Pratite nas

U potrazi za Istinom

Dinko DEDIĆ: AUTOR CRTEŽA SAM JA, A TEKST NIJE BUŠIĆEV

Objavljeno

na

Crtež Brune Bušića sam napravio na papiru veličine dvostukog tabloida s crnim tušem i s grbom u crvenoj boji 1980. godine. Bruno Bušić nije nosio beretku ali sam ju nosio ja 1971. u Hrvatskoj i vidio u njoj svojevrstan simbol studentskog pokreta. Bušić je bio centralna i najutjecajnija ličnost najmlađe generacije hrvatske političke emigacije, tzv. prolječara, koja je u emigaciji izvršila značajnu korekciju kursa, radikalizirala ju i uskladila s domovinskim realitetima.

Kao urednik “Hrvatskog tjednika” koji je osamdesetih godina čvrsto stajao na političkoj liniji Brune Bušića i osnutkom Hrvatskog Državotvornog Pokreta postao njegovo neslužbeno glasilo, nastojao sam promovirati ideje bušićanstva.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Stoga sam u tiskari u kojoj se tiskao “Hrvatski tjednik” ovaj Bušićev lik dao otiskati u formi postera koji je bio distribuiran kao centre spread. Kako se HT u to vrijeme tiskao u crno-bijeloj teknici, poster je otiskan samo crnom bojom. Tjednik je u to vrijeme distribuiran po Australiji, Europi, Sjedinjenim Državama i Kanadi, s pretplatama koje su odlazile u hrvatske zajednice Južne Amerike. Određeni broj primjeraka, ovisno o mogućnostima, krijumčaren je u Hrvatsku.

Tako se poster, bez dodanog teksta raširio svuda po svijetu.

Tekst nije napisao Bruno Bušić, jer su svi njegovi objavljeni tekstovi poznati a i neobjavljeni su poznati njegovim tadašnjim suborcima i suradnicima. Njega nije mogao napisati Bušić i po konstrukciji rečenice koja govori o “našima”. Da je tih 70ih i previđao što će se dogoditi, Bruno svoj opis nebi uopćavao na taj način da govori o našima i njihovima i nebi koristio karakterizacije poput “jebivjetri” i “ptice grabljivice”.

Riječi se međutim donekle poklapaju s nekim događajima u Hrvatskoj, kojih je stvarni pisac očito bio suvremenikom. Pripisujući ih Bušiću dao im je i proročanski karakter i to je bio razlog zašto se i danas šire kao Bušićeve, unatoč toga što već svi znadu da nisu.

Neki ljudi neće vjerovati ni kad im se dokaže da nisu Bušićeve jer žele vjerovati da jesu.

Dobar primjer tog fenomena su tzv. krugovi u žitu koji su se od 1971. počeli pojavljivati po Engleskoj i Njemačkoj. Mnogi su povjerovali su da su to napravila neka izvanzemaljska bića. Kada su kreatori tih krugova 1991. objavili da su ih oni napravili i opisali, pa čak i pokazali kako su ih napravili, što je na široko objavljeno, oko 60% od onih koji su originalno povjerovali da je to djelo izvanzemaljskih bića i dalje to vjeruju

Dinko Dedić/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Medijsko žalovanje za “posljednjim mohikancem Partije” koji je napustio Most

Objavljeno

na

Objavio

Odlazak Vlahe Orepića iz kluba Mosta u dijelu medija prikazan je kao nacionalna katastrofa. U tom duhu Večernji list odmah je na naslovnici ocijenio da je Most “teško uzdrman” i da će se vjerojatno “utopiti na desnici”.[1]

Ovo mišljenje u većoj mjeri odražava svjetonazorske preferencije ovog glasila, nego mogućnost točnog predviđanja budućih događaja, jer su Most prije Orepića napustili Miroslav Šimić i Ivan Kovačić, te glavni savjetnik i po mnogima stvarni kreator ove stranke Ivica Relković. Međutim, Most nije nestao, piše Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

Zbog toga, iskazana žalost za Orepićevim odlaskom iz Mosta nije dobronamjerna briga za sudbinom ove stranke ili profiliranjem trećeg puta u hrvatskom političkom životu, nego izraz počasti upućen Orepiću za ono što je napravio dok je bio ministar unutarnjih poslova iz kvote Mosta.

U oba slučaja kada je bio ministar, Orepić je djelovao u Vladama koje su ocijenjene kao desne ili radikalno desne, te je zato smatran jedinim ljevičarom u vrhu vlasti nakon poraza SDP-a na parlamentarnim izborima.

Upravo ova okolnost, odnosno spoznaja da je Orepić SDP-ovac nakon SDP-a, odnosno “Posljednji Mohikanac Partije”, omogućili su mu značajnu medijsku podršku. Najočitiji primjer za to bio je članak radikalno lijevog portala Telegram, u kojem je navedeno da je upravo Orepić bio razlog što je HDZ prekinuo suradnju s Mostom i okrenuo se HNS-u:

“Kamen smutnje bio je, na razini principa, što je Most imperativno zahtijevao i dobio resor ministarstva unutarnjih poslova, a na planu funkcioniranja Vlade što je na čelu tog prevažnog (za HDZ, u njegovu samorazumijevanju, odlučujućeg) ministarstvu bio, kao i u prethodnoj Vladi, stameni mostovac Vlaho Orepić. U svom resoru nije dozvoljavao hadezeovske kadrovske kombinatorike i osobna mešetarenja, unatoč nezamislivim pritiscima. Striktno se držao propisa i zakonskih normi, kao “pijan plota”. I, što je najgore, povremeno je davao intervjue, u kojima je istupao veoma odrješito i samosvjesno.”[2]

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura MUP-a iz vremena Ranka Ostojića. Zbog toga je u lijevim medijima Orepić i pohvaljen te ocijenjen “stručnim”.

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura iz vremena SDP-ovog Ranka Ostojića.[3]  Orepićevim odlaskom otišli su Ostojićevi kadrovi, odnosno otišao je i Ranko Ostojić koji je do tada faktički vodio ovo ministarstvo.[4] Zato, nisu točni napisi prema kojima je aktualni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović smijenio Ostojićeve i Orepićeve ljude,[5]jer Orepićevih ljudi nije bilo. Postojali su samo Ostojićevi ljudi koje je sačuvao Orepić.[6]

Dosljedno ovoj Orepićevoj ulozi SDP-ovog spavača u Mostu jasno je ne samo zašto Večernji list i Telegram iskazuju zahvalnost za ono što je učinio Orepić dok je bio u Mostu, nego i stvarni razlog Orepićevog odlaska iz Mosta.

Orepić nije otišao iz Mosta jer se posvađao s Nikolom Grmojom ili zato što je odjednom shvatio kako je Božo Petrov prethodno bio u Hrastu. Orepić je napustio Most, jer svoj posao zadržavanja SDP-ove kadrovske strukture u MUP-u odradio onoliko koliko je mogao, te je od svojih nalogodavaca dobio častan otpust i kratkotrajni odmor prije upućivanja na novu dužnost.

Pitanje je samo hoće li Grmoja i Petrov sada, kad se pokazalo pravo Orepićevo lice, to napokon shvatiti. Za učenje nikad nije kasno. Potrebna je samo dobra volja.

Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

 

facebook komentari

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

NESTAO MESIĆEV DOSJE!?

Objavljeno

na

Objavio

Nalazi se na popisu dokumentacije koji je poslan arhivu, ali nitko ne zna gdje je

Potencijalno zanimljiv dosje, onaj o SDS-ovoj obradi bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića, “nije dostupan”.

Kada smo zatražili uvid u Mesićev dosje, koji se nalazi u popisu dosjea, koje je SOA dostavila u HDA, dobili smo usmeni odgovor kako tog dosjea – nema, piše Jutarnji.hr

Djelatnici HDA potvrdili su da je taj dosje uistinu evidentiran u popisu preuzete dokumentacije, ali ga, tvrde, nikada nisu dobili.

Je li nestao, je li se zagubio ili je slučajno ostao u SOA-i, nije poznato, piše Jutarnji.hr

Je li Mesić bio doušnik UDBE?, Sudeći prema ovom dokumentu, na vezi ga je držao Kolja Družić! U prilogu: informacija broj 1286 od 10. rujna. 1988. godine

Mesić doušnik UDBE!?

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari