Connect with us

Gost Kolumne

Disolucija

Objavljeno

on

Nakon svih nasilnih promjena imena Bosne i Hercegovine, što ih joj okupatori mijenjali, od “Turska Bosna”, “Austrougarska” , “Avnojska”, “Jugoslavenska”, “Socijalistička” “Velikosrpska”, “Velikomuslimanska”, “Džamahirijska”, “Izetbegovićeva”, “Bošnjačka”, “Daytonska”,,, po onome kakva je danas, a izgleda nikakva, jer je se kao sramote svijeta stidi svaki njen narod, najprikladnije joj pristaje naziv “Apsurdistan”. Ili “Lažistan”. Ili “Genocidistan”.

Neprihvaćena i nevoljena. Silom narodima nametnuta, i silom održavana. I svi je tobože vole, samo njeni narodi ne. Najveći zaljubljenici u tu sadašnju nepostojanost su i najveći njeni razbijači. Oni je vole samo ondje gdje imaju nešto ukrasti, prisvojiti, sebi ili majčici Turskoj.

A kad zatreba onda je i cijelu predaju u amanet njenom ubojici. Sve to čine iz silne “ljubavi” prema Beha zajednici, i čak dok ima Beha prostora i gradova u koje ne smiju ni zaći. Bilo zbog toga što su ratovali protiv njih i ubijali njihove stanovnike, bilo zbog kukavičluka stečenog u vrijeme rata kada se odrastao ispod očeva radnog stola. No, baš ti ratnici i skrivači tijekom rata prijete novim ratom, zapravo nastavkom onoga u kojem nisu postigli sve zacrtane ciljeve ispisane u Islamskoj deklaraciji.

Na svjetske ili unutarnje prijedloge mirnog rješenja, stoljećima nemirnog, bosanskog i hercegovačkog problema. Bošnjačko zveckanje oružjem proizvedenim u muslimanskim tvornicama za “ne daj Bože”, i otvorene prijetnje ratom tim više su apsurdne, budući da se Beha problem sve od njegova postanka kao turskog proizvoda i ostavštine, u kontinuitetu pokušavao rješavati brutalnim i gnjusnim vjerskim ratovima i uvijek poslije ostajao još zamršeniji. Poslije svih tih vjerskih ratova koji su Beha prostor pretvorili u “bure baruta”, sljedeći su bivali brutalniji, i stoga bošnjačke prijetnje nastavkom rata mora se uzeti vrlo ozbiljno, jer rat ne može Beha problem riješiti. On ga samo još više zamršuje.

Ozbiljno ga treba shvatiti i zbog toga što prijetnja nije upućena samo Srbima i Hrvatima, kao prvim žrtvama nastavka vjerskog Beha sukoba, već i susjedima i Europi u cjelini. Ni jedna zajednica naroda u svijetu nije ustoličena na tolikoj nepravdi, i tako daleko od same sebe kao što je bosansko hercegovačka. A svaka nepravda, pa i ona mikro veličine ugrađena u entitetske temelje, gradnja je istog na pijesku koju i najmanje poplave, ili jače oluje ruše i odnose u vjetrovima. Slučaj je to sa Daytonskom Bosnom i Hercegovinom, skrpljenom iz dva entitetska dijela, jednog manjeg stvorenog genocidom, i drugog većeg kojem su tvorci tog europskog “Lažistana” ili “Apsurdistana” dali pravo brojnijem narodu da ga urede po uzoru manjeg, i na isti i istim sredstvima. I baš zbog te strašne činjenice priznavanja i legaliziranja, od strane Svjetske zajednice, zločina genocida, te nekažnjavanja poznati muslimanskih ratnih zločinaca, i poratni nad hrvatskim povratnicima, današnja na papiru postojeća Bosna i Hercegovina mogla bi se, nažalost zvati i “Genocidistan”.

I to iz razloga što ni na jednom dijelu današnjeg poznatog svijeta nema prostora sa toliko poznati, ali ne procesuiranih i ne kažnjenih genocidista kao u Beha entitetima brojnijeg naroda. Baš ti nekažnjeni genocidisti nagradili su Beha zajednicu novim nazivom “Genocidistan”, i svaki od njih brane svoje feude jednakim genocidom kakvim su ih u ratu ograđivali i u poraću proširuju progonom malobrojnijeg hrvatskog naroda.

I sve to uz blagoslovljenu šutnju Svjetske zajednice koja je genocid legalizirala i priznala pod imenom “dvoentitetska Bosna i Hercegovina s tri suverena i konstitutivna naroda, Hrvata, Muslimana i Srba. Genocidisti je u tajnim beogradskim pregovorima dijelili, u ratu podijelili, i u poraću je brane od hrvatske žrtve te genocidne politike ratnim riječima priče o “disolucijama i mirnim razlazima nikada se neće desiti, jer nakon učinjenog genocida ne može biti mirnog razlaza“.

Bošnjački radikalisti i šovinisti opet prijete genocidom, jer što se genocidom stvorilo, u genocid imenovalo, genocidom održavano nikako se ne može mirnim putem riješiti.

Svjetska zajednica se šutnjom, na ove ratno genocidne prijetnje mirne disolucije, ili mirnog razlaza, svrstava na sve one u Bosni i Hercegovini koji tu zajednicu naroda drže taocem svog nacionalnog i vjerskog ekstremizma. A to pak znači da ista ta Međunarodna zajednica koja pristrano protektira “Genocidistanom” sudjeluje u planiranju krvavog raspada, gotovo raspadnute Beha zajednice, na način kako je bila i sudionik brutalnog i krvavog raspada SFRJ-a devedesetih godina Dvadesetog stoljeća.

I u raspadu Jugoslavije svjetski moćnici otvoreno su stali na stranu brojnijeg srpskog naroda, kao što i danas u raspadanju Jugoslavije u malom, na njenom federalnom dijelu stoje na strani brojnijeg bošnjačkog naroda. I u jednom i drugom svjetskom scenariju, uvijek u savezu s brojnijim narodom neodrživih zajednica, žrtva je ista, hrvatski narod. Čudno, a u ovom nepravedno ustrojenom i življenom svijetu i ne može ništa biti da nije čudno ali treba ga uvijek isticati da se pokuša barem po milimetar ispravljati, nikad se nije toliko glasno i široko govorilo o mirnom rješenju svih svjetskih problema, a u isto vrijeme sve mirne prijedloge odbacivati.

Pa zar se onda ne upitati kamo ide ovaj svijet, i kakva ga budućnost čeka. Zasigurno, na žalost nikako mirna i svjetla. Kako bi i bila kada se aktualni svjetski problemi, bilo gdje napose na politički i nacionalno vjerskom brdovitom Balkanu prepuštaju suvremenim agama, vezirima i sultanima da ih ratom rješavaju.

Nije to, na žalost, prvi put na tom ustrojenom europskom laboratoriju ispitivanja diktatorskih režima, prisilnih federacija, i izdržljivosti izabranog narodnog eksperimenta, političkog miša. Budući da se u tim političkim eksperimentima hrvatski narod pokazao najizdržljivijim u svim izmišljenim režimima, federacijama, svjetski moćnici su odustali od miševa kao pokusnih žrtava, već gotovo stoljeće sve svoje ubilačke i otrovne izume testiraju upravo na hrvatskom narodu.

Smjenjuju se samo diktatori i režimi, age i sultani, zajednice i tvorevine, a pokusni kunići ostaju isti. Hrvati kao žrtve u kontinuitetu stradanja u “krčmi pogašenih svjetla”.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari