Connect with us

Nedjeljom u 14

Dinamo vs Dinamo-Hajduk prvak!?

Objavljeno

-

Razdor u Dinamu je evidentan i već prva utakmica Dinama protiv Gorice to zorno pokazuje na terenu. Ako Dinamo ne bude prvak Hrvatske i ne plasira se u Europu, trener Čačić biti će proglašen grobarom Dinama i uskrisiteljem Hajduka. Trener Čačić je već odavno zaradio i zaslužio otići u debelu mirovinu na račun Dinama i postavlja se pitanje je li on svjesno, ili nesvjesno prihvatio ulogu grobara Dinama kao nacionalnog simbola? Hajduk, ni kriv ni dužan, ubire plodove tog rata Dinamo vs Dinamo!

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Kako bi vidjeli širu sliku recentnih događaja oko Dinama koji su uzburkali sportsku, ali i širu javnost, uz neizostavne konotacije uplitanja politike u sport, potrebno je osvijetliti povijesnu genezu takozvanog sukoba sjevera i juga i tek tada, kada radikalno zagrebemo ispod površine, moći ćemo imati objektivan analitički pristup ovoj sportskoj drami koja trese Dinamo i prijeti zatresti hrvatski nogomet na reprezentativnom planu. Kome koristi ovaj rat Dinamo vs Dinamo, ako ne Hajduku i čini se da Hajduk može biti prvak Hrvatske jedino ako se pod svaku cijenu stvori razdor u Dinamu? Kome smeta uspješan Dinamo i nogometna reprezentacija Hrvatske, ako ne Beogradu i to ne treba posebno eksplicirati? Dakako, ne pada mi napamet optužiti Hajduk da radi za interese Beograda, ali činjenica je da razdor u Dinamu može Hajduku ni krivom ni dužnom osigurati titulu prvaka Hrvatske!
Vratit ćemo se malo u prošlost kako bi vidjeli uništavanje Dinama za račun Beograda i Crvene zvezde i to uz svjedočanstvo bivšeg igrača Hajduka Ante Žanetića u zaboravljenom intervjuu s Joškom Čelanom.
„Nakon Dinamovog osvajanja Kupa Jugoslavije protiv Partizana u Beogradu, 26.05.1960., s peharom se drugo jutro krenulo u beogradsku zračnu luku, a odatle ravno u Split na prvenstvenu utakmicu s Hajdukom. Dinamu je bio dovoljan bod da postanu prvaci Jugoslavije. Dinamo je dakle u Split išao po dvostruku krunu, Hajduk nije bio u konkurenciji, a njihov bi uspjeh koristio samo Crvenoj zvezdi koja se s Dinamom borila za prvaka.

Tu, za Dinamo najvažniju utakmicu sudio je Živko Bajić iz Beograda. Već prve minute igre pokazale su da će domaćini igrati oštro na pobjedu. Tako je već nakon samo par minuta grubim nasrtajem Stipe Ilića džonom u potkoljenicu “iz stroja” izbačen najopasniji Dinamov napadač Dražan Jerković, kojeg su na nosilima iznijeli s terena.

U drugom je dijelu Pavle Garov sličnom žestinom “pokosio” Željka Matuša koji je također morao napustiti teren. Sukladno tadašnjim pravilima, više nije bilo prava zamjene igrača, pa je Dinamo zadnjih pola sata igrao s desetoricom.

Golom Luke Lipošinovića Dinamo je čak i poveo, i postigao još jedan gol, ali ga je Bajić poništio. Bio je to regularan gol.

Modri su čak vodili i 2:1 i sasvim se približili naslovu prvaka kojeg je isto tako željela i Crvena zvezda. Međutim, događaji u Splitu išli su na ruku Beograđanima, naročito nakon što je Garov teško ozlijedio Željka Matuša. Neki igrači Hajduka nisu se složili sa stilom preoštre igre koju je forsirao trener Milorad Ćirić, pa je tako Ante Žanetić u drugom poluvremenu plačući krenuo Marmontovom ulicom kući“.

Bivši igrač Hajduka, Ante Žanetić, inače u to vrijeme jedan od najboljih svjetskih igrača, to opisuje ovako u intervjuu Jošku Čelanu:

„Negdje 1958. splitski orjunaši doveli su za trenera Hajduka velikosrbina Milovana Ćirića. Alfa i omega splitske Orjune tada je bio Miljenko Smoje, kojeg se svakog dana moglo vidjeti u hotelu Bellevue, kako pije „kafu“ sam s Ćirićem. Ćirić je u kratko vrijeme zatrovao odnose između Hajduka i Dinama, tako da je sada Zagreb neprijateljski grad, a Beograd prijatelj Hajduka. Od tada je počeo pravi rat između navijača bilih i plavih”, tvrdi pokojna legenda Hajduka, čije spominjanje je, zbog njegovog čvrstog hrvatskog domoljublja, bilo dugo vremena zabranjeno u Hajduku.

Posebno se sjeća te utakmice 1960. kada je Milovan Ćirić, tada trener Hajduka, a kasniji trener Crvene zvezde, išao đonom na zagrebački Dinamo i pobijedio 3:2 u jednoj vrlo gruboj utakmici na granici prekida, te time omogućio svojoj Crvenoj zvezdi da postane prvak Jugoslavije.

Žanetić, kao najbolji igrač Hajduka, na toj je utakmici bio zamijenjen u 20. minuti, jer je bilo poznato kako je njegova želja bila da prvak Jugoslavije postane hrvatski klub Dinamo, a ne Crvena zvezda iz Srbije, koja je imala velike privilegije kao komunističko-velikosrpski udarni klub.

Optužen je za lažiranje u korist Dinama, te da je na to nagovarao još neke suigrače iz Hajduka. Spočitano mu je bilo da je u tih 20 minuta protiv Dinama, dok ga trener Ćirić nije izvadio iz igre, zabušavao, igrao neprepoznatljivo tromo, nezainteresirano…

Hajduk je pobijedio u jednoj prljavoj utakmici, uz sudačku pomoć, a sve samo zato da prvak postane Crvena zvezda, a ne Dinamo.

‘’…Kao što sam vam opisao Ćirić (trener Hajduka) je odnose između Zagreba i Splita tako zatrovao da je Hajduk na jedan surov način pobijedio Dinamo 3:2 i tako je Crvena zvezda osvojila prvenstvo. To se samo nama Hrvatima može dogoditi. To se Srbima nikada nije dogodilo… Mene je Ćirić kod rezultata 1:0 za Dinamo u 20. minuti izmijenio. Izmanipulirana Torcida gađala me je kamenjem i psovkama kada sam napuštao igralište.

Završetak utakmice dočekao sam u sobi u kojoj sam stanovao, a ta soba pripadala je jednom bračnom paru koji ju je iznajmio meni, a da otiđem u zahod ili u kupatilo morao sam proći preko njihove sobe, a taj zahod i kupatilo dijelila je jedna druga obitelj. Eto vidite kakve sam uvjete imao u Splitu.

Hajduk je pobijedio Dinamo 3:2 i tako je Zvezda osvojila prvenstvo 1960. Iste večeri šetajući se splitskom rivom, Hajdukova uprava i orjunaši nagovorili su trojicu da me se dobro pretuče na splitskoj rivi, što su oni i učinili…”

Gotovo cijeli Stari plac je nakon te tekme navijao skandirajući – “Zvezda, Zvezda!” (valjda zbog ogromne crvene zvijezde petokrake koju su imali na svom grbu)…

Dinamov glavni tajnik Otto Hofmann nakon utakmice je službenom izjavom istaknuo nezadovoljstvo prijemom u Splitu istaknuvši: “utakmica je odigrana u nemogućim okolnostima, nekoliko je naših igrača ozbiljno ozlijeđeno, i to hotimičnim prekršajima, a među njima Jerković i Matuš. Tijekom utakmice naši su igrači ometani u napetoj atmosferi i bacanjem kamenja s tribina na igralište.” Pojedinci su kasnije bacali kamenje i na autobus s Dinamovim igračima, dok je Hajdukova uprava zaplijenila negative zagrebačkim fotoreporterima i uništila im foto materijal.

Nakon utakmice u Splitu, šanse Dinama svedene su na minimum. Zadnje tri utakmice Dinamo je pobijedio, ali bilo je to uzaludno. Crvena zvezda osvojila je naslov 1960. godine, s jednim bodom više od Dinama i slabijom gol-razlikom.

Zbog maltretiranja po Splitu koja su uslijedila od izmanipuliranih navijača (zvuči poznato , zar ne?), a u režiji prije navedenih orjunaških krugova, Žanetić je 1960. bio prisiljen emigrirati, što je i učinio prvom prigodom, u siječnju 1961., tijekom Hajdukovog gostovanja u Danskoj i Njemačkoj.

A Žanetićev intimus i prijatelj, dinamovac Jerković bio je zbog poraza i gubitka titule prvaka u tuzi, jer tih 60-ih godina Dinamo je imao veliku i moćnu momčad sa Jerkovićem, Škorićem, Ramljakom, Belinom, Vlatkom Markovićem, Zambatom i drugima. Tih godina je ostao bez nekoliko titula prvaka, jednom čak zbog toga što sudačkim igrama u zadnja tri kola nije uspio osvojit ni bod koji bi mu bio dovoljan za titulu prvaka Jugoslavije. Nije li Aleksandar Ranković Titov prvi kundak izjavio da „Dinamo nikada ne smije biti prvak Jugoslavije“! Jasno je i zbog čega, jer Dinamo je bio simbol nacionalne svijesti hrvatstva! Nakon ove splitske sramote 1960., Dinamu je trebalo pune 22 godine i čarobnjak s bijelim šalom Miroslav Ćiro Blažević da osvoji prvenstvo Jugoslavije, usprkos tome što je Dinamo u Europi gazio momčadi kao Bayern, Juventus, Leeds i druge. Za beogradske velikosrbe Dinamo je bio trn u oku, osobito kada je stavio hrvatski grb na dres kluba.

Nažalost, slično neprijateljsko ozračje, možda čak i gore, prema Dinamu prisutno je i danas, što se i više nego očito otvoreno pokazuje u neskrivenim nastojanjima vrha gradske politike na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, da upropaste taj najuspješniji i najbolji hrvatski klub, hrvatski ponos, simbol hrvatskog domoljublja i nogomet u cjelini, kao najuspješniji brend Hrvatske u međunarodnim okvirima. Izmanipulirane BBB navijačke frakcije u Dinamu, po istom modelu kao što je bila izmanipulirana Torcida 1960., rade za račun rušitelja Dinama i onih Milanovićevih političara koji su najavili „isušivanje nogometne močvare“, s konačnim ciljem uništavanja hrvatskog nogometa, kao što su uništeni brojni sportovi koji su pronosili slavu Hrvatske diljem svijeta. Ako najnovije sukobe u Dinamu, koji nisu plod slučajnosti, sagledamo iz tog rakursa, onda ćemo zaključiti da je sukob Dinamo vs Dinamo pažljivo izrežirana predstava u klasičnom udbaškom modusu operandi-zavadi Hrvate, uništi pa vladaj!

Autor ovog kratkog povijesnog pregleda je Tomislav Zbožinek, nekadašnji član inicijative „Dinamo za Maksimir“!

Pogledajmo činjenicama u oči! Zdravko Mamić je bez ikakve sumnje glavni arhitekt najuspješnijeg Dinama u našoj povijesti, a analogno tome ima i ogroman doprinos reprezentativnom nogometu Hrvatske, koji se nalazi u samom svjetskom vrhu. U kontekstu najave o „isušivanju nogometne močvare“, koja je kao zapovijed došla iz političkog vrha RH u vrijeme vladavine Zorana Milanovića i njegovog ministra Željka Jovanovića, apsolutno je razvidno i najvećim slijepcima da pravosudni proces protiv Zdravka Mamića, njegovog brata i ostalih, u sebi sadrži bitne političke konotacije kroz nevjerojatan pritisak na pravosuđe RH. Zdravko Mamić sasvim opravdano sumnja da je proces protiv njega politički motiviran! Bez obzira na pravomoćne presude koje su izrečene braći Mamić, koje svaki legalist treba priznati, a među legalistima sam i ja, ostaje gorak okus u ustima uslijed otkrića koruptivne hobotnice u tom pravosudnom procesu, nakon čega su drastično kažnjeni pojedini suci. Apsolutno je nejasno kako je u tom kažnjavanju koruptivnih aktera od zapovjedne odgovornosti ekskulpiran predsjednika suda u Osijeku Zvonko Vrban? Taj isti sud trebao bi Mamiću suditi u novom procesu! Da optužbe Zdravka Mamića na račun politički motiviranog procesa nisu pucanj u prazno, govori i njegova tužba protiv Republike Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava, koju je sud uzeo u razmatranje. Inače, samo pokretanje postupka ne znači da će RH biti proglašena krivom za kršenje ljudskih prava osuđenih, ali je znakovito da je Europski sud ipak zaključio da u Mamićevim tužbama postoji dovoljno osnova za preispitivanje ovog slučaja. Pritom valja znati, Europski sud u prosjeku, od 100 slučajeva uzme u obzir samo 2,7% tužbi, a kroz taj selektivni filter prošle su tužbe Zdravka i Zorana Mamića te Milana Pernara. Bez obzira na konačan pravorijek Europskog suda, nad procesom protiv Zdravka Mamića ostat će zauvijek velika politička mrlja.
Svi oni koji vole Dinamo znaju da je unatoč pravomoćne presude hrvatskih sudova i bez obzira na Mamićevo bjekstvo u BiH, njegov utjecaj u klubu značajan i da nije nikada prestao. No međutim, ne postoji ni jedna sudska zabrana kojom se može dokinuti Mamićev utjecaj na događaje u Dinamu! Mamića se jednostavno ne može trajno ukloniti iz Dinama, a ukloniti Dinamo iz Mamića doista je naučna fantastika.
U toj sivoj zoni, učiniti nešto nemoguće mogućim, nastupa gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević. Ucjenjuje sadašnju upravu Dinama stadionom u Maksimiru kojega neće biti, ako se Mamića trajno ne odstrani iz Dinama! Ucjenjuje upravu Dinama koja nasjeda na taj spin namjerno ili slučajno, tražeći navodno transparentno i demokratsko poslovanje Dinama, a da to poslovanje u zadnjih 5 godina niti jednom nije dovedeno u pitanje u kontekstu poslovne i kaznene odgovornosti. Dinamo kao udruga građana, statutarno i zakonito slovi kao uspješna mega tvrtka u svim segmentima, od plaćanja poreza državi pa sve do iskazane poslovne dobiti i potpuno je apsurdno takav uspješan model mijenjati bilo kakvom privatizacijom i pretvorbom. Te floskule su nam poznate iz naše čuvene privatizacije i pretvorbe u čijem su grotlu nestale gotovo sve hrvatske vrijednosti. Dakle, Tomašević od Dinama svjesno traži nemoguće, jer mu je stadion u Maksimiru posljednja stvar na listi njegovih želja! Ako stadiona ne bude bilo, ima žrtvenog jarca, a to je Zdravko Mamić!
Razdor u Dinamu je evidentan i već prva utakmica Dinama protiv Gorice to zorno pokazuje na terenu. Ako Dinamo ne bude prvak Hrvatske i ne plasira se u Europu, trener Čačić biti će proglašen grobarom Dinama i uskrisiteljem Hajduka. Trener Čačić je već odavno zaradio i zaslužio otići u debelu mirovinu na račun Dinama i postavlja se pitanje je li on svjesno, ili nesvjesno prihvatio ulogu grobara Dinama kao nacionalnog simbola? Hajduk, ni kriv ni dužan, ubire plodove tog rata Dinamo vs Dinamo!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari