Pratite nas

Život

“Djevojčica bez čarapa” dobila stan u centru Trilja

Objavljeno

na

Veliko je hrvatsko srce. I prepuno ljubavi. Posebno prema najranjivijima, nesretnima koji trebaju pomoć.

To dobro znaju djevojčica Lucija Krstić iz Vojnića i njezina majka Marija. Njima je novcem što su ga tijekom proteklih pet dana prikupili ljudi velikoga srca iz cijele Hrvatske u srijedu kupljen stan, piše Slobodna Dalmacija.

Iz sela Vojnića i otužne ruševine bez vode, kupaonice, električnih kućanskih uređaja, a kojoj su ionako bili tek manjinski suvlasnici, Lucija i Marija Krstić uselit će se u udoban, prozračan stan u Trilju. Ma, je li moguće, ljudi, da se takva čuda događaju i sirotinji od koje su svi odavno digli ruke?

Da, moguće je, osobno smo se u srijedu uvjerili u Trilju, gdje su se okupili svi glavni akteri ove u početku sumorne, tužne, a danas radosne priče, koja svima na  tjera suze radosnice.

– Kada nam je u srijedu ujutro Marija Krstić kazala da na otvorenim računima za pomoć njezinoj kćerki Luciji ima više od 300 tisuća kuna, Melita Sablić Romac iz igraonice “Happyland Sinj” i ja ostali smo zatečeni, u potpunom šoku od sreće.

Shvatili smo da imamo novac za kupnju stana! Odmah smo pozvali vlasnika, dogovorili se i sada nam još preostaje napraviti kupoprodajni ugovor – u jednom dahu je kazao Lucijin učitelj Milan Sarić.

Stan, koji će za koji dan u zemljišnim knjigama biti upisan na ime Lucije Krstić, nalazi se u samom centru Trilja, u višekatnici na lijevoj obali Cetine, gdje se donedavno nalazio prodajni centar. Vlasnik stana je Vladimir Biljak iz Splita.
Stan ima oko 60 četvornih metara, a dogovorena je cijena od 40 tisuća eura u kunskoj protuvrijednosti.

Stan su u srijedu razgledali buduća vlasnica – Bože, kako to lijepo zvuči – Lucija Krstić, učitelj Milan Sarić, Melita Sablić Romac, voditeljica i vlasnica igraonice “Happyland Sinj”, te djelatnici igraonice Anja Malbaša Čabo i Mladen Putnik.

– Ni u snu nisam očekivao da će tužna priča o životnim uvjetima moje učenice Lucije u svega pet dana dobiti ovako sretan završetak. Iznenađen sam. Veliki broj ljudi dao je svoj prilog i omogućio da Lucija i njezina majka dobiju vlastiti dom. Bili smo neopisivo radosni i sretni. Takvo što postići, velika je stvar. A mi smo to uspjeli zahvaljujući prvenstveno Novoj TV i vama iz Slobodne Dalmacije.

– Kada smo doznali kolikim novcem raspolažemo, da imamo dovoljno za kupnju, pozvali smo vlasnika. Stan je u odličnom stanju, ali prije nego se Lucija i majka u njega usele, temeljito ćemo ga obnoviti uz pomoć donatora. Promijenit ćemo vanjsku građevinsku stolariju, na vanjskim zidovima napraviti termičku izolaciju, potpuno ćemo obnoviti kupaonicu i kuhinju. Dogovorili smo da će vlasnica stana biti Lucija. Njezina majka kao skrbnik neće do Lucijine punoljetnosti stan moći prodati, opteretiti ni iznajmljivati – kazuje nam Sarić.

Pitamo učitelja kada će Lucija useliti u svoj stan.

– Mislim da je krajnji rok mjesec dana. Do tada bismo trebali završiti s renoviranjem i osiguravanjem namještaja. Do tada će se Lucija i njezina majka preseliti iz Vojnića u privremeni smještaj tu u blizini stana uz unaprijed plaćenu stanarinu – veli Sarić.

– Jeste li tu vijest, da imate novac za kupnju stana za Luciju, kazali Lucijinim prijateljima u razredu?

– Jutros sam odmah rekao svoj djeci u razredu. Svi su bili presretni – ističe Sarić.

A kako je sve počelo, ispričala nam je Anja Malbaša Čabo.

– Na proslavi rođendana malene Magdalene zapazila sam da je Lucija vrlo povučeno dijete, izolirana od ostalih mališana. Većina djece je skakala i plesala, a ona je bila uz mene, htjela mi je pomoći. U igraonici sva djeca skidaju obuću.

Lucija je ušla u cipelicama. Ja sam joj rekla da ih skine, na što je ona uzvratila da na nogama nema čarape. Ja sam joj dala čarapice. Uz to je imala i majicu na špaline premda je već bilo prohladno. Raspitala sam se i doznala u kakvim uvjetima Lucija živi. To me jako dirnulo pa sam sjela, napisala e-mail i poslala ga Novoj TV za njihovu emisiju “Provjereno”. Tako sam pokrenula grudu koja se pretvorila u lavinu dobrote – ganuta je Anja Malbaša Čabo.

Od samog početka u sve se uključila Melita Sablić Romac.

– “Slobodna” je pisala pa je poznato kako je cijela akcija tekla. Moram vam otkriti da smo Mladen, Anja i ja još u utorak kasno poslijepodne doznali da imamo novac za kupnju stana. Učitelj i ja skakali smo i plakali od sreće kao da smo mi osvojili glavni lutrijski zgoditak! Cijelu noć nismo mogli zaspati od sreće, već smo se međusobno dopisivali. Iskreno moram priznati da, kada smo krenuli, nisam vjerovala u ovakav ishod – kaže Melita, pozivajući Grad Trilj da se uključi i koordinira obnovu Lucijina stana do useljenja. A da to neće biti upitno, potvrđuje triljski gradonačelnik Ivan Šipić.

– Hrvatska je u svega pet dana prikupila novac za kupnju stana za Luciju. Tako je još jednom položen veliki ispit humanosti, i to u godini koju je papa Frane proglasio Godinom milosrđa. Iako sam kao zastupnik na zasjedanju Hrvatskog sabora, u stalnom sam telefonskom kontaktu s Milanom i Melitom. Grad će voditi akciju renoviranja, a zajedno s našom Splitsko-dalmatinskom županijom i donatorima osigurat ćemo namještaj i opremu – rekao nam je gradonačelnik Ivan Šipić.

Najsretnija je, dakako, Lucija. Ona je, gotovo ne vjerujući silnoj sreći, koja joj se preko noći nasmijala, stalno obilazila svoj stan, dodirivala u nevjerici zidove, obilazila kuhinju s blagovaonicom, jednu pa drugu sobu, kupaonicu, balkon… pa sve opet iznova.

– Još ne mogu vjerovati da će ovo biti balkon moga stana – kazuje nam presretna djevojčica.

– Jesi li ovo očekivala prije pet dana kada je priča o uvjetima u kojima živiš izišla u javnost?

– Ne, nisam ništa očekivala, nisam se ni nadala.

– Kako se sada osjećaš?

– Sretna sam! Ovdje će mi biti lijepo živjeti. Imat ću svoju sobu, kuhinju, dnevni boravak i kupaonicu. Imat ću i televiziju, računalo i internet. Sretna sam što ću živjeti u Trilju, gdje je većina mojih prijateljica iz razreda. Moći ću ih pozvati da mi dođu u goste. S njima ću se igrati, ali imat ću i više vremena za učenje. Sigurno ću biti bolja učenica jer ću imati uvjete za život kao i druga djeca. To sam dužna prema svom učitelju Milanu koji mi je najviše pomogao, on i teta Melita.

Od srca hvala njima i svim dobrim ljudima koji su dali novac za kupnju stana ili su darovali hranu, odjeću, obuću, ogrjev… Nitko neće biti sretniji od mene kad prvi put u svom novom stanu legnem u svoj krevet. To će mi biti najsretniji dan u životu – raduje se Lucija.

djevojcica-bez-carape-2

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Život

“Bijela kuga”: Sve manje vjenčanja, sve manje beba…

Objavljeno

na

Objavio

Veliki broj općina u BiH “umire”. Sve se manje djece rađa, mladi se sve teže odlučuju za brak, velik broj osoba umire…

Pokazatelji zabrinjavajući S “bijelom kugom” suočavaju se gotovo sve općine u BiH, pa tako i s većinski hrvatskim stanovništvom. Najnoviji podaci za općinu Čapljina pokazuju koliko je situacija alarmantna, piše Večernji list BiH.

Tijekom prošlog mjeseca na području općine Čapljina rođeno je 12 beba, a umrle su 24 osobe. Još poraznije zvuči podatak kako u listopadu u toj općini nije sklopljen ni jedan brak. Ne ohrabruju ni podaci za ranije mjesece koji pokazuju kako je u toj općini negativan prirodni prirast prisutan tijekom cijele godine te da je u rujnu umrlo 30 osoba, a rođeno 14 beba. Ova općina samo je primjer koliko je situacija ozbiljna, a tako je i u mnogim drugim sredinama.

U FBiH je od siječnja do kraja srpnja rođeno 10.360, a umrlo 12.237 osoba, odnosno broj umrlih veći je za 1877 od broja rođenih, pokazuju podaci Zavoda za statistiku. Prema tim podacima, najmanje beba rođeno je u siječnju – 1005, a najviše osoba umrlo je u veljači – 1921. – “Bijelom kugom” najviše su pogođeni istočna Hercegovina, Podrinje, Hercegbosanska županija i Posavina, a postoje sela bez ijednoga stanovnika.

Demografi navode kako su sve veći mortalitet i sve manji natalitet posljedica starenja stanovništva. Komentirajući te podatke, demograf Hasan Zolić rekao je nedavno kako je od 2013. do 2016. samo po osnovi negativne razlike između broja živorođenih i umrlih izgubljeno više od 23.000 stanovnika. Pada broj stanovnika Na problem smanjenja broja katolika u BiH upozorava i Katolička crkva u BiH. Prema podacima Biskupske konferencije BiH, na kraju 2016. Banjolučka biskupija imala je 31.501 katolika, Mostarsko-duvanjska 176.619, Trebinjsko-mrkanska 19.410, a Vrhbosanska nadbiskupija 162.711.

Katolici u BiH još od 2002. imaju negativan prirodni prirast, ali on je u stalnom opadanju već od 1996., kada je bio pozitivan za 1467. Prema istim izvorima, koji su prikupljeni od svih župnih ureda na području pojedinih biskupija, procjenjuje se da je na kraju 2015. u BiH bilo 405.735 katolika, što bi bilo za 14.559 manje nego 2014, piše Večernji list BiH.

Usporedbom podataka od 2014. s onima iz kraja 2016. dolazi se do rezultata da je u BiH oko 30 tisuća katolika manje nego na početku 2014. Razloga za takvo stanje je mnogo, međutim, među glavnima su ekonomski koji uvelike diktiraju sklapanje brakova i odluku na proširenje obitelji.

facebook komentari

Nastavi čitati

Život

Amerikanka preselila u Hrvatsku: Hrvatska vas podsjeti što je doista važno u životu

Objavljeno

na

Objavio

Odlučila je zamijeniti američki san onim hrvatskim.

Zašto strankinje dolaze živjeti u Hrvatsku?

Ovim se pitanjem na vlastitom primjeru pozabavila Amerikanka Alexandra Schmidt, pišući za Croatia Week. U Hrvatskoj je, kaže, pronašla nešto što nije nigdje drugdje u svijetu.

Alexandra je u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku, živjela nekoliko mjeseci prije nego se preselila u Irsku zbog posla. Zeleni otok je zavoljela, stekla je prijateljstva, imala novca i, kako kaže, ‘mnoga sjećanja iz irskih pubova’. No, Irsku nikad nije doživljavala domom.

‘Nisam pronašla vezu kakvu sam pronašla u Hrvatskoj’, piše Alexandra i nastavlja: ‘Nedostajao mi je organizirani kaos svakodnevnog života, iako je to izluđivalo moj mozak.

Nedostajala mi je utjeha domaće hrane u Hrvatskoj i svježe ulovljene ribe. Nedostajalo mi je plivanje u tirkiznom moru i gledanje najboljih zalazaka sunca na svijetu. Nedostajao mi je način na koji sam se osjećala sigurna i zbrinuta’, navodi Alexandra.

Hrvatska joj je, tvrdi, dopustila da izraste u autentičnu sebe, podsjećajući je da uživa u životnom putu. Kombinacija hrvatske srdačne gostoljubivosti, direktnog načina izricanja mišljenja, predivnih pejzaža i nevjerojatne hrane su neki od razloga za povratak.

Ali…

‘Vjerujte mi kad kažem da živjeti u Hrvatskoj kao stranac nije samo pijuckanje vina i gledanje jadranskih zalazaka. Selidba u novu zemlju uvijek predstavlja izazov i reći ću vam da Hrvatska može biti izuzetno teška.

Nije lako živjeti ovdje kao domaći, kamoli stranac. Nepotrebno je naglašavati da većina nas ne dolazi ovdje zbog procvjetalog tržišta rada. Ne vraćamo se graditi karijere u tradicionalnom smislu. Ne selimo ovdje zbog toga jer je lako navigirati kroz hrvatsku kulturu i birokraciju. Umjesto toga, pronašli smo nešto mnogo veće: sreću’, piše Alexandra.

‘Hrvatska ima način da vas spusti na zemlju i podsjeti čovjeka što je doista važno u životu. Posebno nas Amerikance, naučila nas je da radimo za život, a ne da živimo da bismo radili.

Hrvatsku često gledamo kao bijeg od okrutnog začaranog kruga previše rada i neispunjenosti. Vidjela sam žene koje mijenjaju život na visokoj nozi na Manhattanu sa večerama od 150 dolara za domaće vino i večeru iz vrta u Hrvatskoj. Vidjela sam žene koje ostavljaju šestoznamenkaste plaće da bi radile kao instruktorice ronjenja. Odlučile smo zamijeniti američki san onim hrvatskim. Većina nas nikad ne gleda unatrag’, navodi Alexandra.

‘Moj život u Hrvatskoj nije savršen i još nisam sve pohvatala. Ali kad uzmem vremena uživati u malim stvarima u ovdašnjem životu, kao domaćoj rakiji, šetnji plažom ili kavi s prijateljima, vidim mnogo jasnije. I naučila sam zbog toga mnogo više voljeti svoj život’, zaključuje ova Amerikanka u svom članku za Croatia Week prenosi croexpress

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari