Pratite nas

Komentar

Dinko Dedić: Deseti travnja – Bio je to izraz volje hrvatskoga naroda

Objavljeno

na

Danas je 10. travnja., datum koji simbolizira uspostavu Nezavisne Države Hrvatske na taj dan 1941. godine. Bilo je to vrijeme kada nije bilo ni Jasenovca, ni osvete ni odmaze, niti bilo čega što bi hrvatski narod trebao zažaliti i radi čega bi se trebao kajati.

U svijesti svakoga je bila samo radost zbog raspada prve Jugoslavije, baš kako je  25. lipnja 1991. proglašenjem samostalnosti zavladala radost zbog raspada druge Jugoslavije.

I u jednom i u drugom slučaju, četničke horde su već počele po Hrvatskoj širiti svoj krvavi harač.

Na dan kada su Njemačke trupe ušle Hrvatsku, KPJ je zajedno sa svojim naredbodavcem Sovjetskom Rusijom, bila u čvrstom savezništvu s Hitlerovom Njemačkom, baš kao i Hrvatska, a partizansko-četničke snage su po Dalmaciji i Lici u savezu s Mussolinijem, bajunetom komadale Hrvatsku.

Svaki je narod kojemu je to bilo moguće, gledao kako se spasiti od uništenja: mađarski,  srpski, hrvatski, bugarski, rumunjski… Jedini koji nije imao ni naroda, ni države, niti mu je ta koncepcija nacije, opstanka i ljudskog života išta značila, bio je Tito. Radi njega takvoga su se žrtve Drugog svjetskog rata na području propale Jugoslavije popele u stotine tisuća dok su se žrtve napr. Mađarske, Bugarske i Rumunjske brojale u desecima.

Nesreća države uspostavljene 10. travnja je bila da je rođena u ratu i da je u ratu nestala, pa je bez obzira na sve istine i sve laži iz do danas nerevidirane povijesti drugog svjetskog rata na području Hrvatske, besmisleno govoriti o totalitarnom režimu, kao da su u sred najvećeg rata kojega svijet poznaje, kada je centralno pitanje bilo pitanje opstanka, pojmovi totalitarizma ili demokracije imali bilo kakavog značaja, kao da je Britanski parlament demokratskim glasanjem odlučivao koju bitku prihvatiti a koju odbaciti, kao da je Američki kongres izglasavao hoće li primarnu ulogu imati rat na Pacfiku ili onaj u Europi.

Baš kao i početkom Domovinskog rata, hrvatski sinovi su tog 10. travnja pohrlili prijaviti se u službu čuvanja domovine.

Sve to što se imalo dogoditi kasnije i o čemu se i danas u Hrvatskoj vodi bitka između laži i istine, tog 10. travnja bila je nepoznanica i na umu svakog Hrvata koji je volio svoj dom i svoj narod je bila sloboda nakon 900 godina robovanja raznim osvajačima, koji su se smjenjivali od lošega, do gorega, do najgorega. Jednako je tako 25. lipnja 1991. bila nepoznanica što donose nadolazeće godine. Lokalne prilike su bile slične; četnici i partizani kao faktor u Drugom svjetskom ratu, JNA i četnici u Domovinskom ratu, a protiv njih goloruki Hrvati koji su pomoć i naoružanje prihvatili od koga god im je bilo ponuđeno. Različite su bile svjetske prilike i ishod rata. Da nisu, rezultat bi bio isti kao i 1945., od Bleiburga i Golog otoka do posljednjeg Hrvata likvidiranog od ruke jugoslavenskog režima.

Danas bi puno svjetla palo na to razdoblje kada bi netko u Hrvatskoj mogao odgovoriti na pitanje što bi Tuđman, ne onaj Tuđman iz ’41., nego onaj iz ’91. učinio, da se našao na čelu Hrvatske tog 10. travnja. Bili prihvatio njemačku pomoć u nastojanju sačuvati državu pod svaku cijenu, ili bi ju odbio kao što je Maček učinio 2 puta i iz Amerike završio gledati sudbinu naroda kojemu je mogao biti na čelu.

O tome može li se pod prilikama koje su postojale opravdati privremeno prepuštanje Istre i Dalmacije Italiji ne treba ni govoriti, jer se moderna Hrvatska, suočena s međunarodnim pritiskom kakav je postojao u Domovinskom ratu, trajno odrekla daleko većeg povijesnog i etničkog teritorija, nego što je to bio slučaj 1941.

Drugi značajan moment današnjeg službenog odnosa prema tom događaju od 10. travnja, koji je još uvijek tabu tema u Hrvatskoj, jest nespremnost hrvatske službene historigrafije razdvojiti pojmove države i režima. Danas svatko živ tko se suprotstavlja politici postojećeg režima u Hrvatskoj i zalaže se za njegovu promjenu, niti ne pomišlja da bi istovremeno trebalo srušiti i državu, dok u isto vrijeme, gledajući na svoju prošlost, Hrvatska nije u stanju shvatiti da poistovjećivanjem pojmova države i režima ide na ruku velikosrpskoj politici, za koju onaj, ovaj ili bilo koji drugi režim nije bitan, nego je bitno jedino to da Hrvatska ne bude samostalna država, potpuno nezavisna od Srbije.

Ono što je jedino značajno za Deseti travnja je potvrdio svatko tko je ikada zastupao ideju hrvatske samostalnosti, uključujući i Stepinca i Tuđmana – Bio je to izraz volje hrvatskoga naroda, onda, sada i u vijeke vjekova, Amen.


Ono što vam pisac ovih redaka, na osnovu svega što je na polju politike iskusio i naučio, ima poručiti baš ovog 10. travnja, je da se ostavite rasplamsavanja drugosvjetskoratne romantike, mitologije, emocija i strasti, i prionete uz uspostavu povijesne istine o tom periodu naše povijesti koja je započela 10. travnja 1941. i završila na Bleiburgu. To je ono što dugujemo svima koji su u to vrijeme položili svoje živote za Domovinu. Svoje emocije i strasti sačuvajte za današnjicu, kada oni koji ni onu ni ovu, niti bilo koju hrvatsku državu nisu htjeli, uspijevaju svojom nebrigom, nemarom, sebičnošću, neodgovornošću i kukavičkim sluganstvom ostvarivati veći odljev hrvatskoga pučanstva iz Hrvatske, nego što su njihovi očevi uspijevali u vrijeme Jugoslavije, pokorno služeći beogradskim gospodarima i njihovim ekspanzionističkim ambicijama.

Posebno treba naglasiti neodgovornost, neznanje i namjernu ili nenamajernu štetnost onih koji svoj “nacionalizam” vežu uz simbole, pozdrave i ideologiju Hitlerove Njemačke. Ta je ideologija sa svime što je donijela predstavljala zlo za sve narode uključujući i hrvatski. Tko god u odnosima ratne Hrvatske i Njemačke toga vremena vidi prijateljstvo, ne poznaje ni povijest ni politiku. Postojao je samo interes, hrvatski za očuvanjem vlastite države i njemački za podjarmljivanjem cijele Europe, uključujući i Hrvatsku. Ti, iz neznanja i gluposti lijevaju vodu na mlin onih koji hrvatskoj samostalnosti pripremaju kratak vijek.

Dinko Dedić/Projektvelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Bolković: Azimov mi je rekao: ‘HDZ će ostati ruski partner, ali Plenković to vjerojatno neće biti’

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

ALSO SPRACH AZIMOV

Jučer je “Novi list” objavio veliki intervju s Plenkovićem. ( https://www.novilist.hr/…/razgovor-andrej-plenkovic-ako-se…/ )

“Novinarka Tihana Tomičić pred kraj intervjua Plenkoviću je postavila i jedno pitanje vezano uz eventualnu postizbornu koaliciju s Domovinskim pokretom.

Jeste li vi sigurni u jednu stvar: primjerice, dobijete relativnu većinu i idete sastavljati vlast. No, Miroslav Škoro i Domovinski pokret kažu – u redu, možemo s HDZ-om, ali ne s Plenkovićem, i Predsjedništvo HDZ-a to podrži? Vlast je ipak vlast. Jeste li vi sigurni u svoj HDZ, da stoji sto posto iza vas – pitala je novinarka.

– Nema teoretske šanse za to. A ako žele neki drukčiji HDZ, neka uđu u HDZ, neka se kandidiraju, osvoje povjerenje članova i pobijede. Tko im smeta? Čega se boje? E, ali zato umjesto floskula treba imati ozbiljan program, iskustva i znanja – sve što nemaju. Ovakve ucjene s premijerskim mjestom neće proći – rekao je Plenković za Novi list na kojem možete pročitati cijeli intervju.”

Dakle: HDZ kao partner može, ali bez Plenkovića!

To me je podsjetilo na događaj od prije par godina kojemu je nazočio i moj producent na HRT-u, tako da imam i svjedoka.

No, ispričajmo tu priču ovako:

Prije dvije godine Andrea Latinović zamolila me je da za njen portal napišem tekst o temi koju sam joj tijekom razgovora komentirao: o rušenju Plenkovića. ( https://direktno.hr/…/romano-bolkovic-od-trenutka-dolaska-…/ )

U tekstu kažem:

“Od trenutka dolaska Andreja Plenkovića na vlast njega se ruši: od izjave u Ukrajini, od izjave u Mostaru, otvara se „ruski front“, otvaraju se Orašja, i ta dva primjera paradigmatska su za tu borbu protiv Plenkovića: s jedne strane to je, rekao bi Račan: bit ću otvoren – ruski interes, a s druge tu su interesi stranačkih konkurenata koji proxy ratom ratuju s Plenkovićem: uvijek ima prijatelja u BiH, Srbiji – za Sanadera u Sloveniji – koji će ponešto učiniti a da u Hrvatskoj nekome oteža situaciju olakšavši je nekom prigodnom Brutu. Ako vam prvi dio ove opaske zvuči kao tradicionalna birtaška hrvatka politička fantazija, moram biti zloćestiji od vas: nismo svi isti i nemamo svi iste informacije. Vidite, meni je politika naprosto predmet profesionalnog bavljenja, a to računa i na izravne, pouzdane kontakte s protagonistima naših sudbina, i jednostavno mogu kazati da je, očito želeći da se to prenese, meni osobno, pred mojim producentom na HRT, veleposlanik Rusije Anvar Azimov prije godinu dana kazao rečenice: „Mi vam oduvijek bolje surađujemo s desnim vladama no s lijevima. Tako da će HDZ zasigurno ostati naš partner. No, Plenković to vjerojatno neće biti.“ Ja sam ostao zatečen, jer i nakon tri desetljeća političkog novinarstva ipak ovakvu izravnost s takvog mjesta nisam očekivao.”

Dakle, ništa novog pod slavenskim crnim suncem.

Plan o prihvatljivosti suradnje s HDZ-om ali bez Plenkovića niti je nov, niti je Škorin.

Rekoh, imam svjedoka da mi je Anvar Azimov mirno, u foajeu HRT-a, čekajući snimanje emisije “1 na 1”, kazao da Rusija uvijek bolje surađuje s desnim vladama no s lijevima, te će HDZ zasigurno ostati ruski partner, ali Plenković to vjerojatno neće biti. Tim riječima.

Stvari se dakle u Hrvatskoj odvijaju planski, srednjoročno, pomno pripremljene i etapno, od doktorata do Mesićeve podrške drugoga jutra kako se Škoro kandidirao za predsjednika RH, sve je tu posloženo i ne samo ruskom slavjanskom potporom e kako bi se briselski čovjek Plenković, realno jedina relevantna proeuropska figura Hrvatske, čovjek s kojime europski predsjednici i premijer, vidjeli smo, razgovaraju kao sa sebi ravnopravnim, što do sada nije bio slučaj ni s jednim predsjednikom ili premijerom ove zemlje, konačno i presudno posljednji relevantni zagovornik EU koja bi, u idealnoj viziji, jednom mogla biti federacija, ili ako vam se ne sviđa ta riječ i politička forma: naprosto jedinstven kontinent mira i sigurnosti, prosperiteta i rada, znanja i liberalno- i socijalno- demokratskih vrijednosti, uklonio sa scene, na zadovoljstvo onih kojima ovako koncipirana EU nikako ne odgovara, koji Europu kao konsolidirani entitet s preko 500 milijuna žitelja ne mogu vidjeti nego kao puko jedinstveno tržište, jer bi političko jedinstvo predstavljalo suvišnu konkurenciju, dodatnu nevolju u ionako metežnom multipolarnom svijetu koji bi, valjda, najbolje bilo vratiti na pozicije Hladnoga rata, i sve u svemu zemlju po zemlju u Europi valja instalirati one snage koje će pridonijeti podjeli kontinenta na Stari i Novi, jer je naprosto neophodna “redefinicija Europske unije po realističkom protokolu policentričke Europe, budući da „sidro koje europsku ekonomiju vuče prema dnu nije Atena – it’s Berlin.”, kako sam napisao u jednom svom tekstu za “Globus”.

U riječ: Plenković, kao proeuropska figura čija je specifična težina nesumjerljiva onoj inih aktera hrvatske politike, smeta, i sve je tu ok, i HDZ, i desne vlade, pa čak i Europa kao savez suverenih nacionalnih država uvezanih jedino slobodnim tržištem, ali jedno nije prihvatljivo – EU kao konkurentan politički entitet i njegovi proponenti u zemljama Europe. Time ni Plenković.

Pa se tako po Europi kupuje, financira politiku i političare zajedničkog nazivnika -exit, i tako su ovi izbori u Hrvatskoj značajniji no što to itko u javnoj diskusiji ( klaunova koji momentiraju izbore ) spominje.

Predsjednik, Zoran Milanović, ta zar on nije bio pobornik Cameronove vizije EU: u vrijeme njihova sastanka u Londonu, lako je provjeriti klikom, naslovi su glasili:”Milanović se sastao s Cameronom u Londonu i neobično snažno podržao britanske napore da smanje ovlasti EU”, a izjave su bile ovakve: “Nisam nikada bio pobornik Unije koja stalno raste i koja je sve bliže i bliže. To znači više birokracije u EK-u”, izjavio je Milanović hrvatskim nakon sastanka s britanskim premijerom Davidom Cameronom. “Ako tako nastavimo više nećemo morati ići na izbore, jer će se sve odlučivati u EK-u”.”

Dakle, na mjestu predsjednik RH imamo čovjeka koji je po mjeri kreatora novih odnosa u svijetu i Europi, i sada samo treba instalirati nekoga istovjetna uvjerenja na poziciju predsjednika Vlade.

I, posao će biti obavljen, napisao je Bolković na Facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Thompson pozvao fanove da izađu na izbore: ‘Ako su je bili kadri stvoriti i obraniti, bit će kadri s njom i upravljati’

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji,

nalazimo se pred još jednim vrlo važnim izborima za zastupnike u Hrvatskom saboru pa imam potrebu obratiti Vam se i pozvati Vas da svakako izađete na ove izbore.

Birajmo ljude koji su se iskazali u stvaranju hrvatske države i njenoj obrani u Domovinskom ratu. “Ako su je bili kadri stvoriti i obraniti, bit će kadri s njom i upravljati”.

Birajmo ljude za koje smo sigurni da će se zalagati za kršćanska načela i očuvanje svih naših vrednota.

Na političkim listama koje nam se nude pronađimo takve ljude, oni postoje i zato dobro promislimo kome dati glas.

Nemojmo dopustiti da na vlast dođu oni pojedinci, stranke i njihovi sljedbenici, koji su demonstrativno napustili Hrvatski sabor prilikom izglasavanja hrvatske neovisnosti, kao ni oni koji su pasivno promatrali kalvariju njenog stvaranja i Domovinskog rata, a danas bi htjeli s njom upravljati.

Zato bez obzira na sva lutanja i pogreške koje smo prošli, moramo nastaviti onim putem kojim smo započeli devedesetih.

“…Sve bi’ dao da je vidim

ponosnu i lijepu k’o u snovima…”

Bog i Hrvati

M.P. Thompson

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari