Pratite nas

Komentar

Dijaspora nikad nije presudila o pobjedniku, a optužuju je da odlučuje

Objavljeno

na

Snaga hrvatske dijaspore veća je u njezinim građanima koji žive u matičnoj državi (RH), nego bilo gdje u svijetu. Osobito u BiH. Ponajviše se to vidi na izborima u RH. Naime, u BiH živi oko pola milijuna Hrvata, a u svijetu, procjenjuje se, tri do četiri milijuna. Kako se u 47 država može glasati samo u 124 konzularna predstavništva, tehnički svega pedesetak tisuća Hrvata može doista i doći do birališta te iskoristiti biračko pravo.

Ali zato je golem utjecaj Hrvata iz BiH koji borave ili imaju prebivalište u Hrvatskoj. U RH ima čak oko pola milijuna stanovnika iz BiH, a neki procjenjuju da pripadnika druge ili treće generacije ima i dvostruko više. Oni, a ne Hrvati koji žive u BiH, mogu odlučiti o pobjedniku. Kada se izbori promatraju iz te perspektive, onda ovakav način glasanja, u kojemu više od 90 posto iseljeništva ne može ili ne želi iskoristiti to svoje pravo, uistinu nema smisla. Njihovi glasovi imaju tek simbolično značenje, piše Jozo Pavković/

U odnosu na izbore za Europski parlament, broj hrvatskih državljana u BiH koji su glasali za predsjednika RH u nedjelju bio je dva puta veći, a čak su triput bili brojniji u odnosu na prvi krug predsjedničkih izbora održan prije pet godina. Razlog masovnog izlaska zahvalnost je prema svemu što u ovom mandatu državni vrh čini za njih.

Aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Bosni i Hercegovini osvojila je 66,61 posto glasova, drugi je Škoro s 25,47 posto, treći Milanović s 4,58 posto, dok je ostalih osam kandidata podijelilo oko 5 posto. Kada se zbroje svi rezultati u državama u kojima se glasalo, uključujući i BiH, dijaspora je Kolindi Grabar-Kitarović povjerila 53,43 posto svojih glasova, Miroslavu Škori 35,18 posto, Zoranu Milanoviću 5,78 posto. Ostali kandidati su, kao i u BiH, podijelili pet posto.

Kao i sada, tako i na svim dosadašnjim izborima, glasovi dijaspore nisu odlučivali o pobjedniku. Izvjesno je da će tako biti i u drugom krugu 5. siječnja. Jer njihov udio u ukupnom broju glasova je zanemariv. U BiH je to svega 24.646 birača, a u ostalih 46 država glas je dalo njih tek 16 tisuća. U odnosu na 1,904.453 birača koliko ih je u nedjelju pristupilo glasanju, to je svega oko dva posto. Primjerice, više je glasova imala svaka županija u RH nego što iznosi zbroj svih glasova koje su dali Hrvati u državama gdje su mogli ostvariti to pravo.

Matična domovina često glasa suprotno od iseljene. Zanimljivo, na predsjedničkim izborima, uz Tuđmana, jedino su “pogodili” s Grabar-Kitarović. Između toga, uglavnom su bili na gubitničkoj strani. Na predsjedničkim izborima 2010. pobijedio je Josipović, a dijaspora je glasala za Bandića. Izgubila je i oba puta kada je pobijedio Stjepan Mesić. Glasala je (2000.) za njegova protukandidata Dražena Budišu, a 2005. za Jadranku Kosor. Na parlamentarnim izborima, kad god je pobjeđivao SDP, iseljena Hrvatska bila je za HDZ.

Unatoč tomu, vijest u pojedinim medijima je “masovni izlazak bh. Hrvata”. Još je apsurdnije da su oni koji su glasali označavani kao uzurpatori tuđih prava. U njima krivce traže svi nezadovoljnici na ovim, ali i svim prethodnim izborima. Za ljevicu su dijaspora i bh. Hrvati problem jer su najveću potporu dali Kolindi Grabar-Kitarović. Pritom se navode postoci, ali ne i ukupan broj glasova koji ne utječe na stvarni ishod predsjedničkih izbora. Za HDZ-ovce je, pak, dijaspora ponekad “kriva” jer nije glasala samo za njih. Kao da bi konačan rezultat bio drukčiji da je u Bosni i Hercegovini i drugim državama odaziv bio veći. U Hrvatima iz BiH i iseljeništva krivce za neuspjeh sigurno će tražiti i neki “analitičari” u stožeru Miroslava Škore. Široka plejada desničara kojima su puna usta prava Hrvata u BiH, ali i iseljeništvu, uzdala se u uzvratnu potporu kroz glasove sunarodnjaka izvan Hrvatske.

U svakom slučaju, ovakav izborni model za Hrvate izvan Hrvatske treba mijenjati. Da ne bi više, potpuno neopravdano, bili obilježavani kao “krivci” za izborne rezultate, Hrvatima u BiH i iseljeništvu treba u potpunosti ukinuti pravo glasa ili im omogućiti da to pravo uistinu konzumiraju, a ne da se moraju, kao sada, primjerice voziti tisućama kilometara po bespućima Australije da bi glasali ili naguravati u redovima na svega nekoliko lokacija u Bosni i Hercegovini. Tek ako i kada budu imali iste izborne uvjete, Hrvati iz BiH i iseljeništva moći će sa svojim sunarodnjacima u Hrvatskoj dijeliti odgovornost za izborne rezultate, ma kakvi oni bili. Biti izborna ikebana dijaspori odavno nije zanimljivo. A oni u Bosni i Hercegovini ionako su se naviknuli da im drugi biraju predstavnike.

Jozo Pavković/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Škoro: Zašto dužnosnici ne prolaze sigurnosnu provjeru?

Objavljeno

na

Objavio

Bivši predsjednički kandidat Miroslav Škoro poručio je u četvrtak na facebooku da ostavka glavnog državnog odvjetnika i masona Dražena Jelenića od političke odgovornosti ne amnestira premijera, Vladu i predsjednika Sabora jer se sigurnosna provjera državnih dužnosnika može provesti na zahtjev čelnika tijela.

“ZAŠTO DUŽNOSNICI NE PROLAZE SIGURNOSNU PROVJERU?

Važeći Zakon o sigurnosnim provjerama donijela je 2012. godine SDP-ova većina. Do tada su ministri i ostali dužnosnici prolazili provjeru prvog stupnja, ali je novoprisegnuti predsjednik taj kriterij smanjio i od tada mogu prolaziti provjeru najblažeg, trećeg stupnja.

Valja podsjetiti da je Zoran Milanović smanjivanje kriterija pojasnio riječima: ‘Izbacili smo to jer je bivša vlast kreirala špijunsku industriju i provjeravala sve i svakoga. Službenici su išli okolo i raspitivali se o svakom dužnosniku. Mi to nećemo tako’.

Ipak, netko mudar je uvrstio članak 13. koji navodi da se ‘temeljna sigurnosna provjera provodi za osobe koje se imenuju ili su imenovane na dužnost, na zahtjev čelnika tijela’.

Dakle, može se, ako se hoće, od SOA-e zatražiti sigurnosnu provjeru dužnosnika. Budući da temeljem zakona glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske imenuje Hrvatski sabor na vrijeme od četiri godine, a na prijedlog Vlade Republike Hrvatske i uz prethodno mišljenje nadležnog Odbora za pravosuđe, postoji više osoba koje su mogle zatražiti sigurnosnu provjeru masona Jelenića.

Njegova ostavka, dakle, ne amnestira od političke odgovornosti Andreja Plenkovića i njegovu vladu, ali ni Gordana Jandrokovića kao predsjednika Sabora koji je 20. travnja 2018. – na veliko iznenađenje pravničke i pravosudne struke i javnosti – istoga imenovao na položaj glavnog državnog odvjetnika.

Ne amnestira ni članove saborskog Odbora za pravosuđe kojim je predsjedavao SDP-ov Orsat Miljenić, šef predsjedničke kampanje Zorana Milanovića.

Očito, vesela družina iz Ministarstva vanjskih poslova, u dogovoru i štiteći jedni druge, radi što hoće, ali neće još dugo”, objavio je Miroslav Škoro na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Andrej Plenković: Najprimjerenije je da Jelenić sam podnese ostavku

Objavljeno

na

Objavio

Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković najavio je u srijedu da će Vlada, ako glavni državni odvjetnik Dražen jelenić sam ne podnese ostavku, na sutrašnjoj sjednici predložiti Hrvatskome saboru da ga razriješi.

“Stav je Vlade da je najprimjerenije da Jelenić sam podnese ostavku, s obzirom da je nastala ovakva neuobičajena okolnost. Naravno da će nakon toga, ako to ne napravi, Vlada to sutra donijeti na svojoj sjednici”, rekao je Plenković u izjavi novinarima uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a u kojoj je potvrdio da je sinoć razgovarao s Jelenićem.

Jelenić ih nije izvijestio da je član masonske lože

Plenković kaže kako Jelenić u postupku imenovanja na mjesto glavnog državnog odvjetnika prije otprilike dvije godine nije izvijestio ni njega niti ministra pravosuđa da je član masonske lože.

“Da smo to znali, ne kažem da on ne bi bio imenovan, ali bismo sigurno tu informaciju tretirali na odgovarajući način i riješili bismo to pitanje. Ovako je to nama ostalo nepoznato, sada se vratilo najedanput kroz neki predmet s kojim se bavio glavni državni odvjetnik. Što, čini mi se da je u ovom trenutku, i po ovim reakcijama u javnosti, utjecalo na integritet glavnog državnog odvjetnika i činjenicu da je gotovo pa dovedena u pitanje njegova nepristranost, neovisnost, što mu, naravno, otežava rad”, rekao je Plenković.

U formalnom smislu, dodao je premijer, nema ničeg nezakonitog da je Jelinić ili netko drugi član neke udruge ili društva. “To nije nezakonito, ali se otvorio okvir koji njemu bitno otežava poziciju”, ustvrdio je.

Opetovao je pritom da članstvo u masonskoj loži nije trebalo ostati zatajeno, istaknuvši i činjenicu da je do članstva došlo upravo pred izbor za glavnog državnog odvjetnika. “I to nije stvar koja je, po meni, trebala ostati neizrečena”, dodao je.

Novinari su Plenkovića pitali i za komentar ocjena Mire Kovača, njegovog protukandidata na unutastranačkim izborima za mjesto predsjednika stranke, koji smatra da se cijela “masonska afera” događa zbog unutarstranačkih izbora.

“Ne znam kako to Kovač misli. Prepuštam vama, javnosti i, osobito, članovima HDZ-a da te sjajno odabrane logičke konstrukcije malo analiziraju i pronađu bit u njima”, komentirao je Plenković.

Osvrnuo se i na Kovačevo tumačenje riječi koje mu je, kako je rekao u izjavi novinarima, na sinoćnjem obilježavanju osnutka trešnjevačkog HDZ-a uputio stranački doajen Vladimir Šeks.

Šeks je veliki šaljivdžija

Šeks mu je rekao da će nakon unutarstranačkih izbora trebati odvjetnika, a to je Kovač shvatio kao prijetnju.

Plenković je izrazio sumnju u to da je Šeks tako nešto rekao.

“Ja znam da je Šeks dosta, ovako, veliki šaljivdžija. To je iskusan čovjek i političar i baš da Šeks prijeti Kovaču… Ne znam, valjda je ovakvo uzbrkano vrijeme… Je li jugo ili što? Ali, čini mi se da treba vidjeti nema li tu nekih malo preuveličavanja, teorija zavjere, izmišljanja nekakvih prijetnji ili bilo čega ostaloga”, kaže Plenković. (Hina)

Ministar Bošnjaković: Očekujem ostavku glavnog državnog odvjetnika

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari