Pratite nas

Gost Kolumne

Dinko Dedić – BiH država dva naroda i jedne nacionalne manjine?

Objavljeno

na

Dovodim u pitanje ideju, koncept i centralni princip jedinstvene Bosne i Hercegovine. To se, začudo, danas ubraja u smrtni grijeh i nitko se ne usudi javno priznati da je BiH u svakom praktičnom smislu postala država dva naroda i jedne nacionalne manjine.

Samo još treba pod patronatom hrvatske državne vlasti osnovati braniteljski pjevački zbor i natjerati ih da pjevaju “To je nama naša borba dala”, partizansku pjesmu s hrvatskim koordinatama, piše Dinko Dedić/ProjektVelebit

S obzirom na događaje koji su se u Daytonu odigrali pod pritiskom vanjskih faktora, situacija oko BiH je uvelike izgledala kao u vrijeme kada su anektirani Srijem i Bačka i pripojeni Srbiji. Jedina razlika je u tome da onda tom činu Hrvati nisu zapljeskali.

Hrvatski razgovori na svim razinama, od Sabora pa na niže, pod koordinatama pod kojima se o Hrvatima u Bosni i Hercegovini smije govoriti, reducirani su do besmisla – ad absurdum.

Taj besmisao se potvrđuje svakodnevno, pa i u službenoj hrvatskoj klasifikaciji hrvatskoga naroda na tom prostoru, koji je izjednačen sa statusom iseljenika, dijaspore, hrvatskoga naroda koji se iselio iz vlastite države.

Pitajte se kako su Francuzi stigli u Quebec ili Englezi u Australiju, na Gibraltar ili na Malvine a onda se pitajte kako su Hrvati stigli u Bosnu i Hercegovinu pa će se nerazum i ridikuloznost ove situacije početi razotkrivati.

Poznajem primjere brojnih kraljeva koji su abdicirali i pobjegli u tuđu državu. Ne poznajem niti jednoga osim Tomislava, koji se, po ovoj logici današnjega odnosa prema BiH i Hrvatima u njoj, okrunio u tuđoj državi.

Tko bi ikada, vođen razumom, na osnovu nekakave političke odluke iz vremena Jugoslavije, podijelio jednu državu na dva odvojena dijela i četvrt stoljeća kasnije, dao nešto novaca da si sagradi most.

Iz ovako naglavačke postavljene “skrbi” za vlastiti narod, i svi pokušaji, osim formacije treće države u sastavu BiH, koju se “od milja” u Bosni naziva entitetom kako bi se zamaglila stvarnost, dovodi do neshvatljivih taktičkih poteza, koji stoje kao šamar zdravom razumu, a jedan od tih je da prva de facto srpska država zapadno od Drine, ostvarena na genocidu koji je u isto vrijeme i osuđen i nagrađen, postaje “prirodni saveznik Hrvata u Bosni i Hercegovini”. Kome na ovim spoznajama ne stane mozak, taj je kolokvijano govoreći prolupao, pa je po istoj logici prolupao i Hrvatski sabor i svi oni koji ne vide ili ne žele vidjeti da su Hrvati u BiH svedeni na razinu nacionalne manjine.

Mi sebi dopuštamo tješiti se dekorativnim površinskim “slobodama” koje za cilj imaju zamagliti nam oči nad stvarnošću, gdje napr. jednogodišnje hodočašće protjeranih iz Posavine u župu sv. Marka na Plehanu, počinje izgledati kao plus u pokušajima normalizacije odnosa Hrvatske s monustruoznom kreacijom nazvanom Republika Srpska?!

Suverenitet “zaokružen” državnim granicama

Hrvatska i sve oko Hrvatske ukazuje na teritorijalno nasilje, a ne samo stvarni status autohtonog hrvatskoga naroda na prostoru Bosne i Hercegovine, stavljen u poziciju iseljeništva.

Kada govorimo o nacionalnim državama onda riječ “zaokruženo” ima višestruko značenje, vezano uz suverenitet i državne granice. Države često nisu geografski zaokružene iz prirodnih razloga, poput Perua kojemu su Ande odredile da bude uzak a dugačak. Neke su razdijeljene na nekoliko otoka, jer je jednostavno nemoguće odstraniti morsku vodu kako bi postaje jedinstvena teritorijalna cjelina. Hrvatska međutim, sa svojim granicama zasnovanima na političkim a ne na prirodnim ili etničkim preprekama, neki kažu kao srp a drugi kao kora kruha kome su pojeli sredinu, i još k tome u kopnenom dijelu podjeljena na dva dijela koji se ne dodiruju, ukazuje baš na ovo pitanje statusa Hrvata u BiH.

Za razliku od Hrvatske kojoj kojoj su pojeli sredinu, i nasuprot nje, imamo Republiku Srpsku čije granice, i nekome tko ne bi znao kako su nastale, moraju asocirati na nasilje.

Politika koju neki definiraju kao nauku o mogućemu, ipak ne smije postati nauka o lažnome. Svjesni realiteta u okružju i onih svjetskih, mi ne možemo glavom u zid ali od te loše opcije ima samo jedna lošija, a ta je da se u ime trenutne geopolitičke situacije, u načelu i zauvijek odreknemo povijesne istine o tome tko smo i gdje smo od pamtivijeka, a baš je politička povijest ta koja daje sve odgovore na pitanja nerazvojivosti hrvatskoga naroda i hrvatskoga prostora,  uključujući i Hrvate i hrvatski prostor u sastavu Bosne i Hercegovine.

Dinko Dedić/ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

SDA se održava na vlasti šireći mržnju prema Hrvatima čime izravno rastače državu i širi laž

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati i Bošnjaci u dugoj povijesti suživota svoja dva naroda ratovali su samo 7 mjeseci, na prostoru pet općina u BIH. Cijela stoljeća mimo toga, godine prije toga, i godine nakon toga bili su skupa. Imaju čak i iste korijene, iste srednjovjekovne vladare.

No ako se poredi količina gnjeva koju političke elite u Bošnjaka ispoljavaju kroz stigmu Hrvata, s količinom šutnje koju šute prema Srbima, na trenutak slučajni prolaznik dobit će osjećaj da Hrvati Bošnjake ubijaju stoljećima da su pet Srebrenica uradili i da ne misle stati.

Takva nije bila politika Alije Izetbegovića. Od njegove mitske “Čuvajte nam HercegBosnu, preko smirivanja naroda u Širokom, potom zajedničke vojne obuke mnogog Bošnjaka u HVO-u, slanja oružja u Srebrenicu, propuštanja nesretnog mudžahedina preko Hrvatske ,preko suradnje nakon zaustavljanja rata, deblokade Bihaća, poklanjanja Ilidže, Hadžića, Ilijaša, Vogošće Sarajevu, što je plaćeno prepuštanjem cijelih HVO teritorija Srbima, smještanja 400.000 izbjeglica u RH, davanja putovnica, školovanja bošnjačke djece po cijelom nizu HB općina što je ostalo? Izgleda ništa, piše Poskok.info

Zločini HB-a su presuđeni. Time je krivnja individualizirana a preko 90% prostora HRHB označeno je kao prostor na kojem nije bilo zločina. Zločini Šeher Bosne tek trebaju biti presuđeni. No kako nisu presuđeni Halilović i Orić, za kojeg brojni svjedoci tvrde da je bio najmonstruozniji ratnik džihada, kako se nadati pravdi?

Iz te pozicije, SDA moralizira Hrvatima, kolektivizirajući krivnju na cijeli prostor HRHB-a, na cijeli HVO, na svakog vojnika i svakog čovjeka.

Ako je pak odluka SDA da je HRHB cijela zločinačka, od prvog do zadnjeg dana, jesu li svjesni da time kriminaliziraju i tisuće Bošnjaka koji su ratovali u HVO-u? Recimo Safeta Oručevića.

Ako je pak ta odluka nepromijenjiva, i suprotna politici Alije Izetbegovića, što SDA čeka s deklaracijom o gašenju Federacije BIH kao entiteta nastalog međunarodnim mirovnim ugovorom koji potpisuje HercegBosna?

HDZ mora upozoriti SDA da će daljnje kolektiviziranje krivnje i sotonizacija Hrvata dovesi do potpunog prekida komumikacije na svim razinama. SDA napadi na hrvatski kolektiv  jačaju nacionalizam ,ugrožavaju svakodnevni život građana, onemogućavaju pomirbu Bošnjaka i Hrvata i povratak Hrvata na prostor na kojem ih odavno nema. Ujedno namjerno zagorčavaju Bošnjacima život tamo gdje su oni manjina. SDA time svjesno ubija građanske vrijednosti i getoizira naciju.

Malo samokritike stranci koja je pozvala i utemeljila džihad u BIH, stranci koja je odgovorna za ritualna smaknuća BH građana, ali itekako suodgovorna i za školovanje ubojica američkih građana 2001 ne bi falilo.

Glavni odbor SDA osuđuje tvrdnje čelnika HDZ-a, prije svih Dragana Čovića i Bože Ljubića, da je „stvaranjem Herceg-Bosne stvorena Bosna i Hercegovina“, te da je ta paradržavna tvorevina „putokaz za ustavna rješenja u BiH“. Ove tvrdnje jasno i nedvosmisleno otkrivaju da je cilj HDZ-ove politike etnička segregacija Bosne i Hercegovine. Taj cilj se samo maskira pričom o navodnoj nejadnakopravnosti i lažnim samopredstavljanjem kao „nositelja europskih vrijednosti“. Nikakve „europske vrijednosti“ nisu, niti mogu biti formiranje paradržava, zalaganje za etničke podjele i segregaciju, ili slavljenje zločinaca koji su bili na čelu te tzv. Herceg-Bosne, a pred Haškim tribunalom su presuđeni za udruženi zločinački poduhvat.

Ako pak SDA smatra da bi bez HercegBosne danas bilo Bosne i Hercegovine i da ta paradržava kako je oni zovu nije nikad legalizirana, formiranjem FBIH i postavljanjem presjednika HB-a na čelo FBIH, neka to jasno kažu.

Mi doista mislimo da bi bez HVO-a i HB-a BIH pala u nekih mjesec dana od ulaska JNA u BIH. Smatramo da bi u BIhaću bio ogroman zločin i da bi broj od 400.000 Bošnjaka po dalmatinskim hotelima danas bio ništa kakav bi bio da se nije pružio otpor. Isto tako, bez HB-a i HVO-a kao američkih partnera tijekom Oluje, danas ne bi bilo Daytona niti mira u BIH.

SDA se održava na vlasti šireći mržnju prema Hrvatima. Time direktno rastače državu i širi laž.

U suprotnom, ako tvrde da ovo nije laž, neka nam pojasne. Gdje su bili početkom 1992, zašto su njihovi ljudi uzimali naše ambleme i uniforme i javljali se u službu HVO-a. I zašto su pobogu djecu slali u HB škole, a supruge u zagrebačke hotele. Budući da vikendice po Pelješcima još nisu bile gotove.

Jadna si SDA. Islam te ne uči ultimativnoj laži. A Muamed ima propovjedi i o prokletstvu nezahvalnika.

Imamo i kritiku HDZ-u. HDZ je dužan javno osuditi sve zločine počinjene u naše ime i time obraniti čast svog naroda i obraniti obraz  časnih vojnika HVO. Onaj tko je radio zločin u naše ime i time izdao zapovijest koja mu je dana ne može biti naš. Niti branjen od nas. Ne brani se častan vojnik promoviranjem nečasnog. Mislimo ako HDZ još uvijek postoji. Navodno postoji. (Poskok.info)

Udar na Daytonsku BiH: SDA želi vraćanje na ratnu Republiku BiH i Sarajevo s prijeratnim teritorijem

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Stižu nam autentične hercegovačke ‘antife’

Objavljeno

na

Objavio

Svaki kraj prate neki stereotipi. Predodžba je Hercegovine pak od stereotipa satkana u potpunosti. Širenjem negativnih stereotipa o Hercegovini i Hercegovcima osobito su se bavili hrvatski neprijatelji početkom devedesetih, iz jednostavnog razloga što su Hercegovci listom stali uz hrvatsku slobodu. I Franju Tuđmana za kojega su vjerovali da on taj nedosanjani san može pretvoriti u stvarnost. Bili su pravu, Tuđman je stvorio Hrvatsku, samo što su Hercegovci ostali izvan nje. Da se to dogodilo bilo kojoj drugoj čisto hrvatskoj regiji, kao što Zapadna Hercegovina jest, za nju bi Tuđman bio omražena povijesna osoba. Međutim, u Hercegovini Tuđmana nemjerljivo više poštuju i slave nego npr. u Međumurju ili Istri.

Stereotipi o bijelim čarapama i mobitelima odavno su zamijenjeni sve crnjim stereotipima o primitivizmu, zadrtosti, licemjernom i zatucanom katolištvu, plemenskom mentalitetu i lopovskim sklonostima… Tom psihološko-propagandnom pritisku polako podliježu i obični Hrvati, dobri ljudi i domoljubi, jer ljudi rado slušaju priču o tomu kako su neki drugi gori od njih, čak i kada se nastoje tomu oprijeti.

No, kako nijedan stereotip nije bez zrnca istine, tako i u slučaju Hercegovaca stoji jedna od početnih premisa za gradnju stereotipa od njima, a to je da imaju naglašenu nacionalnu komponentu. Stoga većina političara, kulturnjaka i drugih javnih osoba iz tih krajeva naginju, kako se to u domaćem političkom žargonu kaže, naginju desnici. Dok su, recimo, kulturnjaci bosanske provenijencije (Jergović, Frljić, Ivančić i dr.) korifeji hrvatskog ”antifašizma” i jugoljevice, dotle su oni potekli iz Hercegovine, poput Nine Raspudića, Mile Pešorde ili Benjamina Tolića, koliko god različiti bili, prepoznati kao ”desničari”.

U posljednje vrijeme svjedočimo tomu da se uhodana matrica ponašanja pomalo mijenja. Stižu nam autentične hercegovačke antife, borci za sva moguća i nemoguća ljudska prava (osim nacionalnih, razumije se). Tu ne mislim, naravno, na Dragana Markovinu jer je on u Hercegovini rođen slučajno, zbog mjesta službovanja njegovih roditelja, a nije iz te sredine potekao niti se s njom dokraja ikada srodio, nego mislim na dvije nove zvijezde hercegovačko-hrvatskog ljevičarenja po PSS-u (pravilima soroševske službe): spis(k)ateljicu Martinu Mlinarević Sopta i teologa Dalibora Milasa, ”aktivista i bivšeg hercegovačkog franjevca” kako ga naziva Index.hr.

Mlinarević Sopta je, u maniri svoje starije kolegice Vedrane Rudan, Čitlučanima poručila: ”Ko vas je** majmuni!”. Navodno su Čitlučani imali nešto protiv predstavljanja njezine knjige, odnosno činjenice da ju je Hrvatima nametnuti član predsjedništva Željko Komšić imenovao za veleposlanicu BiH u Češkoj pa su organizatori Evergreen Festa , u sklopu kojega je knjiga trebala biti predstavljena, predstavljanje otkazali. Organizatori pak vele da je Martina sama otkazala predstavljanje ”procjenjujući da bi moglo doći do incidenta”. Što je točno bilo na stvari, znaju samo oni. Izvjesno je jedino da je naslov knjige Huzur, što prevedeno na hrvatski znači mir, duhovna ravnoteža. S druge strane autorica veli ”Ko vas je** majmuni” i ”Ćeraćemo se još”. Nema tu, čini se, mira.

Inače, ne da mi se sada nabrajati što sve točno zastupa i protiv čega se bori nova zvijezda na bosansko-hercegovačkom književnom nebu, dostatno je reći da se ono za što se zalaže u dlaku slaže s popisom vrijednosti za koje se napredna osoba mora zalagati ako želi biti prihvaćena od upravljača političkim i kulturnim procesima, odnosno da se ono protiv čega je podudara s popisom zala koja politički korektna osoba mora žestoko osuđivati. Stil i izbor riječi još uvijek su prepušten inspiraciji i literarnim sklonostima autora. Martina je pametna cura i sve to kuži od prve, a kako i ne bi kad je to već uspjelo i Vlatki Pokos na privremenom radu i studiranju u dalekoj Kanadi.

Teolog Dalibor Dado Milas lijevima je u Hrvatskoj drag jer dolazi iz redova hercegovačkih franjevaca. Pa se 2014. kao pobunio i protiv crkvene i protiv političke hijerarhije u Hercegovini, i otišao u Austriju na doktorat. S druge strane, čini se, da ga nisu u potpunosti odbacili ni Hercegovci. Barem ako je suditi po onomu što se da pročitati na međumrežju… Okretni Milas već dulje vrijeme gradi karijeru i kao kolumnist Expressa. Bez namjere da izučavam njegov doprinos teologiji, a bome ni doprinos razvoju demokracije u Hercegovini – osvrnut ću se samo na neke ideje iznesene u toj kolumni, koje autora legitimiraju kao pravog antifu, prvog poteklog iz reda hercegovačkih franjevaca.

U kolumni pod naslovom Thompson nema blage koliko vrijeđa Domovinski rat Dado kaže: ”Forsiranje ustaške simbolike kao znaka revolta i nezadovoljstva hrvatskom političkom scenom je, osim bespotrebno, tako groteskno i jadno. “ZDS” je danas isključivo neprimjereni fašistički pozdrav koji treba ne samo zakonski rigorozno kažnjavati, nego sve “vikače” istodobno i kvalitetno educirati.” Tako Thompson nema pojma o onomu u čemu je i osobno sudjelovao, sreća naša i njegova da imamo teologa Milasa da nas sve skupa educira. Sudeći po iskazanom pravovjerju teologu se Milasu smiješi uspješna budućnost u hrvatskom medijskom i političkom prostoru.

Znam, trebalo bi navesti još puno toga, objasniti, prikazati, skrenuti pažnju… Ali, iskreno, meni se ne da više o spisateljicama, teolozima i ostalim okomicama jednog gadljivog i teško gledljivog simulakruma. U kojem će se, kako stvari stoje, i te kako računati s novom vrstom Hercegovaca.

Damir Pešorda /Hrvatski tjednik /Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari