Dobro Božo, a šta nakon pregovora?

Dobro Božo, a što kad prođe?

[ad id=”93788″]

Većina ljudi je osjetila kako je kad veliki događaji, pobjede, emocije ili nadanja prođu. Nakon vrhunca emocijonalnog naboja i ekspolozije koja čovjeka ponese u neslućene visine, nastupi energetsko i emocionalno pražnjenje, a nakon toga praznina, dubina, mrak, osjećaj da si crknut ko stare gaće umočene u prljavu vodu.

Taj osjećaj je usađen u ljudsku psihu, on je model kako funkcionira naš sustav učenja, novih izazova i spremenosti na ponovno buđenje. Kao baterija, i čovjek se mora isprazniti da bi se napunio, a kad se isprazni onda je osamljen, osjećaj blaženog ništavila nastupi samo ako je prethodni događaj bio lijep i mogao bi se ponoviti. Ako imamo osjećaj da je to bio jednokratni skok emocija, onda osjećamo tugu i prazninu.

Preneseno na političku situaciju i pregovore upada mi u oči da premalo razmišljamo o emocijama jer su nas zatrpali navodnom neophodnošću racionalnoga, iako neuropsihologija danas zna da je racionalno samo vidljivi okvir emocija.

Nema dakle ništa bez emocija, a u ovim političkim previranjima nam kažu da su emocije manje bitne. Političke, identitetske i druge ideje su dobile zabranu ulaska u salon pregovaranja i za stol moćnika. Mostovci su to proglasili nebitnim, a postoje mnogi ljudi koji tomu vjeruju.

Jesu li emocije, ideologija i idenditetska pitanja bitna?

No, kad već govorimo o analizi da budemo i malo stručni, kažu da je stručnost bitna.

E pa onda da vidimo jesu li emocije, ideologija i idenditetska pitanja bitna?

Svaki ozbiljniji poslovni čovjek zna da u uspjehu stavovi i vrijednosni sustav odlučuju s preko 60%, komunikacije s nekih 20%, vještine 10% i znanje (stručnost) samo s 10%. Stručnost u uspjehu čini daleko najmanji postotak.

To nije moja teorija, to je najjednostavnija lekcija iz poslovnog uspjeha, psihologije itd.

Za takve pristupe tvrtke organiziraju trenere i plaćaju ih jako dobro da bi njihovim djelatnicima ukazali kako se postižu uspjesi, a prava točka dnevnog reda je ukazati i omogućiti spoznaju da je vrijednostni sustav osnovica svakog uspjeha.

[su_pullquote align=”right”]Ovom narodu trebaju reforme, ali ne površinske nego dubinske, a one su ideološke naravi i ne prolaze bez konflikta.[/su_pullquote]

Meni je potpuno jasno da na političkoj i poslovnoj pozornici, ovoj drugoj daleko manje, postoje šarlatani koji tumače da je stručnost odlučujuća. Oni su jednostavno nepismeni, al njihova teorija zvuči suvislo jer najveći broj ljudi misli da je stručnost odlučujuća. Recimo da je u letu aviona stručnost odlučujuća, je! Zvuči logično, ako vašim avionom ne upravlja netko tko ima krivi stav pa se zabije u Alpe.

Dakle bez reforme ideje, ideologije, stava i odnosa države prema svome narodu nema napretka, to je osnovica, to je temelj, to je polazište.

U ovim pregovorima imamo potpuno krivo nasađeni pristup koji prijeti uspjehom, ali i dugoročno nesagledivim štetama po državu i narod jer nam se želi nametnuti teza da je samo kruh važan, stručnost odlučujuća.

Ne, i još jednom ne!

Ekonomski stručnjak?

Ovom narodu trebaju reforme, ali ne površinske nego dubinske, a one su ideološke naravi i ne prolaze bez konflikta.

Konflikt je prirodna pojava, normalno stanje pronalaska rješenja i jedini put po Heraklitu.

Kad prođu pregovori mi ćemo možda dobiti vladu stručnjaka za koju već sad možemo bez problema reći da će biti neuspješna jer stručnost nije odlučujuća, osim toga koja vrsta stručnsoti je potrebna za predsjednika vlade?

Ekonomski stručnjak? Čak i kad bismo ga imali u Hrvatskoj njegova stručnost je neodlučujuća jer nije ljudski život samo ekonomija, a naši ekonomisti čak niti ne čine neku elitu da bismo mogli reći da nas čekaju zlatna vremena.

Kad prođu pregovori i pokušaj umilne terapije možda dobijemo SDP koji će nastaviti s uhljebljivanjem i prefarbavanjem, čak je to sigurno.

Kad prođu pregovori dobit ćemo nova lica koja će nam tri godine tumačiti da reformiraju društvo i skužit ćemo da su bili obični nesposobnjakovići, al nisu to oni platili.

Kad prođu pregovori možda dobijemo i HDZ koji će ugrabiti koje ministarstvo i ostati i dalje svim ljevičarima, jugofašistima i lažnim ustašama glavni krivac za izgon iz raja zvanog Jugoslavija.

Možda dobijemo troprstu vladu koja će na prvu biti vlada konsenzusa, ali u stvari će biti vlada nepomičnosti i vječnog pronalaska zajedničke crte, a ona je na nultoj točci, na točci nepomičnosti.

Taj sustav pratimo sada u pregovorima pa zašto bi neka vlada funkcionirala drugačije nego ova ekipa u pregovorima?

Čeka nas nepomičnost

Nakon entuzijastičkih pomaka i pobjede neočekivane ekipe nastupilo je oduševljenje, mesijansko užvanje u aktu kreiranja novog političkog života, a nakon uspjeha ili neuspjeha se treba vratiti u normalno stanje.

Ako tomu pridodamo da smo sve gradili na krivoj pretpostavci da je za uspjeh odlučujuća struka onda kreatore čeka najveća moguća depresija koju su sebi mogli zamisliti, uz sigurnu porugu i odbacivanje jer su svojim pričama o nepotrebnosti ideologije do kosti iznevjerili ne samo struku nego i običnog čovjeka koji zna i osjeća pravdu i nepravdu. On zna da je koalicija s onima koji na invalide udaraju pendrecima jednostavno duhovna, psihološka, nacionalna i kulturološka sramota.

Zato te pitam Božo, a šta nakon pregovora?

Vinko Vukadin

Što vi mislite o ovoj temi?