Pratite nas

Komentar

Domagoj Pintarić (Dnevni SHOWinist) – Kako sam se osvijestio

Objavljeno

na

Realne političke situacije sam postao svjestan “zahvaljujući” pojedinim ljudima iz svoje okoline koji su bez zadrške pričali da bi klali Hrvate, koliko mrze Hrvatsku, da je Hrvatska srpska zemlja i slično. Polako sam počeo povezivati končiće i puzzle pa preko jedne pa druge informacije došao sam do mnogih neugodnih saznanja, od raznih memoranduma do masovnih pokolja i planova koji su se desetljećima sprovodili nad Hrvatima i još se sprovode.

Tada sam se (nacionalno) osvijestio jer sam shvatio da je jedini način za preživljavanje i ostavljanje ikakve budućnosti našoj djeci to da se kao i drugi aktivno uključim u borbu – ma što god ta borba zahtijevala. Imao sam iskustva iz prve ruke koja nisam pripisivao ni alkoholu ni afektu ni brbljanju, već onome što to stvarno predstavlja – genetsku mržnju prema svemu hrvatskom. Nasljednu, naučenu, temeljitu mržnju.

Ta iskustva su me pak odvela u istraživanje gdje sam naučio ono što je bilo očito, ali što sam sam sebi lažno “objašnjavao” ili što sam ignorirao. S obzirom na to da mnogi drugi nisu imali takva iskustva nisu ni mnogo istraživali pa je često dolazilo do nerazumijevanja kada bismo potegli neka od tih pitanja u društvu ili među starim prijateljima.

Mnogi Hrvati su dobri ljudi koje ta dobrota gura u naivnost iz koje ne mogu shvatiti da nisu svi ljudi ni dobri ni naivni i da postoje planove u kojima ti dobri Hrvati nemaju mjesta. Za nas su predviđene jame u kojima počivaju stotine tisuća naših ljudi koji su stradali samo zato jer su bili Hrvati. Ili jame ili roblje. To je za nas. I eto, nekako sam to shvatio, osjećao sam se kao da sam se probudio iz dugog sna. Sada želim vikati to što znam s krovova zgrada.

“Braćo Hrvati! Probudite se i vi!” Zato se udružujem s ljudima koji to već znaju i koji su to znali dok ja nisam i pomoću kojih sam i sam to saznao. Zato volim kad se spajamo i kad smo blizu, kad smo organizirani. Kao da pripadamo javno-tajnom klubu ljudi koji vide. Kao da živimo u svijetu kojeg nisu preuzeli kradljivci tijela nego kradljivci uma.

Nekada nisam bio takav, bio sam panker, anarhist, antifa, ateist. Jednostavno za bolje nisam znao. Uvjerio sam se da je to pozitivno i dobro te da u tome leži nekakva borba za pravdu i istinu. Što dalje od pravde i istine nije moglo biti… No, velim, nisam znao… ali nisam odustao od sebe, kad sam vidio da te stvari ne štimaju vratio sam se na pravi put.

I često sam razmišljao što će biti kad sretnem ljude s kojima sam bio u tim anarhističkim krugovima, s kojima sam organizirao razne događaje antifa i sličnih tematika. Kako ćemo se ponašati, što ćemo pričati i hoće li završiti civilizirano ili će doći do klanja.

E, pa, danas sam se našao u toj situaciji. Sreo sam nekoliko ljudi koji su bili u tim stalnim ekipama koje su bile temelj te nekakve anarho antifa pank scene kod nas. Pružili smo si ruke i počeli pričati. Za par minuta sam shvatio da skoro pričam sa samim sobom.

Ti ljudi su prošli istu priču kao i ja. Čovjek koji je bio u vodećoj skupini anarhista za šoru sa skinsima mi govori da je konzervativni desničar i priča o branjenju države. Gotovo iste one stvari koje sam i sam prošao prošli su i oni, samo s drugim “pojedincima”, knjige i filmove koje sam gledao koji su mi otvarali oči gledali su i oni, sve teorije, lažne priče o nekim velikim događajima i pogromima, sve političke agende. Čak smo i priču o onom bradatom austrijancu u haljini na Eurosongu jednako proživjeli, shvaćajući da nam se pred očima odvija mijenjanje svijeta kakav je bio i gaženje temelja tradicionalnih vrijednosti uvođenjem transrodnih agenda.

Srce mi je bilo puno i na mjestu. Nije nikakav problem u meni. Problem je u onima koji ne vide ono što vidimo mi. Ali nema veze, ima još vremena, tu smo da i njima otvorimo oči, da vratimo sve ovčice na pravi put. Svu zalutalu djecu. Dobro, možda ne svu, ali ako smo se vratili mi, koji bismo devedesetih posramili Frljića i ekipu, onda baš svatko ima šanse!

Domagoj Pintarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davore, lolo, misliš li ti da su građani Hrvatske mutavi?

Objavljeno

na

Objavio

Nije prvi put da nam naši „reformirani“ komunisti pokušavaju prodati „muda pod bubrege“. Na to smo navikli od 1945. do danas, a upravo nas predsjednik SDP-a uvjerava kako su on i njegova neokomunistička bratija jako dobro ispekli zanat kad su u pitanju laži i obmane, odnosno propaganda i specijalni rat i da u tomu ne zaostaju za kumrovečkim bravarom, Rankovićem, Đilasom i društvom.

Nakon što je prije nekoliko dana izbila afera oko sukoba interesa spomenutog lika koji je na čelu Partije (SDP-a), on se danas dosjetio kako doskočiti tomu – iako je famozno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa jasno i glasno zaključilo da je u pitanju upravo to: dakle, sukob interesa – i objasnio nam kako „nije primio novac za stipendiju privatne poslovne škole već samo znanje te da i kad bi htio vratiti novac, ne zna kako bi to izveo, jer nije dobio novac.“

Zgodno i smiješno do bola.

No, da se vratimo na sukob interesa (moju omiljenu temu).

Ja kao dužnosnik neke političke stranke, odem primjerice, u neku firmu koja se bavi iznajmljivanjem automobila i dobijem gratis (besplatno) luksuzni BMW (ili kakvu drugu visoku klasu vozila), koristim ga dok mi treba (u visini najma od 263.000 kuna), vratim vozilicu kad dođe vrijeme i – nikom ništa.

Kad me tko pita, odgovor je jednostavan: Nisam dobio novac! Kuš! Što imate vi s time!?

Ili, odem u Dubai (privatno ili službeno – svejedno) i neki mi šeik iz čista mira (zbog lijepih očiju ili kakvog sličnog razloga) pokloni gratis ljetovanje u trajanju od desetak dana, po prilici vrijedno cca 263.000 kuna. Kad novinari to „iskopaju“ i pitaju me, ja se okomim na njih i uzvratim: „Pa što hoćete?! Nisam dobio lovu! Mrš marvo!“

Primjera bi moglo biti bezbroj, ali ne bih dalje.

Davor („domovine sin“) se do te mjere pravi nevješt da je to tragikomično. I uvredljivo za zdrav razum.

I nehotimice se sjetim pokojnog Miljenka Smoje, kad je u ono vrijeme „zlatnog doba komunizma“ jednom prigodom napisao:

„Ma nije meni krivo ća mi lažu, nego ća misle da im virujen“.

Eto, i uvjereni ljevičar Smoje je znao ponekad oplesti po svojim „drugovima“, što se Bernardiću i sličnim likovima ni u snu dogoditi ne može. Oni su zauzeti traženjem „ustaša“ i „fašista“ po Hrvatskoj (na vrata im dabogda došli – kad ih već toliko zovu).

I onda, dodaje još Davor („domovine sin“) gostujući na TV N1 (u emisiji „Novi Dan“):

„Cijeli sam život primao stipendije, mnogi u Hrvatskoj su primali različite stipendije, ali laž je da sam primio novac. Nisam primio niti kunu, niti lipu. Primio sam jedino znanje i znam da mi nije olakotna okolnost to što sam stekao znanje, a ne novac“.

(Vidi: https://kamenjar.com/bernardic-nisam-primio-novac-ne-mogu-ga-niti-vratiti/; stranica posjećena 11.11.2019.)

Ne znam u kojoj je školi to bilo i što je Bernardić završio, ali što se znanja tiče, mirne duše mogu reći da je tih 263.000 kuna bačen novac. Možda dečko ima neke skrivene talente, ali, bogme, ono što javno prezentira je blago rečeno – katastrofa. Uz sve to, toliko je mentalno ograničen i patijski usmjeren da mi je prosto nevjerojatno da mlad i obrazovan čovjek ima tako ozbiljan defekt.

Naš Davor („domovine sin“), cijeloga je života primao stipendije, kako sam kaže.

To zacijelo može značiti samo kako je bio ili jako važan državi i društvu, dakle, izuzetno talentirani učenik i student s vrhunskim ocjenama (genijalac koji je sve oko sebe bacao u sjenu – neka vrsta Einsteina), ili je iz nekog drugog razloga kroz cijelo vrijeme obrazovanja bio na državnim jaslama – recimo, kao pripadnik privilegirane, povlaštene kaste.

Koliko vidimo, genijalac zacijelo nije. Imate pravo pogađati (ako vam je baš do toga) zašto su mu državne jasle bile na usluzi.

Podsjetimo na kraju (ipak):

„Povjerenstvo za sukob interesa utvrdilo je da je Davor Bernardić povrijedio načelo transparentnog djelovanja iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa, kada je 2014. prihvatio stipendiju visoke poslovne škole Cotrugli u iznosu od 263.000 kuna.“

(Vidi: isto – )

I sad ja pitam:

Kako to da je za Tomislava Karamarka bila dovoljna i sumnja da mu je supruga bila u eventualnom sukobu interesa i da ga se na temelju toga otjera s mjesta potpredsjednika Vlade i eliminira u mogućem dolasku na čelnu poziciju izvršne vlasti u državi, a naš se skojevac Davor Bernardić tako bahato i prepotentno izruguje i Povjerenstvu i javnosti i podcjenjuje inteligenciju svih nas?

Dakako da je moguće, kod nas je sve moguće kad su djeca komunizma u pitanju.

Hrvatska je posljednja oaza komunističko-staljnističkog mentaliteta u Europi.

Tko to ne zna ili ne vidi, ili je njihov ili mu nešto s glavom nije u redu.

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bruno Petković: Za Index ne dajem ništa! (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljiva snimka pojavila se na društvenim mrežama. Brunu Petkovića zaustavili su novinari i zatražili izjavu.

“Za koga?”, pitao je Petković, a novinari su se redom predstavili.

“Indexu ne dajem ništa. Oprostite. Nije ništa protiv tebe osobno”, odgovorio je Petković.

“Dobro, ali ja sam poslan ovdje, moram odraditi. Hoćeš mi reći razlog možda?”, viknuo je novinar dok je Petković išao prema autobusu, ali nije dobio odgovor.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

HAHAHAHAHAHA Unatoč 2 asistencije, potez dana Brune Petkovića. Svi za jednog, jedan za sve!!! Bravo dečki! 🔵 #samoDinamo

Objavu dijeli Gnk Dinamo Zagreb (@dinamozag)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari