Pratite nas

Priče

DJEVOJČICA IZ MAIDUGURIJA

Objavljeno

na

Dogodilo se to prije neki dan u Maiduguriju, Nigerija.

Možda ste čuli za Nigeriju? Jeste, naravno.

A jeste li čuli za Maiduguri, gotovo milijunski grad na sjeveroistoku te zemlje?

Niste? Dobro, nisam ni ja. Afrika je daleko od nas. Nešto slično kao Neptun ili Veliki Medvjed.

Ipak, od prije nekoliko dana, ime ovog nigerijskog grada neću nikada zaboraviti. Zbog jedne djevojčice kojoj ne znam ni ime. Nisu ga naveli. Zato ću je ovdje jednostavno nazvati – djevojčica iz Maidugurija.

Prema svjedočenju i oskudnim izvješćima, najprije je bila grubo otrgnuta iz roditeljskog doma, zapravo oteta, baš kao i mnoge druge djevojčice čiji su roditelji bili nevjernici ili krivovjernici, pa su zaslužili smrt ili barem otmicu djeteta.

Ukratko, tako radi Boko Haram. Otima, žari, pali, ubija gdje stigne.

Djevojčica iz Maidugurija je imala samo deset godina kada su joj rekli da pođe na onu tržnicu. Ona ih je poslušala i, na koncu, otišla …

Ne znam samo kako su joj objasnili tu stvar… Mislim, to s pritiskom okidača ili to s izvlačenjem osigurača na smrtonosnom pojasu. Pojmovi koji su joj, kao djetetu, zasigurno bili sasvim nepoznati. Ali nisu njima.

Jesu li išta govorili dok su omotavali ‘pojas’ oko njezinog malenog struka? Ne znam jesu li joj uopće objasnili što će se dogoditi na tržnici prepunoj ljudi kada izvuče osigurač? Ne znam što je u sebi mislio čovjek koji joj je davao posljednje upute prije nego je krenula na zadatak.

Što je, uostalom, mogao djevojčici reći čovjek koji je htio da ova eksplozivna naprava oko struka izazove što veći masakr?

Čovjek? Ne, ipak ne.

Vrag? Da, ipak da …

Nekako promislim da joj je, možda sasvim blago i nježno protumačio kako će učiniti pravu i svetu stvar za Boga … I da će postati pravi mali heroj …

Ili joj je, gladeći je po licu, priprijetio kako će se smilovati i poštedjeti živote njenih roditelja. Naravno, ako ona pođe na tržnicu …

I moguće da mu se na licu, tek na trenutak, otela neka čudna grimasa kad je ugledao jednu jedinu suzu koja je kanula niz djevojčicin obraz. Grimasa kao podsjetnik da je i on nekoć bio dijete koje se nadalo i radovalo životu, makar i u Africi. Prije nego su došli neki odrasli ljudi i počeli mu govoriti o tome što je prava vjera i o tome kako nevjernici ne zaslužuju živjeti.

Razmišljam što je toj krhkoj djevojčici, iz Maidugurija, moglo prolaziti mislima kad se zaputila prema tržnici prepunoj žena, djece, staraca i muškaraca …

Možda je samo tiho jecala: ”Mama… tata…” Možda je molila: ”Bože, spasi me…”, a možda se pitala: ”Zašto? Gdje si, Bože…?”

Što su nalogodavci baš u tim trenucima mislili?

Mislili? Možda nisu ništa mislili. Možda su se samo ushićeno radovali još jednoj uspješno odrađenoj misiji , složno uzvikujući: ”Bog je velik! Bog je velik!” I to ponajviše u trenutku zaglušujuće eksplozije.

Djevojčica iz Maidugurija nije bila ta koja je ubila 19 ljudi na tamošnjoj tržnici. Oni su to učinili. I neće, vjerujte, gledati lice Božje jednog dana. Naprotiv, iznenadit će se koliko će im gadno biti …

Ali, zato ga ona hoće gledati. Već sada ga, vjerujem, gleda. I nitko joj više ne može nauditi. Nitko je više neće gladiti po obrazu i reći joj da ide na neku drugu tržnicu ili trgovinu s rižom u vrijeme najveće gužve.

Vjerujem da je ovo dijete sada dobro, da je u najboljim rukama. U suprotnom ništa, ama baš ništa, što ja radim ili vi, dragi prijatelji, nema smisla.

Da, ako ova djevojčica iz Maidugurija sada nije kod jedinoga i pravoga Boga ljubavi, na mjestu gdje je savršeni mir i vječna utjeha, onda zaista ništa nema istinskog smisla. Onda je naš život tek puki i prilično jadni slučaj.

Da je ova djevojčica poslana na tržnicu Pariza, Rima ili Beča, svi bismo joj znali barem za ime. Kao što svi znamo za ime Charlie Hebdo. Svi bi pisali o tome. Možda bismo izišli i na ulice u tihim povorkama odati počast malenoj djevojčici i drugim žrtvama …

Ovako, samo smo negdje usput čuli šturu vijest o strašnom događaju koji se zbio u dalekoj Africi, u tamo nekom Maiduguriju.

Možda nismo svi djevojčica iz Maidugurija. S druge strane, možda svi postajemo potencijalna – tržnica Maiduguri.

I ako nismo, dragi prijatelji, dosad razmišljali o tome ima li Boga ili ga nema, o tome postoji li život poslije života, razmišljajmo danas dok još imamo priliku …

Ovo su vremena za to…

”Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će … Vjeruješ li ovo?” (Ivan 11:26)

nigerija

izvor: Hrvatski Glas Berlin

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Priče

DINOSAUR NA IZBORIMA

Objavljeno

na

Objavio

Sve nešto mislim, ali bolje je da ne mislim. Kako je nekoć davno zapisao A. G. Matoš: „Trsim se da ne mislim, a ipak mislim, teže je ne misliti, no misliti. Eto, kad se prošlost dotegli u budućnost, skorašnju budućnost, imam dojam da se ovdje stvarno ništa ne mijenja!

DINOSAUR: Dobar dan, gdje je onaj listić na kom se može zaokružiti esdepeovac?
ČLAN IZBORNE KOMISIJE: Gospodine, imate jedan izborni listić sa svim kandidatima, pa zaokružite jednog od njih.
DINOSAUR: Ja ću zaokružiti esdepeovca.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: To je vaše pravo.
DINOSAUR: Nemojte mi govoriti o mom pravu, pa znate li tko sam ja?
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Znam, dajte mi osobu iskaznicu.
DINOSAUR: Ako znate tko sam ja, što će vam moja osobna iskaznica?
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Moram zapisati vaše podatke.
DINOSaUROVA ŽENA: Jožek, daj čovjeku osobnu.
DINOSAUR: Nije li kod tebe moja iskaznica, osobna?
DINOSAUROVA ŽENA: Čekaj da pogledam u torbici…
DINOSAUR: Sad će moja zakonita pronaći osobnu, samo budite strpljivi.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Nema problema, strpljiv sam.
DINOSAUR: Rekao sam ti jutros da spremiš moju i tvoju osobnu u torbicu.
DINOSAUROVA ŽENA: Znam, da, rekao si, spremila sam.
DINOSAUR: Znam da si spremila jer sam ti ja rekao da ih spremiš.
DINOSAUROVA ŽENA: Evo našla sam ih.
DINOSAUR: Evo našla ih je.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Dajte mi ih, molim vas.

DINOSAUR: Daj mu ih. Znate, mladiću, ja znam što je zakon i red. Ja sam sudjelovao u zakonu i redu od kad znam za sebe, a to je bilo davno…
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Znam, gospodine.
DINOSAUR: Znate? A ja vama kažem da ne znate ništa, mladiću. Kad smo mi nekada birali, znalo se je za koga treba glasati, nije to bilo ovaj ili onaj, nego jedan i gotova stvar!
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Druga su vremena, gospodine.
DINOSAUR: Kakva druga vremena? Što to govorite? Pa odkad ja znam za sebe ovdje se ništa nije promijenilo i ne treba da se mijenja jer esdepe i antifašizam moraju pobijediti u prvom krugu.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Evo vaše osobne iskaznice…
DINOSAUR: Uzmi, ženo, i spremi ih u torbicu. Neka budu na sigurnom, nikad se ne zna.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: … i vaši glasački listići.
DINOSAUR: A je li na listiću naš esdepejac?
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Znam na koga mislite, da, i on je na listiću.
DINOSAUR: Znači mogu zaokružiti našeg esdepejca? Ja sam protiv gospođe.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: To je vaše pravo za koga ćete glasovati, gospodine.

DINOSAUR: Ja ću glasovati za esdepejca. A znate zašto? Zato jer će on vratiti bistu druga Tita tamo gdje mu je mjesto – na Pantovčak! Esdepe zajedno s antifašistima mora pobijediti.
DINOSAUROVA ŽENA: Idemo, Jožek, da to obavimo.
DINOSAUR: Da to obavimo. Vidiš, čitavog života smo nešto obavljali, to je smisao našeg života i u politici i u privatnosti. Uvijek treba obavljati nešto…
DINOSAUROVA ŽENA: Sjedi tu, Jožek.
DINOSAUR: A gdje je esdepeovac, koji je po redu?
DINOSAUROVA ŽENA: Evo tu je, tu zaokruži.
DINOSAUR: Aha. Evo, zaokružio sam. I ti zaokruži esdepeovca… Da vidim, da vidim…
DINOSAUROVA ŽENA: Evo, jesam.
DINOSAUR: Tako treba. Neka si oni ustaše **bu ma*er ustašku, mi ćemo pobijediti. A što to radiš?
DINOSAUROVA ŽENA: Savijam glasačke listiće; tako treba da ih metnemo u glasačku kutiju.
DINOSAUR: Dobro je, tako treba. Sada neka svi znaju da će naš esdepejac pobijediti… Mladiću, evo mi smo dali glas esdepejcu.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: To je vaše pravo, gospodine.
DINOSAUR: Znate, mladiću, esdepe je napravio jednu stratešku platformu, da kandidira jednog čovjeka, jer se bira jedan predsjednik, a iza njega stati će čitav esdepe i čitav antifašizam.
ČLAN IZBORNE KOMISIJE: Gospodine, ovo je izborno mjesto…
DINOSAUR: Znam, ja uvijek tu glasam, ali vas ne poznam.
ČLAN IZBORNE KOMISIJE: …i ne možete danas ovdje propagirati svog kandidata.

DINOSAUR: A kako, zašto ja ne mogu? Ja sam dao glas esdepeovcu i nemojte vi mene učiti jer ja znam kako se glasa.
ČLAN IZBORNE KOMISIJE: Gospodine, vi ste obavili svoju građansku dužnost, molim vas da omogućite drugim glasačima da pristupe izboru, ljudi čekaju.
DINOSAUR: Ja znam da oni čekaju da glasaju i znam da će glasati po svojoj savjesti za esdepeovca.
DINOSAUROVA ŽENA: Idemo doma, Jožek.
DINOSAUR: Idemo, ali samo da mu još nešto kažem. Znate, mladiću, ako ne pobijedi esdepeovac, to će ići na vašu odgovornost i svih vas ovdje na ovim izborima. Ne smijete to dozvoliti.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Gospodine…
DINOSAUR: Pazite što vam ja govorim. Ne smije pobijediti gospođa. Ili onaj koji pjeva. Samo esdepeovac dolazi u obzir.
DINOSAUROVA ŽENA: Idemo, Jožek.
DINOSAUR: Kam idemo?
DINOSAUROVA ŽENA: Doma pemo, leka budeš popil.
DINOSAUR: A, da, da… Drugarice i drugovi, zapamtite što sam vam rekao. Vidjet ćemo se mi opet na izborima, ako vi budete tu!

..ba te led, nikad konca i kraja!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Priče

Predvidljivost i naivnost hrvatske politike

Objavljeno

na

Objavio

Znate li priču o dva ovna i stadu ovaca. Priču koja u politički ne dozrelom i političkom nepismenom društvu uvijek prolazi.

U dolini velikih pašnjaka nastade suša, nestade trave i stari iskusni ovan odluči svoje stado povesti na nove pašnjake. Vodeći tako svoje stado u jednom trenutku s visoravni ugledaše dva velika pašnjaka. Jedan pašnjak izgledao je uobičajeno, a drugi žive zelene boje, prepun sočne trave i mladi ovan iskoči i zaviče – Idemo na ovaj, tko je lud da pase staru travu. Gleda to stari ovan i mudro reče – Tamo ima zvijeri, jer da nema netko bi pojeo tu travu.

Otprilike tako funkcionira hrvatska politika i razmišljaju hrvatski birači. Nije važno što ima zvijeri, važno je da ima trave, a trava je u ovoj priči nada, nada u što.
Nadu hrvatskim građanima uvijek ponude nekakvi politički projekti i hrvatski građani u pravilu se uhvate te nade, koja je uvijek imaginarna i neostvariva, ali puni građanima unutarnju prazninu nastalu događanjima u društvu. Treba li žrtvovati nadu da bi kratkotrajno ispunili svoju nutarnju prazninu i čežnju za nekim neostvarivim promjenama.

Trebaju li ti građani biti žrtve nečije opsesije uzrokovane interesima pojedinca. Jesu li građani postali žrtve nečijeg projekta, koji se u hrvatskoj ne pojavljuje slučajno, to je već viđeno i bit će viđeno sve dok hrvatski građani ne prestanu vjerovati lažnim mesijama koji su stvari proizvod, proizvod ljudi koji stoje u sjeni ali duboko utječu na živote tih građana kojima se manipulira vješto kao majstori iluzije i imaginacije.

Ne tako davno 2015 ta grupa ljudi iz sjene, ti majstori iluzije gurnuli su grupu mladih ovnova da razbiju stado i prepuste plijen hijenama koje su vrebale iz prikrajka da rastrgaju plijen. Sve je bilo spremno za veliku promjenu, za restart hrvatskog društva, a onda su se umiješali Oni.

Oni su ti koji vladaju masama, kroje narodu prošlost, sadašnjost i budućnost. Pišu i provode zakone, mijenjaju povijest i utječu na mase. Dijele nas na Mi ili Oni, određuju tko je podoban i ponizan. Pripadaju intelektualnoj i materijalnoj vrhušci, prilagođavaju društvo svojoj potrebi, a narodu uvijek ostavljaju samo Nadu , a i nju doziraju u mrvicama sve u cilju da hijeni ostane plijen i vlast.

Nada je uvijek nasušna potreba, zato se nadam da narod neće biti naivan i povesti se za mladim ovnom prepunim rupa u svojoj biografiji da ih povede na zelene pašnjake okružene zvijerima. Nadam se da neće dozvoliti da ih majstori iluzije prevedu žedne preko vode i razbiju stado da bi plijen ostao gladnoj hijeni koja vreba iz prikrajka. Ne dozvolite da vam neke bradate i ćosave spodobe vade zeca iz šešira, ne vjerujte u mudrost Sove već se okrenite dobroti golubice u čiju dobrotu ljudska vrsta vjeruje tisućljetima.

Ako vam ovaj tekst nije jasan, vratite se na priču s njegovog početka.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari