Pratite nas

Analiza

Dijanović: Ima li desnica u Hrvatskoj uopće budućnosti?

Objavljeno

na

Ususret izborima za Europski parlament

U prvome članku koji se bavio temom europskih izbora (Hrvatski tjednik, 28. ožujka), koji će se održati krajem svibnja ove godine, naglasak je dan na politički krajobraz današnje Europske unije koji bitno obilježava jačanje desnih političkih pokreta i stranaka. Istaknuto je da su dvije fundamentalne teme koje obilježavaju političke narative i koncepte desnih stranaka diljem Europe vezane uz masovne migracije u Europu i uz model uređenja EU-a (federalizam/suverenizam). Osim tih dvaju pitanja, prijepori se često vezani uz odbacivanje kršćanskoga naslijeđa Europe, a to je u posljednje vrijeme često praćeno kulturmarksističkim antropološkim i identitetskim inženjeringom poput genderizma.

U Hrvatskoj se izborima za Europski parlament uglavnom pristupa kao prema testu unutarpolitičke snage pojedinih stranaka. Svibanjski izbori pokazat će snagu, odnosno nemoć pojedinih stranaka, a oni sretniji nakon tih će izbora zajašiti dobre plaćene bruxelleske sinekure što će im omogućiti zbrinjavanje sebe i svojih političkih adlatusa.

Ozbiljnih rasprava o onomu što bismo mogli nazvati europskim temama u Hrvatskoj uglavnom nema. Hrvatska se ponaša kao da nije jedna od najstarijih država europske civilizacije i kao da ju se ne tiče kako će EU u budućnosti izgledati. No Hrvatska je zapuštena država baš na svim područjima pa nas nezainteresiranost za problematiku Europe ne treba niti najmanje čuditi.

Ankete u Hrvatskoj dobrim dijelom ne služe za ispitivanje, nego za kreiranje javnoga mnijenja. Naručenim anketama posebno se žele neutralizirati manje stranke koje su na rubu prelaska izbornoga praga. Naime, ako se tim strankama anketama predvidi da ne će prijeći izborni prag, onda mnogi birači, ne želeći ‘baciti glas’, glasuju za veće stranke kao „manje zlo“.

Uz klijentelističke odnose, upravo princip ‘manjega zla’ predstavlja pogonsko gorivo perpetuiranja snage najvećih stranaka u Hrvatskoj, neovisno o njihovu predznaku. U konačnici, anketari često i pogode rezultate izbora baš zato što dobro poznaju psihologiju hrvatskih birača kojima nedostaje beskompromisnosti kad je u pitanju odluka za dobro, a ne za manje zlo koje, iako manje, i dalje predstavlja zlo i ne može rezultirati ničim dobrim.

Hrvatska je desnije orijentirana nego mnoge države EU-a u kojima je desnica relevantan čimbenik

U skladu s navedenim mišljenjem o anketama, ovdje se ne ćemo baviti njihovim projekcijama za dolazeće izbore jer te projekcije možemo pročitati u svim srednjostrujaškim medijima koji su, uz ankete, glavno sredstvo političke manipulacije.

Radije ćemo se pozabaviti jednim drugim fenomenom. On se, pak, može svesti na sljedeće pitanje: kako to da u gotovo svim državama EU-a jačaju desne stranke, a u Hrvatskoj one tek rijetko prelaze izborni prag? Je li hrvatsko izborno tijelo nesklono desnici? Nikako! Hrvatsko biračko tijelo značajno je sklonije desno-konzervativnim, nego lijevim ili liberalnim opcijama. Generalno gledamo, Hrvatska je desnije orijentirana nego mnoge države EU-a u kojima je desnica relevantan čimbenik. Što je onda posrijedi? Gdje su razlozi neuspjeha?

Odmah žurim apostrofirati kako je jedan od ključnih razloga nepostojanja jake desne političke opcije u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina bio sadržan u snazi HDZ-a. Iako je nakon Tuđmanove smrti HDZ često vodio politiku koja nema veze s proklamiranim domoljubljem i tzv. demokršćanstvom, klijentelistička mreža koju je ta stranka razvila (dakako, nije u tomu jedina) i vješti spin obrati pred izbore (kad se snažno zatamburaju nacionalne budnice i davorije), kojima se mobiliziralo naivne birače, u kombinaciji s uvodno spomenutim anketno-medijskim inženjeringom i „manjim zlom“ rezultirali su time da je HDZ do danas uspijevao mobilizirati glasove značajnoga dijela desno orijentiranih birača.

Snazi HDZ-a, dakako, jako je doprinosila i aureola stranke koja je bila na čelu Hrvatske u vremenu stvaranja i obrane Republike Hrvatske. Mnogi izbori dobiveni su na konto proglašene sudbonosne bitke protiv crvenih, da bi se nakon dolaska na vlast provodila politika koja je također bila vrlo crvenkastoga sadržaja.

Danas se teže koristiti narativom o borbi protiv crvenih jer su ovi u procesu propadanja, no proglašavanje takvih bitaka i nije potrebno jer SDP upravo zato što propada, ne predstavlja preveliku ugrozu po vladajući HDZ. HDZ-u danas veća prijetnja dolazi s desnoga političkog spektra i zato je njegovim čelnicima u interesu neutralizirati te političke snage.

Prolazi vrijeme janjetina-desničara

Lukavom i perfidnom politikom HDZ je svojedobno de facto uništio desnicu u Hrvatskoj. Svi se sjećamo Sanaderova rasturanja HSP-a parolom da je „glas za HSP glas za SDP“. No to rasturanje (kojim si je i HDZ dugoročno uništio koalicijski potencijal) ne bi bilo moguće da HDZ tada nije imao svoje spavače u redovima HSP-a i da desnicu nisu vodili moralni prevrtljivci (posve eufemistički govoreći) i potkapacitirani tipovi kojima se politika svodila na izvikivanje trećerazrednih parola nakon što su prethodno omastili brk mladom janjetinom i mladim lukom.

Vrijeme takvih janjetina-desničara na sreću Hrvatske sve više prolazi pa su se tako posljednjih godina formirale određene desne političke opcije koje možemo smatrati relevantnima i vrijednima pozornosti. Subjektivno govoreći, najveći potencijal na desnici dugoročno vidim u stranci mladih Generacija obnove koja okuplja niz mladih i kvalitetnih pojedinaca.

Njihov je način djelovanja posve nekonvencionalan (društvene mreže, tribine/predavanja, debate u pubovima itd.), politički diskurs bitno različit od ostalih desnih stranaka (naglasak je upravo na uvodno spomenutim temama koje se inače na desnici ignoriraju, a kojima treba dodati ekonomiju i geopolitiku), no proći će još vremena dok postanu prepoznati u širim krugovima.

Riječ je o mladim ljudima desne političke orijentacije među kojima ima znatan broj intelektualaca. Njihov broj konstantno raste, a ono što uz karakter (oni ne idu onamo gdje su jasle i kratkoročni benefiti) odlikuje te mlade ljude jest svijest da rezultati ne mogu doći preko noći, nego nakon dugotrajnoga i mukotrpnoga rada. Elite ne nastaju preko noći, nego se stvaraju desetljećima.

Od političkih opcija koje već danas imaju respektabilan rejting svakako treba izdvojiti Neovisne za Hrvatsku i Hrvatske suvereniste. Posljednjih tjedana između ovih se opcija znaju ispaliti otrovne strjelice, a ono što mnoge tzv. obične ljude i analitičare zanima razlog je zašto nisu napravili zajedničku listu.

Osobno sam od samih početaka bio prilično siguran da do famoznoga ‘ujedinjenja desnice’ ne će doći. Nije tu samo riječ o taštini i katkad pseuedomesijanskim ambicijama, nego su jednostavno razlike između mnogih ljudi na tim listama nepremostive, premda se to tako uopće ne čini površnim promatračima. Mahom se tu s obje strane radi o kvalitetnim ljudima, no – nomina sunt odiosa – ima tu i potrošenih imena koja su se odavno trebala maknuti iz politike, ali i spavača. (možemo jednom pogađati koje stranke).

Desnici je potrebna lustracija!

desnoNa kraju bi se moglo dogoditi (nadam se da ne će!) da niti Neovisni za Hrvatsku niti Hrvatski suverenisti ne uđu u Europski parlament i to zbog nedostatka vrlo maloga broja glasova (ako bih trebao procijeniti tko od ovih dviju opcija ima veće izglede za uspjeh, onda su to Neovisni za Hrvatsku).

I koliko se god nakon eventualnoga takva scenarija budu pravile kvazianalize i zdvajalo nad činjenicom što desnica nije ujedinjena, smatram da će ovi izbori biti dobar test političke snage i dobro čistilište ovih dvaju blokova za izbore za Hrvatski sabor koji će se održati iduće godine.

Desnici je, naime, potrebno pročišćavanje od nerealnih egomanijaka, umišljenih veličina i samopromotora, kao i od potrošenih imena koja se, gdjekad i po zadatku, aktiviraju pred svake izbore. Desnici treba lustracija. Nerealno je zazivati lustraciju na široj političkoj razini, ako prethodno i sama desna opcija ne pročisti svoje redove, ne, dakako, toliko od bivših komunista (premda je i njih bilo mnogo na desnici, u čemu su mnogi korijeni problema), nego od prevrtljivaca i nesposobnjakovića.

Desna politička opcija u Hrvatskoj treba napraviti duboku introspekciju i samokritiku i konačno se zapitati koji su razlozi njezina neuspjeha. Jer do pred koju godinu moglo se govoriti o djelovanju HDZ-a, ali i ex-komunističkih struktura protiv snažnije afirmacije desnice kao respektabilne snage. Danas glavni razlozi neuspjeha leže u redovima same desnice. Političko ozračje u Europi još će dugo vremena ići u korist jačanja desnih političkih opcija. No da bi desna opcija i u Hrvatskoj ojačala potrebni su korjeniti zaokreti i promjene.

Pisac ovih redaka smatra sljedeće:

1. Mentalni komunizam i preziranje drukčijega mišljenja nije samo odlika ljevice, nego i mnogih desničara u Hrvatskoj koji, očito, ne znaju funkcionirati u demokraciji. Desni političari i intelektualci moraju se naučiti kulturi dijaloga i lišiti pseudomesijanskoga poremećaja.

Na žalost, često se događalo da što je netko bio potkapacitiraniji, to je bila veća njegova umišljenost u vlastitu veličinu (kod nekih do te patološke razine da su ih prema njihovu kazivanju pratile sve moguće značajnije obavještajne službe svijeta). Gdje je tu bilo toliko spominjano domoljublje i ljubav prema Hrvatskoj? Desničari, sjetite se da ste prah i da ćete se u prah vratiti. Ako ste zaista katolici, onda ne će dizati glavu jer ćete biti svjesni svoje malenosti i svoje prolaznosti. A tada ćete zatomiti i svoje bolesne taštine.

2. Desna politička opcija mora se lišiti klanskoga mentaliteta. U Hrvatskoj, čak i na dičnoj desnici, ako nisi dio nekoga klana, ne predstavljaš baš ništa, neovisno o tomu što radiš i koliko djeluješ (da ne govorimo o tomu da desničari ne znaju privatne odnose ostaviti po strani kad su u pitanju opća društvena pitanja). Ako se i dalje ne budu prepoznavali ili zbog konkurencije (da, i toga ima na desnici) uništavali talenti i ljudi koji nešto znaju, budućnost desnice ne će biti nimalo perspektivna.

Afirmirati više mladih ljudi i rebrendirati se

3. Desna politička opcija treba u svoje redove primiti i afirmirati veći broj mladih ljudi intelektualno formiranih dominantno u samostalnoj Hrvatskoj, čime se u startu čini akt ‘lustracije’. Postoje mladi ljudi koji bolje razumiju političke procese od mnogih koji su već desetljećima u hrvatskoj politici. Do sada se deklarativno govorilo o mladima, no oni su u pravilu služili za lijepljenje plakata. Mladim ljudima s karakterom teško je služiti kao servis za plakate dok često potkapacitirani likovi zauzimaju mjesta na listama.

4. Desnoj političkoj opciji potrebno je rebrendiranje. Nitko ne može poreći da su teme Haaga, komunističkih zločina i odnosa sa Srbijom bitne, no svoditi svu politiku samo na te tri teme pogrješno je i odbija ljude. Desnica treba još snažnije nametnuti svoj jezik kad su u pitanju svjetonazorska pitanja (tu su neke udruge napravile dobar posao, ali su kasnije nepotrebno ulazile u politiku). Treba više govoriti o ekonomsko-socijalnoj problematici i predlagati rješenja za ekonomske probleme.

Ništa u Hrvatskoj ne može funkcionirati dok se ne razmontira klijentelistički model ekonomije i s njime uvezano hrvatsko pravosuđe. Dosadašnji politički narativ desnice anakron je. Teme koje nameće uglavnom ne zanimaju obične ljude. Desnica mora naučiti PR i marketing. A mora izgraditi i još snažniji civilni sektor koji će zastupati njoj bliske ideje.

Osvijestiti važnost medija i kulturnoga djelovanja

5. Desnici su potrebni kvalitetni think-tankovi u kojima će se osmišljavati kulturne i političke strategije. Kultura je dugoročno najbolji medij za osvajanje vlasti jer se putem kulture nameće duh vremena. Tu je i ključna uloga medija.

Dok jamraju kako nemamo desnih medija, mnogi desni birači ne žele niti jednu lipu uplatiti za neki desni portal ili tjednik (što ih, dakako, ne sprječava da drsko dociraju kako bi ti mediji trebali izgledati). A, na žalost, dobar dio desnih poduzetnika nakon svršetka formalnoga obrazovanja, u životu nije pročitao ništa deblje od kajdanke za glazbeni, pa im kultura i kulturno djelovanje ne predstavljaju ništa. Kao ni mediji. Što da oni plaćaju nekakva piskarala?

Ljevica s druge strane savršeno dobro, gramscijevski razumije važnost kulture i medija i tu je ključ zašto u simbiozi s kvaziliberalima drži kulturnu, ali zapravo i političku hegemoniju. Duh vremena i jezik njihovi su, oni su ti koji putem politkorektne žandarmerije nameću značenja pojmova i nameću granice javnoga govora.

Umjesto pohvale – klevetanje

Jonjić6. Desna politička opcija do sada je gotovo u potpunosti zanemarivala vanjskopolitičke teme. Tuđman je bio veoma svjestan važnosti praćenja i poznavanja međunarodnih odnosa, a u konačnici i projekt stvaranja samostalne hrvatske države bio je moguć nakon pada Berlinskoga zida.

Današnje desničare na zanimaju vanjskopolitičke teme, u što se pisac ovih redaka, kao novinar koji prati i vanjsku politiku, ne jednom uvjerio.

U skladu s time ni desni političari u Hrvatskoj svih ovih godina nisu gradili kontakte s desnim strankama i pokretima u Europi. Za razliku od hrvatskih desničara, Srbi su svjesni važnosti lobiranja pa su izgradili odlične odnose s mnogim desno-suverenističkim pokretima u Europi.

Ne održavaju se danas zajedničke sjednice hrvatske i mađarske, nego srbijanske i mađarske vlade. Srbi su desnim strankama u Europi nametnuli svoje ‘istine’ i svoje pripovijesti. Hrvatskim desničarima to očito nije trebalo, ali ih to ne sprječava da prozivaju one koji nešto rade i nešto pokušavaju promijeniti.

Nedavno su dr. sc. Tomislav Jonjić (prema piscu ovih redaka nedvojbeno najkvalitetniji kandidat za Europski parlament na desnome političkom spektru) i mladi Krešimir Kartelo u ime Neovisnih za Hrvatsku posjetili Bruxelles gdje su razgovarali sa zastupnicima desnih i suverenističkih austrijskih, flamanskih i talijanskih stranaka.

Činjenica je da pojedine od stranaka tih zastupnika imaju dobre odnose s nekim srpskim strankama iz jednostavnog razloga što su Srbi mnogi jači kad su u pitanju diplomacija, lobiranje i stvaranje kontakata.

I umjesto da se pohvali inicijativa Jonjića i Kartela, koji su ove zastupnike upoznali s hrvatskim gledištima (upoznali su ih, primjerice, s položajem Hrvata u BiH i s činjenicom da je nad Hrvatima Vojvodine napravljen genocid, o čemu ovi nisu imali pojma), neki su ih optužili za suradnju sa srpskim lobistima. Pazite sad tu perverziju: Tomislav Jonjić (kojemu je otac robijao na Golom otoku, a mater na Svetom Grguru, oboje kao hrvatski nacionalisti) surađuje sa srpskim lobistima! Riječ je, naravno, o uvrjedi za zdrav razum, ali zdrav razum u Hrvatskoj nije na cijeni kad je potrebno klevetati i manipulirati. Umjesto da se pohvalio iskorak u smislu da je neka relevantna desna opcija krenula lobirati kod srodnih stranaka u Europi, radi najprizemnijih strančarskih interesa klevetalo ih se kao suradnike srpskih lobista ljude čiji su pretci teško stradavali zbog velikosrpske politike.

Dok god se na desnici ne shvati važnost lobiranja, pa i razgovora s onima koji su možda trenutačno skloniji Srbima, desnica ne će predstavljati relevantnu opciju. Tko je kriv što su mnogi poljski desničari (iako imaju simpatije i za Hrvatsku) skloniji Srbima?

Tko je kriv što Poljaci kao uzorni katolici ne znaju što je svetosavlje i kolika je svetosavska mržnja prema katoličanstvu? Kriva je nesposobnost i lijenost hrvatske desnice. Službenu diplomaciju ne vrijedi spominjati jer je jasno da je ona tek uhljebilište mahom zaslužnika iz bivšega režima.

Za kraj ovoga teksta (koji je namjerno pisan oštrije jer nam je svima potrebno buđenje) telegrafski ukratko: neovisno o tomu kako će proći svibanjski europski izbori, pred desnom političkom opcijom u Hrvatskoj veliko je čišćenje i još veći rad.

Naravno, ako misli postati relevantan čimbenik na političkoj sceni. A bez jake desne i suverenističke opcije, Hrvatskoj se u turbulentnim vremenima koja na globalnoj geopolitičkoj sceni nastupaju zaista ne piše baš ništa dobro. Jesu li dični hrvatski desničari svjesni povijesne odgovornosti koja je pred njima?

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Izbori su najbolja anketa

Objavljeno

na

Objavio

isječak HRT

Kvarat nikada ne može biti pola ili kako prezentirati javnosti varijablu koja je ravna dobitku na lotu

Povod pisanju ove analize prezentacija ankete pod nazivom HRejting naručenu od agencije Promocija plus od HRT-a, a objavljene u Dnevniku HRT1 20.5.2019. Kako sumnjamo da je agencija radila projekcije mandata i sugerirala HRT-u prezentaciju rezultata koje je HRT objavio, upozorit ćemo na nekoliko varijanti, opcija ili sistemskih varijabli. Neosporno je da se ovakvi rezultati mogu dogoditi, no njihova vjerojatnost je gotovo ravna zgoditku na lotu.

Postoji nekoliko problema kod ispitivanja jedne izborne jedinice i zato se u pravilu treba raditi usporedba sa zadnjim rezultatima, u ovom slučaju s izborima za EP 2014, ali ne u postocima podrške već u broju glasova. Broj glasova je onaj koji osigurava mandate, ali postotci određuju D’Hondt raspodjelu, jer je za osvajanje mandata potreban prelazak izbornog praga koji je 5%. Kako su ovo izbori gdje je očekivana mala izlaznost, a i sam EP dao je projekciju izlaznosti, uz plansko vođenje dviju najvećih stranaka kampanje bez kampanje moraju se uzeti neki parametri kako bi se približno mogli odrediti mogući mandati i to u nekoliko opcija.
Preduvjet određivanja najvažnije postavke analize ili razrade ankete je izlaznost i predviđeni postotak pobjednika izbora. Ti parametri određuju izborni prag, ali i ulazni prag.

Na EP izborima 2014.godine bilo je ukupno 3.767.343 birača s pravom glasa, izlaznost na izborima bila je 25,24% odnosno ukupno je glasovalo 950.980 birača, od toga u Hrvatskoj 944.501 te 6.479 u iseljeništvu.

Za EP izbore 26.5.2019. ima ukupno 3.831.389 birača, i to u RH 3.677.031 birač te aktivno registriranih 154.358 birača bez prebivališta u RH.
Izmjenom zakona koji je 2015. stupio na snagu došlo je do automatske registracije birača prijavljenih izvan RH (prema podacima MUP-a) pa svjedočimo višestrukom povećanju broja aktivnih birača u iseljeništvu te posljedično povećanju ukupnog broja birača i to za čak 64.046 birača više s pravom glasa danas nego 2014.

Ako radimo analizu po tim postavkama baziranu na broju izašlih birača s posljednjih EP izbora, znači radimo kalkulaciju s postotcima iz HRejtinga, dolazimo do izlaznosti od 24.82% te sljedećih rezultata:

HDZ 232.990 (24.5%)
SDP 155.961 (16.4%)
ŽZ 70.373 (7.4%)
Amsterdamska 65.618 (6.9%)
Most 63.716 (6.7%)

To znači da važećih glasova ima tek 588.658, a bačenih čak 362.322.
Od tih bačenih glasova po HRejtingu osvajaju:

Petir 45.647 (4.8%)
Kolakušić 44.696 (4.7%)
Suverenisti 41.843 (4.4%)
NHR 34.235 (3.6%)
Ostale liste: 195.910

Prema HRejtingu, a sukladno D’Hondtu, mandati se dijele:

Hdz 5
Sdp 3 (+1Brexit)
ŽZ 1
Amsterdamska 1
Most 1

U toj računici prema D’Hondtu, četvrti mandat SDP-u donosi samo 38.990 glasova, a treći mandat SDP-u donosi 51.987 glasova. Također, peti mandat HDZ-u donosi samo 46.598 glasova, a četvrti mandat HDZ-u 58.247 glasova.

Iz svega navedenog možemo zaključiti, sukladno projekciji HRejting, da ne osvajaju mandat Petir, Kolakušić i Suverenisti unatoč osvojenom većem broju glasova nego što je potrebito SDP-u za mandat. To je zbog praga od 5%, pa su manipulacije brojkama u ogromnom bazenu bačenih glasova toliko kirurški precizno iznijansirane i pogođene kao što je šansa za dobitak na lotu.

Kad bi preraspodjela glasova ispod praga bila drugačija, a u tom bazenu od 362.322 itekako se može zagrabiti kao što se može zagrabiti pokoji glas malo većom izlaznošću, dolazimo do projekcije kako Petir za osvajanje mandata nedostaje 12.853 glasa da otme četvrti mandat SDP-u, dolazimo i do projekcije kako Kolakušiću nedostaje 13.804 glasa da otme peti mandat HDZ-u i dolazimo do projekcije kako Suverenistima nedostaje 16.657 glasova da otmu drugi mandat SDP-u. Ne treba zanemariti pretpostavku baziranu na višestruko većem broju registriranih birača u dijaspori, njihova izlaznost u konačnom zbroju bitno utjecati na rezultat.
Dakle, neosporno je da se radi o manipulaciji te onaj tko radi manipulaciji i onaj za čiji se račun radi manipulacija trebaju biti svijesni posljedica koje ta manipulacija može izazvati , kako u gubljenju kredibiliteta ispitivača, tako i prezentera. Iako u znanstvenim krugovima postoje izračuni o pozitivnim i negativnim učincima na manipulacije anketama, daleko je više onih koji dokazuju negativni učinak na naručitelje.

Iz svega navedenog proizilazi da rečenica – Izbori su najbolja anketa nije floskula već fakt. Isto tako u borbi protiv fake newsa imamo primjer kako to radi onaj tko to ne smije.

Autori: Ivana Ašprijan i Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Koliko je Komšić zaista ‘opasan’!?

Objavljeno

na

Objavio

Kratku i jezgrovitu analizu djelovanja drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH koja “gađa u sridu” objavio je novinar Tvrtko Milović. On je sumirao sve laži koje je Komšić izrekao u trećem mandatu te tako potvrdio tezu da je “zlatni ljiljan” instaliran u Predsjedništvo BiH kako bi bio trbuhozborac bošnjačke politike u BiH.

Milović analizira koliko su Komšićeve izjave zaista “opasne” te se iz toga iščitava kakva je funkcija namijenjena Komšiću u četverogodišnjem mandatu.

Facebook status Tvrtka Milovića Hrvatski Medijski Servis prenosi u cijelosti:

“Nakon što je političar Komšić tužiteljstvu BiH prijavio političara Dodika zbog političke izjave, analizirao sam koliko je Komšić zaista “opasan”.

Evo analizice:

08.10.2018. Željko Komšić najavio tužbu protiv Hrvatske zbog gradnje Pelješkog mosta.
11.05.2019. Kinezi zabili zadnji pilot mosta. Komšić nije učinio ništa.

28.11.2018. Željko Komšić izjavio da će “DF ući u koaliciju sa SDA isključivo kao dio BH bloka”.
08.04.2019. DF ušao u koaliciju sa SDA mimo BH bloka.

09.04.2019. Željko Komšić upozorio Hrvatsku da prestane maltretirati BH državljane povodom afere “Selefije”.
15.05.2019. Mediji objavili da su ispitivani BH državljani zaista sigurnosno opasni zbog veza sa registriranim teroristima.

18.04.2019. Željko Komšić najavio da će “FBIH adekvatno odgovoriti na formiranje rezervnog sastava MUP Republike Srpske”.
14.05.2019. U Parlamentu FBiH prijedlog zakona o formiranju rezervnog sastava MUP FBiH praktično blokirao HDZ BiH. Zbog toga FBiH neće adekvatno odgovoriti na formiranje rezervnog sastava MUP RS.

Ali, ako ste pomislili da je Komšić kompletno bezopasna figura, evo i jednog primjera gdje je stvarno pokazao zube:

03.03. Željko Komšić poručio maškarama u Čapljini da “neće uspjeti podijeliti Bosnu”.
I stvarno nisu uspjeli”, komentirao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari