Dinko Dedić – BiH država dva naroda i jedne nacionalne manjine?

Dovodim u pitanje ideju, koncept i centralni princip jedinstvene Bosne i Hercegovine. To se, začudo, danas ubraja u smrtni grijeh i nitko se ne usudi javno priznati da je BiH u svakom praktičnom smislu postala država dva naroda i jedne nacionalne manjine.

Samo još treba pod patronatom hrvatske državne vlasti osnovati braniteljski pjevački zbor i natjerati ih da pjevaju “To je nama naša borba dala”, partizansku pjesmu s hrvatskim koordinatama, piše Dinko Dedić/ProjektVelebit

S obzirom na događaje koji su se u Daytonu odigrali pod pritiskom vanjskih faktora, situacija oko BiH je uvelike izgledala kao u vrijeme kada su anektirani Srijem i Bačka i pripojeni Srbiji. Jedina razlika je u tome da onda tom činu Hrvati nisu zapljeskali.

Hrvatski razgovori na svim razinama, od Sabora pa na niže, pod koordinatama pod kojima se o Hrvatima u Bosni i Hercegovini smije govoriti, reducirani su do besmisla – ad absurdum.

Taj besmisao se potvrđuje svakodnevno, pa i u službenoj hrvatskoj klasifikaciji hrvatskoga naroda na tom prostoru, koji je izjednačen sa statusom iseljenika, dijaspore, hrvatskoga naroda koji se iselio iz vlastite države.

Pitajte se kako su Francuzi stigli u Quebec ili Englezi u Australiju, na Gibraltar ili na Malvine a onda se pitajte kako su Hrvati stigli u Bosnu i Hercegovinu pa će se nerazum i ridikuloznost ove situacije početi razotkrivati.

Poznajem primjere brojnih kraljeva koji su abdicirali i pobjegli u tuđu državu. Ne poznajem niti jednoga osim Tomislava, koji se, po ovoj logici današnjega odnosa prema BiH i Hrvatima u njoj, okrunio u tuđoj državi.

Tko bi ikada, vođen razumom, na osnovu nekakave političke odluke iz vremena Jugoslavije, podijelio jednu državu na dva odvojena dijela i četvrt stoljeća kasnije, dao nešto novaca da si sagradi most.

Iz ovako naglavačke postavljene “skrbi” za vlastiti narod, i svi pokušaji, osim formacije treće države u sastavu BiH, koju se “od milja” u Bosni naziva entitetom kako bi se zamaglila stvarnost, dovodi do neshvatljivih taktičkih poteza, koji stoje kao šamar zdravom razumu, a jedan od tih je da prva de facto srpska država zapadno od Drine, ostvarena na genocidu koji je u isto vrijeme i osuđen i nagrađen, postaje “prirodni saveznik Hrvata u Bosni i Hercegovini”. Kome na ovim spoznajama ne stane mozak, taj je kolokvijano govoreći prolupao, pa je po istoj logici prolupao i Hrvatski sabor i svi oni koji ne vide ili ne žele vidjeti da su Hrvati u BiH svedeni na razinu nacionalne manjine.

Mi sebi dopuštamo tješiti se dekorativnim površinskim “slobodama” koje za cilj imaju zamagliti nam oči nad stvarnošću, gdje napr. jednogodišnje hodočašće protjeranih iz Posavine u župu sv. Marka na Plehanu, počinje izgledati kao plus u pokušajima normalizacije odnosa Hrvatske s monustruoznom kreacijom nazvanom Republika Srpska?!

Suverenitet “zaokružen” državnim granicama

Hrvatska i sve oko Hrvatske ukazuje na teritorijalno nasilje, a ne samo stvarni status autohtonog hrvatskoga naroda na prostoru Bosne i Hercegovine, stavljen u poziciju iseljeništva.

Kada govorimo o nacionalnim državama onda riječ “zaokruženo” ima višestruko značenje, vezano uz suverenitet i državne granice. Države često nisu geografski zaokružene iz prirodnih razloga, poput Perua kojemu su Ande odredile da bude uzak a dugačak. Neke su razdijeljene na nekoliko otoka, jer je jednostavno nemoguće odstraniti morsku vodu kako bi postaje jedinstvena teritorijalna cjelina. Hrvatska međutim, sa svojim granicama zasnovanima na političkim a ne na prirodnim ili etničkim preprekama, neki kažu kao srp a drugi kao kora kruha kome su pojeli sredinu, i još k tome u kopnenom dijelu podjeljena na dva dijela koji se ne dodiruju, ukazuje baš na ovo pitanje statusa Hrvata u BiH.

Za razliku od Hrvatske kojoj kojoj su pojeli sredinu, i nasuprot nje, imamo Republiku Srpsku čije granice, i nekome tko ne bi znao kako su nastale, moraju asocirati na nasilje.

Politika koju neki definiraju kao nauku o mogućemu, ipak ne smije postati nauka o lažnome. Svjesni realiteta u okružju i onih svjetskih, mi ne možemo glavom u zid ali od te loše opcije ima samo jedna lošija, a ta je da se u ime trenutne geopolitičke situacije, u načelu i zauvijek odreknemo povijesne istine o tome tko smo i gdje smo od pamtivijeka, a baš je politička povijest ta koja daje sve odgovore na pitanja nerazvojivosti hrvatskoga naroda i hrvatskoga prostora,  uključujući i Hrvate i hrvatski prostor u sastavu Bosne i Hercegovine.

Dinko Dedić/ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?