Pratite nas

Magazin

DIVA RADOJKA ŠVERKO IZUZETNA JE I RIJETKA POJAVA NA NAŠOJ GLAZBENOJ SCENI

Objavljeno

na

Sinoć je na HTV- u (Prvi program, 20,00 sati) u emisiji “U svom filmu” ugošćena naša istinska glazbena diva, jedna od rijetkih umjetnica iz tog kruga za kojom se nikad nisu vukle afere, tračevi niti bilo kakvi “repovi” sukoba s kolegama iz branše ili “pikanterija” iz osobnog života (iako je na sceni već više od 50 godina), Radojka Šverko.

Dokaz je to da čovjek može ostati svoj koliko god se to ponekad činilo nemogućim i da samo od njegovog karaktera i stava ovisi hoće li pristati umočiti se u kaljužu ili će kroz život kročiti uzdignute glave ne odričući se svojih načela i uvjerenja.

Dama koja je bila i ostala uvijek ista – skromna i samozatajna, tiha i povučena – i nakon svih ovih godina i nastupa u najvećim svjetskim dvoranama, bezbrojnih priznanja i nagrada, pohvala i hvalospjeva, iskreno, jednostavnim riječima progovara o svome životu, profesionalnoj karijeri i pogledu na svijet. Podsjeća na neko vrijeme koje je (čini se) već iza nas i teško će se vratiti. Na vrijeme u kojemu su pravi glazbenici-umjetnici, gazili preko trnja do uspjeha i da bi nešto postigli u tom fahu, morali imati prije svega prirodnog dara i talenta.

Na vrijeme odricanja u kojemu je bilo više krvi, znoja, suza i razočaranja nego lovorika, ali su hrabri, sposobni i odlučni uspijevali. Ponosna i odlučna žena bogatog životnog i umjetničkog iskustva, podsjetila nas je onako “usput” i na neke vrijednosti koje ne rijetko zapostavljamo iako naš život čine potpunijim, plemenitijim i smislenijim.

Osim popularne glazbe, Radojka Šverko pjeva i duhovne, džez pjesme, operne arije. Jednako dobro na španjolskom kao i na hrvatskom jeziku. Glazbeni stručnjaci svrstavaju je među najsvestranije glazbene umjetnice posljednjih desetljeća u Hrvatskoj. No, i pored svega toga, nikad nije postigla međunarodnu karijeru i slavu kakvu je zaslužila. Vjerojatno je ovoj okolnosti doprinijela i njezina skromnost i otklon od svake želje za samo-promocijom i postizanjem uspjeha po svaku cijenu.
U isto je vrijeme nastojala biti majka, kućanica i sačuvati jedan dio svoga obiteljskog, intimnog života samo za sebe. Nikad nije pristala na to da sve podredi karijeri, jer i pored velike ljubavi za glazbu, osjećala je i znala da se život sastoji i od drugih vrijednosti i sitnih svakodnevnih radosti i zadovoljstava i da ga tek sve to u svojoj ukupnosti čini potpunim i vrijednim.

Njezina promišljanja o životu, stvarnosti i današnjem svijetu (moralnim i etičkim vrijednostima, tretmanu umjetnika, medijima i svemu drugome što nas okružuje i s čime se srećemo) prožeta su jednom filozofijom koja se mnogima danas (možda) čini zastarjelom, ali u suštini riječ je o duboko logičnom, razložnom i poštenom pristupu realnosti osobe s bogatim životnim iskustvom kojoj su vlastita načela uvijek bila sidro, spas od svih bura i oluja kroz koje je prolazila.
Prava je rijetkost da bilo koja javna osoba (pogotovu s naše estrade) tako otvoreno i izravno progovori o svome svjetonazoru, shvaćanjima obiteljskih vrijednosti, odgoju djece, ali i o fenomenu medijske manipulacije i drugim pošastima koje u stopu prate ovaj naš današnji “moderni” i “suvremeni” život, pa i estradu.
“Publika prihvaća ono što joj se nudi…ne samo u glazbi” – samo je jedna od misli što ih je s nama podijelila diva čarobnog glasa, hrvatski nacionalni ponos, umjetnica i dama kakve su kod nas prava rijetkost, velika i neponovljiva Radojka Šverko.

Nikad nije podlegla svjetlima reflektora i dopustila da joj novac, slava i menadžeri upravljaju životom. Išla je za svojom zvijezdom svjesno se lišavajući velikih honorara, naslovnih stranica tjednika i tabloida, bombastičnih TV intervjua, glamura i luksuza, vođena samo i isključivo ljubavlju prema ljudima i glazbi.
S jednakom strašću pjevala je u zagrebačkoj bolnici ‘Vrapče’, kazalištima, na humanitarnim koncertima, u televizijskim emisijama i diljem svijeta gdje je u velebnim i blistavim dvoranama na nastupima osvajala zapažene nagrade (Tokio, Los Angeles, Puerto Rico, Bratislava, Atena, Madrid, Caracas, Firenza, Seoul, Rio de Janeiro, Palma de Mallorca, Curacau itd., itd.)

Ali, uvijek se vraćala Domovini, svojoj Hrvatskoj (u kojoj se kako kaže “uvijek osjećala najbolje”).

Ostala je svoja, ali i naša. Jedna, jedina, neponovljiva. Kroz desetljeća javnih nastupa i milijune snimljenih nosača zvuka, preko čarobnog glasa i nezaboravnih, virtuoznih izvedbi, oplemenila je i naše vrijeme i naše živote.
Hvala joj!
Nadajmo se da ćemo još dugo uživati u njezinim izvedbama.

Izdvojite 55 minuta i pogledajte snimku emisije, nećete požaliti.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Nova sezona Petog dana – Gledatelji razočarani: ‘Gdje su Aleksandar, Marija, Nino?’

Objavljeno

na

Objavio

Teme prve emisije jubilarne desete sezone HRT-ove smisije Peti dan bile su: Sloboda izražavanja i Škola za sve. Komentatori su bili Lana Bobić, Marijana Bijelić i Petar Tomev Mitrikeski.

Mitrikeski je otvorio temu o slobodi izražavanja. Po njemu Hrvatska ima dobre zakone, a pojedinačne slučajeve treba tako i tretirati. Ocjenjuje da se za slobodu govora na prvom mjestu zalaže Amerika, potom južna Amerika, a Europa je na trećem mjestu zbog bivših komunističkih režima.

“U Arapskim zemljama sloboda govora je ozbiljno narušena”, ističe Mitrikeski.

Lana Bobić misli da privođenje novinara može označavati zastrašivanje, ali novinar ima odgovornost za izgovorenu riječ.

“U slučaju Duhačeka mnogi su rekli da se radi o zastrašivanju, no bilo je slučajeva i prije da se ljudi globe zbog akronima ACAB.”

Voditeljica je predstavila podatak da je najčešće evidentirani prekršaj omalovažavanje policijskih službenika.

“Svjedočili smo valovima nasilja u proteklo vrijeme. U slučaju bećarca nije policija podigla optužnicu, nego policajka kao privatna osoba. “, tvrdi Bobić.

Mitrikeski dodaje da “akronim ACAB označava apsolutnu mržnju”.

Za Bijelić je sumnjivo što je Duhaček spornu objavu napisao prije godinu dana.

“Kažnjava se selektivno. S namjerom se išlo ‘češljati’ profil. Ne možemo suzbijati kritiziranje policije”, iznosi Bijelić.

Mitrikeski: Zašto vrijeđa Hrvatsku u kojoj živi? 

Mitrikeski je ukazao na izrugivanje hrvatske budnice Vile Velebita.

“Ne može se na taj način preraditi. Važno je koji je njegov motiv. Teško je povrijedio domoljube u Hrvatskoj. To jako vrijeđa osjećaje Hrvata. To je ispod pojasa i realno treba se ispričati Hrvatima.”, zaključuje Mitrikeski i dodaje: “Zašto vrijeđa Hrvatsku u kojoj živi? Ova pjesma je napisana iz mržnje.”

Mitrikeski je pokušao ukazati i na Duhačekovo kršenje Zakona o prebivalištu, ali gošće emisije to kršenje zakona nije zabrinulo i odvele su razgovor u njihovom smjeru.

Bijelić: To je parodija

Bijelić smatra da je “uvreda subjektivna stvar.” Za nju je prerada Vile Velebita “parodija sa humorističnim, neozbiljnim tonom.” Također tvrdi da “nacionalna i religijska ideologija može biti propitivana kroz parodiju.”

“Zašto građane vrijeđa loša parodija, a ne istjecanje fekalnih voda?”, pitala je Bobić.

Bobić: Škola za život je rađena stihijski, bez strategije, a rezultati su porazni

‘Škola za sve’ implicira da škola treba biti uključiva i za osjetljivu skupinu učenika s posebnim potrebama i poteškoćama.

Mitrikeski o drugoj temi ističe da je Škola za život “politički projekt HNS-a. Nije sve spremno da se sprovede reforma.” Smatra da se učiteljima i nastavnicima treba povećati standard.

Bobić za Školu za život kaže da je “nepotpuna reforma, rađena stihijski, bez strategije, a rezultati su porazni”.

Gledatelji o emisiji: Neslušljivo! Gdje su Aleksandar, Marija, Nino?

Emisija Peti dan najavila je početak nove sezone na Facebooku i izazvala oduševljenje vjernih gledatelja.

“Divno, volim vas slušati i gledati”, “hvala na podsjetniku”, “odlična emisija”, “napokon”, bili su samo neki od brojnih vrlo pozitivnih komentara.

Ubrzo nakon što je počela emisija, na Facebooku su se počeli nizati komentari ogorčenih gledatelja.

“Zbogom Peti dane! Bila je to jedina emisija koju sam još gledala na HRT. Šteta!”,

“Šteta,ovo bude najdosadniji, najlošiji..peti dan!!”,

“Užas!!! Neću gledati!! Kako bi rekao Aleksandar..trkeljanje! Čast gosp. Petru! Ovo je užas!”,

“Where are the stars of the show??? Aleksandar, Marija, Nino??”,

“Čast gospodinu Petru, ostalo apsolutni promašaj. Neslušljivo!”

“ŠTO JE OVO ??? 😱🙈😴”,

“Ajme baš sam se razočarala, gosp. Petar na nivou divota ga slušati, ostalo nee..šteta! Vratite postavu prošle sezone koju sam slušala, uživala i još dva sata poslije promišljala o čemu su to zapravo pričali 🤔 😊”, bili su samo neki od komentara razočaranih gledatelja, prenosi narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Jakov Sedlar: Svjedočio sam kako ministar Medved spašava branitelje koji se žele ubiti!

Objavljeno

na

Objavio

Novi film Jakova Sedlara nosi naziv 3069 – po broju hrvatskih branitelja koji su počinili samoubojstvo. Film je sniman dvije godine i u međuvremenu se ubilo još 200 branitelja – pa strašan broj samoubojstava ratnih veterana sada iznosi 3267…

Sedlar s potresnim filmom o samoubojstvima hrvatskih branitelja otvara ovogodišnji festival domoljubnog filma ‘Gordan Lederer’, sljedeće srijede u Zagrebu, a pretpremijera će biti u Vukovaru u ponedjeljak. O samoubojstvima ratnih veterana u tzv. mainstream medijima gotovo da i nema vijesti, a Bujica je u petak prekinula tu praksu i objavila ekskluzivne inserte iz dramatičnog dokumentarca.

POTRESNA ISPOVIJEST 19-GODIŠNJE JUDITE DUIĆ: MOJ TATA UBIO SE KADA SAM IMALA TRI GODINE… PONOSNA SAM ŠTO SE BORIO ZA HRVATSKU!

Naročito potresna bila je ispovijest 19-godišnje studentice prava iz Dugog Sela Judite Duić, čiji se otac, Zadranin Marinko Duić ubio kada je imala samo tri godine. Judita je smogla veliku hrabrost i pred kamerama ispričala svoju tužnu priču: – Moj je otac iza sebe ostavio mene, sestru i mamu… Ne znam kako je to odrastati s ocem. Prvi puta sam saznala da je tata napravio suicid kada sam imala 12 godina. Nisam imala nikakvih problema s okolinom, iako su su svi znali što se dogodilo s njim, bili su fer prema meni. Kada sam saznala što se dogodilo, zamolila sam mamu da odemo tamo gdje je on sada. Mama je rekla da će me tamo odvesti kada budem veća… Nije mi bilo nimalo lako odrastati bez oca. S mamom se dobro slažem, no kada čujem od prijateljica i prijatelja koliko je njima njihov tata bio od pomoći, onda se jednostavno povučem u sebe i obuzme me neka tuga… Tate se ne sjećam, ali mi nedostaje otac kao osoba kojoj se mogu povjeriti mnogo više nego mami. Fali mi otac o kakvom sam razmišljala kada sam čitala neke knjige, otac koji moj, baš moj tata!  Kojem ću se objesiti oko vrata, s kojim se mogu smijati i plakati, koji će biti ponosan na mene i na koga ću ja biti ponosna.

Judita Duić ponosna je što je njezin otac bio hrvatski branitelj: – Ne znam konkretno zašto se ubio. Očito je bio bolestan, imao PTSP. Time ništa nije riješio. Ponosna sam na to što se borio za Hrvatsku i kada čujem da govore loše o hrvatskim braniteljima, bude mi krivo, ne samo zbog moga oca, već i zbog mnogih drugih koji su poginuli u ratu i koji nisu dočekali njegov kraj. Nekako mi se čini kao da se mnogi danas izgruguju braniteljima, upravo zato jer su branili svoju zemlju, to je perverzno, ali je na žalost tako…

BRANITELJE SE NAMJERNO MARGINALIZIRA, ZATO DIŽU RUKU NA SEBE…

Sedlar je tijekom priprema za film poslušao 60 teških priča, a njih osam uvrstio je u dokumentarac. Razlozi samoubojstva hrvatskih ratnih veterana najčešće leže u nezadovoljstvu tretmanom koji imaju u društvu: – Hrvatske branitelje želi se maknuti u stranu. Kao što se negira sve ono što su dobro radili u ratu, tako se želi prešutjeti da su napravili suicid. Marginalizira ih se i svodi na slučajeve; da su pijanci, drogirani, nasilni, problematični, kockari, da imaju velike penzije i slično… A sve je to jedna velika laž! Među tajkunima nema branitelja, ljudi koji su se borili za Hrvatsku uopće nisu privilegirani. Branitelji smatraju da su odbačeni od društva za čiju su se slobodu borili i to je najčešći razlog suicida.

Sedlar je u emisiji posebno pohvalio ministra hrvatskih branitelja, generala Tomu Medveda koji je pomogao snimanje filma. Redatelj je i osobno svjedočio mučnim scenama, gdje ministar spriječava svoje suborce da se ubiju: – U dva slučaja bio sam nazočan u njegovom uredu i svjedočio kako ga ljudi zovu i govore mu: “Prijatelju Tomo, odlazimo, doviđenja!“ Rekao je: “Stani, nemoj! Gdje si?!“ I odmah je otišao do tih ljudi i oni se nisu ubili. Njegovo ministarstvo ima apsolutno najteži posao u smislu društvenog servisa, kakav jedno ministarstvo i treba biti. Njega ne zovu nepoznati ljudi, njega zovu ljudi koje on osobno poznaje. Zamislite da vas zove prijatelj i kaže da mu je svega dosta… A on se svima javlja.

Posebno potresna priča iz Sedlarova filma je ispovijest majke Kate Ronko iz Požege. Njezina oba sina, hrvatska branitelja, počinila su samoubojstvo: – Imala sam dva sina s kojima sam se ponosila, obojica su bili u obrani Domovine, a sad ih nema. Više me nitko neće moći zvati majkom!

SEDLAR O SLUČAJU ŽIVKOVIĆ: SUTKINJA JE PO DRUGI PUTA UBILA NJEGOVA DVA SINA!

Sedlar je u Bujici komentirao i suđenje Marijanu Živkoviću, Vukovarcu koji je u obrani Hrvatske izgubio dva sina, a sada ga politika progoni radi skidanja ćirilićnih ploča: – Sutkinja u slučaju Živković obrazloženjem presude po drugi je puta ubila njegova dva sina! Ukoliko ta žena ostane na mjestu sutkinje, ministar pravosuđa mora dati ostavku! Ona ne može obnašati dužnost sutkinje! To je sramotno na svaki način.

Sedlar se osvrnuo i na političare koji šute o slučaju Živković, a posebno je komentirao premijera i predsjednicu, koja twitta da je “tužna“ zbog svega, iako njezin posao nije da bude tužna ili vesela, već da se bori za naše ljude: – Ne kaže se slučajno da je profesija političara druga najstarija profesija u povijesti čovječanstva, odmah nakon prostitucije!

U Bujici su posebno istaknuti slučajevi generala Slobodana Praljka i komodora Ivice Tolića, a poznati redatelj optužio je pojedine medije u Hrvatskoj za negativan odnos prema veteranskoj populaciji i stvaranje atmosfere koja dovodi do samoubojstava: – Sjećam se jednog slučaja u Izraelu. Neki portal je napisao nešto loše o jednom izraelskom veteranu. Odmah je napravljena press konferencija, predstavnici izraelskih veterana i političkih vlasti pozvali su sve ključne medije i rekli: ako se pojavi još jedna informacija te vrste, toga portala više nema! A u Hrvatskoj je situacija obrnuta, kod nas širitelji mržnje prema ratnim veteranima dobivaju novinarske nagrade.

CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE:  https://youtu.be/7nah-D83X8A

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati