Pratite nas

Vijesti

Dirljivo pismo mladića o smrti Bušića upućeno Julienne: Zvonkova priča još nije gotova!

Objavljeno

na

‘Ljubav Vaša prema Hrvatskoj i Vašeg supruga ostaju nama mladima spomen na bezrezervnu žrtvu i ljubav prema domovini. I još važnije, ostajete trajni podsjetnik kako je ta ljubav moguća bez obzira na okolnosti. Takvi svjedoci, poput Vas i Vašeg supruga, siju sjeme budućnosti, grade nadu mladima za bolje sutra, danas, kada im je mnogi već u mladosti nastoje uništiti i učiniti od njihove budućnosti i postupaka jedan veliki kompromis.’

Donosimo vam dirljivo pismo mladića od 26 godina upućeno udovici Zvonka Bušića u kojem na nevjerojatno suosjećajan i zreo način izražava sućut te opisuje važnost onoga što je Bušić ostavio svim Hrvatima u nasljeđe.

“Poštovana gospođo Bušić,

Prošlo je tek nekoliko tjedana otkako je preminuo Vaš suprug Zvonko. Vjerujem kako ste u zadnjih nekoliko tjedana primili mnogo izraza sućuti i poruka, no možda ih niste mnogo primili od 26-godišnjeg mladića, a Vi mi oprostite ako griješim. Osjetio sam potrebu napisati Vam pismo i izraziti Vam još jednom sućut, premda sam to već učinio na Mirogoju. Ljubav Vaša prema Hrvatskoj i Vašeg supruga ostaju nama mladima spomen na bezrezervnu žrtvu i ljubav prema domovini. I još važnije, ostajete trajni podsjetnik kako je ta ljubav moguća bez obzira na okolnosti. Takvi svjedoci, poput Vas i Vašeg supruga, siju sjeme budućnosti, grade nadu mladima za bolje sutra, danas, kada im je mnogi već u mladosti nastoje uništiti i učiniti od njihove budućnosti i postupaka jedan veliki kompromis. Zaista, premda je za divljenje sve što ste Vi i Vaš suprug učinili za Hrvatsku, moram istaknuti kako Vašeg supruga nisam prvenstveno cijenio zbog njegove ljubavi prema domovini dok je bio u mojoj dobi. Sve je to hvalevrijedno, no nekako za mladost i samorazumljivo. Vjerujem da je nekako prirodno za mladost tako idealistički gledati na svijet, kako ste Vas dvoje svojevremeno gledali te kako i ja sada gledam. Mnogi mladi tako gledaju. No prvenstveno, Vaš suprug ostat će velik jer je na isti način gledao i sa 68 godina, jer bi opet za Hrvatsku sa 68 godina ponovio sve to. Gledati na svijet na isti način kao i kad je čovjek bio dijete ili mladić, imati bezrezervnu ljubav, sačuvati ideale u starosti, znači ostati velik i osigurati si mjesto među prvacima naroda, sačuvati nešto što mnogi na svom životnom putu izgube. Kad pogledamo u povijest, samo takvi se pamte. I zato će se Zvonko pamtiti i ostat će inspiracija mnogim mladim naraštajima, pa tako i meni.

Prema njemu, Hrvatska je bila nepravedna, nije ga uspjela razumjeti, kao što je čest slučaj s velikim ljudima. Premda je dao više nego što je primio, to nam ne smije biti povod za malodušnost. To je samo dokaz kako velik čovjek nema računicu i uvijek daje sve što može, spreman sve izgubiti, vjerujući jedino u ljubav, imajući u vidu što njegova žrtva znači u vječnoj borbi istine i kompromisa. To znači biti čovjek koji može vidjeti dalje od prosjeka, vidjeti mnogo dalje od drugih, proviriti van iz pećine i ne bojati se onoga što susretnete te na kraju ostati primjer onima koji će doći kako bi oni mogli činiti isto. Takav je bio i Zvonko.

Uz izraze sućuti šaljem Vam jednu olovku. Ona je više simbol, nego što je, vjerujem, Vama stvarno potrebna. Ona izražava moju nadu da Zvonkova priča još nije gotova i da je možda ostalo na nekom papiru mjesta za još malo priče. Vi ćete to najbolje znati. Danas možda nije više potrebno otimati avione kada imamo pravo na slobodno izražavanje, stoga vjerujem da Vam šaljem nešto moćnije od bilo kojeg oružja. Ovom olovkom možete stvarati riječi, njome naći mir, uzburkati duhove, nastaviti svoju i Zvonkovu borbu za bolju i sretniju Hrvatsku, buditi nade te graditi uspomenu na Zvonka i činit svijet i hrvatsku boljim mjestom za život, kao što ste i dosad neprestano činili.

Na kraju, dovršit ću pismo stihovima iz pjesme “Trubač sa Seine” hrvatskog pjesnika Dobriše Cesarića, koja je kasnije posvećena hrvatskom mučeniku, pokojnom Bruni Bušiću:

Pero…ta mala, ta obična stvar,
A kako živa, kako puna snage!
Kad iz njeg teče novih riječi čar,
Omamljuje me kao govor drage.
Sva utjeha je u tom malom peru:
Što pod njim niče, smije se i plače
I sja, i grije, i vraća mi vjeru.

(…)
Šta mi je plaća? Mržnja gmizavaca
Što svoje blato lijepe o moj glas.
Al ja pred licem roda stojim vedar.
Za hljeb slobode prilažem svoj klas:
Zar nije zlatan, i bogat, i jedar?”

A.R.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ni jedna inicijativa za referendum nema dovoljno potpisa

Objavljeno

na

Objavio

Vlada Republike Hrvatske danas će na redovnoj sjednici raspravljati o prijedlogu mirovinske reforme, ali i o potpisima referendumske inicijative

Vlada Republike Hrvatske u srijedu će na redovitoj sjednici raspravljati o mirovinskoj reformi i izmjenama postojećeg sustava.

Druga točka dnevnog reda je izvješće o prebrojavanju potpisa za referendumske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj. Izvješće podnosi ministar uprave Lovro Kuščević.

Prije samog početka sjednice, Kuščević je istaknuo da Vlada podržava referendume kao demokratski oblik izjašnjavanja volje građana i ne zamjera inicijative, ali zamjera organizatorima dva referenduma zbog nepravilnosti prilikom prikupljanja potpisa.

– O tim nepravilnostima, njihovu broju, broju važećih, odnosno nevažećih potpisa možemo razgovarati nakon što prezentiramo izvješće. Povjerenstvo je završilo svoj posao, predalo je izvješće, a ja ću ga danas prezentirati Vladi – rekao je Kuščević novinarima pred Banskim dvorima.

Premijer Andrej Plenković uvodno je rekao da se bliži dvije godine rada Vlade te kako svim članovima i članicama Vlade treba biti zadaća da se još intenzivnije bave poboljšanjem života građana.

Podsjetio je na posjet Parizu te susret s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom te druženje s iseljenim Hrvatima, ocijenivši taj susret jako dobrim.

– Što se tiče prosvjeda u Vukovaru – čuli smo poruku žrtava – naglasio je i dodao kako DORH i policija rade svoj posao te istaknuo kako taj posao treba nastaviti.

–  Jednu od bitnih ostavština predsjednika Franje Tuđmana je proces mirne reintegracije Podunavlja – podsjetio je.

Naveo je kako je već tada zaključeno kako Podunavlje treba integrirati mirnim, diplomatskim putem.

– To je provedeno putem niza mjera, a jedna od njih bila je izgradnja povjerenja – kazao je Plenković.

– Na nama je da stalno naglašavamo stratešku važnost tog postignuća. Moramo stvarati ozračje koje je primjerenije 2018. godini i budućnosti koja je pred nama – istaknuo je premijer.

– Čini mi se da hrvatska javnost i svi mi koji smo politički odgovorni moramo staviti te poruke u prvi plan. Želimo graditi odnose koji se baziraju na povjerenju i suradnji, ali isto tako nećemo zaboraviti niti dopustiti da zločini ostanu nekažnjeni – dodao je.

Osvrnuo se i na vojnu vježbu Velebit 18 te pohvalio organizaciju i izvedbu vježbe.

Što se tiče izvješća ministra uprave Lovre Kuščevića, Plenković je rekao dani jedna inicijativa nije prikupila dovoljan broj potpisa za pokretanje referenduma. Omogućit će građanskim udrugama, ali i svim zainteresiranima, dodao je, uvid u nepravilnosti koje su pronašli.

Ministar uprave Lovro Kuščević izvijestio je na sjednici Vlade kako ni jedna referendumska inicijativa nije prikupila najmanje 374.740 valjanih potpisa, koliko je bilo potrebno za raspisivanje državnih referenduma o izmjenama izbornog zakonodavstva i ukidanju Istanbulske konvencije.

– ‘Istina o Istanbulskoj’ predala je 390.916 potpisa, ispravnih je bilo 345.942, a neispravnih 44.974.
– Narod odlučuje za prvu referendumsku inicijativu prikupio je 412.325, od kojih je ispravno 371.450, a neispravno 40.875.
– Za drugu inicijativu ‘Narod odlučuje’ prikupio je 407.835, od kojih ispravno 367.169, a neispravno 40.666.

Inicijativa Istina o Istanbulskoj zalagala se za otkazivanje tzv. Istanbulske konvencije. Inicijativa Narod odlučuje u prvom se referendumskom pitanju zalagala za promjenu Ustava tako da se smanji broj zastupnika u Saboru na 100 do najviše 120, da se ukinu dva saborska mandata srpskoj nacionalnoj manjini i da ukupni broj manjinskih zastupnika bude šest. Tražili su i da se uvedu tri preferencijska glasa, da se prekrajaju izborne jedinice, da se prag za ulazak u Sabor smanji na četiri posto, te uvede i dopisno i elektroničko glasovanje. U drugom referendumskom pitanju tražili su da manjine ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu. Obje inicijative potpise su prikupljale od 13. do 27. svibnja.

Lovro Kuščević o potpisima: Tko izgubi, ima pravo da se ljuti

Predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao je u uvodnom dijelu sjednice Vlade da se čini da niti jedno od tri referendumska pitanja nije prikupilo dovoljan broj potpisa. “Zadužit ćemo ministra uprave da građanskim inicijativama, a i svim drugim zainteresiranima, omogući uvid i kontrolu u sve one potpise koji su proglašeni neispravnima, odnosno nevažećima, tako da uz punu transprentnost oni koji su zainteresirani vide o čemu je točno riječ”, naglasio je premijer.

Nastavio je obrazlažući ciljeve izmjena paketa zakona koji se tiču mirovinske reforme.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari