Connect with us

Kolumne

Dječak sa Sut.. ups, s Neretve…

Objavljeno

on

Ima jedan dečko, neodoljiv svima koji u Hrvackoj kliču ‘naprid Hrvacka’ mlateći se nemilim šćapima. Iako je odradija ‘unazad i uzemlju Hrvacka’. Al se nikima konta unaprid. Ime mu je Josip Broz. Svake godine na njegov roćkas, ekstazirana ekipa koja u ruksacima nosi lijekove HZZO-a pomišane sa sendvičima, odlazi na hodočašće u njegovo rodno misto (ovo ‘rodno misto’ morete čitat i pod navodnicin, ako van baš nadođe milo)tamo sluša Stevana Mesića. On je ka njegov tobož ‘politički zatvorenik’, ‘progleda’ nakon što je posta precednik i svatija da mu je ipak uzor onaj koji ga je progonija. Još jedan u nizu pogođenih štokholmskim sindromom ili samo laž? Kad je Stevan u pitanju, oboje. ‘Ideali’ koje je dotični pokojnik svojim nekrofilima ostavija, još se iskapaju. G. Šterc je reka da je ‘ideala’ bilo oko 500 tisuća kad se sve zbroji po propisu. Milina za gledat i slušat. Stevan te ‘sitnice’ nije spominja. Kad Stevan, nadahnuto govoreći, malkoc digne obrvičet’ne, oni plješću. Isprid je transparent na tečnom srpskom: ‘za domovinu s Titom napred’. A kraj toga curica od 5-6 godina s kapicom i petokrakom koja joj kopa oči kolika je. Di je dičja pravobraniteljica? Da moj sin digne ruku za šmrkalj obrisat ravno prema gori, odma bi me uvatilo – mali pozdravlja sa ZDS! I mater u apsanu! Navodno se cili performans godinama sviđa ‘našen’ Božici.

[ad id=”93788″]

           Ne znate ko je Božek? Boškica, Božić, Boškić? Sjajan dečko! Nakon što san ga pcikički procijenila jerbo ako on more znat što je za me dobro, pače, najbolje, i kad ko mora i di otić, zašto ne bi ja, laički, ocijenila njegov pcikijatrijski rad. Baš oću! Uglavnon dok je svojin snenin pogledon ispraća u mislima povorku na čelu s ‘barba Stevanom’, Boškica je zamislija (i triput se prikrižija, al oće to, kad ti nadođe) sebe u pozi Augustinčićeva Broza, u dugome šinjelu, zamišljena pogleda. Ispustija je čak i drob, disa namjerno ka da se napuca graha na nekoj prvomajskoj fešti di je ka dite susrita moćne barbe i, vidi đavla – ositija kako mu baš sliči! Zamislija je knjigu o sebi koju bi jednom mogla napisat njegova sopstvena OpaNčićka. Zvala bi se jednostavno, a jope simbolično: ‘Dječak s Neretve’.

petrovU njoj bi bilo opisano ditinjstvo i školovanje maloga Bože koji je živija među manadrinama i vas sritan mašta da, ka pametno muško dite, jednoga dana postane gospodin doktur. I posta je. Unda je sve krenilo. Pcikijatar vidi svit drugin očima. Njemu su svi potencijalni pacijenti. Nije se to malom Boškiću ispočetka tako činilo. A jok. Svit je bija lip. Unda je posta gradonačelnik. A unda je odlučija postat dječak s Neretve. Za koga će svi znat. I more bit, jednom, baš njemu, taki dernek priređivat. Nekad se sigurno čudija oblicima ludila koje more zavatit manit svit. Oće to. Ujtit. Uglavnon, neočekivano, dječak je od mandarine, gnojeći pažljivo oko stabalca da bolje rodi, doša do mandarine veličine lubenice. Više ne moš cicat slatki sokić ako odškrineš zericu koricu, vengo moraš rizat da osjetiš slatkoću. Pa je Boškić riza i riza, i odriza. Okupija je oko sebe strašnu ekipu ljudi. Pače, sljedbenika. Od kojih, kako je Boškić volija reć, ‘svak misli svoje, a svi su za jednoga’. Odma mi se kosa naježila od te rečenice. Nike barbe su mu rekle – to, zlato naše, tooo! Odigraj taj poker. Ćuprijica je bila savršen projekt za vrnit sve što bi simbolično tripartitna vlada tribala značit – a Boškića bi vinula u mesijanske visine izbavitelja nemoćna i neuka hrvackoga puka. U ‘jedinstvo’. I Boškić je, ljut navodno na jedne, odlučija, navodno, osnovat vladu s drugima. Zaboravija je kako je dišpet i njemu pribavija nike pacijente, ali, manimo to, to je bilo u ‘onom životu’, prije svezvučne slave. Uglavnon, dečko s Neretve i njegova ekipa odlučili su pokazat zube. Reci ti njima, Boškiću, reci, majku im milu desničarsko-ljevičarsku, reci da oš baš po sridini, govorile su drugar’ce ćuprijašice!!!

           I Boškić je, kako bi pokaza cilome svitu da jema karaktera i ‘onoga’ čime se muški vole falit, obznanija papirus’nu di je kod javnoga bilježnika ovjerija da ne će ni s kim koalirat! Poslin se je pridomislija, iz navodnoga dišpeta. Čime je pokaza i svoju feminiziranu stranu – žena se vaik more pridomislit, e! Naciji je osta vakum događaja između dva priobraćenja. Mirilo se u dekima, oće li s SDP-om ili DK. Sad jemamo i treće. Boškić je inače fin dečko. On voli medije i tamo se uvik lipo smije pokazujuć red zdravih zubi. Ka i naša lipa pricidnica. Bacaju na ono 😀 (smijalica). U smislu te dosljednosti i vrle odlučnosti koja vaik nekako zakovrne kontra desnih, Boškec je nikidan reka: ‘nije važno je li netko formalno optužen’. Ka Becna UN-ovica za žrtve na Bleiburgu. ‘Štoš ih žalit, ionako bi bili osuđeni’. Prilipo.

       Prva drugar’ca ćuprijašica koja se obznanila, bila je ona, božemiprosti, al moran reć, dokturica tranzistor, Ines Strenja SLinić.  Ta kad uvati mikrofon, moš uzest dekicu i leć. Kad odspavaš, nakon dvi ure, ona još govori. Ona je neurolog. Cila država vrije od antifa-doktura, a niko iskorijenit ‘virus ustaštva’. Ja vikovično u čekaonici. Posidit ću čekajuć. Ne kužin. Imaš kaučevske, kliničke i rizačke dokture. Al jope sve obolilo. Dotična neurologinja jemala je neurološki ispad, al jon nije jezik zakočija:’ukoliko se pokaže da je netko od ministara iz Mostovih redova, glasao za Karamarka, a kontra odluke Mosta, taj od ponedjeljka ne će više biti ministar.’ Kako je lipo jemat Milenu Dravić avanciranu u dokturicu kad si dječak s Neretve, a? Ima on i Nedu Arnerić. Ta isto služi ka voditeljica Mostove tv. Ne zatvara oštra ustašca, gđica Ruž’ca. Točno te straj promislit što im Boškić radi kad kamere ne usnimavaju. Biž, biž!  Tako su po navadi i esdepeovke nastupale u ime gazde. One koje su tile bit miljenice. Ruž’ca je ona teta što nije imala pojma o dugovima obrta bivšega muža, a obrt je glasija na njezino ime. Ništa nikad potpisala, nije znala o poslovanju, nit priupitala muža o firmi. Sad otplaćuje njegove dugove. Nije loše, zaključija je tiho u sebi, dječak s Neretve, jemat takvu damu kraj sebe. Što god zeznen, ta će platit. Ja to žalila kad ju je Stazić napa – a jesan tuka, neuka.

          Isuse, kako me pripala vijest o Staziću. Vidila mu bajkicu s košaron i trk u podrum da vidin je li moja doli. Koliko kradu, majketi, nikad ne znaš. Kažu da se u Sjevernoj Koreji natječu ko će bolji umitni kuk načinit. Mesić ‘interveniso’. Jedan je načinija niki da svitli. Kad Stazić iđe da se pali crvena rotacija iz kuka. Svitlo probija sve čvrste materijale. Pa će ga se lako locirat kad ustane u sabornici. I prikobacit program.

        Uglavnon, Boškić je reka kako Karamarko triba džentlmenski odstupit. Što je divna rečenica kad bi dolazila od džentlmena. Džentlmen more izazvat džentlmena, ali poluantifa nedosljedna štraca koja je stalno u stavu ‘atento’ na sve što koalicijski partner načini, ne more unaprid tražit odstupanje nekoga za koga nema pojma kakav će ishod istrage za povjerenstvo interesa bit, nit što će odlučit. A unda će reć – ima san pravo ili što?!? Jope nosit ovjerit kod bilježnika da nije jema pravo, a? Licemjerno do boli. Ja mučin dok ne vidin što će bit. A dotad, dajen vaik podršku onome koga ‘svi mrze’. Namjerno.

        Jednako je licemjerje kad Vrdoljače poziva ljude da podupru ku(ku)rikularnu reformu, o kojoj, dala bih se kladit materemimile, više zna moj peso od njega. Vrdoljak jema 150 milijuna razloga da ju podrži. I objasni da dica moraju učit kako bivšoj ženici sklopit posa s Inom (a da s kime bi,  sve s Inom počinje i završava, koga god takneš, vonja na naftu, ka Arapi; nije čudo što su multikulti), a da te ne uvate. Kladin se kako će žicat Jokića da se to uvrsti u zakon nike ‘nacionalne fizike’ ka ‘Vrdoljakov poučak’.

       Supotpisnik za smjenu našeg najdražeg ministra, iz neke vrancuske štracatiskovine je niki ubojica Negri osuđen na 30 godina zatvora. Mene nije začudilo. Pa kud će suza vengo na joko? Obožavatelji svickog ubojice iz Kumrovca i nemaju drugih idola doli takvih likova. (Kosoruša se isto popalila odma. I hračnula Hasana na twitteru. Jema i čarobnu kuglu od nikidan. I ona i kugla skupa znaju što pokojni pricidnik o Hasanu misli. Nije jon lako, bidnici. Sve je manje potentnih drugova iz Kumrovca, a štoš. Sad jon ostaje samo zloba.) Ovi je i premalo ubija (pih, tek nekoliko ljudi) da bi bio ‘verodostojan’ za idolopoklonstvo.

      Uglavnom, krenilo iz SDP-a, a širi se priko njihovih mentalnih satelita – otpušćanje oliti raspušćanje. Pa bi sve micali, a sebe postavljali. More na čelo HDZ-a doć Betmen i čak bit peder, ali ovi će retrogradno svatit da su za hetero muškiće, a da je Betmen prikoviše sposoban. I jope isto načinit. Uglavon, Vlada je glasovala kontra opoziva. Što će reć Sabor, vidit će se. Nekako mislin kako Nešo Stazić trenutno tipće na 23456 mobitela i objašnjava što triba načinit. I sprema kakvu diverziju jerbo SDP je skoro ka golo tiče brez njega i Peđice. Kažu kako se prvo javija Jaci. Bit će prisritna. (Jaco, to je kuk, diko, kuk, pušćaj šporke misli!)

       Glasovalo se u subotu u HDZ-u. Hasanbegović dobija najviše glasova. Brkić izabran za zamjenika Karamarku. Ako Brkić bude triba zaminit Karamarka, čovik koji pet sati nosi ranjenoga hrvatskoga vojnika, suborca, po Velebitu, koji je odan do kraja svom zapovjedniku, ne more bit bolje. Moga bi se Milijan  domislit pa lipo reć – HDZ želi izglasovat nepovjerenje  potpredsjedniku Petrovu zbog sumnje da je mulja s Jambom, o čemu ‘imamo indicije’. Aj nek se dječak s Neretve samo prova vadit kako nije dokazano. Ne bi išlo, zloćkasto tvrdin. Otkantani su s liste nemoralni, provjereni i isluženi. Doduše i neki dobri. Je li to ipak počela lustracija u HDZ-u? Malo je, al veseli. Lipa trepetljiva pricidnica bila je puno jasnija. Rekla je kako je nami vamo ‘strateški interes da Srbija uniđe u EU’. Što se mene tiče more odstrategirat. I amenujen ju za drugi mandat. Prikoviše mi je. Salonski desničar Plenković isto se obznanija rečenicom o ‘talcu jednoga čovika’. Izgleda kako je druženje s Piculom ostavilo posljedice il iskopalo ono što u njemu čuči. Odavno. Od nikog nonića i none. Nekom zapeja kamenčić s krvnikove biste u štikli, nekom u boss odijelcu. A štoš! Bit će bolje. Mora. Jerbo uvik more – gore. HNES je u sridu reka svoje ‘usridu’.

Mala je prikozadovoljna.

Pa kaže, vrancuski, uinat štracolistu: „Attaché au pays natal!“

Mirela Pavić/Hrvatski Tjednik/Hrvatsko Nebo/Kamenjar

 

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari