Pratite nas

Analiza

Dijanović: ‘Glavna zadaća sljedećega razdoblja bit će radikalna obnova ljudske odgovornosti’

Objavljeno

na

Posljedice korona krize bit će duboke i višestruke. Nadzor država nad građanima, povećan u svim zemljama u jeku aktualne krize, u budućnosti će nedvojbeno biti mnogo snažniji. Ovlasti dobivenih u jeku aktualne krize države će se kasnije teško odreći. Nadzor je posebno intenzivan u Kini gdje se za nj upotrebljavaju visoke tehnologije, tj. sustavi umjetne inteligencije. Kineski način borbe protiv virusa mnogi hvale, no rijetko bi tko na Zapadu zaista prihvatio njegovu provedbu. Evo što u Frankfurter Allgemeine Zeitungu zapaža Friederike Böge: „Predsjednik Xi Jinping rado govori o kineskom modelu čime želi sugerirati da je kineski sustav, koji je pod njegovim vodstvom postao još autoritarniji, nadmoćan zapadnim demokracijama. Zbog toga mu mnogi u Njemačkoj i danas plješću, dok svoje političare kritiziraju. No ti isti vjerojatno bi žestoko prosvjedovali kada bi im se zaštitar s crvenim povezom oko ruke pojavio pred kućnim pragom i naredio im da dva mjeseca ne izlaze iz kuće.“

Kineski model kao uzor za budućnost?

Međutim, da bi upravo kineski modeli mogli biti uzor i za budućnost zapadnih država, mogli smo doznati još 2013. godine. Tada je u Hong Kongu održan skup Instituta za novu ekonomsku misao pod pokroviteljstvom legendarnoga Georga Sorosa. Na konferenciji su sudjelovali brojni nobelovci, povjesničari, sociolozi, ekonomisti i politolozi koji su zaključili da je demokracija na izdisaju i da je ‘budućnost u dorađenom kineskom modelu političko-ekonomskog sustava’. Na istome skupu izrečena je i misao da je demokracija diktatura ‘neobrazovane i nemoralne većine’. U Kini je ne tako davno uveden sustav tzv. društvenoga kredita, kao oblik bodovanja svakoga pojedinca, tj. njegove ‘moralno-političke podobnosti’, što predstavlja temelj za napredovanje u životu. Kredit se provodi primjenom high-tech nadzornih sustava koje kontrolira umjetna inteligencija. Kako bilo, Kina se nalazi pred završetkom pandemije, s tim da još uvijek postoji opasnost drugoga vala zaraze što bi s pozornošću trebali pratiti i znanstvenici na Zapadu. Većina kompanija započela je s radom, a svakodnevni život polako se normalizira. S druge strane, dok gospodarstvo u Kini pokazuje prve znakove oporavka (ne treba zaboraviti da je i u protekloj krizi 2008. Kina dobrim dijelom povukla oporavak na globalnoj razini), zapadne su države uvele snažne mjere borbe protiv koronavirusa, koje snažno paraliziraju ne samo svakodnevni nego i ekonomski život. Kao posljedica mjera borbe protiv koronavirusa došlo je do krize ponude i potražnje i teških poremećaja u globalnome lancu opskrbe i suradnje. Bloomberg je još 6. ožujka pisao da će gubitci globalne ekonomije, uzrokovani kriznom situacijom, najvjerojatnije iznositi više od 2,5 tisuće milijarda dolara. Iz sadašnje perspektive gledano, ova su predviđanja možda bila i optimistična kao i ona da će svjetski BDP pasti za 1,5 posto.

Ne postoji niti jedno područje globalizirane ekonomije koje je ostalo pošteđeno posljedica krize. Svaki gospodarski subjekt, koji je i djelomično priključen na globalne ekonomske tijekove, osjeća posljedice, a posebno je na udaru područje turizma, prometa, trgovine i kulturno-umjetničkih događanja. Analitičari Standard & Poor’sa procjenjuju da će gospodarstvo eurozone ove godine pasti najmanje za dva posto, a ako se blokada poslovanja protegne na četiri mjeseca, BDP bi mogao pasti za čak 10 posto. Njemački analitičari govore o majci svih recesija.

Veliki povratak nacionalne države

Aktualna kriza ponovno je, kao i ekonomska kriza 2008. i migrantska kriza 2015., pokazala da u kriznim situacijama Europska unija jednostavno ne funkcionira. Prije nego što je Italija dobila bilo kakvu pomoć bilo koje države EU, u tu su zemlju stigle pomoći iz Kine, Rusije i Kube. U vremenu krize ‘svaka ptica svome jatu letu’, a Angela Merkel u dvanaest minuta govora njemačkoj naciji povodom pandemijske krize baš i nije spomenula EU. U prvim danima krize i u Njemačkoj i u Francuskoj postojala je zabrana isporuke respiratora i maski u susjedne države, članice EU, što je posebno pogodilo Italiju. Nema nikakve dvojbe da je aktualna korona kriza nanijela jak udarac globalizaciji, ali i projektu EU. Do klasične disolucije EU i smrti globalizacije ne će doći, to su pretjerana predviđanja u svijetu koji je nepovratno globaliziran. No niti jedan političar na Zapadu više ne će moći zaobilaziti nacionalne države. Jer aktualna kriza na velika je vrata dovela do povratka uloge i značenja nacionalnih država koje su glavni akteri rješavanja korona krize. EU se u ovoj krizi početno nije nikako snašla, a sami europski birokrati, od Ursule von der Leyen do Christine Lagarde, kao i europski političari kao što su Sebastian Kurz i Emmanuel Macron upozoravaju da aktualna pandemijska kriza prijeti samome opstanku Unije. Ni glede saniranja ekonomske štete izazvane pandemijom, u EU ne postoje suglasna stajališta. Sve države donose velike pakete mjera i pomoći, teške stotine milijarda eura, svojim gospodarstvima. No na široj EU razini nema konsenzusa. Francuska, Italija i Španjolska žele uvođenje zajedničkih korona obveznica kojima bi članice eurozone mogle zajedno posuđivati novac na tržištima kapitala i zajedno jamčiti za svoje dugove. Za uvođenje obveznica posebno se zalaže talijanski premijer Giuseppe Conte. Za tu ideju ne žele ni čuti Njemačka, Austrija i Nizozemska. Procjena je, naime, da bi samo njemačke porezne obveznike uvođenje euro obveznica stajalo oko 20 milijarda eura.

I kad je u pitanju Europski stabilizacijski mehanizam, postoje prijepori jer talijanski premijer ne želi dodjelu sredstava uz bilo kakve uvjete koji bi se odnosili na strukturne reforme i pakete štednje. Austrijski kancelar ističe da ne želi „pozajedničenje dugova“. Svatko prvenstveno gleda svoje interese, a lijepe pripovijesti o europskoj obitelji ostavljaju se za neka bolja vremena kad opet zasja sunce. Kad pada kiša, svatko gleda kako dograbiti svoj kišobran, ako treba i laktarenjem s onima oko sebe.

Ubrzat će se transfer moći prema azijsko-pacifičkoj regiji

Američki predsjednik Donald Trump potpisao je paket financijske pomoći težak dva bilijuna dolara kojim bi se trebale umanjiti ekonomske posljedice izazvane pandemijom koronavirusa. Iako je ranije najavio pokretanje biznisa do Uskrsa, Trump je odustao od toga jer se upravo tada očekuje udarni val. Mjere ograničenja ostaju na snazi do 30. travnja. A to je nešto što silno brine američkoga predsjednika: u Kini kreće oporavak, a Amerika se nalazi pred tjednima gotovo potpune stagnacije ekonomske djelatnosti. Pojedini ekonomski i financijski analitičari smatraju da Kina ne će pretrpjeti prevelike gubitke zbog ove krize. Štoviše, od ove bi kriza mogla i profitirati. Notorna je činjenica da se središte svjetske moći posljednjih godina seli iz Zapada (Macron: Zapad gubi hegemoniju) u azijsko-pacifičku regiju. Korona kriza taj bi proces mogla i ubrzati. Američki Foreign Affairs ističe da će Kina nastojati ovu krizu iskoristiti kako bi preuzela vodstvo u svijetu. Viši suradnik Instituta za proučavanje Azije pri Singapurskom nacionalnom sveučilištu Kishore Mahbubani smatra da korona kriza ne će fundamentalno izmijeniti globalne ekonomske trendove, ali će ubrzati one koji su već počeli: udaljavanje svijeta od amerocentrične prema sinocentričnoj globalizaciji.

No postoje i mišljenja da će, ako uzmemo u obzir da koronavirus nije prva epidemija koja je krenula iz Kine u posljednjih nekoliko desetljeća, mnoge kompanije početi preispitivati svoj lanac opskrbe. Tako razmišlja, primjerice, Ottó Sinkó, izvršni direktor Videotona, jedne od najvećih elektroničkih tvrtki u Mađarskoj, koja je među prvima osjetila izostanak opskrbe rezervnim dijelovima, tj. prekid lanca opskrbe. Globalnu ekonomiju danas karakteriziraju iznimno dugački lanci opskrbe koji u mnogo slučajeva započinju upravo u Kini. Prema američkome Forbesu, uloga Kine kao jedinoga najjeftinijeg proizvođača na svijetu nakon koronavirusa i američko-kineskog trgovinskog rata doživjet će svoj kraj. No teško je predvidjeti hoće li zaista doći do restrukturiranja međunarodne ekonomije koje bi Kinu moglo izbaciti iz sedla, posebno ako uzmemo u obzir inicijativu Pojas i put, kao globalizacije na kineski način, koja predviđa ogromna novčana sredstva i ogromne infrastrukturne projekte. Ulaganja u tu inicijativu čak su i u veljači ove godine bila veća u odnosu na isto razdoblje prošle godine. A dok se ne suzbije do kraja virus, Kina namjerava donijeti poticaje koji bi ojačali potražnju na domaćem tržištu.

Post-korona svijet

Što nam na planu života, ekonomije i međunarodnih odnosa donosi budućnost, za sada je teško točno predvidjeti, no nema nikakve sumnje da ćemo u budućnosti govoriti o post-korona svijetu. Prihodi država u ovomu su trenutku u slobodnom padu, a rashodi eksplozivno rastu, u mjeri koja nije zabilježena nikada u vremenu mira, pa niti u doba velike ekonomske krize (1929.-1933.). Ti procesi, dakako, jako pogađaju i hrvatsko gospodarstvo gdje već sada 95 tvrtki ima pad prometa, a ako posve izgubimo turističku sezonu, manjkovi će i u državnom proračunu i u privatnim proračunima građana biti golemi. Mnogi mikro i mali poduzetnici, ako se prekid ekonomske aktivnosti nastavi više od mjesec dana, stavit će ključ u bravu. Ekonomist dr. sc. Vuk Vuković predviđa da je dugoročno ugroženo oko 700.000 radnih mjesta u privatnome sektoru. I zato do sada predstavljene mjere jednostavno nisu rješenje. Poduzetnicima ne treba odgoditi, nego otpisati sve poreze i doprinose tri mjeseca, a možda i šest mjeseci. Inače će oporavak biti nemoguć. A ako izgubimo mikro i male poduzetnike, izgubit ćemo i kralježnicu ekonomskoga razvoja, a države će izgubiti poreznu bazu za javni sektor. Sav teret krize, ponovimo, ovoga puta ne će moći snositi samo privatni sektor.

Riječ kriza sastoji se u kineskom od dvaju znakova – jedan znači opasnost, a drugi prigodu – rekao je svojedobno američki predsjednik John F. Kennedy. U trenutačnoj situaciji njegova izjava ne može biti aktualnija. Možda je ova kriza prilika za reset u mnogim područjima ekonomskih, političkih i društvenih odnosa u svijetu, a u Hrvatskoj prilika za racionalizaciju javnoga sektora i državne potrošnje. A možda, ne dao Bog, živimo u vrlo opasnim vremenima jer ne treba zaboraviti što se nadovezalo na veliku ekonomsku krizu tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Svako restrukturiranje svjetskoga poretka i ekonomije uvijek je praćeno tektonskim lomovima. Pred nema je svakako velika neizvjesnost. Disident u vremenu komunizma i kasniji češki predsjednik Václav Havel svojedobno je izjavio: ‘Glavna zadaća sljedećega razdoblja bit će radikalna obnova ljudske odgovornosti.‘ Nikada aktualnija misao, posebno za svjetske državnike, ako takvih više uopće ima na današnjem propadajućem Zapadu.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza – Bespilotna letjelica CH-92A i borbeni bespilotni sustavi

Objavljeno

na

Objavio

Cro Ops se danas ponovno bavi bespilotnim letjelicama. Srbija je prije nekoliko dana prikazala 6 novopristigli naoružanih bespilotnih letjelica CH-92A koje su nabavljene od Kine.

Time je postala prva zemlja u hrvatskom susjedstvu koja raspolaže ovim sposobnostima, koje predstavljaju značajan tehnološki i borbeni iskorak, a uključeni transfer tehnologije koristit će se za usavršavanje i proizvodnji vlastitih naoružanih bespilotnih letjelica Pegaz.

Saznajte koje su im odlike, što ova novost znači za odnos snaga u susjedstvu, kako se razvijaju hrvatske besposadne sposobnosti i u kojem smjeru treba ići za postizanje pariteta u ovom segmentu.

Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Matko Marušić: Pouke i neprilike hrvatske pobjede na saborskim izborima 2020.

Objavljeno

na

Objavio

Žurim ovo napisati s naivnom i ludom, ali vrućom i dirljivom željom da izabrani zastupnici za hrvatski Sabor tekst pročitaju prije nego se dogovore o stvaranju nove vlade. Analiza se zasniva na zamisli svehrvatskog pomirenja – usprkos svim razlikama. Izborni su rezultati pokazali da hrvatski narod na neki način osjeća isto i da bi bio spreman ozbiljno krenuti tim putom.

Izborni rezultati

Samo za budućnost ponovit ću neslužbene rezultate izbora za Hrvatski Sabor od 5. srpnja 2020.: HDZ – 66, Restart – 41, Domovinski pokret – 16, Most – 8, Možemo! – 7, SSIP/Pametno/Fokus – 3, HNS – 1 Reformisti – 1 mandat.

Što nas to uči i čemu se možemo nadati?

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

Svi oni koji o meni ružno pišu (da sam „hadezeovski plaćenik“ i slično) neka dobro razmisle zašto sam ja bio u pravu, a oni u krivu. Ne zbog mene, mene mogu i dalje slobodno napadati, ali – moraju razmisliti zašto im je hrvatski narod tako jasno rekao da su u krivu.

Pobijedila je Plenkovićeva hrvatska ali umjerena politika („suvremeni suverenizam“), koja na prvo mjesto postavlja sigurnost građana i države. No te riječi ne bi pomogle da HDZ nije tako doista i postupao – da sada ne nabrajam što je g. Plenković 100 puta nabrojio u kampanji, i prije i poslije nje, a sve je istina. Čuvanje sigurnosti se mora dokazati djelima. Suvremeni suverenizam nije lošiji – nego bolji – od onoga zastarjelog – žestokog, pravaškog, nazdravičarskog. On čuva državu i hrvatski narod, vjeru i identitet, povijest i istinu, ali ostavlja prostor razlikama i specifičnostima drugih, npr. hrvatskih Srba. A ako ti različiti, ovdje hrvatski Srbi, to misle zlorabiti za protuhrvatske ciljeve – tim gore po njih. Primjerice, primijetili ste da je g. Pupovac u kampanji za ove izbore svoje djelovanje prebacio na šalu i izvolite zaključiti zašto: on tako misli i nastaviti, ali zna da je to besmisleno i smiješno. Pa bih mu onda to i ostavio, jer je prestar da nauči koliko je politički nezreliji od onih koji slave Juru i Bobana.

Nakon hrvatskog naroda – tu je veliki i veličanstveni Andrej Plenković, sasvim jasno čovjek ranga Franje Tuđmana. Moram priznati da se više nego njegovoj inteligenciji divim njegovim čeličnim živcima – kako je dočekao i ispratio sve nevolje koje su ga bile snašle – od Agrokora i Uljanika, preko razmjerno slabih rezultata na EU izborima i divljanja SARS-2-COV-a i razularenosti SDP-ovskih Marasa i Stazića (Bog im dao pokoj dušama) do predizbornih napada s desna i s lijeva (desni više bole, jer za komuniste znamo da su glupi, ali konzervativci i domoljubi to ne bi trebali biti) i lažnih anketa složenih da obeshrabre i njega i njegove birače.

I još je u pobjedničkom govoru naglasio i zaštitu manjina i čuvanje ljudskih prava, jer i to je – suvremeni suverenizam. Hrvatski suverenizam.

Socijaldemokratska partija (SDP)

Koliko god iracionalan, napuhan bez osnove i lažno učen, SDP bi sada ipak trebao shvatiti da ovo nije ni 1945. niti 1972. Zar su oni stvarno pomislili da će silom narodu nametnuti svoj svjetonazor? Tko može biti toliko glup da miran i kulturan narod naziva fašističkim i talibanskim, a onda od njega očekuje da za njega glasuje? Tko se usudi obećavati povećanje plaća, mirovina i socijale a istodobno najaviti i smanjenje poreza, s tim da nikad ni pogledao nije stanje državnog proračuna?

Jer komunistima, na čelu s g. Grčićem, stanje proračuna nikad nije bilo bitno: njih je veliki vođa drug Tito naučio da žive na inflaciji i stranim donacijama da ne prijeđu ni na Istok ni na Zapad. Oni „brane radnike“, a veze nemaju o proizvodnji, niti su ikad u proizvodnji radili, niti su bili radnici, pače su redom neradnici i lažni intelektualci. Za njih radnici niti ne glasuju. Za njih glasuju oni koji se nadaju da će, kao i oni, domoći kruha bez motike.

Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ)

Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ) je dobio manje mandata nego se nadao i nego je u načelu zaslužio. Kažem – u načelu, jer je domoljublje jako važno; ali u zbilji su dobili i previše: nikakvu, apsolutno nikakvu politiku g. Škoro (i nitko njegov!) nije izgovorio a da bi bila u skladu s onim zbog čega su nastali i dobili dosta glasova! G. Škoro je slavio Tita koji je međunarodno priznati krvnik, koji je pobio pola milijuna Hrvata i imao 40 vila i … Bože, sačuvaj, ne usudim se ni nabrajati. No ni riječi o broju žrtava u Jasenovcu, o Bleiburgu i Križnom putu, ni riječi ni o čemu važnom, nego „ja i narod“. E, pa nije, narod nije tražio Škoru, nego djela.

DPMŠ nije dovoljno ni pametan niti domoljuban da odmah i bezuvjetno uđe u koaliciju s HDZ-om, pa će se raspasti. Ne može se politički preživjeti od paušalne kritike HDZ-a. Bojim se da će njegova sudbina biti još jedna tužna slika ponavljanja političke nezrelosti hrvatske desnice.

MOST

MOST je pak dobio više mandata nego se nadao i nego je u načelu zaslužio. Ma, ljudi moji, što su oni to ponudili hrvatskom narodu otkad su se pojavili? Časna riječ, ja ne znam. Eno, dobri čovjek Bulj govori da su oni za maloga čovika, ali nikako da kaže kako. I ja sam iz Cetinske krajine (jako ponosan!), ali gledam i vidim da Plenki za tu svetu zemlju radi puno a oni ništa. De, da čujemo što ćete konkretno raditi i postići, ako se to ikako može čuti?

MOST ima samo jednu dobru stvar, a to je pola bračnoga para Raspudić. Gospođa. Gospodin ima potencijal, ali bojim se da više voli sebe nego svu Hrvatsku zajedno. A to je teška bolest. Međutim, krasna gđa Marija je pametna, promišljena, hrabra i poštena. Ja bih nju odmah sutra za ministricu kulture ili znanosti, s tim da to MOST-u bude jedini Plenkovićev ustupak – za čelično vjernu koaliciju.

Moram navesti o gđi Mariji Selak Raspudić još nešto, jer je jako poučno i vrijedno upamtiti. Na završetku sučeljavanja na HTV1 poželjela je, u ime dobrote, mira i političke kulture – sve najbolje na izborima mladom komunističkom vođi Tomislavu Tomaševiću. Pogledajte ponovno njegovu reakciju! Nije mogao vjerovati da to čuje! Komunisti neprijatelje ubijaju, a kamoli da im za išta žele dobro. I nije rekao ništa, ali gledao ju je kao da mu je dobacila neku najstrašniju uvredu, npr. da drug Tito nije bio „heroj i genije i komandant naše armije“.

Mladi komunisti

Među mladim komunistima ima i starih, ali to nije bitno – svi su komunisti mladi intelektualno, jer pojma nemaju o politici, životu i odnosima među ljudima. U ovom pristojnom „bezmarasnom“ Saboru za njih nema posla. Budući da radnici nisu s njima (nego im se oni gade) i da ništa ne znaju o ekonomiji, osuđeni su na borbu da se žene bez ikakvih kriterija rješavaju svoje djece, da dva muškarca posvajaju i odgajaju djecu (ako se jedan osjeća ženom, neka se tako odjene da znamo) i da sva energija bude zelena čak i ako se umjesto žitnih polja sadi korov od kojega se može napraviti benzin. Da, još će nas plašiti i globalnim zatopljenjem jer je ljeti dosta vidljivo i jako se boriti protiv fašizma, jer ga uopće nema.

U dubini duše se nadam da se gđa Marijana Puljak ne će pretvoriti u gđu Sabinu Glasovac, da gđa Glasovac da ne će oponašati gđu Daliju Orešković i da ni jedna od njih a zapravo nitko, ne će oponašati gđu Anku Mrak Taritaš.

Još nešto: drago mi je da više nema stranke stvorene da dužnici ne bi vratili osobne dugove, a nesretan sam da još uvijek postoji stranka umirovljenika koja politički želi sebi povećati mirovine a drugima kako bude.

Poslijeizborno koaliranje

Ovo pišem slobodno jer znam da ne mogu pogoditi što će biti. A sve mi se čini da znam što bi trebalo uraditi, pa je šteta da se ne će dogoditi.

Velika koalicija

To je koalicija HDZ-DOMŠ-MOST-„Manjinci“. Kao što g. Plenković dobro zna (i kaže) s „Manjincima“ treba ići jer je to gospodski i uljudbeni i današnjem svijetu politički poželjan i kršćanski i hrvatski potez. Koštao bi nas ne više od deset milijuna kuna, a g. Pupovac bi imao prostor toliko sužen da bi morao i dalje angažirati biološke Hrvate da pišu velikosrpsku politiku. A to nije opasno nego gadljivo, no razlika je velika.

DPMŠ treba ući u koaliciju s tim da dobije samo jednu protuuslugu: da hrvatska vlada odmah počne graditi Hrvatsko povijesno groblje na Udbini. O tome sam već pisao, ali moram ponoviti:

Okružje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini treba urediti kao groblje i memorijalni muzej svih hrvatskih žrtava gdje god se mogu pronaći njihovi zemni ostatci ili sa sigurnošću utvrditi da su ubijeni nevini, samo zato što su bili Hrvati.

To mjesto treba postati mjesto hrvatskog sjećanja na sve povijesne žrtve, a time i na tisućljetno nastojanje Hrvata da dobiju samostalnu i nezavisnu državu koje moramo zadržati zauvijek; Udbina treba Hrvatima postati ono što je Židovima Yad Vashem.

Dana 17. lipnja 2019. u emisiji o zločinima komunizma u 20 sati na HTV1 slovenski stručnjak je poručio Hrvatima: „Kad počnete otkopavati svoje ljude pobijene 1945. vidjet ćete razmjere zločina koji je počinjen nad Hrvatima“ (cit. po sjećanju).

Na Udbini treba napraviti grobnice za zemne ostatke svih žrtava iz svih poznatih masovnih grobnica, otkopati i istražiti sva mjesta masovnih ubojstava Hrvata za koja se zna da postoje a nisu istražena te sve zemne ostatke žrtava prenijeti na Udbinu.

Svaka grobnica (računam da bi ih bilo do dvije tisuće) treba dobiti svoj opis i objašnjenje, a za sve treba napraviti zajednički muzej s odgovarajućim podatcima, fotografijama, knjigama, svjedočanstvima i dokumentima koji se odnose na pojedino stradanje i, naravno, sve digitalizirati, usustaviti i učiniti pretraživim preko svemrežja.

Crkva hrvatskih mučenika sagrađena je na Udbini zbog strašnih razloga genocida nad hrvatskim narodom koji su u Lici, i daleko okolo, proveli najprije Turci a onda Srbi i komunisti.

Prostor je velik i povoljan za to golemo groblje, blizu je autoceste i veže se na ostatke starohrvatskih i hrvatskih srednjovjekovnih spomenika i utvrda koji također traže obnovu, izlaganje i povijesna objašnjenja.

To bi bilo stalno mjesto posjećivanja, obilježavanja, molitve i učenja.

Židovima, Srbima, Romima i drugih stradalnicima u našoj strašnoj povijesti treba ponuditi da, prema želji i mogućnostima, i oni na tom mjestu naprave grobnice za svoje stradale članove.

Moja amaterska procjena kaže da bi 200 milijuna kuna godišnje kroz deset godina (ukupno oko dvije milijarde kuna), bilo dostatno za izvedbu projekta. A mogao bi se dobiti i europski novac.

Radi se o projektu koji rješava brojna hrvatska i ljudska pitanja:
– civilizacijskom pitanju, jer se radi o poštovanju prema nevinim žrtvama,
– humanom postupku, jer se radi o ljudima koji su stradali,
– humanitarnom projektu jer donosi smirenje potomcima žrtava,
– političkom potezu, jer raščišćava najbolnije događaje iz hrvatske povijesti što je jedini put prema pomirenju,
– poštovanju koncepta ljudskih prava, jer svi ljudi imaju pravo na grob i sjećanje,
– kulturnom, umjetničkom i urbanističkom projektu možda i bez premca u svijetu.

Projekt je nesporan za sve dobre i pristojne ljude, kompletira hrvatsku povijest, u skladu je s civilizacijskim, političkim i službenim vrijednostima Europske unije i Hrvatima i svim hrvatskim građanima donosi toliko potrebno pomirenje i smirenje.

Time bi, ako uspije, DPMŠ ušao u hrvatsku povijest, održao obećanje ustrajanja na domoljublju i spasio se klasične politike koju ne zna.

MOST mi je u dubini duše ipak drag i njemu bi g. Plenković trebao dati da g. Bulj bude ministar u Ministarstvu socijalne skrbi. Pa da se konkretno bavi malim čovikon, navlastito onim u staračkim domovima, na drogi i bez doma. Alternativno se MOST-u može dati Pravosuđe, ali na osnovi plana koji treba iznijeti g. Bulj i za njega odgovarati građanima. U prvom se pokušaju nisu proslavili.

Plenković je previše pametan da bi odbio takvu koaliciju, jer bi ona bila ne samo dobra za Hrvatsku nego bi bila oduševljeno primljena u EU.

Ako bi tu koaliciju odbili DPMŠ ili MOST, ili oba, osudili bi se na životarenje bez utjecaja u Saboru a time i na svoj postupan raspad. Oni mogu dovijeka paušalno kritizirati HDZ ali dok HDZ ovako dobro radi ništa mu ne mogu.

Najzanimljivija bi bila situacija g. Pupovca! On bi trebao odbiti koaliciju s DPMŠ, ali to bi ga isključilo iz vlasti i k tome pokazalo njegovu netoleranciju. Iskreno govoreći, u interesu svehrvatskog pomirenja, bilo bi bolje da koaliciju prihvati i sjedne za stol s „neprijateljima“ koje sada napada sa sigurne udaljenosti; takvi bi razgovori sigurno dali neki oblik pozitivnog rezultata u odnosu na njegovu ružnu i za Hrvate i Srbe štetnu velikosrpsku politiku.

Veliku koaliciju bi bilo lijepo dobiti i stoga što u njoj ne bi bilo SDP-a, za koji su se mnogi nadali (zacijelo i EU) da će ona nastati koaliranjem HDZ-a i SDP-a. Pojam Velike koalicije time bi dobio novo značenje, izvorno hrvatsko: svehrvatska koalicija bez jugonostalgičara.

Parcijalna koalicija

Parcijalna koalicija se od Velike razlikuje po tome što u koaliciju s HDZ-om ne bi ušli DPMŠ, ili MOST, ili „Manjinci“. Ako koaliciju odbiju DPMŠ i (ili) MOST na njih pada odgovornost da HDZ mora koalirati s „Manjincima“. Time bi se odrekli svojega glavnog oružja za napadanje HDZ-a.

Za stvaranje vlade i muke g. Pupovcu dovoljno je da u Parcijalnoj koaliciji sudjeluje ili MOST ili DPMŠ.

Mala koalicija

Mala koalicija isključuje DPMŠ i MOST – jer oni na nju nisu pristali, a svakako uključuje „Manjince“ jer to njihovoj politici odgovara. Ponovit ću da su u tom slučaju za sudjelovanje „Manjinaca“ u vladi odgovorni DPMŠ i MOST i to im treba nabijati na nos svaki put kad progovore protiv sudjelovanja „Manjinaca“ u vladi.

Nekoliko pojedinaca za dosezanje većine od 76, ili barem 80 zastupnika g. Plenković će lako naći. Sabor ima mnogo dobrih ljudi i u drugim strankama. Želio bih da to prije svih bude gđa Karolina Vidović Krišto veliki stručnjak za medije i primjerena hrvatska političarka. No ona tada mora dobiti mnogo; barem nadzor nad HTV. Tu bi ona bila bolja za Hrvatsku od ikakvih hadezeovaca.

Ljevica

Malo nevoljko ću prihvatiti onu Tuđmanovu da Hrvatska treba imati i desnu i lijevu nogu da čvrsto stoji na zemlji. Da stoji – možda, ali da hoda s takvom lijevom nogom ne bi bilo više od ozbiljna hramanja. Ljevica će životariti između jugonostalgičarstva i borbe da su ubojstvo čeda i vrlo čudne spolne prakse koje oni nazivaju ljudskim pravima. Zeleni se u tome ne razlikuju: oni su crveniji iznutra negoli crveni izvana.

Ljevica bi se trebala baviti sindikalnim pitanjima, ali ne deklarativno i politikantski, nego ozbiljno i stručno. No takvih ljevičara na svijetu više nema; izumrli su kad je umro drug Koba.

Marijana Petir

Gđa Marijana Petir ponijela se savršeno zrelo i domoljubno, i šaljem joj poseban pozdrav i rukoljub. Smatram da je HDZ treba sačuvati za rušenje Zorana Milanovića na sljedećim predsjedničkim izborima. Navikli smo na lijepe i pametne predsjednice Naše Lijepe Domovine, a ova nikad i nikome ne će pokazati srednji prst. I nosi Sveti Križ na prsima. A Sveti Kristov Križ nas je i sačuvao u strahotama naše prošlosti a čuva nas i danas. Svijetu treba jasno reći da mi volimo Gospodina, u Njega vjerujemo i u Njega se uzdamo. Nadam se da će g. Plenković vidjeti ovaj moj prijedlog i uzradovati mu se jer su ga njegova inteligencija i domoljublje dostojni.

Matko Marušić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari