Pratite nas

Komentar

Dijanović: Očekuje li nas velika koalicija?

Objavljeno

na

Od izbora za Europski parlament prošla su dva tjedna, unutar kojih je objavljen pregršt analiza izbornih rezultata. Iako je osvojio najveći broj mandata, HDZ je – ako kompariramo s rezultatom izbora iz 2014. godine – doživio očiti izborni neuspjeh, a SDP – iako su njegovi čelnici još do jučer bili predmetom izrugivanja – ostvario je vrlo dobar rezultat koji ga je vratio na političku scenu.

Živi zid osvojio je jedan mandat (oko kojega se sada vodi pravi rat koji će vjerojatno kulminirati raspadom stranke), Most neočekivano nije ušao u Europski parlament (antiestablishment retorika očito nije dovoljna), a Mislav Kolakušić otrgnuo je dobar dio protestnih glasova Živog zida i Mosta i tako osvojio jedan mandat jednako kao i Amsterdamska koalicija, čiji su čelnici – sudeći po Borisu Miletiću – previše doslovno shvatili pridjev „amsterdamska“.

HDZ-ovo skretanje prema centru i u lijevo rezultiralo je padom potpore toj stranci na desnome političkom spektru što je dovelo do ulaska u Europski parlament Hrvatskih suverenista, a vrlo blizu prelaska praga bili su i Neovisni za Hrvatsku i Marijana Petir.

Rezultati izbora za Europski parlament ne mogu se pouzdano koristiti za izračun potencijalnih mandata na izborima za Hrvatski sabor, no oni ipak pokazuju određene trendove odnosno smjer kojim se trenutno kreće politička scena.

Ako bi na parlamentarnim izborima stranke dobile jednak broj glasova kao na euro-izborima, HDZ bi osvojio najveći broj mandata, no sa sadašnjih 55 mandata pao bi na 45. Sastavljanje stabilne i pouzdane vlade na čelu s HDZ-om, ako uzmemo u obzir veliku fragmentiranost mandata, gotovo da bi bilo nemoguće.

Očekuje li nas velika koalicija?

Naime, čak i kad bi Plenković za koalicijske partnere uzeo desne političke opcije (Hrvatski suverenisti, Neovisni za Hrvatsku, Marijana Petir), to ne bi bilo dovoljno za sastavljanje vlade. Most zasigurno više ne bi koalirao s HDZ-om, a još je manja mogućnost da to učine Mislav Kolakušić ili Živi zid ako dočeka parlamentarne izbore kao iole relevantna opcija. S druge strane, Plenković je već najavio da ne odustaje od politike desnog centra, što praktički isključuje suradnju s desnim opcijama.

Drugim riječima, budući da HDZ sa sadašnjom vodstvom očito ne namjerava predizborno skretati u desno (čime bi se povratio dio glasova), ali niti koalirati s desnim političkim opcijama, postavlja se pitanje ne očekuje li nas – pod pretpostavkom da Plenković ostane na čelu Vlade i HDZ-a – formiranje velike koalicije?

Koaliranjem HDZ-a-a i SDP-a uz potporu manjinskih zastupnika dobila bi se i više nego „stabilna vlada“. Ako netko misli da je takva koalicija nemoguća, treba imati na umu da sličan scenarij već dugo vremena imamo u Njemačkoj gdje je vladajuća koalicija tzv. demokršćana (CDU/CSU) i socijaldemokrata (SPD).

Kao političar blizak Berlinu, Plenković vjerojatno ne bi imao ništa protiv da se njemački scenarij preslika i na Hrvatsku. Uostalom, HDZ i SDP mnogo su puta uspješno surađivali, a posebno kad je trebalo gaziti po volji birača. Dovoljno se prisjetiti kojom su lakoćom dvije vodeće stranke konsenzualno odbile zahtjeve za promjenom izbornog zakona.

Ustupci desnici ili velika koalicija

Da zaključimo, HDZ ili će morati pristati na velike ustupke desnici (što bi bilo moguće pod Stierom ili Kovačem, ali vrlo teško pod Plenkovićem), dakako ako se desni blok do izbora ne raspadne, ili nas očekuje velika koalicija. Treća opcija matematički nije moguća jer i da skretanjem u desno povrati dio glasova desnice HDZ vrlo vjerojatno ne će biti u mogućnosti formirati vladu.

Prije parlamentarnih izbora, međutim, očekuju nas predsjednički izbori koji bi, s obzirom na neke nove moguće aktere na političkoj sceni (M. Škoro kojeg bi vjerojatno poduprli Hrvatski suverenisti) mogli dovesti do novih turbulencija i novih iznenađenja na političkoj sceni.

Kako god, političkim analitičarima ne će biti dosadno u mjesecima koji dolaze, a kako će izgledati hrvatska politička scena kroz godinu i pol dana znade jedino dragi Bog. Jedino On može pomoći Hrvatskoj s političarima kakve imamo…

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kuljiš se obrušio na Škoru: Nisam odavno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički izbori potkraj godine mogli bi biti najzanimljiviji do sada. Posebno se na političkoj sceni zahuktalo nakon objave kandidature pjevača Miroslava Škore. Nekoliko dana prije isto je učinio Zoran Milanović. Još se čeka odluka aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ove teme komentirao je politički komentator, novinar Denis Kuljiš.

– Mene dosta začudilo da je Škoro išao s tom platformom gdje je on zapravo prepisao kompletno ustavna rješenja 5. republike. Znači one ovlasti koje je dobio Charles de Gaulle kad je francuska vojska doslovce izvršila državni udar zbog situacije u Alžiru, 1958. godine.

– Ja ne vidim da je kod nas situacija takva da bi prvi mehanizirani gardijski zdrug došao tu na političku pozornicu i nametnuo taj tip predsjedničkih ovlasti koji zapravo dokida Republiku. 5. francuska republika nije demokratska republika u smislu parlamentarne demokracije. Tamo predsjednik imenuje premijera, parlament ima samo zakonodavnu moć, nema izvršnu.

– To je više nego predsjednički sustav. To je tip ovlasti koje nije imao Tuđman.

– Osnovno u tim ovlastima je da on supotpisuje zakone. To je imao drug Tito. On je supotpisivao svaki zakon koji je donosila savezna skupština. I imao je pravo izdavati svoje ukaze. Dobro to Škoro nije rekao, ali zapravo ove referendumske ovlasti su isto što i ukazi. Znači ako dovoljno skineš cenzus za održavanje referenduma onda možeš kupiti na bilo kojem pitanju 10 000 ljudi koji će potpisati bilo kakvu referendumsku inicicjativu, onda to daš na referendum na koji izađe 17 posto ljudi i onda ako je 50 posto ZA ti imaš zakonodavnu incijativu. Znači to je isto kao da izdaješ ukaze. To je sve skupa jedan monstruozni koncept stvaranja personalne vlasti u demokratskoj parlamentarnoj državi.

– To je zapravo i Josipovićev koncept i program koji je sad produbljen i radikaliziran.

– Mislim da u Hrvatskoj ne može pobijediti personalna diktatura, demokratsko parlamentrano uređenje. Mi smo imali predsjednički sustav koji je imao jedan oblik autoritarne vlasti sa svim ovlastima u rukama predsjednika Tuđmana, ali on je napravio tu državu, on je napravio te zakone. On je to sve sam složio kako je njemu pasalo. A onda poslije više nije bilo potrebe. Nije bilo rata, nije se pravila država od nule.

– Ja razumijem da je Tuđman to imao u ratu. Razumijem da je Charles de Gaulle to dobio isto u Alžirskom ratu, ali ne razumijem zašto bi pjevač iz Slavonije dobio takve ovlasti u miru. I to u Europi gdje dominira demokratski ustroj. Takav oblik personalizacije vlasti imate samo u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj. Ali kad gledate te likove koji imaju tamo tu vlast oni su izraz lokalne politike. I to su ljudi od 2 metra koji nemaju poziciju. Škoro se ne uklapa u taj opis.

– Ja nemam ništa protiv da on bude predsjednik, ali imam protiv da bude diktator.

– Koliko ja vidim predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije izašla s objavom kandidature. Ja ne vidim da ona izlazi. Valjda će izaći ali nigdje nisam vidio da je rekla da hoće. Očito je neki problem. Kad ona izađe onda ćemo moći pričati o izbornoj utakmici. Zasad imamo tri kandidata.

– Ne radi se o tome što želi HDZ i što želi Plenković. Pitanje je što ona želi.

– Ja nisam vidio ni jednu izjavu ili gestu koja bi upućivala na to da je ona u kampanji i da se sprema izaći na izbore.
– Mislim da ona ima jako dobru mogućnost nastupa na izborima i pobjede na njima, ako se drži dalje od politike. Da promovira ovaj svoj nastup simpatične žene, obitelj, opće vrijednosti, znači da se kloni politike.

– Milanović je u jednoj vrlo snažnoj poziciji jer cijelo lijevo građansko tijelo nema za koga glasati. On je populist.

– Kolakušić će bazirati kampanju na reviziji zakonodavstva i ovršnim zakonima. To je strahovito moćna platforma koja će mu donijeti znatan broj glasova.

– Ako Kolinda Grabar-Kitarović ide ona bi se trebala držati svog vlastitog biračkog tijela. Gospođe, razne žene. To je njezina primarna obiteljska publika. A Škorina su desničari. Njih nema puno. 15 posto svugdje u Europi, ne vidim da bi u Hrvatskoj bilo drugačije.

– Škoro je desničar s mekanim glasnom. Ne vidim kod njega velik politički potencijal i ne znam što su se svi odjednom za njega zapalili. Nisam davno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe, tj. političke ideje koju iznosi iljudi koje mobilizira i onoga što on objektivno jest. Ja mislim da on nije nikakav ektremist, mislim da se s njim možeš sve dogovoriti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari