Pratite nas

Religija i Vjera

Dijete = bolest, pobačaj = lijek – ja takvu logiku nikada neću moći razumjeti

Objavljeno

na

Digla se i kuka i motika od raznih udruga, portala, mreža i pojedinaca da bolnica sada mora trudnicama (a.k.a. bolesnicama) pružiti uslugu liječenja. Pa opet ta borba tih istih udruga, udruženja, medija, pojedinaca za medicinski potpomognutu oplodnju s druge strane još više zbunjuje. Dijete je, zapravo, u jednom slučaju neželjena nuspojava, ili bolje rečeno proizvod koji mi ne treba, a u drugom slučaju proizvod koji mi treba. Treba mi jedan proizvod ili mi ne treba jedan proizvod

Znate za onaj izraz ‘papskiji od pape’? Tako mi nekada izgleda ovo naše ‘Bog i Hrvati’, ‘Hrvati katolici’ i ‘katolička Hrvatska’. A ponekad opet, ovi naši krajevi izgledaju kao da žele biti veći ateisti od onih koji su izmislili ateizam. Kao da se želimo riješiti svog kršćanstva (i sadašnjeg i nasljedstva) barem u tamo nečijim očima. Uskoro očekujem da će netko potegnuti pitanje mijenjanja imena, jer Marija je previše kršćansko ime, a isto tako Marko, Ivan, Pavao, Magdalena bi se mogli pobojati za svoje ime i pripremiti nešto novca za promjenu podataka na osobnim ispravama.

Ne znam kome je upućena ta poruka. Njima ili nama samima? Kome se mi to želimo dokazati? Svijetu koji se razdire od ljudskih prava, prava manjina, jednakosti i bratstva (unionizma), dok s druge strane taj kapitalizam i vladavina prava rađa toliko obespravljenih, gladnih, siromašnih, onih koji su gladni kruha… Svijetu kojemu je glavna mjerna jedinica interes, koji je također poznat i pod drugim imenima kao što su novac, nafta ili zlato… Ili nama koji ne znamo tko smo i koji još uvijek tražimo svoj identitet. Pa ne znamo tko smo ili što smo mi sami, ali nam se svakako sviđa što su oni drugi, iako oni još manje znaju tko su ili što su oni. Uglavnom, bit ću protiv svega što ima veze s Bogom, Crkvom, kršćanstvom i već računam da sam na dobrom putu…

Stalno se možemo uhvatiti u nekom raskoraku. Pričamo jedno, a radimo drugo. Prosvjedujemo za jedno, a gazimo drugo. Pišemo peticije za jedno, a pronalazimo sami sebe da radimo nešto potpuno suprotno. Tako smo potpisivali peticiju za ustavnu definiciju braka, a taj isti Ustav nema ništa protiv rastave braka i opet sklapanja niza drugih brakova… U nizu apsurda na koje možemo naići, a osobito ciljam na pitanje pobačaja i priziva savjesti, imamo bolnice koje nose ime ‘Sveti Duh’ i ‘Sestre milosrdnice’, a u njima se izvode ili su se izvodili pobačaji. Moja iduća rečenica može samo biti jedan veliki upitnik. UPITNIK? U bolnici koja nosi ime treće božanske osobe izvodili su se pobačaji.

Vratimo se na početak ove rečenice. U bolnici. Bolnica je neka ustanova koja po mom laičkom sudu skrbi o bolesnim ljudima. Nemam baš nešto puno godina niti sam završio nekoliko fakulteta i ne, nisam doktor znanosti… Ali i dalje nisam uspio dokučiti u kojem je smislu trudnoća bolest. Drugo stanje. Taj dio kužim. Ali: trudnica = bolesnica. Taj dio još nekako ne dopire do mene. Iako se digla i kuka i motika od raznih udruga, portala, mreža i pojedinaca da bolnica sada mora trudnicama (a.k.a. bolesnicama) pružiti uslugu liječenja. Dijete = bolest. Pobačaj = lijek. Pa opet ta borba tih istih udruga, udruženja, medija, pojedinaca za medicinski potpomognutu oplodnju s druge strane još više zbunjuje. Dijete je, zapravo, u jednom slučaju neželjena nuspojava, ili bolje rečeno proizvod koji mi ne treba, a u drugom slučaju proizvod koji mi treba. I to je moje pravo. Treba mi jedan proizvod ili mi ne treba jedan proizvod. U oba slučaja postoji tarifa. Ispod ili iznad stola, ovisi o državnom zakonodavstvu.

I takve vijesti zauzeše ovo dana mnogo medijskog prostora. Jedva se probila u naš medijski prostor jedna osoba koja je odlučila putovati svojom zemljom i spavati u svakom gradu s nekim drugim muškarcem. Svjedoci smo vapijućim naslovima koji uznevjereno tvrde da se u bolnicama pred kojima se molilo ne vrše više pobačaji. Dade se zaključiti iz nekih naslova da je ta molitva stvarno imala nekog efekta.

Moli, brate. Moli, sestro. Moli za ono najosnovnije. Malo zdravog razuma. Malo logike. Malo više prava za ona mala stvorenja koja im trebaju dati oni koji su, kao naime, veći, pametniji, jači, snažniji, odrasliji, mudriji od njih. Oni trebaju nas. Ovo pišem više radostan zbog rođenja jedne malene djevojčice koju su njezini roditelji čekali jako dugo… Ovo pišem tužan zbog tolikih djevojčica i dječaka koji su ostavljene i odbačene kao medicinski otpad tamo negdje u nekoj klinici koja nosi ime nekog sveca, božanske osobe ili neke ustanove posvećenog života…

fra Željko Barbarić / Bitno.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Pokrenuta kampanja za obilježavanje 1700 km Zavjetnog hodočašća kroz Marijanska svetišta

Objavljeno

na

Objavio

Marijanski zavjet za Domovinu projekt je istoimene Bratovštine, koja je treću godinu zaredom organizirala zavjetno hodočašće kroz Marijanska svetišta dugo više od 1700 km.

Kako bi ruta hodočašća postala dostupna svima koji tim putem žele proći na svoju nakanu i svrhu tijekom cijele godine, pokrenuta je velika svjetska crowdfunding kampanja s ciljem prikupljanja sredstava za označavanje rute.

Tako bi i Hrvatska dobila svoju dugoočekivanu verziju poznatog španjolskog ”Camina” kojim već godinama prolaze na deseci tisuća hodočasnika, a doprinos tome može dati svatko.

S ciljem da ovo hodočašće postane dostupno, poznato i javno kako hrvatskim hodočasnicima, tako i onima iz cijelog svijeta, jučer, 12.prosinca 2017. pokrenuta je javna kampanja prikupljanja sredstava za označavanje rute hodočašća i to na dva načina: putem crowdfunding platforme dostupne u cijelom svijetu na sljedećem linku: https://www.generosity.com/faith-religion-fundraising/help-us-mark-the-way-of-our-lady-marijanski-zavjet/x/17817488 ili uplate na račun Bratovštine kao donaciju ”Za označavanje Zavjetnog hodočašća”.

U današnjem svijetu, u kojem nas puno toga ometa i izaziva stres, hodočašće pješice predstavlja poseban način postizanja unutarnjeg mira, boljeg upoznavanja sebe i drugih te promišljanja o smislu života, odlukama i ciljevima.

Ovim putem vas pozivamo da medijski podržite ovu inicijativu objavom sadržaja i linka kampanje kako bi svi zainteresirani dobili informaciju i imali mogućnost dati svoj doprinos označavanju Zavjetnog puta!

Više o Marijanskom zavjetnom hodočašću možete vidjeti u dokumentarnom filmu:

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveta Lucija

Objavljeno

na

Objavio

Sv. Lucija (umrla 304.) se slavi 13. prosinca. Zaštitnica je vida i očiju, zaštitnica je također okulista – očnih liječnika i proizvođača pomagala za vid, kao i električara.

 

Četiri su poznate velike djevice i mučenice u Prvoj Crkvi sa Sicilije: sveta Janja (Agneza), sveta Agata, sveta Cecilija i sveta Lucija. Lucijino ime veoma rano ulazi u Rimski kanon – posvetnu molitvu u Misi.

svetalucijaKršćanska tradicija nam donosi tri različita razloga zašto mi u bolestima očiju zazivamo svetu Luciju ili zazivamo njeni zagovor za naše zdrave oči. Jedan od razloga je i taj što njeno ime na latinskom znači svijetlo (lux, lucis). Možda je drugi razlog još jači i privlačniji kada joj je krvnik za vrijeme mučenja izvadio oči, što danas umjetnici najviše slikaju Luciju sa parom očiju na pladnju. Međutim postoji i onaj razlog da je ona sama izvadila oči i ponudila ih onom poganinu koji joj se udvarao i hvalio da ima lijepe oči.

 

Zagovorom svete Agate Lucija je izmolila zdravlje za svoju majku i pohodila gob mučenice u Kataniji, a Lucija je bila iz Sirakuze.
Kazna joj je bila da bude spaljena, ali je plamen nije ni dotakao. Mislio je jedan od časnika da će je nožem u grlo dokrajčiti, ali je takva čak dočekala svećenika i primila skramente umirućih i izdhnula blago u Gospodinu.

Na dan  Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika.

Na dan zaštitnice vida, svetice i mučenice Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika. Njezine proklijale vlati zasjat će uz svjetlost svijeća u svom zelenilu na sam Božić.

lucija_213. Prosinca je blagdan Svete Lucije i to je dan na koji se u svakoj katoličkoj kući već tradicionalno obavlja sijanje božićne pšenice. U našoj obitelji sijanje božićne pšenice mi djeca smo to posebno doživljavali jer kako nas je bilo mnogo pa je mama uvijek imala puno posla i obveza, tako da bi joj olakšali mi djeca smo preuzimali brigu oko pšenice i svaki smo dan do Božića zalijevali pšenicu provjeravajući da li dobro napreduje. Omogućimo takav doživljaj i danas svoj djeci ili unučadi. Stoga ne zaboravimo ovu našu lijepu tradiciju i običaj i nemojmo u trgovačkim centrima kupovati „gotove“ kineske pšenice nego to učinimo zajedno sa svojom djecom i unučadi.

Smisao sijanja božićne pšenice je u našem pučkom vjerovanju da će cijela nadolazeća godina biti uspješnija i plodnija ako se pšenica do Božića lijepo zazeleni i bude gusta i visoka.

Od svete Lucije do Božića ima još samo 12 dana. Ime Lucija znači “svijetla”. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. U našem puku vlada i uvjerenje da će naredne godine u pojedinim mjesecima biti onakvo vrijeme kakvo je kroz 12 dana od Svete Lucije do Božića.

Djeca su nam sama po sebi svjetlo, obiteljska sreća, toplina, nježnost, nevinost i život, pa neka nam stoga današnja Sveta Lucija pomogne da budemo kao djeca.

Kako posijati pšenicu?

Pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana ona se stavlja u posudu sa zemljom (dva prsta manje od vrha), raspoređuje se po rahloj zemlji po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavnom u prozor radi svijetla i topline za klijanje.

Što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija…

Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Običaji i tradicija

Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.

Inače, spomendan Svete Lucije je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi “lux, lucis” i znači “svjetlo”, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i “sveta Lucija, mrak ubija”. Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih, a uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti.

Od Lucije do Božića je 12 dana pa se, prema “brojanicama”, može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine. Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini. Prosinac nosi baš to ime zbog, blagdana svete Lucije. Na taj dan bi momci djevojkama davali naranču, a ako im ona ne bi vratila do Božića iduće bi godine bila svadba.

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari