Pratite nas

Reagiranja

Do kada ćemo dopuštati bezočne manipulacije žrtvama djece!?

Objavljeno

na

U razdoblju studeni 1991- rujan 1992 u gradu i okolici od bombardiranja i granata poginulo je 24 djece s područja općine Slavonski Brod u dobi od dvije do 17 godina!

U Domovinskom ratu srpski je agresor u Hrvatskoj ubio 402 djeteta, a samo u Slavonskom Brodu 28 dječaka i djevojčica! Nedužnih, nevinih ljudskih bića koja nikad nisu proživjela svoje djetinjstvo, dočekala mladost, imala priliku odrasti i postati zreli ljudi. Njima je rukom dželata ukinuto pravo na život, oni bezdušno i surovo zaustavljeni u svome hodu na samome početku…

Zar to nije u nebo vapijući grijeh, neoprostivi zločin koji je utoliko veći i bolniji jer je ostao nekažnjen!?

Samo u Sarajevu ista je zločinačka rulja (jer to nisu i ne mogu biti ljudi), ubijajući ovaj grad puna 44 mjeseca s okolnih brda usmrtila 1.600 djece! Popis dječjih žrtava u BiH ne postoji i pitanje je hoće li ga i kad biti i to je još jedna sramota svih nas, pogotovu onih koji sjede u Sarajevu i glume velike državnike i političare. Postoje samo frangmentarni podaci (primjerice, da je u Srebrenici u razdoblju od 11. do 19. srpnja ubijeno 1.042 djeteta), te zbirna brojka od 3.772 djece tijekom rata (1992-1995.) usmrćenih na području BiH – prema podacima Informaciono dokumentacionog centra u Sarajevu koja nije konačna i cjelovita, jer se tom problematikom država nikad nije sustavno i ozbiljno bavila. (Vidi).

Sve je prepušteno entuzijastima i ljudima kojima savjest ne da mira, pa odrađuju ono što bi morale institucije.

Sve u svemu, blizu 4.000 dječaka i djevojčica pobijeno je u topničkim napadima, masakrima, zračnim udarima, sustavnim strijeljanjima što ih je srpski agresor provodio nakon osvajanja područja koja je etnički čistio.

I sve se to uglavnom prešućuje.

U svojoj knjizi 10.000 djece bez roditelja u Domovinskom ratu (Slavonski Brod 2001.), Vjekoslav Šaravanja donosi podatke o ukupnom broju djece bez roditelja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom rata (1991-1995.), a tekstovi u kojima se opisuju sudbine mnogih od njih upotpunjeni su s preko 5.000 fotografija.

Koliko ljudi u Hrvatskoj i BiH uopće zna za postojanje ove knjige, za rezultate spomenutog IDC-a u Sarajevu, za knjigu dr. Andrije Hebranga Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku (Zagreb, 2014.) u kojoj se nalaze podaci o ukupnim žrtvama tijekom Domovinskog rata, pa i oni o smrtno stradaloj djeci?

Podataka koje je iznio ratni načelnih Glavnog stožera saniteta RH u ovoj knjizi ne bi ni danas bilo da taj posao – uz ogroman trud i rad – nije odradila Udruga liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-91.

Ni jedna vlada do sada, ni jedan predsjednik, ni jedan ministar nisu se potrudili koliko je to bilo nužno i koliko bi trebali da država napravi ono što je odavno morala – u cilju zalječenja ratnih rana, pružanja kakve-takve zadovoljštine preživjelim obiteljima žrtava, u cilju njegovanja istine i stradanju prije svega civila i djece!

Mi vojnici znali smo što nas čeka na onoj strani, svjesno smo prihvatili rizik moguće pogibije, imali smo u rukama oružje i priliku boriti se – civili su bili bez obrane i izbora, za njih nije bilo povlačenja na rezervne položaje, sklanjanja u rovove i zemunice, oni nisu imali šansu u tom ratu!

Danas gledam oko sebe i vidim, ljudi se bave uglavnom trivijalnim stvarima i pojavama, dopuštaju da im mediji pune uši i prave od njih idiote i, što je najzanimljivije, pitaju se kako to da se istina ne zna, zašto se nije učinilo više, kako to da su ratni zločini ostali nekažnjeni, kao da je to problem o kojemu bi trebao voditi brigu netko drugi, a ne mi!

Rijetko tko se pita: ŠTO SAM JA UČINIO? Koliko i sam doprinosim tomu da se istina sakrije i potisne, čak izvrne do te mjere da se žrtve na kraju pretvore u krivce, a zločinci amnestiraju!?

Polazim od sebe. I doista, čudom se ne mogu načuditi što se to s nama Hrvatima događa!?

Znamo li mi razlučiti bitno od nebitnog, ili moramo poput mulaca dopustiti ovim mediokritetima iz politike, obavještajnog podzemlja, medija, da nas vodaju za ular i navode na svoje pojilo kad god im se ćefne!?

Za mene je, dragi moji Hrvati, jedna jedina kap krvi nevine žrtve, pogotovu civilne i pogotovu dječje (koje god nacije i vjere one bile), važnija, vrjednija i obvezuje milijun puta više nego svi njihovi PR nastupi, isprazne govorancije, imbecilna prepucavanja, napuhane “afere”, režirane predstave suđenja za trivijalne prekršaje (poput “afere štandovi” ili “slučaja Mamić”)!

Monstruozna propagandna laž o “20.000 pobijene dece u NDH“, plod je krivotvorina koje se zadnjih 50 (i više) godina konstruiraju u Beogradu (u tzv. Muzeju žrtava genocida). To je kuhinja jednoga od najmračnijih likova u poratnoj historiografiji bivše SFRJ, tobožnje “doktora nauka” Milana Bulajića i njegovih suradnika. Iz iste tvornice laži izlaze i popisi “ustaških žrtava Jasenovca”.

Njima je trebalo 55 godina da skrpe kakav-takav popis “ustaških žrtava Jasenovca” koji je objelodanjen na Internetu tek 2009. godine.

Popis tih lažnih “20.000 dječjih žrtava” još nije dovršen. Prije 15-ak godina čitao sam kako ekipa Bulajićević krivotvoritelja radi na tomu i jedan od njih izjavljuje da će “popis žrtava dece pobijene u NDH biti objavljen za koju godinu”. Nema ga još! Niti se zna gdje su navodna grobišta navodnih žrtava. Ni jednog jedinog dokaza za te tvrdnje nemaju! Ničega što je nalik na materijalni dokaz! Ničega osim ispraznih blebetanja!

Zato grizu poput bijesnih pasa i laju na svakoga tko progovori istinu!

Čekaju da prođe stotinjak godina od rata (a prošlo je već 73) da pomru svi svjedoci, da prilagode izvore svojim potrebama i da njihove laži zažive u javnom prostoru. Onda će objaviti svoj “popis pobijene dece u NDH i Jasenovcu” – krivotvorinu nalik na ovu koja se sada nalazi na Internet stranicama JUSP Jasenovac!

Zato, kad budete sljedeći put čuli onog opskurnog Milorada Pupovca, četnika Vučića, fašista Vulina ili nekoga od svetosavskih srpskih popova (čija je jedina zadaća u posljednjih 100 godina bila i ostala huškanje i širenje mržnje) kako opet drobe o “20 i više hiljada dece pobijene u NDH”, budite sigurni da te monstruozne, prljave i podle laži ponavljaju iz dva razloga:

Prvo – da se ne bi govorilo o tomu što su 90-ih godina počinili njihovi sunarodnjaci u krvavom, agresivnom i genocidnom ratu protiv nas Hrvata. U ratu u kojemu su pokušali zbrisati nas s lica zemlje i zatrti nam svaki trag.

Drugo – zato da bi Hrvate i dalje držali pod kolektivnom optužbom za nikad počinjeni “genocid” i “holokaust” i tako održali na životu svoju staru zloćudnu laž, o nama kao “genocidnom” i “zločinačkom” narodu.

I ako hoćete i dalje šutite.

Ja neću!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HDZ: Rekordne turističke brojke razotkrile sav jad & jal predsjednika SDP-a

Objavljeno

na

Objavio

Sve donedavno vrli je Bernardić tvrdio da je turizam ove godine „propao“, „podbacio“ „krahirao“… Njegovu malicioznost, zavist, nekompetentnost i sklonost lupetanju najbolje oslikavaju najnoviji podaci – RH u 8 mjeseci 2019. bilježi rast dolazaka od 5% (800.000 turista više) i rast noćenja od 2% (1.5 milijun više) nego u istom razdoblju prošle godine – koja je, ne zaboravimo, bila rekordna, povijesna.

Trendovi su pozitivni i kad se gledaju financijski rezultati: u djelatnosti pružanja usluga smještaja te pripreme i usluživanja hrane i pića ukupni promet iznosi 20.6 milijardi kuna, što je porast od 8% ili za čak 1.6 mlrd. kn.

Posebno raduje što je ovom rastu znatno pridonio i zamah kontinentalnog turizma.

No čemu se uopće čuditi jednom Bernardiću? Što očekivati od tipa koji za turističke rekorde tvrdi da su „propast“, a za 100.000 radnih mjesta više nego na kraju mandata SDP-ove vlade da su „ekonomski slom“?

I koji nema snage čak ni kurtoazno čestitati našoj Vladi i Dubravki Šuici na imenovanju za potpredsjednicu EK, velikom uspjehu za cijelu Hrvatsku, ali istodobno tvrdi da će Zoran Milanović, koji nas je zbog Lex Perković posvađao s pola svijeta, „vratiti ugled zemlji“. Loš, zao, Bernardić, komentirali su iz HDZ-a.

Hrvatska bilježi najbolju sezonu ikad; stiglo 800.000 gostiju više nego lani

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

HČZ Split Tedeschiu: stvori pa pametuj, stvori kao Rimac pa se uspoređuj

Objavljeno

na

Objavio

Reagiranje HČZ-a: Tedeschijevo proglašavanje Splita šizofrenom sredinom slijed je pupovičizacije hrvatskog javnog prostora u kojemu je dopušteno blatiti cijeli hrvatski narod.

Većina ljudi kojima se ili pomogne, ili kojima se kao u slučaju Tedeschi zatvore oči godinama pred razvojem karijere i zvjezdanog uspjeha, ne bi se trebala ponašati neposredno nakon toga kao propovjednik s ambicijom ismijavanja i podučavanja onoga tko mu je pomogao ili zanemario goleme potencijalne pukotine u moralnom integritetu.

Riječi većinskog vlasnika Atlantic grupe Emila Tedeschija na konferenciji “Poduzetnički mindset” i reakcije medija na te riječi nemaju veze s poduzetništvom, nego su izraz banalnog politikantstva samozvanog gurua, koji je očito izgubio kompas od suočavanja sa svojom veličinom. Nažalost, hejtanje Emila Tedeschia sladostrasno prenose svi u „regionu”, djeluju kao po kakvoj “komandi”.

Izrazito ružne riječi generalno o hrvatskom narodu i proglašavanje Splita  šizofrenom sredinom slijed su besramne pupovičizacije hrvatskog javnog prostora u kojemu je dopušteno sve izgovoriti i nabacivati se blatom na cjelokupan hrvatski narod. To sve više postaje ulaznica u neko virtualno probrano visoko društvo, u kojemu je inicijacija izgleda postala što besramnije i lažnije ogaditi hrvatski narod. Ozbiljno društvo se ne bi imalo razloga baviti nikakvim Tedeschijima i sličnim propovjedničkim pothvatima, kada to ne bi postajalo svakim danom sve više uobičajena praksa i pojava, pravilo, trend s vrlo opasnim i razornim posljedicama na društveno okruženje i prvenstveno samosvijest tolikih ljudi, koji uz djelovanje upravo Tedeschija jedom, Pupovca drugi put, pa u slijedu tolikih drugih “propovjednika” i “uzora”, sve redom s dvojbenim doprinosima hrvatskom narodu i društvu, koji svoju često suspektnu društvenu poziciju nameću kao uzor, čime sve više ljudi gubi povjerenje u svoje sposobnosti i moralni integritet šireći defetizam luzera i dižući ruke od sebe, svoga naroda i svoje zemlje ostavljajući ju upravo Tedeschijima i sličnima. Zato ovakvi ispadi imaju težinu i nužno je izrazito oštro na njih reagirati, jer nema ništa razornije od njih. Perverzija je upravo u tome što takav Tedeschi pred prepunom dvoranom poduzetnika, kojima bi zbog svoje moći i realnog statusa u gospodarskim krugovima morao biti uzor odgovornosti i razuma otvoreno laže protiv Splita, protiv hrvatskog naroda, a istovremeno dijeli lekcije skrivajući se iza stvarnih stvaralaca kao što je Mate Rimac, o potrebi društvenog stimuliranja tih ljudi, ulaganja u kulturu i razvoj ljudskih postignuća.

Ne pada nam na pamet ponašati se kao istražitelji u Tedeschijevom slučaju, ali kada netko tko je sve što je postigao postigne sve što ga određuje u društvenom okruženju koristeći slabosti državnoga poretka zauzimajući i prisvajajući naslijeđene i odavno stvorene vrijednosti i izume, svoju moć pokušava koristiti navodnom afirmacijom ljudi koji su  stvarno nešto stvorili posve drugim načinom i u izravnoj konkurenciji s cijelim svijetom, onda je to, koliko cinično, još više bezobrazluk i paradoks.

Zato želimo ovdje reći Tedeschiju – stvori pa pametuj, stvori kao Rimac pa se uspoređuj.

U takvim okolnostima kulturno je, kad se Tedeschi već zauzima za kulturu, šport i identitetsko naslijeđe, znati ponešto o kulturi svoga naroda, ali  i civilizacijskim stečevinama, pa imati odgojni osjećaj mjere i prije svega minimum pristojnosti da se sa sasvim suprotnih i isključujućih društvenih pozicija nekoga tko je sve “pretvorio” i na tome izgradio svoju moć, nikada ne uspoređuje ili dovodi u ravan s onim tko stvara i tko je stvarao.

Samoproglašeni čudotvorac Tedeschi optužuje Split, povijesnu jezgru hrvatskog naroda, hrvatske kulture, vrlina i ugleda u rasističko leglo otvoreno lažući i sudeći na temelju tih laži sa samoproglašene pozicije moći koja stoji u moralnom i svakom drugom smislu na vrlo klimavim nogama i u biti je potpuna suprotnost svemu što Split povijesno određuje i čini ga danas, a i uvijek će biti uporištem hrvatskoga doprinosa suvremenoj civilizaciji na koju se Tedeschi poziva, rugajući joj se.

To nije samo moralno pitanje, to je pitanje o kojem bi moralo reagirati koliko zbog mjesta i pozornice na kojoj su izrečene nevjerojatne uvrede protiv hrvatskog naroda i građana Splita, upravo državno odvjetništvo i dati Tedeschiju ne samo priliku dokazati svoje tvrdnje uz potpunu odgovornost, nego i poduku o pozvanosti društvenoga ponašanja, kako sličnim ljudima nikada više Pupovac i Tedeschi ne bi bili primjeri, što se god zakuhavalo u njihovim glavama.

Ne može ni politika biti pokriće za svaku svinjariju, a ovo što je poduzetnik Tedeschi izjavio na poslovnoj pozornici izraz je najniže politikantske strasti i huškačkog odnosa protiv hrvatskog naroda i Splita.

Umjesto  da bude ponizan i zahvalan narodu koji prvenstveno zbog neizgrađenosti svoje nedavno uspostavljene države nije imao odgovarajuću primjerenu reakciju na pojave tolikih Tedeschija iznjedrenih iz skuta totalitarnog režima, koji nikada prema razumskim mjerilima nisu mogli a  ni pokušali dokazati odakle potječe njihovo kapitalno polazište i poslovna “genijalnost”, Tedeschi i slični tu nepripremljenost i slabost države koriste kao polazište za besramno optuživanje i dijeljenje lekcija, bez ikakve odgovornosti. Cinizam je da se upravo u tome što rade pozivaju na odgovornost.

Hrvatska će morati pokazati takvima kad ih već nije na vrijeme naučila, da nema ništa besplatno, ni pameti ni odgovornosti, a onaj tko nije u stanju sam procijeniti vrijednost i posljedice izgovorenih riječi, morat će to moći podmiriti na sve moguće društvene načine. Jednako rigorozno kao kad Tedeschi prodaje proizvod koji je iz nečijega “pretvorio” u svoj i izgradio svoju društvenu moć s koje danas pametuje i propovijeda narodu koji nije imao u toj “pretvorbenoj” utakmici nikakvih izgleda, jer se bavio vlastitim opstankom pred najezdom današnjih Tedeschijevih civilizacijskih uzora u Srbiji.

Hrvatski časnički zbor grada Splita, koji djeluje u gradu koji otvorenog srca prima milijune ljudi iz cijeloga svijeta, milijune ljudi koji se godinama vraćaju s poštovanjem i preporukama, najoštrije osuđuje teške klevete i ovim pozivamo državno odvjetništvo da po službenoj dužnosti spriječi na primjeru Tedeschija ovakve besramne nasrtaje na čast i ugled hrvatskoga naroda i njegovih povijesnih vrijednosti, kakav je Split.

Hrvatski časnički zbor Grada Splita

HDZ Split najoštrije osudio i s gnušanjem odbacio klevete Emila Tedeschia

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari