Pratite nas

Reagiranja

Do kada ćemo dopuštati bezočne manipulacije žrtvama djece!?

Objavljeno

na

U razdoblju studeni 1991- rujan 1992 u gradu i okolici od bombardiranja i granata poginulo je 24 djece s područja općine Slavonski Brod u dobi od dvije do 17 godina!

U Domovinskom ratu srpski je agresor u Hrvatskoj ubio 402 djeteta, a samo u Slavonskom Brodu 28 dječaka i djevojčica! Nedužnih, nevinih ljudskih bića koja nikad nisu proživjela svoje djetinjstvo, dočekala mladost, imala priliku odrasti i postati zreli ljudi. Njima je rukom dželata ukinuto pravo na život, oni bezdušno i surovo zaustavljeni u svome hodu na samome početku…

Zar to nije u nebo vapijući grijeh, neoprostivi zločin koji je utoliko veći i bolniji jer je ostao nekažnjen!?

Samo u Sarajevu ista je zločinačka rulja (jer to nisu i ne mogu biti ljudi), ubijajući ovaj grad puna 44 mjeseca s okolnih brda usmrtila 1.600 djece! Popis dječjih žrtava u BiH ne postoji i pitanje je hoće li ga i kad biti i to je još jedna sramota svih nas, pogotovu onih koji sjede u Sarajevu i glume velike državnike i političare. Postoje samo frangmentarni podaci (primjerice, da je u Srebrenici u razdoblju od 11. do 19. srpnja ubijeno 1.042 djeteta), te zbirna brojka od 3.772 djece tijekom rata (1992-1995.) usmrćenih na području BiH – prema podacima Informaciono dokumentacionog centra u Sarajevu koja nije konačna i cjelovita, jer se tom problematikom država nikad nije sustavno i ozbiljno bavila. (Vidi).

Sve je prepušteno entuzijastima i ljudima kojima savjest ne da mira, pa odrađuju ono što bi morale institucije.

Sve u svemu, blizu 4.000 dječaka i djevojčica pobijeno je u topničkim napadima, masakrima, zračnim udarima, sustavnim strijeljanjima što ih je srpski agresor provodio nakon osvajanja područja koja je etnički čistio.

I sve se to uglavnom prešućuje.

U svojoj knjizi 10.000 djece bez roditelja u Domovinskom ratu (Slavonski Brod 2001.), Vjekoslav Šaravanja donosi podatke o ukupnom broju djece bez roditelja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom rata (1991-1995.), a tekstovi u kojima se opisuju sudbine mnogih od njih upotpunjeni su s preko 5.000 fotografija.

Koliko ljudi u Hrvatskoj i BiH uopće zna za postojanje ove knjige, za rezultate spomenutog IDC-a u Sarajevu, za knjigu dr. Andrije Hebranga Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku (Zagreb, 2014.) u kojoj se nalaze podaci o ukupnim žrtvama tijekom Domovinskog rata, pa i oni o smrtno stradaloj djeci?

Podataka koje je iznio ratni načelnih Glavnog stožera saniteta RH u ovoj knjizi ne bi ni danas bilo da taj posao – uz ogroman trud i rad – nije odradila Udruga liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-91.

Ni jedna vlada do sada, ni jedan predsjednik, ni jedan ministar nisu se potrudili koliko je to bilo nužno i koliko bi trebali da država napravi ono što je odavno morala – u cilju zalječenja ratnih rana, pružanja kakve-takve zadovoljštine preživjelim obiteljima žrtava, u cilju njegovanja istine i stradanju prije svega civila i djece!

Mi vojnici znali smo što nas čeka na onoj strani, svjesno smo prihvatili rizik moguće pogibije, imali smo u rukama oružje i priliku boriti se – civili su bili bez obrane i izbora, za njih nije bilo povlačenja na rezervne položaje, sklanjanja u rovove i zemunice, oni nisu imali šansu u tom ratu!

Danas gledam oko sebe i vidim, ljudi se bave uglavnom trivijalnim stvarima i pojavama, dopuštaju da im mediji pune uši i prave od njih idiote i, što je najzanimljivije, pitaju se kako to da se istina ne zna, zašto se nije učinilo više, kako to da su ratni zločini ostali nekažnjeni, kao da je to problem o kojemu bi trebao voditi brigu netko drugi, a ne mi!

Rijetko tko se pita: ŠTO SAM JA UČINIO? Koliko i sam doprinosim tomu da se istina sakrije i potisne, čak izvrne do te mjere da se žrtve na kraju pretvore u krivce, a zločinci amnestiraju!?

Polazim od sebe. I doista, čudom se ne mogu načuditi što se to s nama Hrvatima događa!?

Znamo li mi razlučiti bitno od nebitnog, ili moramo poput mulaca dopustiti ovim mediokritetima iz politike, obavještajnog podzemlja, medija, da nas vodaju za ular i navode na svoje pojilo kad god im se ćefne!?

Za mene je, dragi moji Hrvati, jedna jedina kap krvi nevine žrtve, pogotovu civilne i pogotovu dječje (koje god nacije i vjere one bile), važnija, vrjednija i obvezuje milijun puta više nego svi njihovi PR nastupi, isprazne govorancije, imbecilna prepucavanja, napuhane “afere”, režirane predstave suđenja za trivijalne prekršaje (poput “afere štandovi” ili “slučaja Mamić”)!

Monstruozna propagandna laž o “20.000 pobijene dece u NDH“, plod je krivotvorina koje se zadnjih 50 (i više) godina konstruiraju u Beogradu (u tzv. Muzeju žrtava genocida). To je kuhinja jednoga od najmračnijih likova u poratnoj historiografiji bivše SFRJ, tobožnje “doktora nauka” Milana Bulajića i njegovih suradnika. Iz iste tvornice laži izlaze i popisi “ustaških žrtava Jasenovca”.

Njima je trebalo 55 godina da skrpe kakav-takav popis “ustaških žrtava Jasenovca” koji je objelodanjen na Internetu tek 2009. godine.

Popis tih lažnih “20.000 dječjih žrtava” još nije dovršen. Prije 15-ak godina čitao sam kako ekipa Bulajićević krivotvoritelja radi na tomu i jedan od njih izjavljuje da će “popis žrtava dece pobijene u NDH biti objavljen za koju godinu”. Nema ga još! Niti se zna gdje su navodna grobišta navodnih žrtava. Ni jednog jedinog dokaza za te tvrdnje nemaju! Ničega što je nalik na materijalni dokaz! Ničega osim ispraznih blebetanja!

Zato grizu poput bijesnih pasa i laju na svakoga tko progovori istinu!

Čekaju da prođe stotinjak godina od rata (a prošlo je već 73) da pomru svi svjedoci, da prilagode izvore svojim potrebama i da njihove laži zažive u javnom prostoru. Onda će objaviti svoj “popis pobijene dece u NDH i Jasenovcu” – krivotvorinu nalik na ovu koja se sada nalazi na Internet stranicama JUSP Jasenovac!

Zato, kad budete sljedeći put čuli onog opskurnog Milorada Pupovca, četnika Vučića, fašista Vulina ili nekoga od svetosavskih srpskih popova (čija je jedina zadaća u posljednjih 100 godina bila i ostala huškanje i širenje mržnje) kako opet drobe o “20 i više hiljada dece pobijene u NDH”, budite sigurni da te monstruozne, prljave i podle laži ponavljaju iz dva razloga:

Prvo – da se ne bi govorilo o tomu što su 90-ih godina počinili njihovi sunarodnjaci u krvavom, agresivnom i genocidnom ratu protiv nas Hrvata. U ratu u kojemu su pokušali zbrisati nas s lica zemlje i zatrti nam svaki trag.

Drugo – zato da bi Hrvate i dalje držali pod kolektivnom optužbom za nikad počinjeni “genocid” i “holokaust” i tako održali na životu svoju staru zloćudnu laž, o nama kao “genocidnom” i “zločinačkom” narodu.

I ako hoćete i dalje šutite.

Ja neću!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MUP odbacio optužbe CMS-a

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) je u ponedjeljak odbacilo optužbe Centra za mirovne studije (CMS) koji su ih prozvali da im uskraćuju pristup Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu.

“U potpunosti su netočne i nedopustive tvrdnje Centra za mirovne studije, kojima nepotpisivanje Sporazuma o međusobnoj suradnji na području pružanja podrške tražiteljima međunarodne zaštite smještenima u Prihvatilište za tražitelje azila (u daljnjem tekstu Sporazum o  međusobnoj suradnji) tumače kao političku odluku s ciljem zastrašivanja, marginaliziranja i udaljavanja organizacije koja u javnosti upozorava na nezakonito postupanje djelatnika Ministarstva prema izbjeglicama.

Naime, s obzirom da Centar za mirovne studije nema važeći Sporazum o suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova RH, Ministarstvo nije u mogućnosti omogućiti ulazak volontera CMS-a u Prihvatilište za tražitelje azila”, izvijstio je MUP.

U priopćenju navode i razloge zbog kojih nisu pronašli “stvarne potrebe” za potpisivanjem sporazuma s CMS-om.

CMS nudi iste ili slične aktivnosti kao udruge koje djeluju u Prihvatilištu

“S obzirom na dostavljena izvješća CMS-a o provedenim aktivnostima koje su uključivale učenje hrvatskog jezika i razgovore s tražiteljima međunarodne zaštite u sklopu kojih su tražitelje informirali o sustavu azila i integraciji, kao i uvidom u trenutno važeće sporazume koje Ministarstvo ima sklopljene s drugim udrugama i projekte u tijeku, nametnuo se zaključak da CMS sadržajno nudi iste ili slične aktivnostima koje već provode ostale udruge koje djeluju u Prihvatilištu”.

Navode da MUP trenutno ima sklopljene sporazume o suradnji s udrugama: Isusovačka služba za izbjeglice (Jesuit Refugee Service), Hrvatski pravni centar, Ruke Nade (Croatian Baptist Aid), Baptistička Crkva Zagreb – Malešnica te Zemljani – Are You Syrious.

Dodaju i daje pomoć azilantima osigurana kroz projekte koje vodi Hrvatski Crveni križ te belgijska udruga Medecins du Monde.

“Kako bi omogućili primjerenije i dostojanstvene uvjete stanovanja tražiteljima međunarodne zaštite, u međuvremenu je započela i ranije planirana rekonstrukcija Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu. Time su smještajni prostori za tražitelje međunarodne zaštite, ali i radni prostori smanjeni za više od trećine. To uključuje i prostorije koje su ustupljene na korištenje svim ranije navedenim udrugama s kojima Ministarstvo ima sklopljene (važeće) sporazume o suradnji”, navodi MUP.

CMS može provoditi aktivnosti u svojim prostorijama

Ističu i da ni na koji način ne sprječavaju rad CMS-a u pružanju podrške tražiteljima međunarodne zaštite i osobama s odobrenom zaštitom budući da svoje aktivnosti mogu provoditi u svojim prostorima.

“Naime, tražiteljima međunarodne zaštite osiguran je besplatan javni prijevoz te im ni na jedan način nije ograničen pristup Centru za mirovne studije, niti kontakt s volonterima bilo koje udruge. Ministarstvo će vrlo rado, kao i za niz drugih aktivnosti putem oglasne ploče u Prihvatilištu omogućiti dostupnim kontakt podatke i informativne letke o aktivnostima koje nudi Centar za mirovne studije”, kažu u MUP-u.

Naglašavaju da CMS nikada nisu smatrali nepoželjnim partnerom. No, nedopustivim smatraju inzistiranje na tvrdnjama kojima se MUP-u pripisuje odgovornost za smrt djevojčice Madine, unatoč tome što je u lipnju 2018. odbačena kaznena prijava protiv nepoznatih policijskih službenika granične policije.

MUP 2018. odobrio 226 međunarodnih zaštita

“Nadalje, tvrdnje kako MUP onemogućava pristup sustavu azila nemaju uporište u stvarnosti. Napomenut ćemo da je samo u 2018. godini Ministarstvo zaprimilo 998 zahtjeva za međunarodnom zaštitom i odobrilo 226 međunarodnih zaštita.

Zaključno, prema volonteru udruge Are You Syrious, Policijska postaja Vrbanja podnijela je optužni prijedlog zbog prekršaja iz članka 43. Zakona o strancima, jer je isti zatečen u pomaganju grupi migranata na način da im je mobitelom, a zatim i svjetlosnim signalima na osobnom vozilu davao upute gdje i kada mogu prijeći državnu granicu.

Prekršajni sud u Vukovaru, Stalna služba u Županji, je nakon provedenih usmenih rasprava donio presudu kojom je volontera proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 43. Zakona o strancima. Protiv navedene presude mogla se izjaviti žalba Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 dana”, priopćio je MUP.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

SKANDAL NA HRT-u – Stanković neistinama obmanio javnost u najgledanijem terminu HRT-a

Objavljeno

na

Javna televizija stala u obranu pedofilije

HRT već godinama sudjeluje u institucionaliziranju pedofilije u hrvatsko školstvo. Sjetimo se pristrane kampanje 2012./ 2013. za uvođenje tzv. spolnog odgoja koji je temeljen na pedofiliji, afirmacije Aleksandera Štulhofera koji je unatoč tomu što je surađivao s deklariranim pedofilima i unatoč tomu što je bio stipendist i suradnik Instituta Kinsey bio glavni autor tog istog tzv. spolnog odgoja koji je temeljen na pedofiliji, sjetimo se HRT-ovog jednostranog pristupa problematici pedofilije u lektirama u hrvatskim školama, itd.

Tako je u emisiji Nedjeljom u dva, 4. studenoga 2018., HRT  odlučio ići još korak dalje u jednostranom afirmiranju pedofilije u školskim lektirama. Gost aferičnog Aleksandra Stankovića bio je – kako je u studiu u jednom trenutku i nazvan – “literarni pedofil” Zoran Ferić.

Aleksandar Stanković, poznat po aferama i navijačkom pristupu u razgovoru s gostima emisije, iznio je neistinu: rekao je kako je Zoran Ferić u javnosti napadnut zbog knjige “koja se trebala naći u lektiri”. To je neistina. Ferićeva knjiga “Anđeo u ofsajdu” godinama je bila na popisu lektira, tek je ove godine zbog prigovora HAZU-a i pritiska javnosti zbog pedofilije uklonjena s iste.

Zoran Ferić je u studiju HRT-a naglasio kako je važno djecu od 15. godine upoznati s pedofilijom, na što je voditelj šutio.

Pitanje koje se nameće glasi: Zašto?

Djeca od 15. godine više ne mogu biti žrtvom pedofilije. Zašto ih u toj dobi kroz pedofilske sadržaje poput Ferićevih literarnih prljavština zagađivati s tim pojavama? Koji je smisao? Od te dobi oni mogu jedino postati predatorima, iz dobi kada mogu biti žrtvom tada već izlaze.

HRT se nije ogradio od gosta niti od njegovih izjava. Uoči čitanja spornih, pedofilskih citata iz knjige, Ferić je naglasio: “citirajte – bit će mi drago”. Objašnjavajući kontekst pedofilskog sadržaja u jednoj od spornih knjiga Ferić je kako je situaciju plakanja i samozadovoljavanja mladića od 25-30 godina htio obogatiti slikom djevojčice koja piški na njegovu tugu, te kako je htio šokirati. Koga? 15-godišnju djecu? Čime? Prizorom silovanja 5-godišnje djevojčice od strane odraslog muškarca?

U najvećem jeku kampanje protiv pedofilije u Ferićevoj knjizi koja je tada još uvijek bila na popisu lektire, Zoran Ferić je izabran za predsjednika Društva književnika. Tako je uz HRT i Ministarstvo obrazovanja ovo Društvo postalo još jedna u nizu institucija koja sudjeluje u agresivnom procesu koji traje već godinama; taj se proces zove – institucionaliziranje pedofilije.

Željko Maršić-Zenga

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari