen-kuće sredstvima Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Izjava Matice hrvatske prema kojoj će ona nastojati oko završetka izgradnje Matoševe spomen kuće „u skladu sa svim zakonskim propisima i na moralno čist način“ predstavlja tek nabacivanje blatom ničim dokazanih optužbaba za kriminal kojima se sve članove Društva Antuna Gustava Matoša i Odbora za izgradnju Kuće A. G. Matoša proglašava lopovima i nemoralnim tipovima. Cilj tako provođene kampanje jest onemogućiti završetak projekta i vraćanje pozajmice kako bi se stvorile pretpostavke za oduzimanje Matoševe rodne kuće Društvu Antuna Gustava Matoša te istjerivanje članova Društva i Odbora za izgradnju iz projekta. Da je tomu tako svjedoči i izjava Damira Zorića, gospodarskoga tajnika Matice hrvatske, koju je dao 27. lipnja 2014. u Palači Matice hrvatske prijeteći izaslanstvu Društva i Odbora za izgradnju: „Ne ćete preživjeti ovu upravu!“

Teško opterećena dokazima o korupciji i nezakonitom poslovanju iznijetim u Prijedlogu za pokretanje izvanrednog postupka ocjene zakonitosti rada i odgovornosti glavnog tajnika Matice hrvatske Zorislava Lukića te ocjene zakonitosti rada udruge „Matica hrvatska“, svoga poslovnog tajnika dr. sc. Augusta Turine, Matica hrvatska nimalo ne ostavlja dojam vjerodostojne udruge kojoj je stalo do završetka Matoševe spomen-kuće. Tu nevjerodostojnost do srži je razobličio akademik Stjepan Damjanović, dojučer predsjednik Matice hrvatske, na sastanku u Hrvatskoj zajednici županija 20. ožujka 2018. kada je izjavio: „Mene je ismijavao cijeli Glavni odbor MH kad sam rekao da treba [Matoševu] kuću revitalizirati, da bude jedna od točaka uz Vukovar i Ilok da bi se imalo još nešto.“

U sramotnome postupku javne dražbe, kojim se Matica odrekla Matoša, Srijema i same sebe, svoje velike tradicije koju je stoljeće i pol gradila u zajedništvu s hrvatskim narodom, posebnu pozornost privuklo je držanje pravnoga zastupnika Matice hrvatske Radoslava Šunjića koji se, nakon završetka ročišta o dražbi, upustio u raspravu sa sudskim savjetnikom Markom Šimunićem o možebitnoj kupoprodajnoj cijeni koju bi na dražbi mogla postići Matoševa rodna kuća, a zbog naplate svoga honorara. Na dio prisutnih koji su čuli tu bijednu raspru ostavio je odvjetnik Matice hrvatske dojam osobe koja zastupa mafijašku organizaciju, a ne nekoć najugledniju kulturnu ustanovu hrvatskoga naroda.

Željko Anić, predsjednik

Društva Antuna Gustava Matoša

Tovarnik, 21. siječnja 2019.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Armin Hodžić se lažno predstavljao kao predsjednik SDA Hrvatske, izbačen je iz stranke

Objavljeno

na

Objavio

Armin Hodžić, koji je u nedjelju kao predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske (SDAH) održao konferenciju za novinare na kojoj je izrazio nezadovoljstvo položajem Bošnjaka u Hrvatskoj, uopće nije predsjednik SDAH-a, zapravo nije ni njezin član jer je izbačen iz stranke, izjavio je Hini Mirsad Srebreniković, koji je na službenim stranicama SDAH-a, kao i u Registru političkih stranka, upisan kao predsjednik te stranke.

“Hodžić se lažno predstavlja, on je izbačen iz SDAH-a i nije njen član, o čemu je objavljena i informacija na našim stranicama”, kaže Srebreniković.

Na službenoj stranici SDAH-a stoji kako je na 10. izbornoj skupštini SDAH-a, održanoj 30. rujna 2018., između više kandidata za predsjednika izabran Srebreniković.

Također je navedeno kako je skupština podržala odluke predsjednika stranke o suspenziji Armina Hodžića (od 20. svibnja 2018.), te predsjedništva zagrebačkog ogranka o isključenju Hodžića iz SDAH-a, te se konstatira da mu je prestalo članstvo u SDAH-u.

Hodžić se priprema za izbore

Hodžićeve javne istupe, kojih je bilo više u zadnje vrijeme, Srebreniković vidi kao pretkampanju za parlamentarne izbore, zbog čega mu je potreban “neki dramatičan nastup”.

Srebreniković je i sam na parlamentranim izborima 2016. bio među osam kandidata za zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske manjine u Hrvatskom saboru, ali je za zastupnicu pet manjina izabrana Ermina Lekaj Prljaskaj.

Njezinim radom, odnosno zastupanjem Bošnjaka, Hodžić je nezadovoljan pa najavljuje svoju kandidaturu za predstavnika Bošnjaka u Saboru na idućim izborima.

No, Hodžićeve ocjene da je bošnjačka manjina nezadovoljna nepovoljnim položajem u Hrvatskoj Srebreniković relativizira. “Jesu li hrvatski građani zadovoljni životom u Hrvatskoj, s obzirom koliko ih se iselilo, sve zavisi iz kojeg kuta gledate”, kaže.

Ne dijeli ni Hodžićeve ocjene o radu Lekaj Prljaskaj. Nisam se posebno bavio njenim radom, ali ono što vidim, dolazi na manifestacije bošnjačkih udruga, pomaže, nisam vidio neko nezadovoljstvo, ističe Srebreniković.

Čudi se i da zastupnicu proziva predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba Harun Omerbašić. “On je savjetnik gradonačelnika Milana Bandića, a Lekaj Prljaskaj je u Bandićevom saborskom Klubu”, napominje predsjednik SDAH-a.

Hina zasad nije uspjela kontaktirati Hodžića, a u SDAH-u, čijim se predsjednikom predstavlja, na telefonske pozive nitko nije odgovarao. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari