Pratite nas

Komentar

Dirljivo oproštajno pismo fra Dalibora Milasa: ”Hvala, oprostite i zbogom”

Objavljeno

na

Hvala, oprostite i zbogom. Tri velike riječi, koje se zajedno sretnu samo u rijetkim trenucima. Osjećam potrebu da se i posljednji put na ovaj način očitujem o nekim stvarima koje su se dogodile, koje se događaju i koje će se događati u bližoj ili daljoj budućnosti.

fra_dalibor_milas-595x340Volim C. S. Lewisa i volim njegove “Kronike iz Narnije” i tamo na jednom mjestu (peti nastavak) Aslan govori djeci: “U vašem svijetu imam drugo ime. Vi me morate naučiti poznavati po tom imenu. To je i glavni razlog zašto ste dovedeni u Narniju, tako da me, poznavajući me ovdje nakratko, možete bolje poznavati tamo.”

Odbijam vjerovati u slučajnosti.

Ja sam u Mostaru proveo posljednje skoro tri godine. Bilo mi je jako lijepo. I sad nisam uopće ironičan. Zavolio sam Mostar kao da mi je Ljubuški. Uzvratio mi je. I dogodio se booom pozitive i lijepih stvari. Mostar me cijelog obilježio.

Hvala. Hvala vam na svemu. I na dobrim i na lošim stvarima. Utjecali ste na mene i izmijenili me na bolje. Sve što sam radio, radio sam iz srca i uvjerenja. Pokušao sam vam svima biti što bliži i pokušavao sam vam i djelima izreći sve ono što sam riječima govorio. Trudio sam se da sve ono što sam god napravio bude na korist i društva i Crkve. Žao mi je što su moja djela nekad znala biti krivo protumačena. Moj pogled je tu malo zanimljiv. Živim u uvjerenju da Gospodnja milost dolazi besplatno čak i onima koji je ne zaslužuju, a ja sam prvi jedan od takvih. Pokušavao sam ovdje, na svoj skroman način, koji je ponekad malo atipičan i vama čudan, naštimati taj ton milosti. U posljednjih nekoliko godina nisam se štedio ni sekunde. I ne kajem se.

Oprostite. Vama koji me znate već je poznato da sam jako temperamentna osoba i da previše ne marim za taktičnost. Ako sam nekoga u nečemu povrijedio, ispričavam se. Nadam se da ste svjesni da mi nikad nije bila namjera nekoga povrijediti. Ako ima takvih, oprostite mi. Ako pak mislite da sam vas nečim povrijedio, a zapravo imate labilan ego i papčine ste, neću vam se ispričati, nego bih vas radije potaknuo da se, uz dužno poštovanje, jel, malo preispitate. Jer nije ni đavo crn, koliko smo mi sami neodgovorni. S druge strane, svima onima koji su me na bilo koji način povrijedili, također opraštam. Jer kroz život sam naučio da se ne isplati nositi na sebi tako težak teret.

Hm. Iako bih možda trebao malo pričekati s ovim, mislim da ovo trebate znati. Ja sam odlučio otići. Kažu neki da je pohvalno boriti se protiv vjetrenjača te da je don Kihot moćan i zanimljiv čovjek. Nije. Dok Kihot je psihički poremećena osoba koja je jurišala na vjetrenjače misleći da je nešto drugo u pitanju. Ne želim biti don Kihot, jer nisam puk’o. Barem ne još uvijek.

Ja sam definitivno odlučio otići. Ne mogu više biti franjevac i svećenik. Jednostavno nisam više “taj” i osjećam da to nije više moj put. Trebam još napomenuti da odlazim sam, te da me nitko ne tjera. Pokušajte nikoga ne okrivljivati za ovu moju odluku.

Što se tiče moje odluke, konačna je. Ja sam umoran i potreban mi je odmak od svega onoga što me opteretilo, odmak od svega onoga što me guši i što mi ne da mira. Ovdje bi dobro bilo citirati Tolstoja: “To da sam se ja odrekao Crkve koja sebe naziva pravoslavnom, potpuno je točno. Ali ja se nje nisam odrekao zato što sam ustao protiv Gospoda, već, naprotiv, samo zato što sam svom svojom dušom želio da mu služim.” Ja i nisam baš radikalan kao Tolstoj. Ostajem u Crkvi, ali na malo drugačiji način.

I, na koncu… U2 ima onu moćnu pjesmu “I still haven’t found what I’m looking for”. Volim tu pjesmu, jer poistovjećujem se s riječima. Tražim ono nešto. Baš tražim… Ali nisam ga ovdje našao. Tražit ću i dalje… Za dva tjedna odlazim u Austriju i tamo ću nekako na određenoj distanci pokušati dokučiti kuda i kako dalje. Hvala vam što ste bili dio mog traženja.

Malčice me jest strah svega onoga što je preda mnom, ali ne dopuštam da me taj strah blokira. Sjetite se ponekad za mene pomoliti. Molite se također i za sebe: za dar otvorenog srca i uma. I budite hrabri.

Zbogom.

/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Janez Janša: Masakr u Srebrenici se ne bi dogodio da je osuđena komunistička ideologija

Objavljeno

na

Objavio

Povodom obilježavanja 25. godišnjice u Srebrenici premijer Slovenije Janez Janša oglasio se na Twitter profilu.

“Ne bi se dogodila Srebrenica 1995. godine da su osudili komunistički genocid na isti način kao holokaust. Jer ovo je, unatoč većem broju ubijenih, doktrina da se neprijatelj mora fizički uništiti koja je oživjela pri raspadu Jugoslavije”, objavio je Janša na svom službenom profilu.

 

Plenković: Žrtve Srebrenice ne smiju nikad biti zaboravljene

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ante Rašić: Sva težina osjećaja beznačajnosti

Objavljeno

na

Objavio

Sva htijenja prema osjećaju važnosti postanu neizmjeran teret kad ti se dogodi osjećaj beznačajnosti. Upravo to se dogodilo Miroslavu Škori i njegovoj političkoj platformi pod nazivom Domovinski pokret Miroslava Škore.

Sve ono htijenje, preneseno još s predsjedničkih izbora u parlamentarne, postalo je nakon parlamentarnih teret oko vrata svim onim koji su bili uključeni u taj pokret, nadasve koalicijskim partnerima Domovinskog pokreta. Saznanje da si upravo postao nitko i ništa u političkom smislu i da zapravo tvoje ime i tvoj glas nema nikakvu važnost i nikakvu težinu, postaju problem, ne samo u Saboru, već i kod onih koji su ti dali glas i koji su od tebe nešto očekivali, piše Ante Rašić.

Osjećaj beznačajnosti i nemoći, frustriranosti i defetizma neće se manifestirati samo kod onih koji su ušli u Sabor već i kod onih koji su im to omogućili. Sve kalkulacije iz izborne kampanje, obećanja biračima svih onih želja koje su artikulirali postaju teret koji će se vremenom pretvoriti u bunt i optužbe.Za sve ovo isključivi krivci su Miroslav Škoro kao vođa i čovjek koji donosi odluke, ali i njegovi koalicijski partneri, pogotovo oni koji sebe nazivaju Suverenisti.

Kriva je kampanja i predkampanja, vođena potpuno pogrešno, pogrešnom retorikom i pogrešnim komunikacijskim kanalima. Potpuno je promašena kalkulacija o broju njima sklonim biračima i biračima tzv „desnog“ spektra. Koštalo ih je napuštanje retorike iz Škorine predsjedničke kampanje i odricanje birača tzv „centra“ i zanemarivanje znanstvenih ispitivanja o političkim preferencijama birača.

Ne tako davno institut Ivo Pilar napravio je to znanstveno ispitivanje gdje je dokazao da je hrvatsko biračko ili političko tijelo podijeljeno u omjeru : 27-27-27 %. To znači da po 27 % podrške imaju stranke lijevog centra, centra i desnog centra. Sve ono što ostaje dijele ljevica i desnica, a to su upravo birači dviju opcija, one DP i one platforme Možemo.

Potpuno pogrešnom kampanjom, ekipa okupljena oko Miroslava Škore izgubila je sve one glasove centra koje je Miroslav Škoro dobio na predsjedničkim izborima , jer da su radili drugačije danas ne bi bili beznačajni. i oni koje nitko ne treba i nitko ni ne želi. Da je se držalo bar malo načela i retorike iz predsjedničke kampanje DP Miroslava Škore bio bi u potpuno drugoj situaciji i sigurno s onolikim brojem mandata da može biti neko i nešto, da nije beznačajan. Ovako su sve te birače poslali HDZ-u iz samo jednog razloga, straha od njih samih.

Dakako da se to može i promijeniti, no u tom slučaju Domovinski pokret će se morati odlučiti na neke radikalne promjene u svom političkom smjeru, svojoj doktrini i retorici, ali i odricanju od nekih koalicijskih partnera koji su ima već postali teret. Ti koalicijski partneri ionako su ostvarili svoj primarni cilj, a to je udobna saborska fotelja i svi benefiti koji idu uz to.

Ante Rašić/Hrvatski Glasnik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari