Pratite nas

BiH

Diplome iz večernjih škola i ciganska diplomacija

Objavljeno

na

 

 

fra_mario_knezovic_posusje_7Diplome iz „večernjih škola”

Dugo je kružila, a i danas se čuje, šala na račun Hercegovaca i njihove okretnosti. Kada bi, šala kaže, Hercegovca upitali zna li plivati, on bi rekao da ne zna, ali da može priskrbiti potvrdu da zna. Time je rečeno da je važno imati papir, a znanje nije bitno. Nekada mi ovoj šali nalikuju privatne škole i fakulteti za stjecanje diploma iz svih mogućih područja. Neću biti isključiv pa tvrditi da nema privatnih fakulteta koji ozbiljno rade svoj posao, kao ni studenata koji marljivo stječu znanje i zavrjeđuju svoje diplome. Ali, vjerujem da ćete se složiti, malo je neobično da se te škole i fakulteti neumorno reklamiraju kao da se prodaje deterdžent ili povrće na tržnicama.

Kakva razina znanja i koje procedure postoje u takvim privatnim fakultetskim ustanovama zorno je pokazao student Alden Karalić iz Ilijaša. On je diplomirao na Fakultetu poslovnih aktivnosti (FPA) na Univerzitetu u Travniku. Jednom je rečenicom šokirao nazočne u dvorani kada je izgovorio: “Da sam znao da je ovako lako, završio bih i srednju…” Karalić je tom rečenicom ostavio iznenađenima nazočne profesore i asistente. Koliko se doznaje on je 2008. godine izgubio pravo na školovanje u Srednjoj strojarskoj školi u Sarajevu, jer ni iz trećega puta nije uspio svršiti prvi razred. Nakon toga, ekspresno je, prenose mediji, svršio Srednju ekonomsku školu u Širokome Brijegu i diplomirao na Univerzitetu u Travniku.

Ovu vijest su s čuđenjem primili u javnosti. Ali sve je ostalo na čuđenju. Samo je iskrenost ili naivnost, shvatite kako hoćete, Aldena Karalića razotkrila što se zbiva oko nas. Ovakav scenarij bi samo zadovoljio „Večernju školu” koju je kao televizijsku satiričnu emisiju vodio Željko Pervan i njegovi suradnici. Ove škole se više čak i ne zovu večernje, nego napredne i stručne. U njih se ide u pola bijela dana i više nema nelagode i srama kao prije zbog toga što se u njima stječu diplome i znanja. Još kao dijete sjećam se da mi je susjed u poodmaklim godinama, kako ne bi izgubio posao, išao na doškolovavanje u tzv. Večernju školu i uvijek je znao reći kako mu je drago da je pao mrak i da ga ne vide okolni prolaznici da u tu školu ulazi i izlazi. Sada više ni noć ne može prekriti sve veći mrak koji nastaje oko nas zbog upitnih stručnjaka koji će sutra zauzeti odgovorne pozicije i voditi nas u bolju budućnost, kako oni kažu. Zamislite kirurga koji treba operirati, a jedini mu je adut papir i diploma kao onomu Hercegovcu s početka priče koji ne zna plivati ali ima papir da zna.

Muža gleda u novčaniku

Naziv „sponzoruša” je pejorativan izraz koji nije lako objasniti, ali ga je lako shvatiti. To je po prilici djevojka ili mladić koji se u drugu osobu navodno zaljubljuje, a glavni pokretač te zaljubljenosti je novac, ugled, popularnost, slava itd. Na žalost takvih veza je sve više. Vidjet ćemo na televizijskim ekranima i tisku oronule starce kako pored sebe vode mlade djevojke koje su i po pedeset godina mlađe od njih. Oni to zovu ljubav. No, kako se i u što osobe zaljubljuju razotkrila je (ne)zgoda kada je mlađahna djevojka vlasnika Formule1 Bernija Ecclestona njega zamijenila s Ivom Dražićem i njemu, svjedoče nazočni, prišla kao da je njezin voljeni Eccleston. Navodno taj Dražić dosta sliči imenovanomu bogatašu. Eto, to su takve ljubavi u kojoj ova djevojka očito nije previše Ecclestona gledala u lice i oči nego samo u novčanik. Ovdje nema šanse da bi Mladen Grdović zapjevao „nije u šoldima sve”.

Cigani dijele BiH

Ovoga sam ljeta imao prigodu biti na nekoliko narodnih veselja ili pučkih „derneka”. Na tim skupovima uz janjetinu, piće, narodne igre, gangu, borbe bikova okupi se velik broj ljudi. Takva mjesta su „Meka” za preprodavače galanterije. Ti su preprodavači uglavnom Romi ili narodski rečeno Cigani. Gledam njihove štandove i zaključujem sljedeće: U Hercegovini gdje su Hrvati većina oni dobro znaju koje će zastave i dresove klubova prodavati. Tu su Hrvatska, Dinamo, Hajduk, Luka Modrić itd. No, na sličnu događaju u Nevesinju vidio sam kako prodaju dresove Srbije, Crvene Zvezde, Partizana, Branislava Ivanovića itd. Usto i sami mijenjaju kape na svojoj glavi u odnosu na područje gdje borave. Na događaju kod Konjica uglavnom sam zamijetio dresove reprezentacije BiH, Edina Džeke, Vedada Ibiševića, Želje, Sarajeva i tek stidljivo se može negdje u kutku vidjeti da prodaju i dresove Dinama i Hajduka.

Zna prodavač Cigo tko tu živi i da bi u masi Bošnjaka mogao naići i koji Hrvat jer ih nisu sve protjerali iz toga kraja. Tako obični prolaznik ili stranac ne treba previše pameti da zaključi u kakvoj zemlji živimo i na čijemu se području nalazi. Pogledajte Cigin štand i sve vam je jasno. Oni bolje crtaju granice od Vensa i Ovena koji su svojedobno prikrajali granice u BiH. Za ovo ne možemo reći da su to „ciganska posla”, nego bosanskohercegovačka tužna zbilja.

Otac protiv sina

Svašta se u svijetu događa. Upravo kada čuh šokantnu vijest da je prijateljica jedne djevojke zatrudnjela s njezinim ocem, čitam izjavu oca iz Engleske koji je strašno pogođen činjenicom što je njegov sin osam godina spavao sa ženom svoga brata. Riječ je o sinu i popularnome dugogodišnjem igraču Manchester Uniteda Rayanu Giggsu i njegovu razočaranom ocu Dannyju. Otac je razočaran što je klub odlučio Giggsa uposliti kao jednoga od trenera. O tome je otac Danny rekao: “Za dobra je trenera najvažnije povjerenje, a ja ne vidim kako mu igrači mogu vjerovati poslije onoga što je učinio rođenomu bratu. Čovjeka sudite po njegovim djelima. Ako je opće poznato da je on lažov i prevarant, kako mu itko može vjerovati.” To reče Danny razočaran sinom Ryanom i još je dodao: “Otišao sam gledati utakmicu Cardiffa i Manchester Uniteda prije nekoliko mjeseci, i to samo zbog toga što je on bio na klupi. Čim je ušao na teren, napustio sam stadion. Svi navijači Cardiffa su mu zviždali, a to nije bilo zato što je igrač Uniteda, već zbog onoga što je učinio bratu.”

Ovaj stav oca Dannya ohrabruje. Nije lako izgovarati istinu koja se tiče vlastitoga djeteta. Ali obrana poštenja i moralnih načela je važnija od svega. Iz ovoga je naučiti kako ne trebamo od svojih zlih sinova ili kćerki stvarati anđele. Istina i kršćanska načela moraju imati prednost nad rodbinskim vezama. Naslušali smo se izjava majki i očeva kako je njihov sin zlatni dečko, a nevjesta živi vrag i obrnuto.

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Predstava o ratnom zločinu u Grabovici izvedena pred obiteljima žrtava

Objavljeno

na

Objavio

Foto: klix.ba

Deveta izvedba predstave “Uspavanka za Mladenku” Mostarskog teatra mladih bila je posebnija i bolnija od ranijih.

Autorski projekt bivšeg oficira “Armije BiH” Seada Đulića koji progovara o zločinu nad Hrvatima u Grabovici izveden je pred brojnim članovima obitelji žrtava.

Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica 93“, izgubio je tog nesretnog rujna oca i majku.

Kaže da se i prije predstave osjeća teško, ali ne može da ne ustvrdi vrijednost jednog ovakvog projekta koji dolazi s “druge strane”. “Nije narod počinio zločin, već pojedinci, ja želim s tim narodom živjeti. Iskreno, posebno je teško da od 1994. godine mi nismo našli niti jednu koščicu naših stradalih, kao i to da su zločinci četiri mjeseca živjeli sa svojim žrtvama. Ne smijemo prešućivati ovakve zločine, dobro se znaju odgovorni, a ovakve predstave su jako bitne”, kazao je Drežnjak za Klix.ba.

Sead Đulić, kulturni radnik i reditelj, devedesetih je bio oficir “Armije RBiH”, a kroz predstavu “Uspavanka za Mladenku” progovorio je teatarskim jezikom da zločin koji je počinjen u Grabovici u njegovo ime, nije njegov zločin.

“Ovu predstavu zbog njenog značaja želimo što više igrati jer poruke koje predstave nosi moraju doći do što više ljudi i potaknuti ih da počinju govoriti slične stvari. Večeras je poseban izazov jer u publici imamo obitelji žrtava, imat ćemo tadašnje dječake koji su jedini preživjeli. Sretni smo da imamo odličan kontakt s obiteljima žrtava te da nam oni mogu reći što misle i eventualno korigirati našu predstavu”, izjavio je Đulić za Klix.ba.

Kaže kako je u osam dosadašnjih izvedbi, a premijera je bila 6. listopada prošle godine, publika predstvu primala odlično i bolno, mnogi su ostali u nevjerici. “O takvim stvarima se govori malo i površno, posebno kad se radi o tzv. našima”, izjavio je Đulić. Ovo su najvrijedniji projekti koje jedno društvo može proizvesti, kaže Zoran Zovko, predsjednik HVIDRA-e HNŽ.

Dodaje kako za ovakve stvari treba najveća hrabrost, a njegovi autori znaju biti i prognani. “Jako je bitno govoriti danas o Grabovici i drugim Grabovicama, jer samo kad istina ugleda svjetlo dana možemo ići naprijed. Dok god je to u tami i pomagano da ne dođe do istine, mislim da naše društvo neće krenuti naprijed”, kazao je Zovko za Klix.ba.

Podsjećamo, predstava “Uspavanka za Mladenku” na dokumentarno poetski način vrlo otvoren problematizira zločin nad civilima sela Grabovica iz rujna 1993. godine.

Podsjećanja radi, tog dana pripadnici Armije RBiH ubili su 33 civila od kojih je najstarije imalo 87, a najmlađe četiri godine.

 

Grabovica – Najteži i najkrvoločniji zločin u muslimansko-hrvatskom građanskom ratu u BiH

 

 

 

GRABOVICA JE OTVORENA HRVATSKA RANA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Sve je neustavno u neustavnoj zemlji

Objavljeno

na

Objavio

I prije će Bosna i Hercegovina nestati, gotovo je već i nestala i samo je podijeljenu na životu održavaju interesi sukobljenih svjetskih čimbenika na njenom prostoru, negoli će se političke bure i oluje smiriti u toj „krčmi pogašenih svjetla“, u koju zalaze jedino pijani istrošeni svjetski političari i generali poput Holbrookea, Ashdowna, Bildta, Schwarz-Schillinga, i svih onih drugih koji uz njih navrate da nešto ušićare na siromaštvu i bijedi naroda koji žive u tom mraku. Ponekad se pomisli, vjetrovi su stali, ako ni zbog čega drugog a ono zbog iznemoglosti naroda izloženih tim orkanskim udarima, a ono opet zapuše još jače, čak i bura koja pozatvara u kuće, ne sve beha narode, već one koji su se odvažili izaći malo na sunce slobode. Kojeg je svakim danom manje. I stoga orkanske bure i oluje nikada ne će stati u urušavajućoj i na smrt osuđenoj Bosni i Hercegovini, jer uvijek od tri moguća smjera iz kojih dolaze, jedan je stalno aktivan protiv druga dva. Samo što iz jednog smjera zagrije malo sunca slobode, jednakosti, ravnopravnosti, mira i tolerancije, iz druga dva, ili jednog, gase to svjetlo, marginaliziraju onog drugog, najavljuju rat, vode politiku isključivosti i sve čine da se bure i oluje ne stišaju.

U Bosni i Hercegovini, stoga, nova godina uvijek u daytonskom nemiru počima 9. siječnja. To je dan kada se zapale nacionalne i nacionalističke vatre između Srba i Bošnjaka. Koliko je ta politička vatra snažna pokazuje činjenica da se uvijek proširi i izvan beha međa, na susjedstvo pa čak i šire. Ni za što drugo navodni beha gasitelji, Bošnjaci, nisu tako spremni i osposobljeni kao na potpaljivanje još veće vatre na svim beha djelićima, napose u manjem beha entitetu kojeg na taj dan potpale velikosrbi. Svaki taj 9. siječanj pretvore u plamen koji proguta sve i ono malo dobra što je izraslo uz velik trud u prethodnoj godini. I krene se opet ispočetka. Jer 9. siječanj je početak nove političke godine, jedinog beha praznika u kojem su uključena, direktno ili indirektno sva tri beha naroda. Znak je to kako beha nacionalne i vjerske razlike povezuje jedino svađa, mržnja, i nepriznavanje onog drugog, tamo izvan mog tora, izvan mog političkog i vjerskog okvira. Razlog tolike mržnje, tolike svađe, laži, netrpeljivosti koje vode gotovo do rata, a kojeg sprječava prisustvo svjetskih šerifa, je u činjenici da sve što se u Bosni i Hercegovini  događa, slavi i obilježava, je uvijek za jedne legitimno, legalno i ustavno, za druge, Bošnjake, je to na srpskoj i hrvatskoj strani nelegitimno, nelegalno i neustavno. I obrnuto.

Što je kod Bošnjaka legalno, legitimno i ustavno, s pravom je to kod druga dva beha naroda kao takvo neprihvaćeno. Dovoljno za trajni rat koji najviše odgovara Bošnjacima, nacionalističko vjerskoj politici koja računa na vrijeme u kojem će demografski osvojiti i pokoriti Bosnu i Hercegovinu i nemuslimane. Ono što je, međutim, istina u Bosni i Hercegovini je da su svi datumi, praznici i slavlja tim povodima, bez obzira koji ih narod obilježavao neustavni, nelegalni i nelegitimni, budući da nema toga prazničnog datuma u daytonskoj dvoentitetskoj tvorevini tri suverena i konstitutivna naroda kojeg oni prihvataju i priznaju zajedničkim.

Ako je za Bošnjake neustavno slavljenje 9. siječnja dana manjeg beha entiteta, a očito da jest, kao što im je neustavno i hrvatsko slavljenje dana Hrvatske Republike Herceg Bosna, to, s istim pravom kojeg koristi bošnjački politički vrh, isto važi za Srbe i Hrvate da je svako bošnjačko slavljenje bilo kojeg datuma, na entitetskoj razini Bosne i Hercegovine neustavno. Koji bi to bio dan u Bosni i Hercegovini  ustavan ako zemlja nije ni po čemu danas onakva kakva je bila na taj dan. Koji bi to bio ustavni dan u neustavnoj Bosni i Hercegovini?

Zar je ustavan dan BiH 25. studeni, kad je zemlja, zapravo Bošnjaci prekidom nastave u školama petkom da bi njihovi đaci mogli klanjati,  raskinula sve veze sa njim i nema ništa od onoga što je imala na taj dan proglašenja državnosti. Nema čak ni naziva republika, što je osnov svega drugog.
Ni 1. ožujak, Dan nezavisnosti, ne može biti ustavan, jer od referendumskog odgovora zbog kojeg je priznata od međunarodne zajednice u beha stvarnosti nema ama baš ništa. Bošnjaci su sve isprevrtali, i prilagodili sebi i svojim nacionalističkim ciljevima, što, zapravo i jest glavni razlog neustavnosti tih, i svih drugih datuma. Nisu neustavni samo dani entiteta ili beha entiteta, neustavno je i bošnjačko biranje pripadnika zloglasne abih, ratnika koji je pucao po Hrvatima i progonio ih, za predstavnika hrvatskog naroda u beha Predsjedništvo.

Budući da je sve neustavno u neustavnoj Bosni i Hercegovini, neustavno je i biranje Bošnjaka muslimana Razima Halkića i Anela Šahinovića kao predstavnike Hrvata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. No to je za Bošnjake ustavno, kao što je ustavno i negiranje muslimanskog zločina u Buhinim Kućama kod Viteza, gdje su 9. siječnja 1994. godine izmasakrirali 27 hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog Vijeća Obrane, ranjeno 35, od kojih osam civila, nestalo 17, a 13 žena odvedeno u muslimanski logor Sivrino selo gdje su mučene i neke žene silovane. Za Bošnjake, bivše Muslimane, neustavno je i o tom zločinu govoriti, i spomenirati ga, ali je ustavno spomeniranje Ahmića.

Sve dok je u Bosni i Hercegovini neustavno za Bošnjake, ono što obilježavaju druga dva beha naroda, i obrnuto što je za njih ustavno a za Srbe i Hrvate neustavno, ne samo da je znak neustavnosti Bosne i Hercegovine, već i poziv međunarodnoj zajednici da tu zemlju učini ustavnom na način da njeni narodi pišu i usvajaju sami svoj Ustav. Usvajanjem Ustava u Bosni i Hercegovini, konsenzusom njenih naroda, a ne nametanjem bilo u Daytonu ili Parizu, zemlja bi bila po volji naroda, a time i ustavna, čime ne bi bilo prostora za bilo kakve neustavnosti od bilo kojeg naroda i na bilo kojem dijelu zemlje. Sve do tada sve neustavne radnje kod jednog naroda bit će ustavne kod drugog ili trećeg, i tako u nedogled dok u tim neustavnostima nestane zemlja koju ni jedan njen narod ne voli ovakvu kakva je.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari