Pratite nas

Kolumne

Dimenzije stradanja BH Hrvata – Hrvati su žrtve “isilovaca” iz ranih devedesetih godina

Objavljeno

na

Bošnjačka politika isključivosti i osmanizma prema konstitutivnosti i suverenosti beha Hrvata, svojih daytonskih federalnih partnera u većem dijelu, između Muslimana i Srba podijeljene  zemlje, na tragu je one Titine politike prema Hrvatskoj, “Prije će Sava poteći uzvodno, nego će Hrvatska postati država“. Još jedan dokaz velike, zapravo klonirane, slićnosti između Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. I današnja politika centralizma i unitarizma kakve zagovaraju, i u nemiru Bosne i Hercegovine održavaju Bošnjaci, ponavlja „Prije će Hrvata u Bosni i Hercegovini nestati, nego će entitet izboriti“. Politička isključivost koja je po svemu sudeći zauvijek istisnula uključivost drugog i drugačijeg, posebnog i malobrojnijeg, bošnjačka je politika koja ih u beha suvremenosti giga nepravde, oslobađa  svake odgovornosti za hrvatski neravnopravni položaj, te propadajuću beha i sadašnjost i budućnost. Broj vlastitog naroda, na ćijem povečanju rade sve bošnjačke političke, kulturne  i vjerske institucije, prisjetimo se samo riječi bivšeg poglavara Islamske Zajednice BiH gospodina Mustafe Cerića kada je zaprijetio, naredio, Muslimankama: „Svaka Muslimanka je dužna roditi petero djece, dvoje za sebe, a troje za Bosnu i Herecgovinu“, fizička je snaga kojom štite sve nedomekoratske, nedijaloške,  neeuropske i ratom prijeteće radnje.

Jesu li danas to troje bošnjačke rođene djece, po Cerićevoj naredbi, ratnici isilovci u Iraku i Siriji, ili oni koji ostaju u Bosni i Hercegovini kao tehnički servis onima koji se vrate nakon obavljenog zločinačkog posla, povijest će pokazati. No zasigurno jesu oni koji su povećali nacionalni broj s kojim bošnjačka strana osvaja Bosnu i Hercegovinu,  prisvaja apsolutno pravo na nju, i brani pravo hrvatskom narodu na političko samoorganiziranje, te iznad svega osporava pravo na bilo kakav vid teritorijalne autonomije, entiteta. A gdje su ta trojica novorođenih Bošnjaka za Bosnu i Hercegovinu, kako i za kakvu se Bosnu i Hercegovinu bore  znaju bošnjački suvremenici i čuvaju to kao tajnu, kao iskustvo koje će trebati koristiti u vremenu koje pripremaju i za koje ih pripremaju.

[ad id=”68099″]

Ti koji su ostali u Bosni i Hercegovini oni su ta bošnjačka brojka, ta snaga broja kojom se prijeti Hrvatima, i koji izvješenim isilovskim zastavama na kućama isiliziraju Bosnu i Hercegovinu, po uzoru na sadašnjost isilovaca, ili na prošlost Osmanlija. Bosna i Hercegovina je zemlja žrtva osmanlijske prošlosti i isilovske sadašnjosti. Zapravo, hrvatski narod u toj zemlji je najveća žrtva ta dva crna razdoblja beha povijesti. Za bosanskohercegovačke Hrvate, stoga, i nema nikakve razlike između prošlosti Osmanlija i sadašnjosti Isilovaca, budući da su ti vjerski islamski ekstremizmi, i njihove politike, u mnogo ćemu slične, pa i iste. Prvi su pola tisućljeća Bosnu i Hercegovinu prisilno islamizirali, hrvatski djecu janjičarili, crkve rušili i na njima džamije gradili, te na kraju tu zemlju pretvorili u svoj spomenik na ovim europskim prostorima, s kojeg Mustafa Cerić uzvikuje, i govori: „Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati“. Drugi pak, Isilovci kada su na poziv tadašnjih Muslimana došli u džihad na beha prostore, naprosto su nastavili tamo gdje su Osmanlije zaustavljene i poražene. Istim metodama nastavljeno je islamiziranje Bosne i Hercegovine, napose hrvatskih prostora Središnje Bosne, koja se još u osmanlijskom vaktu uspjela oćuvati kao beha otok hrvatstva i katoličanstva.

Nije stoga slučajno započeo muslimansko hrvatski sukob za teritorij na tom otoku, koje je i danas nezaštićena enklava, i sukob mnogih interesa, manipulacija, pregovora, i ciljeva. Sve je muslimanska strana, zajedno sa mudžahedinima, ućinila da taj otok hrvatstva i katolićanstva, tu Lašvansku dolinu zauvijek poplavi i potopi, kako bi istrgla svaki trag svoje polutisućljetne žrtve. Na neki način može se reći da je to cilj i današnjeg bošnjačkog vodstva, kojemu je Središnja Bosna i dalje glavni ratni cilj kojeg treba osvojiti, etnički i vjerski očistiti od Hrvata. Daleko više je bošnjačka politika koncentrirana na osvajanje Lašvanske doline, negoli na povratak genocidne republike srpske u teritorijalni  i institucionalni integritet Bosne i Hercegovine.

Nisu rijetki glasovi u bošnjačkim političkim i vjerskim krugovima na tim prostorima, koji se ćuju, koji su „procurili“ u javnost, zasigurno s jasnim porukama zastrašivanja Hrvata, da nema rješenja beha problema dok ne „padne“ Lašvanska dolina, dok ne bude u potpunosti osvojena ovako ili onako, i Hrvati iz nje nestali. Po onome što se sve događa, veliki broj muslimanskih ubitstava hrvatskih povratnika, silovanja starica, zatrpavanja opustošenih hrvatskih sela (Miletići), zabrana otkrivanja masovnih grobnica ubijenih hrvatski civila (Maljine), gradnja džamije na hrvatskoj zemlji (Travnik), upadi isilovaca u crkve tijekom Svete Mise (Zenica), Bošnjaci su, gotovo, pred ostvarenjem tog zločinačkog cilja.

O dimenzijama stradanja bosanskohercegovačkih Hrvata u muslimanskoj i srpskoj agresiji, govore brojke kojima su bosanskohercegovački biskupi upoznali papu Franju, koji se sprema posjetiti tu suvremenu Arenu u Europi. Naime, na susretu bosanskohercegovačkih biskupa s papom Franjom u Rimu, u sklopu pohoda „ad limina“ od 10. do 17. ožujka 2015. godine, predsjednik Biskupske Konferencije BiH banjolučki biskup Franjo Komarica iznio je zastrašujući podatak, za budućnost hrvatstva i katoličanstva u toj zemlji. Po tom podatku, a koji je zasigurno precizan i točan, u Bosni i Hercegovini danas živi 420 tisuća četristo i dvadeset tisuća Hrvata katolika. To znači da je u srpskoj i muslimanskoj agresiji na hrvatski narod, u tim etničkim čišćenjima protjerano više od 50 posto Hrvata koji su živjeli u Bosni i Hercegovini prije rata. Znači, Hrvati u Bosni i Hercegovini su u građansko-konfesionalnom beha sukobu za teritorij prošli ono što danas prolaze kršćani u isilovskoj državi na prostorima Sirije i Iraka, ali i u nekim drugim islamskim zemljama.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari