Connect with us

Analiza

Dinko Dedić: NERIJEŠENO NACIONALNO PITANJE I REFORMA ŠKOLSTVA

Objavljeno

on

 
Politizacija reforme školstva bi se mogla uvrstiti kao prigovor, kad bi netko nastojao političare uključiti u radnu skupinu. Samo činjenica da je u Hrvatskoj došlo do promjene koalicije na vlasti, ne može značiti da sada svaka primjedba na reformu predstavlja politizaciju, već baš naprotiv, da je politizacija sadržana u odbijanju prihvatiti u radni tim nekoga, koga nije odobrio bivši premijer Milanović. Ako jedan tim, imenovan za vlasti jedne političke struje, postane nedodirljiv kada na vlast dođe druga skupina, bez obzira koja, onda je kompletna radna skupina politizirana već u samoj zamisli i njena tobožnja neprikosnovenost nije namijenjena spriječiti njenu politizaciju već ju sačuvati na onoj političkoj platformi na kojoj je upostavljena prije promjene vlasti.
[ad id=”93788″]

Kao što je očito, rijetko ulazim u socijalna pitanja, pogotovo u ona koja spadaju u normalan proces idejnih razlika u rasponu između ljevice i desnice, kakva su predmet rasprava u svim državama, pa moraju biti u Hrvatskoj.

To su pitanja zdravstva, školstva, industrijskih odnosa, pitanja istospolnih brakova i cijeli niz pitanja s polja socijalne politike.

Kako god uređena bila, ta će pitanja biti na dnevnom redu i riješavati će se u sastavu demokratskog procesa kakav postoji u svim zemljama zapadne demokracije, s kojim sam ja relativno dobro upoznat i koji je u svim zapadnim zemljama sličan kao jaje jajetu, osim što u Hrvatskoj imamo jednu anomaliju, po mom sudu uzrok sveg zla, uključujući i postojeći sukob koji se odnosi na reformu školstva.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Zato, umjesto da se bavim pitanjima koja bi tako i tako bila predmetom rasprave kad Hrvatska ni nebi imala animaliju po kojoj je drugačija od svih ostalih, potrebno se je pozabaviti anomlaijom a ta je da u Hrvatskoj uopće ne postoji nacionalna, nego samo i isključivo jugoslavenska ljevica. Ta ljevica onda, socijalna pitanja koja bi trebala biti predmetom razlika, podređuje njima prioritetnom naionalnom pitanju, iz čega se razlike u pogledima na socijalne probleme, pretvaraju u sukob na nacionalnoj razini i odnos koji bi trebao biti u kvalitativnom rasponu između “ovako ili onako”, dobiva egzistencijalne dimenzije tipa “mi li oni”.

Hrvatska nije ni slična zapadnim zemljama koje svoju samostalnost mjere stotinama godina i definitivno mnogo duže nego svoj demokratski sustav.

Hrvatski nije slična čak ni drugim istočno-europskim državama bivšeg varšavskog pakta koje su bile podvrgnute istom ili sličnom političkom uređenju kao Hrvatska ali su, za razliku od Hrvatske, postojale kao nacionalne države i nisu bile uključene u SSSR pod ruskom dominacijom, kao što je Hrvatska bila uključena u kraljevinu pa onda u SFRJ pod srpskom dominacijom, u kojoj su prednjačile velikosrpske aspiracije.

Prema tome, u Hrvatskoj je ostalo neriješeno nacionalno pitanje, ali ne nacionalno pitanje manjina o kojemu se govori, jer taj problem je lako riješiti, nego nacionalno pitanje hrvatske većine, koje nitko nije ni pokušao riješiti, neki jer to nisu htjeli a drugi jer nisu smjeli.
Dok se to pitanje ne riješi, a nevoljkost riješavati ga, jednako je prisutna danas kao i u periodu odmah poslije Domovinskog rata, Hrvatska ja osuđena na opću stagnaciju na svim poljima, među kojima prednjači gospodarsko ali i na polju standardizacije povijesti, što utječe na homogenost unutar države i nacionalni moral, pa redom čak i do reforme školstva, gdje baš ove suprotnosti hrvatske desnice i jugoslavenske ljevice uspijevaju program reforme školstva pretvoriti u opći skandal.

REFORMA ŠKOLSTVA

Dok se danas svi zainteresirani, među kojima prednjače učitelji i roditelji, krve po hrvatskim gradovima, ja sam si uzeo vremena i konzultirao se s prijateljem koji se dogodio biti jednim od svjetskih eksperata na polju reforme školstva i u njenom sastavu kurikuluma. Spomenuo sam ga ranije u tekstu objavljenom u Kamenjar.com od 12. ožujka 2016., pod naslovom “Hrvatska u sukobu fašista i komunista” (na slici treći s lijeva) https://kamenjar.com/hrvatska-u-sukobu-fasista-komunista/

Dr. Mitchell je ekspert na polju reforme školstva i pored učešća u australskoj reforni školstva, često posjećuje druge države sučene s potrebom takve reforme, kakva se danas u Hrvatskoj nalazi u centru pažnje. http://educ.queensu.ca/mitchell

Po njemu, u Hrvatskoj se događa nešto sasvim suprotno onome što je zabilježeno drugdje u svijetu, gdje prosvjetni radnici prosvjeduju s ciljem prihvaćanja reforme za razliku od ostalog svijeta, gdje su baš prosvjetni radnici stajali kao kočnica reformama iz jasnog razloga da će im postojeći školski program na koji su naučili i u kojemu se dobro snalaze, biti pretvoren u apsolutni kaos koji su osjetili učitelji drugih zapadnih država, onih što su temeljitu reformu školstva prošle u periodu između 1965. i 1978. kad hrvatska država nije ni postojala i kad za Jugoslaviju, reforma školstva nije bila ni na kraj pameti.

Dr. Mitchel navodi da je reforma školstva neobično kompleksan proces, koji je do sada pokazao da može proizvesti katastrofalno kaotičnu situaciju u sustavu edukacije, ako mu se ne pristupi postupno, ne samo uz ekstenzivnu višegodišnju konzultaciju sa svim relevantnim faktorima, uključujući učitelje, sve dostupne eksperte na tom području u državi i strane stručnjake koji s reformama tog tipa već imaju međunarodnog iskustva, nego navodi da je povrh toga, potrebno uvoditi probni period pa i nekoliko njih i u ograničenom broju škola, kako bi se ispitale i pronašle moguće nepredviđene negativne posljedice reforme i izvršila korekcija.

Problem je u tome da školska reforma predstavlja revolutivni čin koji se može implementirati jedino evolutivnom putem, pa iz kontradikcije proizlaze veliki problemi.

Reformu školstva je toliko teško ispravno provesti i u stabilnim zemljama, ni ne spominjući države istočne Europe, koje su doživjele sveopći civilizacijski pomak, da ne postoji jedinstven model za različite države, nego je čak i unutar jedne, teško implementirati jedinstvenu reformu.

Za primjer mi je naveo sličnu reformu školstva u Australiji, koja je u Victoriji doživjela uspjeh a u Tasmaniji totali kolaps.

The new menaing of educational changeOn ne poznaje hrvatske specifičnosti ali mi je naveo slučaj s Rusijom nakon pada komunizma, koja se u vrijeme Jelcina suočila s dramatičnim promjenama u prijelaznom periodu, pa je reforma školstva morala ići ukorak s općim promjenama. Ovaj ruski primjer bi mogao donekle biti usporediv s hrvatskim, jer Hrvatska još ni danas nije poduzela temeljite promjene kakve su napr., po pitanju povijesti poduzete u Rusiji. S kompletnim prosvjetnim kadrom, naslijeđenim iz sovjetske ere, u Rusiji su na godinu dana ukinuti satovi povijesti dok se ne provede revizija za koju su iz zapadnih zemalja pozvani svjetski stručnjaci za školstvo, kako bi pomogi u tom procesu.

Kako je u hrvatskoj moguće napraviti reviziju kurikiluma na području povijesti, kad se ne smije provesti ni revizija povijesti, kad je riječ revizionizam prihvaćena kao ružna riječ, a svaki pokušaj preispitati istinitost njene jugosalvenske verzije izaziva tenzije do granice pucanja.

Također čudi da Boris Jokić, čovjek na čelu radne skupine formirane u svrhu reforme školstva, odbija prihvatiti pojačanje tima ekspertima s raznih područja u sastavu reforme, pa odbija čak i sugestije de se revaloriziraju pojedini dijelovi, kad svjetski stručnjak na tom području tvrdi da će neminovno doći do reformiranja reforme pa i do reformiranja reformine reforme, kad se u praktičnoj provedbi pokažu problemi koji ne mogu biti predviđeni prije nego što se reforma nađe primijenjena.

Politizacija reforme školstva bi se mogla uvrstiti kao prigovor, kad bi netko nastojao političare uključiti u radnu skupinu. Samo činjenica da je u Hrvatskoj došlo do promjene koalicije na vlasti, ne može značiti da sada svaka primjedba na reformu predstavlja politizaciju, već baš naprotiv, da je politizacija sadržana u odbijanju prihvatiti u radni tim nekoga, koga nije odobrio bivši premijer Milanović. Ako jedan tim, imenovan za vlasti jedne političke struje, postane nedodirljiv kada na vlast dođe druga skupina, bez obzira koja, onda je kompletna radna skupina politizirana već u samoj zamisli i njena tobožnja neprikosnovenost nije namijenjena spriječiti njenu politizaciju već ju sačuvati na onoj političkoj platformi na kojoj je upostavljena prije promjene vlasti.

Dominantno djelo naučne literature na polju reforme školstva prestavlja knjiga “Novo značenje edukativnih promjena”, koju je napisao Michael Fullan, kandaski stručnjak na polju reforme školstva, doktor sociologije sa Sveučilišta u Torontu i bivši dekan Ontario Institute for Studies in Education (OISE).

https://books.google.com.au/books?id=dvc84eFzKkkC&printsec=frontcover&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false

Dinko Dedić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari