Pratite nas

Vijesti

Djeca su iskorištena, a strašno je što je rečeno u spotu

Objavljeno

na

Spotovima u kojima troje djece, dvije djevojčice i dječak, pozivaju stanovnike BiH da se izjasne kao Bošnjaci, čija je vjera islam a jezik bosanski, narušena su prava djece i djeca su zloupotrijebljena u propagandne i političke svrhe, izjavila je danas portalu Dnevno Aleksandra Marin-Diklić, šefica Odjela za praćenje prava djece institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH.

Naime, ovoga tjedna bh. internetski prostor su okupirali spotovi Omladinskog kulturnog centra Gradačac u kojima troje djece upozorava Bosnace, Hercegovce, Krajišnike i ostale stanovnike BiH da se na predstojećem popisu izjasne kao Bošnjaci kako ne bi postali ostali te kako zbog toga ne bi postali manjinom u BiH. Na spornom uratku, OKC-a Gradačca u sklopu kampanje “Budi Bošnjak da ne bi bio ‘ostali’ “, troje djece raspravljaju o tome kako se izjasniti na popisu.

Ma kakav, ba, Bosanac

-Vrijeme je da ponosno kažemo da smo Bošnjaci. Ma kakav, ba, Bosanac, ja sam Bošnjak, kaže dječak osnovnoškolskog uzrasta predstavljen kao Abdurahman.

Iz OKC-a Gradačac pojašnjavaju kako je današnja ustavna struktura BiH zasnovana je na odlučivanju pripadnika bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda.

-I svako tko se bude izjasnio kao Bosanac, Hercegovac, Krajišnik ili drugačije, eliminira samog sebe iz ustavnih prava odlučivanja o najbitnijim pitanjima BiH, budućnosti BiH i u ustano-pravnom smislu i u smislu donošenja bilo kojih zakona. Eventualna potvrda sadašnje strukture stanovništva na popisu stanovništva natpolovičnom, Bošnjacima bi približila mogućnost da na bolji način uređuju BiH kao državu ravnopravnih građana i državu u kojoj će vladati apsolutno sve poznate međunarodne konvencije o ljudskim pravima i slobodama kako vjerskim tako i svim drugim, navedeno je u obrazloženju OKC-a Gradačac priloženom uz tri spota.

No, Marin-Diklić tvrdi kako je u spornim spotovima došlo do zloupotrebe djece u propagandne i političke svrhe.

Suglasnost roditelja

-U pitanju je zloupotreba djece i kršenje njihovih prava, prvenstveno prava djece na privatnost, bez obzira čak i ako su roditelji bili suglasni s izradom spornih klipova. Iz medija doznajemo da je postojala suglasnost roditelja, no čini mi se da o pravima djece ovdje nitko nije vodio računa, izjavila je Marin-Diklić te dodala kako je ”srašno ovo što je rečeno u spotu”, aludirajući na rečenicu u kojoj dječak Abdulrahman govori kako mu ”din-dušmani govore da je Bosanac”.

-To govorim i kao roditelj, i kao građanin, a naposljetku i kao osoba koja se bavi zaštitom prava djece. Zaista se trebamo zapitati gdje to živimo. Prosto ne mogu vjerovati da se, od toliko gorućih problema u zemlji, mi moramo baviti ovakvim pitanjima. To je za svaku brigu, istaknula je Marin-Diklić.

Također, navela je kako odrasli razmišljaju o svojim pravima, dok se o pravima djece nitko ne zamara. Odrasli imaju pravo da se prilikom popisa stanovništva, dodala je, izjasne po svim pitanjima onako kako to žele, dok u ime djece to čine njihovi roditelji, odnosno staratelji.

-Stoga ne vidim svrhu pravljenja ovakvog materijala. Svi građani BiH imaju se pravo izjasniti kako god žele o bilo kojem pitanju. Kao institucija osuđujemo ovakvu zloupotrebu djece, kazala je Marin-Diklić.

Djelovati preventivno

No, postavlja se pitanje što nakon osude izrade spomenutih spotova? Marin-Diklić apelira na sve on-line medije da sporne klipove uklone sa svojih portala, a Ombudsmen za ljudska prava BiH će odluku o svojim konkretnim koracima  donijeti nakon što se utvrde sve relevantne činjenice.

-Važno je da djelujemo preventivno kako do ovakvih slučajeva više ne bi dolazilo. Apliram zaista da se prestane s kreiranjem, objavljivanjem, prenošenjem i komentiranjem ovakvih sadržaja. Apeliram i na sve građane BiH i medije da se prestane s kršenjem prava djece. Ovo djeca nisu mogla smisliti. Djeca imaju prava izražavati svoje mišljenje i to nije sporno, ali ovdje je očito riječ o zloupotrebi. Sve je urađeno u političke svrhe, izjavila je našem portalu Marin-Diklić.

Otac šef centra

I predsjednik Helsinškog komiteta BiH Srđan Dizdarević smatra kako se radi o političkoj zloporabi djece. On je banjolučkim medijima izjavio kako je BiH užasno zagađena ovakvim i sličnim porukama.

-Krajnje je vrijeme da tijela vlasti u BiH reagiraju na slučajeve zloporabe djece, rekao je Dizdarević.

S druge strane, iz OKC Gradačac tvrde kako na spotovima nema ništa sporno. Nisad Drndić, urednika portala OKC-a Gradačac je kazao kako je autor videa otac troje djece, ”glumaca” u spotovima. Sarajevski su mediji objavili kako je ”otac” inače, šef multimedijalnog sektora spomenutog centra.

-Ovim nismo htjeli uvrijediti ni Bosance, ni Bošnjake, ni muslimane, a kamoli nebošnjake. Naše udruženje promovira samo pozitivne vrijednosti i nikad nismo zloupotrebljavali djecu niti bilo koga drugoga, rekao je Drndić.

[vsw id=”fngQef05JzA” source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Isključivo privatna i intimna stvar

No, iz Vijeća za tisak BiH upozoravaju kako je izjašnjavanje građana na predstojećem popisu stanovništva isključivo privatna i intimna stvar svakog pojedinca te kako nitko nema pravo na bilo kakav način utjecati na opredjeljenje osobe, niti vršiti pritisak na osobu sugerirajući kako će se izjasniti, pogotovu koristeći djecu u tu svrhu

-Ovdje je u pitanju zloupotreba djece u propagandno-političke svrhe, i time je drastično prekršen Kodeks za tisak i online medije BiH, i to član 11 koji govori o zaštiti djece i maloljetnika, kao i Konvencija o pravima djeteta, izjavila je izvršna direktorica Vijeća za tisak u BiH Ljiljana Zurovac.

Inače, posljednji popis stanovništva u BiH proveden je još 1991. godine. S o bzirom na demografske gubitke prouzročene ratom pretpostavlja se kako u našoj zemlji danas živi oko 3,8 milijuna stanovnika, a samo se nagađa koliko je među njima Bošnjaka, Hrvata i Srba. Za provedbu dvotjednog listopadskog popisa angažirano je gotovo 19 tisuća popisivača.

ivo jurišić/dnevno.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Milorad Pupovac: ‘Možda je vrijeme da se o nekim stvarima počne govoriti…’

Objavljeno

na

Objavio

‘Zahtjevi dviju braniteljskih udruga za tematskom raspravom u Hrvatskome saboru’, tema je konferencije za novinare koju je za točno u podne u Saboru zakazao zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac.

Pupovac je danima šutio, a upravo on trebao je, prema željama pojedinih braniteljskih udruga, biti tema posebne saborske sjednice.

‘Izjavu dosad nije davao dok nisam ocijenio da ona neće dopronositi pojačanju buke’, kazao je na početku press konferencije.

Što se tiče odluke predsjednika Sabora da ne uvrsti točku na dnevni red Sabora, ja tu odluku poštujem. Da je odluka i drugačija, također bih je poštovao…

Možda je vrijeme da se o nekim stvarima počne govoriti…’, rekao je Pupovac pa podsjetio na početak svog političkog puta.

Pupovac je rekao da je prolazio kroz vrijeme kada su Srbi u različitim sredinama morali početkom devedesetih morali davati izjave lojalnosti na javnim trgovima ili ih potpisivati u tvornicama.
‘To svaki od pripadnika srpske zajednice nosi kao najdublju traumu. A onima koji te traume žele produbiti, i strahove pojačati, što se mene tiče – neće!”, rekao je.
‘Prisegao sam šest puta na hrvatski ustav. Onaj kome to nije dovoljno, neka se zamisli u čemu je problem. Ja za svoje riječi i djela kanim odgovarati, ali za tuđe ne!’, rekao je.
Istaknuo je da se ne može izbjeći govoriti o egzodusu Srba iz Hrvatske. ‘Ne može se nastaviti manipulativni odnos prema Srbima iz Hrvatske… Volio bih da o ratnim stradanjima Hrvatska i Srbija vode razgovor i da se vrate na stazu normaliziranja odnosa na kojiima su bile u više navrata u zadnjim 25 godina’, rekao je Pupovac… Pogledajte Video!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Apel: Zaustavimo govor mržnje u elektronskim medijima!

Objavljeno

na

Objavio

Molim cijenjenu publiku da pozorno pročita tekst koji slijedi. Ako ih tematika ne zanima, toplo preporučujem druge sadržaje kojih je prepun Internet (od srpskih Novosti preko Autografa do Glorije nadalje) tako da ne budu na gubitku, ne troše dragocjeno vrijeme, živce, i da im se ne diže krvni tlak.

“Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u 2017. u 37 prijavljenih slučajeva zbog mogućeg govora mržnje u elektroničkim publikacijama, televizijskim i radijskim programima u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog okvira Zakona o elektroničkim medijima nije bilo govora mržnje. No, može se zaključiti da je bilo mnogo uvredljivog i ostrašćenog govora.

Pravni okvir kojim se Vijeće vodi u slučajevima potencijalnog poticanja i širenja mržnje uz Zakon o elektroničkim medijima, je i definicija govora mržnje Vijeća Europe, ali i prevladavajuća praksa Europskog suda za ljudska prava.

Članak 12. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima jasno definira što je govor mržnje: ‘U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.’

Govor mržnje po definiciji Vijeća Europe ‘podrazumijeva sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog podrijetla’. Ovakav govor, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, ne uživa zaštitu kao dio slobode govora.” (https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/vijece-za-elektronicke-medije-poziva-na-smanjenje-netolerantnog-i-uvredljivog-govora-u-medijskom-prostoru-1124192/; istaknuo: Z.P.)

Eto.

Tko je pozorno pročitao, vjerojatno mu ne treba ponavljati – ali za one druge koji su možda skloniji površnom “prelijetanju” preko članaka, ponovit ću prve dvije rečenice:

Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u 2017. u 37 prijavljenih slučajeva zbog mogućeg govora mržnje u elektroničkim publikacijama, televizijskim i radijskim programima u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog okvira Zakona o elektroničkim medijima nije bilo govora mržnje. No, može se zaključiti da je bilo mnogo uvredljivog i ostrašćenog govora.” (istaknuo: Z.P.)

Dakle, u prošloj godini bilo je 37 prijavljenih slučajeva (mogućeg) govora mržnje, ali ni jedan nije udovoljio zakonskim kriterijima da ga Vijeće za elektronske medije Republike Hrvatske tako okvalificira, te da se na temelju toga poduzmu predviđene sankcije.

Ne znam tko koliko vjeruje spomenutom Vijeću. Mislim da bi se (tu i tamo) ipak moglo pronaći nešto što bi trebalo sankcionirati, no, pitanje je koliko se takvih slučajeva uopće prijavljuje i što je sve sadržano u tih 37 razmatranih slučajeva.

I sam se vrlo često susrećem s komentarima ispod kolumni i tekstova koje pišem, a čiji je sadržaj ne samo uvredljiv, primitivan, prostački i vulgaran, nego ponekad doista (po mojoj vlastitoj prosudbi) sadrži i govor mržnje – ne u odnosu na mene osobno, nego vezano za pripadnike drugih nacionalnih, vjerskih ili ideoloških zajednica ili skupina.

Iskreno, kao čovjek i kršćanin, grozim se svake isključivosti i mržnje, ali sam za otvoreni dijalog i slobodnu razmjenu mišljenja o svakoj temi, jer slobodu shvaćam kao pravo svakog čovjeka na to da kaže ili napiše ono što želi, ma koliko se ja (možda) i ne slagao s time.

Tu se držim one poznate krilatice koju je još davno izgovorio francuski književnik, povjesničar i filozof Voltaire:

Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.”

Dakle, osobno držim da živimo u slobodnom i demokratskom društvu u kojemu svatko (ali baš svatko!) ima pravo na izražavanje svoga mišljenja, bio ili ne bio u pravu. Ako tko to ocijeni govorom mržnje, postoje mehanizmi uz pomoć kojih se stvar može istjerati na čistac – ali ne tako da vrijeđa, psuje i koristi govor mržnje kako bi to što smatra govorom mržnje osudio.

Takve tekstopisce i komentatore ne smatram ozbiljnim i kompetentnim osobama nego šarlatanima ili frustriranim individuama, ekshibicionistima koji se imaju potrebe “isprazniti” pa se stoga i oglašavaju na portalima jer im je to najbliže i najzgodnije.

Da spomenem samo neke paušalne ocjene vezano za tekstove koje radim (više od dvije godine za nekoliko portala), onako u globalu, budući da nemam vremena ni volje to posebno analizirati, još manje dgovarati svakomu pojedinačno, niti ih sve čitam.

Ima onih koji tvrde kako sam “idiot”, “kreten”, “šovinist”, “huškač”, “budala”, “ustaša”, “falsifikator”, “lažov”, “neznalica”, “kvazi-novinar”, “nepismen”, “šarlatan”, “plaćeno piskaralo”, “apologeta NDH”, “uhljeb”, “klepetalo”, “kriptošovinist” itd, itd. (možda sam ponešto i zaboravio, ali to je uglavnom to).

Jednako se tako isti čitatelji (anonimno, pod lažnim ili vlastitim imenom – sasvim svejedno) obrušavaju i na portale koji redovito objavljuju moje članke (Kamenjar com, Maxportal, Croative net, Domoljubni portal CM, Portal dnevnih novosti), pa ih kvalificiraju “ustaškim”, “huškačkim”, “šovinističkim”.

Imam razumijevanja za frustracije ljudi. Znam da smo podijeljeno društvo. Jasno mi je da podjele koje forsiraju mediji mnoge dovode u stanje napetosti, nervoze, pa čak i mržnje i isključivosti. Ne očekujem da se oni koji su svjetonazorski ili ideološki na drugoj strani slože u bilo čemu sa mnom (niti to želim), ali i dalje mislim da iza svakoga izricanja konačnog suda o bilo čijem tekstu ili javnom stavu mora stajati ARGUMENT, ČINJENICA, CITAT “spornog navoda” o kojemu se potom može polemizirati. Kritika bez argumenta je prazna priča, kritizerstvo.

U nešto više od dvije godine, od kako objavljujem članke na portalima, vjerovali ili ne, ni jedan jedini put (barem u komentarima koje sam pročitao) nema nigdje nikakvoga citata i (po meni) ni jednog suvislog argumenta u prilog tvrdnji kojima se moja malenkost vrijeđa ili diskvalificira.

A ispisao sam oko 700 tekstova (ne znam točan broj) s cca 3.000 do 3.500 stranica (najmanje), s tim što sam za one dulje forme i analitičke tekstove od 20, 30 i više stranica imao materijale od ranije.

Kao nesavršeno ljudsko biće, čovjek s emocijama i osjećajima, dopuštam da ponekad i “zastranim” – u nekim svojim ocjenama, prosudbama, analizama. Naravno da je moguće da sam kad-kad i posve u krivu, možda nisam ovladao materijom, možda se pravim pametniji nego jesam, ali zato postoji pouzdan i djelotvoran način za otklanjanje nejasnoća i nesporazuma. Kad god nekoga kritiziram, referiram se na materiju koju iznosi i prezentiram svoj stav, bez uvijanja i oklijevanja.

Citat, ispravak netočnog navoda – i tek potom kritika, to je jedini put!

Svoje tekstove pišem pod vlastitim imenom i prezimenom i za njihov sadržaj odgovaram. Za naslove ne, jer njih ponekad modeliraju uredništva portala. Sa zadovoljstvom moram reći, da do sada ni jedan od spomenutih portala (izuzimajući naslove) nikada nije intervenirao u sadržaj, što znači da sam osobno odgovoran za svaku napisanu riječ i od toga ne bježim.

Ne pristajem, međutim, na paušalne procjene, objede, insinuacije, klevete i laži, ne diraju me uvrede koje se šalju “iz busije” i mirno spavam, jer znam da se ne služim govorom mržnje niti pišem ostrašćene i uvredljive tekstove. A to što je možda netko mislio da sam ja mislio ono što bi njemu odgovaralo, a ne ono što sam napisao, problem je s kojim se treba nositi dotični čitatelj. Ja ne odgovaram za tuđe mišljenje, niti za način na koji tko čita ili shvaća ono što je pročitao, nego samo za ono što kažem – napišem.

Ministar vanjskih poslova Luja XIII kardinal Richelieu, rekao je jednom prigodom:

“Dajte mi šest redaka teksta bilo kojeg autora i ja ću u njemu naći razloga da ga objesim”.

Dakle, gospodo draga, svi vi koji mislite da su moji članci podložni sankcijama pravne države, samo naprijed! Prijavite svaki govor mržnje i slobodno počnite od mene!

Ničega se ne bojim.

Znam što mislim, pišem i radim. A i vremena kad se ljude vješalo ili stavljalo pred streljački vod zbog slobode mišljenja i izražavanja su iza nas.

Barem se nadam.

P.S. Na sljedećoj poveznici možete na internetskim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske saznati više o načinu na koji se kaznena prijava može podnijeti te preuzeti primjer kaznene prijave: 

http://www.dorh.hr/fgs.axd?id=1045

 Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari