Pratite nas

BiH

Diplome iz večernjih škola i ciganska diplomacija

Objavljeno

na

 

 

fra_mario_knezovic_posusje_7Diplome iz „večernjih škola”

Dugo je kružila, a i danas se čuje, šala na račun Hercegovaca i njihove okretnosti. Kada bi, šala kaže, Hercegovca upitali zna li plivati, on bi rekao da ne zna, ali da može priskrbiti potvrdu da zna. Time je rečeno da je važno imati papir, a znanje nije bitno. Nekada mi ovoj šali nalikuju privatne škole i fakulteti za stjecanje diploma iz svih mogućih područja. Neću biti isključiv pa tvrditi da nema privatnih fakulteta koji ozbiljno rade svoj posao, kao ni studenata koji marljivo stječu znanje i zavrjeđuju svoje diplome. Ali, vjerujem da ćete se složiti, malo je neobično da se te škole i fakulteti neumorno reklamiraju kao da se prodaje deterdžent ili povrće na tržnicama.

Kakva razina znanja i koje procedure postoje u takvim privatnim fakultetskim ustanovama zorno je pokazao student Alden Karalić iz Ilijaša. On je diplomirao na Fakultetu poslovnih aktivnosti (FPA) na Univerzitetu u Travniku. Jednom je rečenicom šokirao nazočne u dvorani kada je izgovorio: “Da sam znao da je ovako lako, završio bih i srednju…” Karalić je tom rečenicom ostavio iznenađenima nazočne profesore i asistente. Koliko se doznaje on je 2008. godine izgubio pravo na školovanje u Srednjoj strojarskoj školi u Sarajevu, jer ni iz trećega puta nije uspio svršiti prvi razred. Nakon toga, ekspresno je, prenose mediji, svršio Srednju ekonomsku školu u Širokome Brijegu i diplomirao na Univerzitetu u Travniku.

Ovu vijest su s čuđenjem primili u javnosti. Ali sve je ostalo na čuđenju. Samo je iskrenost ili naivnost, shvatite kako hoćete, Aldena Karalića razotkrila što se zbiva oko nas. Ovakav scenarij bi samo zadovoljio „Večernju školu” koju je kao televizijsku satiričnu emisiju vodio Željko Pervan i njegovi suradnici. Ove škole se više čak i ne zovu večernje, nego napredne i stručne. U njih se ide u pola bijela dana i više nema nelagode i srama kao prije zbog toga što se u njima stječu diplome i znanja. Još kao dijete sjećam se da mi je susjed u poodmaklim godinama, kako ne bi izgubio posao, išao na doškolovavanje u tzv. Večernju školu i uvijek je znao reći kako mu je drago da je pao mrak i da ga ne vide okolni prolaznici da u tu školu ulazi i izlazi. Sada više ni noć ne može prekriti sve veći mrak koji nastaje oko nas zbog upitnih stručnjaka koji će sutra zauzeti odgovorne pozicije i voditi nas u bolju budućnost, kako oni kažu. Zamislite kirurga koji treba operirati, a jedini mu je adut papir i diploma kao onomu Hercegovcu s početka priče koji ne zna plivati ali ima papir da zna.

Muža gleda u novčaniku

Naziv „sponzoruša” je pejorativan izraz koji nije lako objasniti, ali ga je lako shvatiti. To je po prilici djevojka ili mladić koji se u drugu osobu navodno zaljubljuje, a glavni pokretač te zaljubljenosti je novac, ugled, popularnost, slava itd. Na žalost takvih veza je sve više. Vidjet ćemo na televizijskim ekranima i tisku oronule starce kako pored sebe vode mlade djevojke koje su i po pedeset godina mlađe od njih. Oni to zovu ljubav. No, kako se i u što osobe zaljubljuju razotkrila je (ne)zgoda kada je mlađahna djevojka vlasnika Formule1 Bernija Ecclestona njega zamijenila s Ivom Dražićem i njemu, svjedoče nazočni, prišla kao da je njezin voljeni Eccleston. Navodno taj Dražić dosta sliči imenovanomu bogatašu. Eto, to su takve ljubavi u kojoj ova djevojka očito nije previše Ecclestona gledala u lice i oči nego samo u novčanik. Ovdje nema šanse da bi Mladen Grdović zapjevao „nije u šoldima sve”.

Cigani dijele BiH

Ovoga sam ljeta imao prigodu biti na nekoliko narodnih veselja ili pučkih „derneka”. Na tim skupovima uz janjetinu, piće, narodne igre, gangu, borbe bikova okupi se velik broj ljudi. Takva mjesta su „Meka” za preprodavače galanterije. Ti su preprodavači uglavnom Romi ili narodski rečeno Cigani. Gledam njihove štandove i zaključujem sljedeće: U Hercegovini gdje su Hrvati većina oni dobro znaju koje će zastave i dresove klubova prodavati. Tu su Hrvatska, Dinamo, Hajduk, Luka Modrić itd. No, na sličnu događaju u Nevesinju vidio sam kako prodaju dresove Srbije, Crvene Zvezde, Partizana, Branislava Ivanovića itd. Usto i sami mijenjaju kape na svojoj glavi u odnosu na područje gdje borave. Na događaju kod Konjica uglavnom sam zamijetio dresove reprezentacije BiH, Edina Džeke, Vedada Ibiševića, Želje, Sarajeva i tek stidljivo se može negdje u kutku vidjeti da prodaju i dresove Dinama i Hajduka.

Zna prodavač Cigo tko tu živi i da bi u masi Bošnjaka mogao naići i koji Hrvat jer ih nisu sve protjerali iz toga kraja. Tako obični prolaznik ili stranac ne treba previše pameti da zaključi u kakvoj zemlji živimo i na čijemu se području nalazi. Pogledajte Cigin štand i sve vam je jasno. Oni bolje crtaju granice od Vensa i Ovena koji su svojedobno prikrajali granice u BiH. Za ovo ne možemo reći da su to „ciganska posla”, nego bosanskohercegovačka tužna zbilja.

Otac protiv sina

Svašta se u svijetu događa. Upravo kada čuh šokantnu vijest da je prijateljica jedne djevojke zatrudnjela s njezinim ocem, čitam izjavu oca iz Engleske koji je strašno pogođen činjenicom što je njegov sin osam godina spavao sa ženom svoga brata. Riječ je o sinu i popularnome dugogodišnjem igraču Manchester Uniteda Rayanu Giggsu i njegovu razočaranom ocu Dannyju. Otac je razočaran što je klub odlučio Giggsa uposliti kao jednoga od trenera. O tome je otac Danny rekao: “Za dobra je trenera najvažnije povjerenje, a ja ne vidim kako mu igrači mogu vjerovati poslije onoga što je učinio rođenomu bratu. Čovjeka sudite po njegovim djelima. Ako je opće poznato da je on lažov i prevarant, kako mu itko može vjerovati.” To reče Danny razočaran sinom Ryanom i još je dodao: “Otišao sam gledati utakmicu Cardiffa i Manchester Uniteda prije nekoliko mjeseci, i to samo zbog toga što je on bio na klupi. Čim je ušao na teren, napustio sam stadion. Svi navijači Cardiffa su mu zviždali, a to nije bilo zato što je igrač Uniteda, već zbog onoga što je učinio bratu.”

Ovaj stav oca Dannya ohrabruje. Nije lako izgovarati istinu koja se tiče vlastitoga djeteta. Ali obrana poštenja i moralnih načela je važnija od svega. Iz ovoga je naučiti kako ne trebamo od svojih zlih sinova ili kćerki stvarati anđele. Istina i kršćanska načela moraju imati prednost nad rodbinskim vezama. Naslušali smo se izjava majki i očeva kako je njihov sin zlatni dečko, a nevjesta živi vrag i obrnuto.

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Mario Karamatić: Nadam se da će uskoro Dan Herceg-Bosne biti Dan državnosti

Objavljeno

na

Objavio

”Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je jamac opstojnosti hrvatskog naroda, a danas je nedosanjani san”, rekao je novinarima prilikom Dana ŽZH i Dana HZ Herceg-Bosne u Širokom Brijegu Mario Karamatić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i čelnik HSS-a.

”Ja se iskreno nadam u skoro vrijeme da će ovo biti Dan državnosti i da ćemo vratiti Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu dominantno, jer sve što smo potpisali u Washingtonu i Daytonu o pravljenju Federacije su bile obmane”, rekao je Karamatić i dodao kako su Hrvati ”prevareni i izdani”.

Kaže kako je vrijeme ”da se počnemo vraćati na početne pozicije.” ”To je kao loš brak – ako ne ide najbolje je da svatko ide svojim putem i onda se može funkcionirati, a zajednička djeca ovog braka, tzv. institucije BiH, ako mogu funkcionirati u dva entiteta, ne vidim razloga zašto ne mogu tako i nastaviti”, kaže Karamatić.

Dodaje kako su svi oni koji su se borili za BiH ovu državu zamišljali drugačije u odnosu na to kakva je ona danas. ”Mi smo se svi borili za BiH, ali svi smo je malo drugačije zamišljali. Mi koji smo se borili u HVO-u željeli smo BiH kao državu jednakopravnih naroda, oni iz Vojske RS željeli su srpsku BiH, a oni iz takozvane Amije BiH željeli su islamističku BiH.

Na kraju nitko nije dobio sto je želio, pa je vrijeme da se raziđemo ili da sjednemo i napravimo državu po mjeri svih nas”, kategoričan je Karamatić. Prema njemu, izborni zakon nije minimalni prag. ”On je linija ispod koje ne možemo ići, jer su intervencijama visokih predstavnika hrvatski politički predstavnici dovedeni pred zid odakle ne možemo ni milimetra uzmaknuti.

Postoje neke linije obrane sa kojih se ne smije uzamaknuti, kao i crte koje se ne smiju prijeći. Nakon što su nam Bošnjaci već treći put svojim glasovima nametnutli čovjeka koji se izjasnjava kao nekakav Hrvat i ne govori hrvatskim jezikom, mi nemamo prava da popustimo ni milimetar, a izborni zakon je minimum koji bi zadržao malo želje da pokušamo sačuvati ovakvu BiH, iako sam ja osobno izgubio sve iluzije da se to isplati pokušavati sačuvati, pa je vrijeme da krenemo svojim putem”, zaključio je Karamatić, prenosi bljesak.info

 

Mario Karamatić: Ja nemam iluzija da mi imamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Fojnički Hrvati: Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu.

Objavljeno

na

Objavio

Fojnički Hrvati obilježili su jučer, 13. studenog, još jednu tužnu 25. godišnjicu okrutnog ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i vikara Franjevačkog samostana Duha svetoga u Fojnici. Na pragu samostana ratne 1993. bez ikakva povoda ubio ih je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade Armije BiH iz Visokog, piše Večernji list BiH.

S Čengićem su bila još trojica pripadnika navedene postrojbe Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić. Tadašnji Vrhovni sud u Sarajevu ubojicu fojničkih fratara Miralema Čengića osudio je na 11 godina zatvora, a trojici njegovih pomagača izrekao kaznu od po šest mjeseci. Čengić je odležao tek dio kazne jer su ga više puta pomilovali bošnjački politički čelnici te je odavno na slobodi.

Najbliže otkrivanju nalogodavaca bilo se prije osam godina kada je u samostan Duha Svetoga došao bivši zapovjednik 302. motorizirane brigade Armije BiH Hasib Mušinbegović. On se tada ispričao franjevcima za zločin, ali je isto tako u razgovoru za naš list rekao kako su četvorica pripadnika njegove postrojbe toga dana, 13. studenog 1993., bili izuzeti iz njegova zapovjedništva. Krenula je obnova postupka koja do današnjeg dana nije dala nikakvih rezultata. Tko je naredio zločin, ni danas se ne zna. Ipak, vjere za ostanak u Fojnici ne nedostaje. – Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu. Stoji samostan i stoji Bosna – poručio je gvardijan fojničkog samostana fra Miro Relota na misi u povodu 25 godina od ubojstva dvojice franjevaca.

Misu je u prepunoj crkvi, uz članove obitelji ubijenih svećenika, predvodio fra Žarko Relota iz Hrvatske uz koncelebraciju 20-ak svećenika iz Lepeničke regije. Relota je kazao da mu je povjeren iznimno težak zadatak, da su osjećaji jaki te da je ovo prilika za vaganje svake izgovorene riječi.

– Žrtva poginulih fratara zadužila je sve one koji žive u ovim krajevima jer će nastaviti odzvanjati kao i poruka koju su svojim životima posvjedočili ubijeni fratri, a to je poruka da nam je ovdje mjesto i kad je najteže ne želimo otići – istaknuo je fra Žarko.

Osvrnuo se i na posljednji istup pokojnog gvardijana u medijima kada je rekao da je kao fratar dobrodošao bilo gdje u svijetu, ali da se, ipak, u Bosni, najbolje osjeća.

Zločini tkz. Armije BiH: 25. godišnjica strijeljanja fojničkih fratara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari