Pratite nas

Komentar

Dijaspora osjetila da ih predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović iskreno zove

Objavljeno

na

Iseljeništvo je spriječeno u pokušajima da se vrati i da ulaže u Hrvatsku. Mnogi su htjeli doći, ali su bili onemogućeni od strane udbaške strukture koja u njima vidi neprijatelje, ističe Jurčević za Direktno.hr

Vijest da je Kolinda Grabar-Kitarović, pri susretu s hrvatskim iseljenicima u New Yorku ovaj vikend, pozdravljena pravim ovacijama otvorila je pitanje može li i hoće li nova hrvatska predsjednica vratiti povjerenje dijaspore u hrvatsku državu, odnosno vratiti iseljenička ulaganja i gospodarske projekte ponovno u domovinu.

Podsjetimo ovdje da je predsjednica iseljenicima kazala da Hrvatskoj treba njihovo iskustvo i znanje te ih pozvala da ulažu u domovinu, što su oni pozdravili velikim pljeskom.

Jurčević: Iseljenici nikada nisu bili poželjni u Hrvatskoj

O novoj nadi za iseljenike i zaokretu hrvatske politike prema dijaspori, za koje je zaslužna nova hrvatska predsjednica, razgovarali smo s dr. Josipom Jurčevićem, znanstvenikom koji se već godinama bavi dijasporom i koji je za Ministarstvo znanosti istraživao teme vezane za hrvatske iseljenike te njihovu integraciju s hrvatskim stanovništvom.

”Na osnovu višegodišnjih istraživanja, tvrdim da hrvatsko iseljeništvo nikada, ni prije ’90., ali ni poslije 1990. godine, nije bilo poželjno u Hrvatskoj, premda je ono uvijek pokazivalo veliku povezanost s domovinom. To se vidi po tome što hrvatski iseljenici nikada nisu prodavali svoju imovinu u domovini i što je gotovo uvijek dio obitelji ostajao u Hrvatskoj. Ljudi su odlazili jer su ih političke i gospodarske okolnosti prisiljavale na iseljavanje. No, oni su uvijek pomagali domovini. Nije, stoga, istina da hrvatsko iseljeništvo gubi interes za Hrvatsku. Istina je da je iseljeništvo spriječeno u pokušajima da se vrati i da ulaže u Hrvatsku. Mnogi su htjeli doći, ali su bili onemogućavani od strane udbaške strukture koja u njima vidi glavne neprijatelje. Bojali su se da sa sobom ne donesu zapadna demokratska iskustva i tržišne navike, zbog čega nisu poželjni u Hrvatskoj. Jer kada bi oni došli sa svojim iskustvima i navikama, onda ‘poduzetnici na hrvatski način’, često ponikli iz udbaško komunističkih struktura, ne bi imali šanse. Oni su, dakle, onemogućeni u povratku, što ne znači da su trajno odustali”, podvlači dr. Jurčević.

Hrvati su prepoznali osobu kojoj vjeruju

Dodaje potom da je često zadnjih godina bio u SAD-u te razgovarao s hrvatskim iseljenicima, pa mu je razumljivo da je dolazak Kolinde Grabar-Kitarović izazvao oduševljenje među tamošnjim Hrvatima.

”I prije tri-četiri godine iznimno su pozitivno govorili o njoj. U njoj su Hrvati u SAD-u prepoznali osobu kojoj vjeruju jer osjećaju da se razlikuje od udbaških struktura. Gotovo svi drugi, koji su dolazili iz Hrvatske, nisu pokazali istinski interes za njihovim povratkom u domovinu. Zato mene, kao istraživača, ne čude vijesti iz SAD-a, odnosno činjenica da su Hrvati iznimno toplo dočekali novu hrvatsku predsjednicu. Oni se poznaju od ranije. Predsjednica razumije njihov potencijal i zna kolika su oni dragocjenost za Hrvatsku. Sada, stoga, možemo očekivati da će Kolinda Grabar Kitarović pokušati otvoriti mehanizme da iseljenike još jednom potakne da pokušaju spašavati i obogatiti domovinu”, dodaje Jurčević.

Upozorava pri tom da taj proces neće ići lako i bez otpora.

Čeka ju pravo minsko polje

U kampanji Kolinde Grabar-Kitarović te u prvih petnaestak dana njezina mandata vidjeli smo strašno velike otpore novoj predsjednici, a pravo ‘minsko polje’ je čeka upravo na ovim temama. No, kada predsjednica vidi koliko je ovo duboko, trebala bi započeti proces promjena u državnim institucijama. Valjalo bi formirati posebno ministarstvo koji skrbi za iseljeništvo te mu dati široke ovlasti kako bi onemogućilo blokade iseljenicima od strane drugih institucija. Činjenica je da barikade i dalje postoje i bit će zanimljivo vidjeti kako će se predsjednica s time nositi. Neće biti lako jer su strukture, koje i danas vladaju Hrvatskom, još prije 1990. u hrvatskim iseljenicima prepoznale glavnog neprijatelja za sebe. Cijeli resori zbog toga su ‘brinuli’ o Hrvatima u inozemstvu. Zato će Kolindu Grabar Kitarović dočekati pravo minsko polje. No, važno je da nova hrvatska predsjednica nije dio tog sustava te da su iseljenici to prepoznali i da su spremni za suradnju i novi početak”, zaključuje dr. Josip Jurčević.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Prof. dr. sc. Zdravko TOMAC: Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje

Objavljeno

na

Objavio

Slobodan Praljak već danas se može reći da je trajno ušao kao velikan u povijest hrvatskog naroda ali isto tako da će prijepori oko Slobodana Praljka bitno odrediti budućnost hrvatskog naroda. Svojom smrću Praljak je jasno poručio da kao častan čovjek ne može živjeti pod stigmom da je ratni zločinac. Da bi obranio svoju slobodu i svoju čast popio je čašu otrova i poslao jasne poruke svom hrvatskom narodu.

Jasno je rekao da ne želi imati ni grob ni spomenike, da ne želi da se njegov život i junačko djelo zloporabi. Ispunjena mu je želja i njegov prah rasut je po Mirogoju.

Međutim, Praljak je cijelim svojim životom i djelom, a posebno birajući slobodu i dostojanstvo i s prezirom odbijajući lažnu presudu da je ratni zločinac, poslao i jasne poruke svom hrvatskom narodu. Ta poruka je: Borite se za slobodu! Borite se za čast! Nemojte kapitulirati! Nemojte prihvatiti lažne presude, lažnu krivnju! Borite se za istinu i nikad ne odustajte!

Nema nikakve dvojbe da će ta borba biti teška, mukotrpna i dugotrajna jer postoje moćne snage u međunarodnoj zajednici ali i u hrvatskom narodu koje represijom, pritiskom, lažnim optužbama traže da hrvatski narod i hrvatska država padne na koljena i da pod tim pritiskom svoga heroja i ljudinu prihvati kao ratnog zločinca kojem treba oduzeti generalski čin i sva odličja.

Znači veliki je pritisak na većinu hrvatskog naroda koji se nedvojbeno izjasnio da je general Praljak nepravedno osuđen, da je Hrvatska nepravedno optužena i da je Praljak častan čovjek koji je u ratu često dovodio u pitanje i vlastiti život da bi spašavao živote muslimanske djece i srpskih žena, da se borio protiv zločina s hrvatske strane. Dakle, radi se o čovjeku koji po svom životu i djelu zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za humanost i mir a ne ratni zločinac.

To dugo vremena već pišem i zastupam i prije ovog, istovremeno tragičnog i junačnog, čina generala Praljka i prije ove sramotne presude Haškog suda.

Bio sam na komemoraciji koja je bila veličanstvena, emocionalna, ljudska. Na kojoj su se mnogi “tvrdi muževi” rasplakali. Užasnut sam što je dio medija, političara, nevladinih udruga pa i dio međunarodne zajednice taj veličanstveni ljudski oproštaj od velikog čovjeka nazvao slavljenjem presuđenog ratnog zločinca. Svi ti ljudi koji su došli bili su potreseni, bili su uvjereni a tako se i govorilo o Praljku, da se radi o ljudini, humanisti, velikom domoljubu a ne ratnom zločincu i kriminalcu.

Kao i svi mi koji smo bili na toj komemoraciji smatram da je potrebno nastaviti borbu za istinu, da je to naš dug, ne samo prema generalu Praljku nego i svim braniteljima, dug prema našoj domovini, koja se i dalje lažno optužuje.

Moram reći da sam uznemiren, da sam zgrožen ponašanjem jednog dijela hrvatskih političara i medija koji usprkos činjenicama pokušavaju zabraniti nama koji govorimo istinu o Praljku i Haškom sudu javno djelovanje.

Kažu da je veća nepravda ako jedan nevini čovjek bude osuđen nego ako kaznu izbjegne deset zločinaca.

Nema nikakve dvojbe, a o tome sam napisao cijelu knjigu, puno članaka, da je Haški sud politički sud, da je prema hrvatskom narodu nepravedan, da su presude iskonstruirane na temelju izmišljenog i nedokazanog udruženog zločinačkog pothvata. Dogodio se paradoks, haški suci su najprije jasno rekli da nema udruženog zločinačkog pothvata, da se ne sudi državama nego pojedincima ali su onda cijelu osudu upravo temeljili na tom udruženom zločinačkom pothvatu, za koji su sami rekli da ga nema.

Istina o životu i djelovanju Slobodana Praljka je dokazana, čak se to i ne osporava, ali ga se nepravedno optužuje za zločine drugih. Praljak je na djelu pokazao kako je bio spreman žrtvovati vlastiti život da spasi muslimanku djecu i srpske žene. Praljak je na djelu pokazao kako se vodi častan rat i to mu nitko ne osporava. Ali su osporili svjedocima da to na sudu kažu. Na sudu su naveli niz novih činjenica koje pokazuju da Praljak nije kriv za ono za što ga optužuju ali su ga usprkos toga osudili kao ratnog zločinca.

I sad je pitanje svih pitanja, kako se odnositi prema toj nepravdi? Neki kažu, točno je Praljak nije kriv ali zbog širih interesa i zbog pritiska međunarodne zajednice i zbog činjenice da ga je osudio sud Ujedinjenih naroda treba tu presudu prihvatiti bez obzira što je nepravedna, jer ako se tome opiremo nanijet ćemo nove štete hrvatskom narodu.

Oni koji su cijelo vrijeme željeli da se osudi Hrvatska i hrvatski narod trijumfiraju i vesele se i traže ne samo da se prihvati Praljkova nepravedna presuda nego da ga se tretira na djelu kao nemoralnog zločinca da mu se izbriše sve ono veliko što je napravio za hrvatski narod, da mu se uzmu odličja i čin generala.

Taj pritisak raste iz dana u dan a on se pokazuje i na primjeru da se nacionalni portali brišu s Facebooka, da su se mnogi ljudi uplašili i pod pritiskom odustali od dolaska na komemoraciju i od borbe za istinu.

Treći, a to je većina hrvatskog naroda ne želi baciti “koplje u trnje”, nastavlja se boriti za istinu i neće se prestati boriti dok se istina ne utvrdi i skine stigma s generala Praljka kao navodnog ratnog zločinca.

To nije prvi slučaj u povijesti, da časni ljudi, koji imaju savjest, osporavaju zakonite presude i ne prihvaćaju presude nevinim ljudima, ako su uvjereni da su presude nepravedne. Veliki pisac Emil Zola proslavio se kao moralni velikan u poznatoj Dreyfussovoj aferi, kada je branio nevinost jednog francuskog časnika i kada je na njega izvršen strahoviti pritisak da ruši pravni sustav.

Hrvatski narod je branio i istinu o Alojziju Stepincu godinama, usprkos presude suda, i nije odustao od borbe za istinu.
Uostalom koliko je nevinih ljudi pogubljeno na bazi zakonskih presuda u staljinističkim sustavima, pa i u Jugoslaviji. Koliko ljudi je izgubilo život po presudama fašističkih režima?

Dakle, ogroman je broj u povijesti nevino osuđenih ljudi. Danas navodno živimo u demokratskom svijetu kada bi jedno od temeljnih prava trebalo biti da nema ničega nedodirljivog, da građani po svojoj savjesti imaju pravo suprotstaviti se i presudama koje su formalno donešene po zakonu ali su posljedica pogrešnih odluka i krivotvorina.

Dakle, Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje. Ne radi se samo o generalu Praljku, on je samo ključna točka na kojoj će hrvatski narod odlučivati kojim će putem ići. Vodit će se teška borba između onih koji su spremni prihvatiti reviziju naše povijesti, nametnute krivotvorine o krivnji hrvatskog naroda, koji su spremni prihvatiti da bez sumnje veliki heroj, humanist, general Praljak bude ne samo tretiran kao ratni zločinac nego i traže niz mjera da mu se oduzme svaka čast, odličja i generalski čin.

Savjest čovjeka je najvažnija. Svaki čovjek mora postupati u skladu sa svojom savjesti. Najmanje cijenim one ljude koji znaju da je Praljak velikan i humanist a ne zločinac ali koji zbog svoje karijere i nekih interesa spremni su prihvatiti laži i lažne optužbe. Ne samo to nego su i spremni optuživati sve one Hrvate koji postupaju u skladu sa svojom savješću i koji kažu: ne prihvaćamo lažne optužbe, ne prihvaćamo diktate, borit ćemo se i izboriti za slobodu i istinu.

Preporučam svima koji su u dvojbi o čemu se tu radi da pažljivo pročitaju sjajan i istiniti govor prof. dr. Miroslava Tuđmana na komemoraciji generalu Slobodanu Praljku. U skladu s tim govorom svi Hrvati koji su domoljubi, koji postupaju po svojoj savjesti trebaju djelovati i nastaviti se boriti za istinu.

Ne bih si oprostio da nisam bio na komemoraciji. Ta komemoracija vratila mi je vjeru u moralnu snagu hrvatskog naroda.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/Hrvatska Danas

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh

Objavljeno

na

Objavio

Predstavka s potpisima više od 6 000 građana je predana.

Idući korak je informiranje studentske populacije iz cijele EU o najvećem gaženju prava u Europi, degradiranja Hrvata u BiH. Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh.

Hvala i Indexu na live prijenosu i medijskom praćenju. Ipak nam je žao njihovog cijenjenog novinara koji je od šoka jer je sve prošlo dostojanstveno i časno zaboravio nadodati jednu nulu kada je pisao o odazivu. Mi studenti mu to nećemo zamjeriti! Poslije kiše dolazi sunce. 

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

 

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari