Pratite nas

BiH

Dio hrvatskih branitelja je stvarno u ratu prolupao, ali drugi dio je prilično popušio!

Objavljeno

na

[dropcap]U[/dropcap]skoro pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Hagu počinje rasprava povodom tužbe Hrvatske protiv Srbije za genocid i protutužbe Srbije. Usput napominjem kako je našim komšijama trebalo 11 godina, nakon što je Hrvatska uložila svoju tužbu, da shvate kakav su Hrvati genocidni narod i ustanu protutužbom. Političari, vični pravu k’o ovca baletu, misle kako bi bilo najbolje da se sve u Hagu završi čvrstim i prijateljskim stiskom ruku uz rakijicu. Sve je to sukladno razmišljanju srpskog vođe Tome Nikolića: “Prijatelji se ne sude!”

Devedesete godine preko noći smo dobili stranku “opasnih namjera”. Danas se vidi da su drugovi, kao i obično, bili u pravu. Tuđmanova stranka “opasnih namjera” ne samo da nas je zaratila s bratskim narodima nego, što je puno gore, stvorila je neovisnu hrvatsku državu usprkos trećoj armiji u Europi. Nakon stranke “opasnih namjera” danas imamo posla s predsjednikom iste Stranke koji također ima “opasne namjere”. Ovih je dana u Omišu održana neka proslava te Stranke gdje je stranka “opasnih namjera” i njen Predsjednik još “opasnijih namjera” namjerio izvrijeđati drugove na vlasti. Ajde, da je vrijeđao ministra Jovanovića, to bi bilo za otrpiti jer se ne bi bunio ni Kukuriku-gromobran Jovanović.

Ali vrijeđati Predsjednika države i njegovu novu pravednost … e, to već ne mere! Na tom se skupu spominjala Kevina jama, Jama Ivana Gorana Kovačića, Postojnska jama i jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Kad je sve to čula, Jeleni Lovrić je prekipjelo (ali ne mlijeko!). Poručila je Karamarku čija će majka crnu vunu presti. Kaže naša Jele: “Ni naknadno, s vremenskim odmakom, on nije sposoban razlikovati legitimno od kriminalnog…. On, kao političar koji pretendira na osvajanje vlasti, ne nudi narodu otvaranje radnih mjesta nego otvaranje jama.” Dobro, pravilno razmišlja drugarica Jelena! Njeni drugovi na vlasti zatvaraju radna mjesta, a Karamarko neka razmišlja, kad dođe na vlast, kako će ih opet ponovno otvoriti. Otvaranje jama ima, dok si rek’o keks, zaboraviti! Naime, ako otvorimo sve jame njemački će zatvori odjednom postati prepuni raznih perkovića, manolića i sličnih koji su osobito zaslužni što smo dobili državu i ušli u EU.

Ne tako davno, jedan danas popularni ministar, nazvao je tadašnjeg ministra Karamarka “nesposobnom špijunčinom” i primjerom pokazao kako se lijepo i tolerantno treba obraćati onima iz stranke “opasnih namjera”. Sjećam se kako je Jelena Lovrić tada oštro reagirala, kritizirajući rječnik budućeg popularnog ministra, jer je netko “pobrkao diskurs”. Nažalost, tu njenu reakciju nikada nitko nije objavio jer je valjda baš tada u tiskari nestalo crvene boje.

A da se u Omišu doista pretjeralo i da se “diskurs” jako pobrkao, vidjelo se odmah slijedećih dana. Bivši ministar Šime Lučin bio je prisiljen prekinuti pisati svoju autobiografiju pod naslovom “Tajne mog neuspjeha” i žurno je sazvao konferenciju za novinare. Svima je otkrio aferu svih afera: optužio je Karamarka kako je svojedobno, dok je bio “zatucana špijunčina”, povećao broj agenata u SOA-i sa 700 na 1400. Lučin je to otkrio baš ovih dana. On, koji teško pamti, ali brzo zaboravlja, nije se sjetio da je to bilo u vrijeme kad su se spojile dvije obaviještajne službe unutrašnja i vanjska SOA i OA. Čim je to sve čuo, narod se skamenio. Odmah su svi zaboravili na kontejnere i plastične boce, Kijev, Krim i opasne namjere Putina. Pusićka je iz očaja odmah, još jednom, htjela povući tužbu za genocid protiv Srbije. Navodno ju je u tome spriječio Emir Tahirović, poznatiji kao Goran Beus Richemberg.

Na taj podli čin, odmah je reagirao i Pantovčak. Šokiralo našeg Predsjednika. On mudro zbori: “Osobe koje su primljene izvan procedure moraju napustiti službu, a oni koji su ih primili na nezakonit način, moraju za to odgovarati.” To znači da svi koji nisu prošli tzv: “sigurnosnu provjeru” dobivaju šimecki u tur. Predsjednik još dodaje: “U službama inače radi više osoba rodbinski povezanih s medijima, političarima ili drugim djelatnicima sigurnosnog sustava.” Predsjednik je ful u pravu! Sjećamo se kako je nedavno, u vrijeme afere Lex Perković, sa žaljenjem, ali odmah, iz službe udaljio svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Sašu Perkovića, izjavivši: “Sinovi nisu krivi za grijehe svojih roditelja!”.

I ja imam memoriju kao Šime Lučin, pa dopuštam da je bilo i obratno od ovog. Obzirom da je u slučaju Perković naš Predsjednik pokazao novu pravednost, sada ga s punim pravom nerviraju osobe rodbinski povezane s medijima, drugim djelatnicima sigurnosnog sustava i političarima. Siguran sam kako naš Predsjednik nema ni blage veze da recimo kćer Predsjednika Sabora radi u vojno-obaviještajnoj službi. Nadam se da je bar Lekina kćer prošla sigurnosnu provjeru kao što su je sigurno prošli savjetnici Predsjednika za nacionalnu sigurnost. Za glavnog analitičara na Pantovčaku, Dejana Jovića, zlobnici tvrde kako je prošao rigoroznu sigurnosnu provjeru, ali u Beogradu te da je zadovoljio. Nakon toga Dejan svakodnevno dobiva na stol sva izvješća i analize tajnih službi u Hrvatskoj. Na kraju jedno nagradno pitanje: što mislite, bili Dejan Jović i Saša Perković prošli sigurnosnu provjeru u bilo kojoj pravno sređenoj državi? Tko pogodi točan odgovor dobiva paket aranžman za dvije osobe osam dana na Krimu i Sevastopolju!
Ne podsjeća li vas ovaj hrvatski rašomon na staru latinsku: “Hostes omnibus omnes” ili “svi su svima neprijatelji”.

Anti Tomiću, novinaru i književniku, čovjeku bez brkova desila se velika nezgoda. Nije doduše ostao bez pola glave kao hrvatski branitelj Darko Pajičić, ali je ipak sve neugodno i za osudu. Optimisti vjeruju da će se Tomić, pomoću vrele vode i sapuna, ipak uspjeti oprati, a pesimisti su uvjereni kako se on više ne može oprati. Međutim, sve je to i nevažno! Važno je da je Tomić dobio javnu podršku od Jadranke Kosor! “Zaprijetili su i meni” zavapila je Jaca koja sebe sa svima uspoređuje ne bi li si dodala bar malo (makar i izmeta) na izgubljenoj popularnosti.
U istim novinama gledamo sliku hrvatskog branitelja Darka Pajičića kojem doslovno nedostaje pola glave, a kojem se Jaca nije sjetila dati podršku jer kad bi se usporedila s njime to bi ju estetski naružnilo. Hrabri Pajičić je još kao maloljetnik otišao u Domovinski rat, prošao srpske logore kako bi jednog dana, suhoparna i ispod prosječna novinarka postala Predsjednicom hrvatske vlade, a da ne samo nije nikada ni vidjela bojišnice, nego nije uspjela nikada pobijediti ni na jednim jedinim izborima. Za takvu demokraciju, nekako vjerujem, da Pajičić sigurno ne bi krenuo u rat. I danas, kad leži u bolnici, brutalno pretučen – bez pola glave – naša koza-nostra, kako ju je prozvao zadarski Narodni list, oplakuje Tomićevu zlu kob, uspoređuje sebe s premijerkom Borgen, a za Pajičića i nesretnike poput njega više i ne mari jer joj sada ne mogu pomoći da si putem njih digne popularnost.

Kao i obično, Jaca nam prodaje svoje “mudrosti”: “mala je razlika između toga kad nekog zalijete fekalijama ili kad ga udarite čekićem ili lopatom po glavi”. Po njoj je dakle jednaka tragedija Ante Tomića i Pajičića čijom su glavom treskali u zid.
Tko laže: MUP ili slika? Slika čovjeka kojem je uništeno pola glave. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara tvrdi: “Nitko ne sme da vas bije sem hrvatske policije!” MUP tvrdi da je prigodom nesretnog događaja imao u krvi 3,48 promila alkohola te da je bio na granici nesvjesti. Prema policiji znači da je osoba “na granici nesvjesnog stanja”, trčeći i noseći kamenje u rukama, krenula prema ćirilićnoj ploči. Na zdravlje! Nije mi jedino jasno u kakvoj je uzročnoj vezi 3,48 promila alkohola sa tragičnom ozljedom branitelja koji je ostao bez pola glave? Nedavno je i ministrica Opačić opala na glavu, ali joj je glava ostala cijela. Stožer s punim pravom pita, ali MUP uporno ne odgovara ni na jedno od brojnih pitanja: prvo, zašto je pokušala privesti prolaznike koji su mobitelima snimiuli cijeli dogođaj i zašto im je pokušala oduzeti mobitele. Drugo pitanje: zašto su fizički spriječavali prolaznike koji su htjeli pomoći branitelju dok je ležao u lokvi krvi? Treće, zašto protiv policajca Sabadoša nije bio pokrenut nikakav kazneni postupak zbog nanošenja teške tjelesne ozljede.

Poznato je koliko su brzi sudovi u Vukovaru kad treba osloboditi državljana srpske nacionalnosti jer nije kriv. Sada kad je hrvatski branitelj ostao bez velikog dijela lubanje i postaje doživotni invalid, je*eni hrvatski političari nariču nad tužnom sudbinom čovjeka bez brkova, policija objavljuje slike nepoznatog vandala i raspisuje potjernicu. Izgleda da je u današnjoj Hrvatskoj miris podoficira bivše JNA daleko važniji od tragične sudbine hrvatskog dragovoljca koji je maloljetan izložio život za slobodu Hrvatske, a danas se ne slaže sa službenom politikom oko ćirilice u Vukovaru. Kad je o njemu riječ, MUP ne objavljuje nikakve slike s lica mjesta, nego nam uporno plasira znanstvenu fantastiku da čovjek pijan do besvijesti baca kamenje na svetu ploču. Prije ili kasnije istina o sudbini Darka Pajičića probit će se kroz postojeći medijski mrak u Hrvatskoj pa će se valjda ipak netko zacrveniti u inače crvenoj Lijepoj našoj. Međimurci lijepo kažu: “Lagati treba ni!”
Dio hrvatskih branitelja je stvarno u ratu prolupao, ali drugi dio je prilično popušio!

Uskoro pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Hagu počinje rasprava povodom tužbe Hrvatske protiv Srbije za genocid i protutužbe Srbije. Usput napominjem kako je našim komšijama trebalo 11 godina, nakon što je Hrvatska uložila svoju tužbu, da shvate kakav su Hrvati genocidni narod i ustanu protutužbom. Političari, vični pravu k’o ovca baletu, misle kako bi bilo najbolje da se sve u Hagu završi čvrstim i prijateljskim stiskom ruku uz rakijicu. Sve je to sukladno razmišljanju srpskog vođe Tome Nikolića: “Prijatelji se ne sude!” Slično valjda misli i Putin pa je stoga odlučio da s Ukrajinom neće ići na sud. Naš Ministar pravosuđa je jako zabrinut za troškove ovog postupka u Hagu. Odvjetnik Nobilo nije čak nikad ni čuo za genocid, osobito sa srpske strane. Uvjeren je kako Srbi nisu počinili genocid jer bi on to sigurno već obranio u Hagu. Hrvatska politička elita davno bi bila već povukla ovu hrvatsku tužbu s mudrim I naprednim obrazloženjem. Mi tužbu podigli, mi tužbu povlačimo! Šlus – kako bi rekao Premijer!

Ipak se nazire svjetlo na kraju tunela. Svjetlo isijava iz glave srpskog akademika Jovana Deretića. On je nedavno došao do senzacionalnog otkrića (ravnog otkriću tople vode) da je Zagreb srpski grad. On je to kao naučnik egzaktno dokazao – tvrdeći uporno da je Zagreb srpski grad. Temeljem takvog empirijskog istraživanja možda je utvrdio i da je Aristotel bio Srbin, a možda čak i Obama. Uočio je čak i da je Isus govorio srpski da ga ceo svet razume! Kad sam sve to pročitao, pao sam u depresiju. Srećom još nije utvrdio da je Draža Mihajlović bio Hrvat. Pustimo to! Znanost je, preko Jovana, rekla svoje! Sinula mi je ideja: neka on nama prizna da je Zagreb ipak hrvatski grad, a mi povlačimo tužbu u Hagu. Tako će biti svi sretni: Pusićka, Vučić, Pupovac, a i purgeri bi odahnuli. Ne bi ponovno morali učit’ ćirilicu.

U Hrvatskoj neki predlažu legalizaciju prostitucije, pa će ku*ve rata od sada slobodno šetati Lijepom našom!

Zvonimir Hodak/dnevno

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari