Pratite nas

Komentar

Ako je zalutati do Karlobaga malo, gdje bi Vučić završio da je zalutao puno?

Objavljeno

na

Izjava Miljana Brkića za RTL vijesti, povodom Vučićeve posjete Hrvatskoj.

Miljan Brkić: “Srbija je naša prijateljska zemlja, susjedna. Gospodin Vučić je u povijesti imao određena iskakanja sa puta, malo je bio zalutao.

Mislim da je krajnje vrijeme da spustimo loptu svi zajedno i da se prestanemo baviti prošlošću i da jednostavno shvatimo da smo susjedi, da smo naslonjeni jedni na druge, da moramo zajedno živjeti i samo mir u mom dvorištu, ako nije mir u mog susjeda, onda to nije dobro.

Dakle, itekako podržavam te razgovore, itekako podržavam taj sastanak i mislim da će on doprinijeti plodom, ali konkretnim djelima, bez demagogije, bez priče.”

Na znam što reći u vezi posjete predsjednka “prijateljske zemlje”. Ako je zalutati do Karlobaga malo, gdje bi završio da je zalutao puno? Možda na Gibraltaru, po srpskoj teoriji “Srbija od Gibraltara do Vladivostoka”. Nešto slično kao što je admiral Yamamoto malo zalutao do Havaja a nije puno do Washingtona.

“Spuštanje lopte” mogu shvatiti u smislu:

— da Srbija spusti loptu povodom jasenovačke izložbe u UN i Dačićevih komentara,

— da spusti listu mjesta gdje su u plitke jame zaprpani poubijani hrvatski branitelji i civili,

— da spusti ček za ozakonjenu a neisplaćenu ratnu odšetetu od $US 37.119.679.000,

— da spusti ispriku za izjave koje je u ratu javno davao i

— da spusti molbu za oprost u ime Srbije, za agresiju na Hrvatsku.

Velika je srpska lopta koju bi Vučić trebao spustiti. Ne znam što bi Hrvatska mogla spustiti a da već nije spustila, ispustila i propustila. Možda neku ping-pong lopticu tek radi formalnosti.

Rekao bi da izraz “živjeti zajedno” ostavlja vrlo nezgodan prizvuk, jer kod nas to nije relativan pojam, nego ima svoje stoljetno povijesno, nezaobilazno, nedvosmisleno i specifično značenje, zapečaćeno krvlju nevinih, na vatri zapaljenih kuća i na oskvrnutim tijelima silovanih žena, piše Dinko Dedić / Projekt Velebit

Izjava Miljana Brkića nakon 2 minute videa:

Dinko Dedić / Projekt Velebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zlatko Pinter: ‘Imamo bolesno i duboko poremećeno društvo’

Objavljeno

na

Objavio

isječak/youtube

Jeste li poželjeli ovih dana izgubiti se negdje između dvije dimenzije, provući se kroz neku od onih vremenskih “crvotočina” i završiti u srednjem vijeku (ako se već plašite onoga što bi vas moglo čekati u budućnosti), ili možda zažalili što niste imućniji pa da možete sljedećih mjesec dana provesti na drugom kraju svijeta – na Havajima, Sejšelima ili kakvoj sličnoj destinaciji, dok ne prođu izbori i sve se ne vrati u kakvu-takvu normalu?

Ako jeste, onda za vas ima nade, u suprotnom, ne piše vam se dobro, jer to znači da se polako navikavate na ludnicu i držite normalnim ono što nije niti može biti normalno.

Prije svega, ovakva euforija koju nesmiljeno podgrijavaju mediji, s toliko strasti, žuči, netrpeljivosti, jeftinog senzacionalizma, kleveta, blaćenja ljudi, izljeva mržnje, primitivizma, uvreda, psovki i svega drugoga što se ne može nazvati drugačije nego sirovim, nagonskim porivom s krajnjim ciljem da se drugomu nanese šteta ili ga se povredi, nije niti može biti odraz zdravog društva. Teška je to bolest, karcinom koji nagriza zdravo tkivo. I nije nikakva utjeha što se radi o manjini, jer, koliko se vidi, ona normalna većina šuti, a ne bi smjela šutjeti.

Nisam više čak siguran ni u to jesu li oni koji se ponašaju protivno svim civilizacijskim normama javne komunikacije uopće manjina ili su toliko glasni i agresivni da ostavljaju dojam kako ih je znatno više.

Osim što smo (ne od jučer) oštro podijeljeni i raslojeni (ideološki, svjetonazorski, u socijalnom smislu itd.), mi u sebi imamo i jednu teško objašnjivu crtu samodestrukcije ili mazohizma i kao da uživamo u tomu što se mnogi među nama ponašaju po principu “što gore to bolje”.

Da stvar bude još tragičnija, to o čemu govorim ne dolazi samo s one “druge” strane političkog spektra koju mi s “desnice” najčešće krivimo za sve loše što nam se događa u društvu  nego jednim dobri dijelom u tom javnom beščašću i ludnici koju pravimo od vlastitih života sudjeluju i naši “kršćani”, “katolici”, “veliki Hrvati”, “bogoljubi i domoljubi” koji imaju jedno lice u Crkvi, drugo u obitelji, a treće kad se nađu u poziciji izreći svoj politički stav putem medija, pogotovu Interneta.

Onaj tko širi zlu krv i mržnju, napose u ovom vremenu Došašća, u razdoblju kad očekujemo rođenje Spasitelja i kad bi se morali u tišini preispitati, očistiti srca i pripremiti za Njegov dolazaka, nije kršćanin i nije katolik, jer ponaša se protivno Riječi Božjoj i nauku Isusa Krista. Onaj tko nije u stanju prihvatiti svoga bližnje kao čovjeka koji ima pravo (i po Božjim i ljudskim zakonima) misliti drugačije i razlikovati se od njega samoga, nije kršćanin i nije katolik. Tko namjerno kleveće, iznosi neistine i ne poštuje dostojanstvo osobe, nije kršćanin i nije katolik.

Kršćanin i katolik se ne postaje tako što se redovito odlazi u crkvu, prima svete sakramente i pripremi bogata trpeza za Božić i Uskrs. To je farizejština i pomodarstvo, a ne vjera, ako nema dublji smisao i ako se čovjek ne drži temeljnih postulata što ih kršćanstvo sobom nosi i na čemu se zasniva.

Veći grijeh čine oni koji glume praktične vjernike a ne ponašaju se u skladu s Evanđeljem i Riječju Božjom, nego drugi koji čine to isto a nikad nisu stupili nogom u crkvu niti u Boga vjeruju.

Nemam namjeru moralizirati, još manje držati “propovijed”, ali ne bi bilo loše ponekad se sjetiti temeljnih zasada na koje se mi konzervativci, kršćani, katolici, tako često pozivamo – i jako smo uzrujani kad netko takne u našu Crkvu ili vjeru. Koliko sami suštinski držimo do te vjere i naše Crkve u čujemo li mi glas Boga ili odlazimo na svete Mise reda radi, zbog tradicije, iz navike, zato da bi nas susjedi vidjeli tamo? Odgovore na ova pitanja dugujemo sami sebi, a ne drugima. Sebi.

Predizborna kampanja je i ozračje je užareno. U velikoj mjeri smo izgubili temeljne kriterije ponašanja (mislim prije svega na političare, medije i posjetitelje Interneta). Ali, svjedoci smo i jednog zanimljivog fenomena kojega u normalnim okolnostima možda i nismo svjesni. Naime, opet se u praksi pokazalo kako između primitivizma, nekulture, mržnje i isključivosti nema razlike, s koje god strane to dolazilo – s “desna”, “lijeva”, iz “centra”. Laž je laž, kleveta je kleveta, zlo je zlo i te kategorije nemaju ideološki predznak, nego su prije svega izraz poremećaja sustava vrijednosti ili odraz patologije ljudske svijesti.

Predizborna kampanja nije izgovor za amoralno ponašanje. Za gaženje temeljnih civilizacijskih normi. Za napade na obitelj predsjedničkih kandidata, za zloćudne konstrukcije i izmišljotine, za svjesno i namjerno širenje laži.

A kod nas se ta nečasna sredstva neograničeno i nesmetano koriste. Najveći broj medija i Internet portala je sklon čak davati prednost naručenim i zlonamjernim sadržajima i stimulirati takvu vrstu “informiranja” javnosti, dok se oni drugi koji su uravnoteženi i pozivaju na razum guraju na margine. I tako se krug zatvara. Na nesreću svih normalnih ljudi u Hrvatskoj i na zadovoljstvo onih drugih koji se ni po jednom poznatom kriteriju (bilo sociološkom ili medicinskom) među normalne nikako ne bi mogli svrstati.

Kritizirati političare je poželjno i to je sastavnicom demokracije. Nije problem ni kad se neke njihove mane, nepromišljene izjave ili gafove izvrgava ruglu – ali samo pod uvjetom da se ne pređe granica dobrog ukusa i ne naruši dostojanstvo na koje svatko od nas ima neotuđivo pravo. Kritika, satira, vic, ironija, sarkazam – sve je to normalno i poželjno, ali uz poštivanje nekih temeljnih civilizacijskih uzusa. Prije svega, mora se govoriti istinu, a drugo ne smije se ići ispod razine ljudskog dostojanstva i narušavati integritet osobe.

Količina prljavština i nabačenog blata na pojedine od predsjedničkih kandidata (ali i na članove obitelji nekih od njih, što je posebno degutantno) svjedoči, nažalost, o tomu da je naše društvo u dobroj mjeri bolesno i da je balkanština uzela svoj danak.

Sramotno je to kako se ponašamo. Umjesto da nam izbori budu festival demokracije, mi se gložimo, vodimo ratove, svađamo, vrijeđamo, širimo zlu krv.

Ako normalna većina dopusti onoj manjini koja nije normalna prostor za djelovanje i šutke promatra sve to, nije li suodgovorna za ovo bolesno stanje u našem društvu?

Hrvati, kršćani, katolici, vi koji niste u stanju obuzdati se, Došašće je (ako niste znali). Nije li vrijeme da dođete k sebi? Pokušajte svoje niske strasti primiriti barem u ovom razdoblju pred Božić i ne činite ništa od onoga što ne želite da se i vama samima čini.

Izbori će biti i proći, ali to nije razlog da se prestanemo ponašati kao moralni i čestiti ljudi.

Unaprijed svjestan kako je ovo što pišem glas vapijućeg u pustinji i da će tekst na većini portala (ako ga uopće i objave) završiti na “repu” u odnosu na one nabijene strastima i isključivošću, želim samo podsjetiti kako smo u pripravi za Božić mi kršćani i vjernici posljednji koji bi smjeli sebi dopuštati ono što je duboko protivno našoj vjeri i kršćanskom moralu.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Milan Ivkošić: Miroslav Škoro kao Mesićevo proročanstvo i Mesićeva kopija

Objavljeno

na

Objavio

“Mesić je narodu vratio milijarde, Škoro državu”

Kako se približavaju predsjednički izbori, na internetskim portalima i autori i čitatelji nalaze sve više sličnosti između Mesića i Škore, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Sam Mesić je još u svibnju ove godine prorekao Škorinu pobjedu, što je “Jutarnji list” popratio naslovom – “Stipe Mesić misli kako bi na predsjedničkim izborima mogao pobijediti Miroslav Škoro”. Te citirao bivšeg predsjednika:

“Mnogi će se iznenaditi što će taj čovjek napraviti. On će tek početi govoriti. Kako ja nešto više znam o njegovim stavovima, očekujem da će on vrlo brzo pokazati zrelost jednog političara, a to će ljudi vrlo lako prepoznati”.

Podsjećajući na Mesićevo obećanje da će vratiti desetke milijardi dolara pokradenih u vrijeme Tuđmana, komentator “Kamenjara” Kazimir Mikašek u tekstu pod posprdnim naslovom: “Mesić je vratio opljačkani novac s Djevičanskih Otoka, Škoro će narodu vratiti državu”, piše kako i nema razlike između Mesića i Škore.

Mesić je “razbio HDZ-ovo biračko tijelo i zahvaljujući glupim HDZ-ovim crnim labudovima iz tog vremena dva puta osvojio Pantovčak, a sada isto to radi pjevač Škoro kada na sav glas tvrdi da je upravo on HDZ-ov kandidat za predsjednika”. Vidjet ćemo hoće li učinci razbijanja HDZ-a biti isti.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

Mesić je vratio opljačkani novac sa djevičanskih otoka, Škoro će narodu vratiti državu

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari