Pratite nas

Komentar

Dinko Dedić: Krajnje je vrijeme da hrvatska truba zatrubi, ili će utihnuti za uvijek

Objavljeno

na

DA NIKAD NE ZABORAVIMO.
Pouka Hrvatskoj s najvećeg australskog državnog praznika

Za svega par sati, u ranu zoru 25. travnja, u potpunom mraku, započeti će mise zornice i komemoracije povodom najvećeg australskog državnog praznika, Dana vojnih vetarena, poznatog kao ANZAC Day.

Stotine tisuća ljudi po svim gradovima, kao i na mjestu iskrcavanja u Galipolju u Turskoj, okupiti će se prije zore, da bi izlaskom sunca odali počast svim koji su poginuli pod australskom zastavom i svima koji su se borili po bojištima diljem svijeta.

Među njima će biti i deseci tisuća djece, koja će karamfilima okititi memorijale i ploče s imenima poginulih. A onda preko dana, održati će se mimohodi ratnih veterana. Otkako je zadnji učesnik Prvog svjetskog rata preminuo, njihovi unuci mogu marširati, noseći njihove ordene na prsima.

Govorim ovo radi Hrvatske, gdje se do onih koji su ginuli pod hrvatskom zastavom vrlo malo drži. Neke od njih, poput onih koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu, uopće se ne spominje, one koji su pod hrvatskom zastavom ginuli u Drugom svjetskom ratu smatra se zločincima, a i ove koji su ginuli stvarajući današnju državu, slabo se cijeni i kao da bi najradije da se sve to čim prije zaboravi.
Jeka će odjeknuti u australskoj noći “Lest we forget!” (Da nikad ne zaboravimo).

Pišem ovo da dopre i do hrvatskih ušiju, jer narod koji ne cijeni one koji su za njegovu slobodu život davali, neće imati tko braniti kad se opet nađe u opasnosti. A prošlo je svega dvadesetak godina otkako je u Hrvatskoj utihnuo grom pušaka.

Da nikad ne zaboravimo! Ovi što pljuju po hrvatskim žrtvama, ovi koji gledaju da se sve uspomene čim prije bace u zaborav a Hrvatsku tobože okrene budućnosti, nemaju na srcu hrvatske budućnosti, nego mole Boga da je što prije nestane, da sve ode u zaborav i i utopi se u baruštini jugoslavenskog i balkanskog besmisla.

Krajnje je vrijeme da hrvatska truba zatrubi, ili će utihnuti za uvijek.

Djevojčica s ratnim odličjem svoga pradjeda, kiti njegovo ime na spomeniku. (Foto: Dinko Dedić / fb)

> Dinko Dedić: Pomirba – realnost ili farsa

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Josip Klemm: ‘Predsjednica je Vučića pozvala na naš zahtjev!’

Objavljeno

na

Objavio

U izjavi za Večernji list povodom 5 godina od postavljanja braniteljskog šatora u Savskoj Josip Klemm tvrdi.:  „U ostalom, ono za što svi prozivaju Kolindu Grabar Kitarović, a to je susret s Vučićem, to se dogodilo na moj zahtjev, na moj i prijedlog Dražimira Jukića, kako bismo pomogli u potrazi za nestalim”.

Ova Klemmova izjava u potpunosti je razoružala njene protukandidate u utrci za novi mandat na mjestu Predsjednice Republike Hrvatske, te poremetila njihove planove u daljnjem tijeku njihovih kampanja.

Adut kojim su se stožeri predsjedničkih kandidata trudili da aktualnu Predsjednicu RH ocrne kod domoljubnog biračkog tijela samo jednom izjavom tako je potpuno pao u vodu.

Prljava kampanja kojom se služe neformalni članovi stožera pojedinih predsjedničkih kandidata će, bez sumnje, nastaviti plasirati razni “fake news”, no to bi isto tako moglo biti kratkoga vijeka. Danas u doba interneta, uz malo truda, sve je moguće pronaći, a bitno je samo jedno: Da je releventan izvor.

Takav izvor je danas rijetkost, a pojedini mediji koji podržavaju nekritički neke kandidate, zapravo rade u korist njihove štete. Kada se poslodavci i oni koji ih plaćaju sami uvjere da se šteta ne može više popraviti, tada će krenuti i ograđivanje od takvih, pa i okretanje retorike prema drugim i drukčijim temama.

A tada bi mogli osjetiti isto što i sada osjećaju nekad podržavani “kandidati”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Oktobarska revolucija jugokomunističkih snaga A. D. 2019.

Objavljeno

na

Objavio

Volja naroda u preši politike neoproštene pobjede

U razdoblju Tuđmanove „hrvatske mlade demokracije“ proistekle iz volje naroda, poražene snage (komunistička, velikosrpska i jugoslavenska ideja) tijekom listopada u Hrvatskoj su izvele stanovitu „oktobarsku revoluciju“. Na meti zaostalih revolucionarnih snaga bili su hrvatski jezik, Dani kruha, udžbenici… Važne identitetske točke hrvatske većine. U udžbenicima revolucionarima smeta sve što je hrvatsko i kršćansko, Biblija, pa i sam starozavjetni Jahve. Na Danima kruha poraženim snagama smeta ne samo kruh naš svagdašnji već i nazočnost katoličkoga svećenika. A hrvatskom jeziku je, poručuju ocvali pioniri jugokomunizma, navodno „svejedno“ je li srpski, srpskohrvatski, hrvatskosrpski ili behaes gulaš.

Pupovac: Svaka hulja se može danas pozivati na volju naroda

Dodajmo još kako u ofenzivu spada, s jedne strane zaobilaženje Rezolucije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, koja izjednačava sve totalitarizme, pa zbog toga ne odgovara totalitarnim poraženim snagama od „mlade hrvatske demokracije“. A s druge strane, tu je i kontinuirano olajavanje Hrvatske kao prostora nove fašizacije, što je, da se razmemo, osmišljeno u srbijanskim strateškim dokumentima, a provoditelj olajavanja dolazi iz ovdašnje vladajuće koalicije. Stara je to praksa „na ovim prostorima“. Ono što je na planu totalitarizama osmišljeno u Europi, u nas se prešućuje, a ono što je osmišljeno u „naprednom“ Beogradu, provodi se bez ikakva otpora – u otpor ne ubrajam inscenirane igrokaze npr. Đakića i njegove udruge. To je nama podarila politika „lokomotive Zapadnoga Balkana“, jedan od krakova temeljne politike neoproštene pobjede s kojom se nijedna politička stranka ne želi ozbiljno uhvatiti u koštac.

Takvoj unutarnjoj agresiji Hrvatska se i nadalje ne odupire na onim razinama koje po definiciji moraju skrbiti za nacionalnu sigurnost i ustavnopravni poredak. Pobunjene snage, štoviše, imaju snažnu potporu na političkoj razini. One mogu računati na gotovo pa sve parlamentarne stranke. Stupanj odnarođenosti „političke klase“ dosegnuo je gornju granicu izdržljivosti. Država i nacija strpane su u luđačku košulju. Iz nje mogu promatrati, samo kao zarobljeni statisti, silne uspjehe: predsjedanjem EU, uvođenju eura, petljanjima oko ulaska u „šengensku zonu“, instaliranju najpodobnijih eurofila u tijela EU. S tako slabašnom nacionalnom državom svi njezini protivnici, pa i oni povijesno poraženi, mogu računati na uspjeh svojih dobro osmišljenih, kadrovski ekipiranih (KOG-ova) i vrhunski podmazanih ofenziva i kontraofenziva.

Nacionalna država u svim svojim segmentima izložena je cjelogodišnjoj, non-stop politici neoproštene pobjede. Kako Hrvatskoj može oprostiti pobjedu nad jugoslavenskom, velikosrbijanskom i komunističkom idejom, primjera radi, jedan Milorad Pupovac, kad je on ideološki pravovjerno godine 1991. zastupao totalitarno stajalište da „Hrvatska ne može iz Jugoslavije bez suglasnosti Srba u Hrvatskoj“, a u naše dane u Hrvatskom saboru izjavljuje: „Svaka hulja se može danas pozivati na volju naroda“?

Cijeđenje životnoga soka i odgoj za neoproštenu pobjedu

Budući da je Hrvatska izašla iz Jugoslavije voljom naroda i bez suglasnosti srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj (i bez suglasnosti hrvatskih komunista!), nezadovoljnima preostaje dugotrajna politička borba za uspostavu protuustavnih jugoslavenskih odnosa u bilo kom obliku s cijelom ili samo s nekim dijelovima Hrvatske, te za proglašenje zločinom hrvatski egzodus i uspostavu pune državnosti. Vrhunski je doseg činjenica da takvu politiku izdašno plaća „narod“ protiv čije se volje „politička klasa“ bori namećući Hrvatima dušu i mozak Beograda, kako je to nalagao Vladimir Čerina prije negoli je i sam završio u luđačkoj košulji, baš kao i desetljećima kasnije njegov istomišljenik Jovan Rašković.

Dugotrajna i kontinuirana politička borba protiv iz Jugoslavije izašle Hrvatske, uz pomoć osmišljene širokopojasne politike neoproštene pobjede, poražene snage proistekle iz dvaju nikad lustriranih totalitarizama (komunizma i velikosrpstva), provode na svim strateški važnim područjima nacionalne države. Kako i ne bi!? Vremena imaju napretek. Love, također. Pozicije su im nedodirljive. Sinekure trajne. Politički sustav i izborni sustav posložili su prema svojim, a ne nacionalnim interesima. Višestranačje je svedeno na „jednu, jedinu i jedinstvenu“ partiju s dvije dominantne i nekoliko prikrpanih frakcija. Sve su to pretpostavke za uspješne ofenzive hrvatske manjine uz pomoć kojih se gricka nacionalna država, urušava hrvatska državnost, zaobilazi volja i razvodnjava težnja hrvatskoga naroda. Samo „hulja“ (M. Pupovac) ne može to ne vidjeti.

Još za vrijeme, a osobito poslije izlaska iz Austro-Ugarske Hrvatska je neprestano na meti jugoslavenskih gusaka i srbijanskih agenata. Njima su se u obnovljenoj komunističkoj Jugoslaviji pridružile komunističke zmije. Poraz kakav im je nanijela „mlada hrvatska demokracija“ tijekom devedesetih godina, nikad ranije nisu doživjeli. Hrvatska, međutim, nije znala kako pobjedu pretvoriti u trajno stanje države i nacije. S druge strane poražene su snage odmah shvatile kako trebaju raditi samo i jedino na tome da poraz pretvore u pobjedu. Kako bi to ostvarile morale su svojim ciljevima podčiniti političke stranke, kulturalne ustanove, civilno društvo i napokon politički sustav. I tu im treba skinuti kapu, odlično su to odradile, krinkajući krajnje ciljeve i postupne izdaje, uglavnom postizborne.

Posljedica je politički poražena volja hrvatskoga naroda. Sad više ništa ne krinkaju. Preostaje im zatezanje preše i cijeđenje životnoga soka države i nacije. Provode otvorene ofenzive neoproštene pobjede, prolaze kroz državne ustanove, medijski prostor i društvo u cjelini kao kroz rupe ementalera. I pritom izdvajaju nemala sredstva za odgoj novih naraštaja koji će prema Hrvatskoj nastaviti provoditi politiku neoproštene pobjede.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari