Pratite nas

Reagiranja

Do kada ćemo dopuštati bezočne manipulacije žrtvama djece!?

Objavljeno

na

U razdoblju studeni 1991- rujan 1992 u gradu i okolici od bombardiranja i granata poginulo je 24 djece s područja općine Slavonski Brod u dobi od dvije do 17 godina!

U Domovinskom ratu srpski je agresor u Hrvatskoj ubio 402 djeteta, a samo u Slavonskom Brodu 28 dječaka i djevojčica! Nedužnih, nevinih ljudskih bića koja nikad nisu proživjela svoje djetinjstvo, dočekala mladost, imala priliku odrasti i postati zreli ljudi. Njima je rukom dželata ukinuto pravo na život, oni bezdušno i surovo zaustavljeni u svome hodu na samome početku…

Zar to nije u nebo vapijući grijeh, neoprostivi zločin koji je utoliko veći i bolniji jer je ostao nekažnjen!?

Samo u Sarajevu ista je zločinačka rulja (jer to nisu i ne mogu biti ljudi), ubijajući ovaj grad puna 44 mjeseca s okolnih brda usmrtila 1.600 djece! Popis dječjih žrtava u BiH ne postoji i pitanje je hoće li ga i kad biti i to je još jedna sramota svih nas, pogotovu onih koji sjede u Sarajevu i glume velike državnike i političare. Postoje samo frangmentarni podaci (primjerice, da je u Srebrenici u razdoblju od 11. do 19. srpnja ubijeno 1.042 djeteta), te zbirna brojka od 3.772 djece tijekom rata (1992-1995.) usmrćenih na području BiH – prema podacima Informaciono dokumentacionog centra u Sarajevu koja nije konačna i cjelovita, jer se tom problematikom država nikad nije sustavno i ozbiljno bavila. (Vidi).

Sve je prepušteno entuzijastima i ljudima kojima savjest ne da mira, pa odrađuju ono što bi morale institucije.

Sve u svemu, blizu 4.000 dječaka i djevojčica pobijeno je u topničkim napadima, masakrima, zračnim udarima, sustavnim strijeljanjima što ih je srpski agresor provodio nakon osvajanja područja koja je etnički čistio.

I sve se to uglavnom prešućuje.

U svojoj knjizi 10.000 djece bez roditelja u Domovinskom ratu (Slavonski Brod 2001.), Vjekoslav Šaravanja donosi podatke o ukupnom broju djece bez roditelja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom rata (1991-1995.), a tekstovi u kojima se opisuju sudbine mnogih od njih upotpunjeni su s preko 5.000 fotografija.

Koliko ljudi u Hrvatskoj i BiH uopće zna za postojanje ove knjige, za rezultate spomenutog IDC-a u Sarajevu, za knjigu dr. Andrije Hebranga Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku (Zagreb, 2014.) u kojoj se nalaze podaci o ukupnim žrtvama tijekom Domovinskog rata, pa i oni o smrtno stradaloj djeci?

Podataka koje je iznio ratni načelnih Glavnog stožera saniteta RH u ovoj knjizi ne bi ni danas bilo da taj posao – uz ogroman trud i rad – nije odradila Udruga liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-91.

Ni jedna vlada do sada, ni jedan predsjednik, ni jedan ministar nisu se potrudili koliko je to bilo nužno i koliko bi trebali da država napravi ono što je odavno morala – u cilju zalječenja ratnih rana, pružanja kakve-takve zadovoljštine preživjelim obiteljima žrtava, u cilju njegovanja istine i stradanju prije svega civila i djece!

Mi vojnici znali smo što nas čeka na onoj strani, svjesno smo prihvatili rizik moguće pogibije, imali smo u rukama oružje i priliku boriti se – civili su bili bez obrane i izbora, za njih nije bilo povlačenja na rezervne položaje, sklanjanja u rovove i zemunice, oni nisu imali šansu u tom ratu!

Danas gledam oko sebe i vidim, ljudi se bave uglavnom trivijalnim stvarima i pojavama, dopuštaju da im mediji pune uši i prave od njih idiote i, što je najzanimljivije, pitaju se kako to da se istina ne zna, zašto se nije učinilo više, kako to da su ratni zločini ostali nekažnjeni, kao da je to problem o kojemu bi trebao voditi brigu netko drugi, a ne mi!

Rijetko tko se pita: ŠTO SAM JA UČINIO? Koliko i sam doprinosim tomu da se istina sakrije i potisne, čak izvrne do te mjere da se žrtve na kraju pretvore u krivce, a zločinci amnestiraju!?

Polazim od sebe. I doista, čudom se ne mogu načuditi što se to s nama Hrvatima događa!?

Znamo li mi razlučiti bitno od nebitnog, ili moramo poput mulaca dopustiti ovim mediokritetima iz politike, obavještajnog podzemlja, medija, da nas vodaju za ular i navode na svoje pojilo kad god im se ćefne!?

Za mene je, dragi moji Hrvati, jedna jedina kap krvi nevine žrtve, pogotovu civilne i pogotovu dječje (koje god nacije i vjere one bile), važnija, vrjednija i obvezuje milijun puta više nego svi njihovi PR nastupi, isprazne govorancije, imbecilna prepucavanja, napuhane “afere”, režirane predstave suđenja za trivijalne prekršaje (poput “afere štandovi” ili “slučaja Mamić”)!

Monstruozna propagandna laž o “20.000 pobijene dece u NDH“, plod je krivotvorina koje se zadnjih 50 (i više) godina konstruiraju u Beogradu (u tzv. Muzeju žrtava genocida). To je kuhinja jednoga od najmračnijih likova u poratnoj historiografiji bivše SFRJ, tobožnje “doktora nauka” Milana Bulajića i njegovih suradnika. Iz iste tvornice laži izlaze i popisi “ustaških žrtava Jasenovca”.

Njima je trebalo 55 godina da skrpe kakav-takav popis “ustaških žrtava Jasenovca” koji je objelodanjen na Internetu tek 2009. godine.

Popis tih lažnih “20.000 dječjih žrtava” još nije dovršen. Prije 15-ak godina čitao sam kako ekipa Bulajićević krivotvoritelja radi na tomu i jedan od njih izjavljuje da će “popis žrtava dece pobijene u NDH biti objavljen za koju godinu”. Nema ga još! Niti se zna gdje su navodna grobišta navodnih žrtava. Ni jednog jedinog dokaza za te tvrdnje nemaju! Ničega što je nalik na materijalni dokaz! Ničega osim ispraznih blebetanja!

Zato grizu poput bijesnih pasa i laju na svakoga tko progovori istinu!

Čekaju da prođe stotinjak godina od rata (a prošlo je već 73) da pomru svi svjedoci, da prilagode izvore svojim potrebama i da njihove laži zažive u javnom prostoru. Onda će objaviti svoj “popis pobijene dece u NDH i Jasenovcu” – krivotvorinu nalik na ovu koja se sada nalazi na Internet stranicama JUSP Jasenovac!

Zato, kad budete sljedeći put čuli onog opskurnog Milorada Pupovca, četnika Vučića, fašista Vulina ili nekoga od svetosavskih srpskih popova (čija je jedina zadaća u posljednjih 100 godina bila i ostala huškanje i širenje mržnje) kako opet drobe o “20 i više hiljada dece pobijene u NDH”, budite sigurni da te monstruozne, prljave i podle laži ponavljaju iz dva razloga:

Prvo – da se ne bi govorilo o tomu što su 90-ih godina počinili njihovi sunarodnjaci u krvavom, agresivnom i genocidnom ratu protiv nas Hrvata. U ratu u kojemu su pokušali zbrisati nas s lica zemlje i zatrti nam svaki trag.

Drugo – zato da bi Hrvate i dalje držali pod kolektivnom optužbom za nikad počinjeni “genocid” i “holokaust” i tako održali na životu svoju staru zloćudnu laž, o nama kao “genocidnom” i “zločinačkom” narodu.

I ako hoćete i dalje šutite.

Ja neću!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Otvoreno pismo članova HLK o kriminalu u komori

Objavljeno

na

Objavio

Liječnici su uputili otvoreno pismo o stanju u liječničkoj komori. Za navode iz otvorenog pisma pitali smo Hrvoja Tomasovića, kandidata za mjesto šefa HLK koji je u potpunosti potvrdio navode iz otvorenog pisma.

Pismo donosimo u cijelosti:

Drage kolegice i kolege članovi Hrvatske liječničke komore, Skandal višegodišnjeg kaosa u Hrvatskoj liječničkoj komori ovih dana izborima u komori dolazi do kulminacije. Akteri koji su godinama uništavali našu instituciju ne biraju sredstva i načine da zadrže vlast za svoj džep i džep svoje interesne skupine. Danas više ni ne skrivaju tko su i organizirani su na način prave kriminalne interesne skupine. Prvo su osnovali udruženje bolničkih doktora (HUBOL) i sada se skrivaju iza njega. Postavili su Golužu za predsjednika. Preuzeli su komoru ionako umornog i nesposobnog Miniga i počeli ostvarivati svoj plan. Goluža je u komori osigurao novce, naplačivao nepostojeće dugove penzionera i drugih doktora, napravio firmu za isisavanje novca iz komore, a kada je postao opasan za skupinu maknuli su ga na dobro poznat način prošlog vremena kao nemaju u njega povjerenje, a što je s našim povjerenjem u njih? Dok smo svi gledali Golužu i njegove makinacije, iskoristili su vrijeme za čišćenje svoji redova od nepodobnih i njima nesposobnih. Zadnja na popisu je Ada Barić predsjednica HUBOL-a koja je pokazala neposluh i koji su pokušali smjeniti. Ali s njom će se konačno razračunati nakon izbora u komori. Tko su oni? Sada je jasno da je glavni Krešimir Luetić koji ima umočene prste u promašenu informatizaciju komore na čemu su bačeni veliki novci, a pogodite kome u džep. Luetić se ne srami javno na televiziji lagati kako ima plaću u komori veću od 20 tisuća kuna, u stvari i nije neka laž jer je i 30 i 40 veče od 20. Možda je plaća stvarno iznad 20 tisuća, a novac od informatizacije i projekata samo dodatak. Za javna prozivanja nepodobnih i njihovo skidanje tu je jurišnik Ivan Raguž. Navodno samozatajan, a vidjeli smo kako je vodio smjenu Goluže prije godinu dana, a danas ima zadatak maknuti Adu Barić. Neće on tu stati, samo neka odu izbori, ode i Ana. Za direktan obračun s drugim doktorima po narudžbi tu su Jadranka Pavičić koja vodi stručni nadzor i Lada Zibar koja vodi etiku. Sjetite se Dinka Štimca u rijeci. Pavičić je odradila Štimca neurokirurga koji danas radi kao primarac i poslala poruku svima: pazite šta radite. Kako radi mogli ste vidjeti kada je onaj strašni nalaz iz Metkovića dala u medije. Kada nije Pavičić tada je Zibar i odbor za etiku kojoj je glavni zadatak štititi ekipu. Zato ni jedna prijava Časnom sudu protiv Luetićeve interesne skupine nije prošla. Za novce su zaduženi Mario Malović i Ivan Lertić. Malović je blagajnik koji sve plaća, javno ništa ne zna, a skriva sve ugovore i brani se poslovnom tajnom. Lerotić je osigurao 30 milijuna EU kuna za primarnu i do sada isplatio 12 milijuna ekipi za honorare, a od projekata ništa. U ministarstvu sve znaju , ali moraju biti tiho. Tu će sigurno i EU imati posla. Za političku podršku su zaduženi Ivan Bekavac i Joško Markić iz Splita. Bekavac preko MOST-a i svog utjecaja bivšeg državnog tajnika zdravstva, a Markić kandidat za gradonačelnika Splita preko SDP-a zaustavljaju sve koji bi mogli istražiti događaje u komori. Istraga samo honorara i putnih naloga pokazala bi svu tragediju i način izvlačenja novaca iz komore. Interesnu skupinu čine i drugi članovi koji svaki ima svoj zadatak u ekipi. Tako su za predsjednika izbornog povjerenstva postavili Dorosulića, doktora za kojeg se priča da ga plaća Lerotić preko svoje privatne firme za projekte. Njegov zadatak je osigurati pobjedu interesne skupine. Sada ekipa drži HUBOL i komoru a odlučili su neutralizirati Kohom. Luetiću je kao zamjenik kandidata Vikica Krolo predsjednica Kohoma.

Procjenjuje Luetić kako će s njom lako kao što je to Minigo napravio s bivšim predsjednikom Kohoma Malnarom. Javno daje podršku, a na šalabahterima koje širi okolo preko društvenih mreža nigdje primaraca, a u Splitu niti Vikice koja se kandidirala i za skupštinu. Primarci će opet biti izigrani jer njihovih nema u interesnoj skupini, a pojedince će lako riješiti. Uzalud danas Goluži dokazivati kako sve nije istina a on je sve za njih pripremio. Uzalud Adi Barić danas glumiti žrtvu i dokazivati kako ona zna najbolje, a još uvijek je nezakonita dopredsjednica Komore. Računa i ona na podršku politike pa na svome šalabahteru gura istaknute HDZ-ovce. Uzalud Tomasoviću egzibicionizam ili Cvitkoviću i Majiću dobre namjere, njih ustvari nigdje nema. Politika je već odlučila. Luetić i ekipa pripremili su ili točnije namjestili su izbore da samo oni pobjede. Od demokracije ni “D”. Sa televizije nam se smiju jer očigledno imaju dobro zaleđe onih kojima odgovara skrenuti pažnju s problema u zdravstvu na doktore i njihove svađe. Nitko osim njih ne zna koliko imamo članova i koliko je izbrisanih za vrijeme Goluže. Navodne iskaznice za biranje nema nas pola članova, a pogodite, njihovi imaju. Njihovi mogu dva puta birati, a mi samo šutke promatrati i zgražati se. Zašto nisu podijeljene sve iskaznice koje smo puno platili. Zašto nismo svi dobili izborne listiće za biranje, a oni neka vode evidenciju da se ne bi dva puta biralo. Vukušić nam je javno pokazao da nitko ne pazi na izborne kutije i nitko ne piše tko je sve birao. Tko čuva kutije, zar Luetić i njegovi?

Zašto očekujemo demokratske izbore koje organiziraju oni kojima nije strano muljati, lagati i rušiti čast naše Komore za svoj osobni interes. Na svima nama je da se odlučimo želimo li takvo vodstvo i takvu komoru, želimo li da nas vode takvi ljudi i ta skupina ljudi bez skrupula, poštenja i časti. Na institucijama naše države je da ispita sve ćinjenice oko evidentnih nezakonitosti, no mi smo ti koji svojim zdravim razumom trebamo sačuvati čast i ugled svoje profesije i ove institucije kojoj pripadamo.

Dignimo glas i tražimo izbore koji će to osigurati. Uz lijepi pozdrav, Vaši kolege i prijatelji, stoji u otvorenom pismu članova Hrvatske liječničke komore.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

”Kapović’ se u Bleiburgu po*rao na državu Austriju’

Objavljeno

na

Objavio

U normalnim demokratskim i pravnim državama vrijedi zakonsko pravilo – osim što je izričito zabranjeno sve drugo je dozvoljeno. Austrijska pravna država napravila je iznimku samo na dan obilježavanje Obljetnice masovnog ubijanja Hrvata od strane komunističkih fašista u Bleiburgu i na Križnom putu. Na stranu što antifa i austrijska država uporno izvrću istinu i govore o stradavanju fašista ne bi li ispalo kako Hrvati nisu ubijeni nego su stradali od vremenske nepogode ili u izvrnutom traktoru. Austrijska država nazočnim na Obljetnici dozvolila je isticanje samo vjerskih zastava, zatim zastave Republike Hrvatske i Republike Austrije, a sve ostalo je zabranila kako se obilježavanje ne bi pretvorilo u političku skup slavljenja fašizma. Je li baš tako?

Ekstremni derivat komunističkog fašizma Radnička fronta dokazala je kako austrijski zakoni ne vrijede jednako za sve. Okićeni svojim zastavama, koje austrijska država nije navela kao dozvoljene,  bez ikakvih smetnji morbidno su slavili ubijanje nekoliko stotina tisuća Hrvata. Oni su se u Bleiburgu pojavili s jugoslavenskom zastavom koja nije ni vjerska, ni hrvatska, niti austrijska, ali jeste komunističkih koljača i države koje više nema osim u glavama njih komunističkih fašista Kapovića i njima sličnih lijevih antifa fašista. Pored morbidnog slavljenja ubijanja, realne mogućnosti izazivanja sukoba s teškim posljedicama, nije li za austrijsku državu upravo nastup Radničke fronte okupljanje motivirano s mržnjom i političkom pozadinom i skrnavljenje pijeteta prema ubijenim?

Iako je Kapović u duhu komunističke tolerancije i humanizma još ranije obećao posrati se na ubijene Hrvate u Bleiburgu na kraju se ipak posrao na austrijsku pravnu državu.

Intelektualni, humanistički, ideološki i politički domet Kapovića i njegovih sljedbenika osiguravala je brojna austrijska policija, helikopteri i samo za nepostojeće ustaše izdresirani psi, ali zbog nezainteresiranosti, nepoštivanja vlastite pravne države, ili možda i nesnosnog smrada, strogi austrijski organi reda nisu Kapoviću centrirali dupe te je on njih posrao. S toalet papirom u rukama strpljivo i mirno su čekali dok se drugovi i drugarice do kraju ne poseru. Facebook stranica Radničke fronte o tome je objavila i video zapis u kojem nisu ni jednom spomenuli ubijene ali su zato veličali koljače i zazivali njihov povratak na vlast. Eto, to nije politički skup na Bleiburgu, ma kakvi, ne vjerujte svojim očima nego austrijskoj policiji i državi.

Nenad Stazić svršava od sreće jer su Kapovićevi fašisti otišli dovršiti posao koji je započet u svibnju 1945. ali je po Stazićevom uvjerenju tada šlampavo odrađen.

Ivo Josipović sastavlja note s naslovom – Zarobljeni i razoružani Hrvati masovno poubijani nakon službenog prestanka rata bili su opravdan vojni cilj jer i prazna puška zna opaliti.

Vesna Pusić je poručila da sve okupljene Hrvate na Bleiburgu Kapovićevi essesovci mogu slobodno pobiti jer su ionako krvi i zbog toga kapovićevcima se ne će suditi nego će kao biti slavljeni kao osloboditelji.

Moralna vertikala s partijskom diplomom dr. Ivo Goldstein ubijanje Hrvata će eufemistički pretočiti u povijesnu knjigu – Nisu bili nevini niti bez razloga mimo suda i presude pobijeni.

Ne ćemo dalje nabrajati jer popis sramotno dug.

Da se Skejo sa svojim adolf-brčićima i njegova bojna pojave u Jasenovcu čak i u najmodernijim Armani crnim odijelima onda bi pod dirigentskom palicom Ognjena Krausa cijeli svijet vrištao o političkom skupu ustaša i vrijeđanju ubijenih žrtava. Armani brend ne bi više bio dozvoljen jer bi na Skejinom tijelu bio nepovratno kompromitiran. Armaniu ne bi pomogla ni molba kod pape Franje jer bi on po svoju konačnu odluku otišao kod svojeg intimusa patrijarha Irineja kojeg je nedavno proglasio živućim svecem.

Live izvještaj s Bleiburga Jutarnji list online započeo je s užitkom samo sa slikom preuzetom s facebook stranice Radničke fronte na kojoj u Bleiburgu pozira skelet lumpenproletera s narkomanskim osmjehom od uha do uha. Nije on tu poradi odavanja pijeteta ubijenima nego da bi slavio njihovo ubijanje. U pozadini je Pupovčev traktor na kojem je istaknuta zastava koljača s petokrakom. Moraju koljači žrtvama staviti soli na ranu. To je onaj traktor što je krenuo u demokratski Bruxelles. Na dugom putovanju šofer Ćiro Blažević napravio je pauzu. Nije on kriv što se od vožnje umoran slučajno baš u Bleiburgu zaustavio. Traktor i jugo-komunistička zastava s petokrakom nisu ni slučajno direktiva s namjerom izazvati sukob s nekoliko tisuća Hrvata koji su tamo uredno najavljeni došli odati počast ubijenim Hrvatima. Zar bi inače pravna i demokratska država Austrija trpjela kršenje vlastitih zakonskih odredbi?!

E pa austrijska demokracijo i pravna državo bajna, postali ste wc školjka – baš ono, jadno, kada jedan morbidni fašist Kapović može seruckati po vama.

Nama Hrvatima preostalo je za vama i kapovićevcima još samo pustiti vodu – i jesmo – zdravlje je najvažnije.

P.S

Svim hrvatskim žrtvama Bleiburga i Križnog puta, čije kosti do dan danas nisu ugledale oči javnosti, niti im je dozvoljen dostojan pokop, neka je vječna slava i neka nam oproste jer ih krvnici još uvijek kriju, negiraju i u zaborav guraju, najviše zbog naše indolentnosti.

Filip Antunović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari