Pratite nas

Dobro jutro, akademici!

Objavljeno

na

Eto, i to se dogodilo. Probudio se dio akademika! Naime, mediji izvještavaju da su se članovi Akademije pravnih znanosti Hrvatske ovih  dana oglasili da će uputiti vrlo oštru izjavu Vladi, predsjedniku države, Saboru i ostalim državnim institucijama o stanju pravnog sustava Republike Hrvatske nakon ulaska u članstvo EU.

Skupstina HAZU 111110Izjavu je potpisalo više od stotinu doktora pravnih znanosti, koji smatraju da u Hrvatskoj nema pravne sigurnosti i vladavine prava te da se kod nas zakoni, pa čak i Ustav mijenjaju prebrzo, bez dovoljne stručne i javne rasprave, tako da i zbog toga nastaju i štete na polju pravne sigurnosti, (što je žestoka kritika). Zatim naglašavaju da pri preuzimanju pravnih izvora iz drugih pravnih sustava često se nije postupilo po ustaljenim pravilima, da se nije stvorilo i dosljedno primijenilo  hrvatsko pravno nazivlje, da vlada pravna nesigurnost građana, itd., i tako redom.

Stoga, Akademija pravnih znanosti Hrvatske poziva Sabor, predsjednika Republike, Vladu i sudbenu vlast, te sve druge odgovorne institucije i pojedince da provedu temeljitu analizu stanja u hrvatskom pravnom sustavu, razmotre i utvrde mogućnosti i načine saniranja problema koje su naveli i poduzmu sve potrebne mjere za hitno i značajno unapređenje tog sustava, nužna poboljšanja u organizaciji pravosuđa i javne uprave, a sve radi zaštite prava i interesa hrvatskih građana i ostvarivanja vladavine prava. Akademija pravnih znanosti Hrvatske nudi svoju pomoć u tom odgovornom poslu – ističe se u izjavi akademika.

Što reći sad na sve to? U narodu se obično kaže “nikad nije kasno”, a mi bismo na sve ovo još dodali – dobro jutro, akademici! Već je bilo vrijeme da se javno oglase i “besmrtni” ljudi, za koje se stječe dojam da od stvaranja hrvatske države spavaju na lovorikama, debelim mjesečnim primanjima i privilegijama. Dosta je bilo njihove zaglušujuće tišine. Međutim, šteta je što su i ovog puta akademici, poglavito kad je pravo u pitanju, mimoišli hrvatske branitelje i hrvatski oslobodilački Domovinski rat. Jednom je njihov kolega dr. Milan Vuković rekao da “obrana nije zločin”, ali ti se akademici na to nisu javili, pa ne znamo je li misle isto ili različito. Osim toga, svakodnevno smo svjedoci proganjanja hrvatskih branitelja, njihovih uhićenja i suđenja. Sve to poglavito prate režimski mediji, uključujući i Hrvatsku televiziju, pa se stječe dojam da su nevine žrtve i agresija jedno te isto. Ako je bio rat, a bio je, onda se prvo treba utvrditi tko je kome prvi “ušao u dvorište”, ili gdje se on vodio, u Hrvatskoj ili izvan nje, recimo u Srbiji ili Crnoj Gori, državama za koje pouzdanom znamo da su bile agresori.

Eto, sada su nakon punih tridesetak mjeseci (!) provedenih u pritvoru nepravomoćno oslobođeni Drljo i Krajina, pripadnici slavne Antiterorističke jedince Lučko, koje su nepravedno optužili za navodne ratne zločine u selu Grubori. Hrvatskog branitelja Veljka Marića uhitili su Srbi, na srpskoj granici te ga osudili na enormnih 12 godina zatvora, baš kao i Borislava Pilipčića, bivšeg pripadnika HVO-a. Naime, njega su pak uhitili Slovenci na njihovoj granici te ga poslali u Banja Luku (!) da mu tamo sude. Generala Ivana Basarca  su uhitili Hrvati pa im je umro u zatvoru. Gotovina, Markač i Čermak su oslobođeni nakon što su ih godinama proganjali hrvatski i svjetski policajci i hrvatski mediji. Svi su već zaboravili kako su gonili generala Bobetka, koji im se nije dao živ u ruke, dok su pojedini novinari od njega pravili cirkus, a hrvatske branitelje koji su ga “čuvali” posprdno nazivali “beračima kestenova”. Veliki broj branitelja obolio je od raznih psihičkih bolesti, a posljedica toga je i to da je dobar dio njih završio iza rešetaka, ili im se priprema suđenje. Itd., i tako redom. Svi oni su također hrvatski građani, pa bi bio red da već i o njima netko progovori iz akademskih pravnih krugova. Ali kao što se vidi oni se više okreću “općem stanju”, koje je i po njima ravno – katastrofi.

Istina, sada se oglasila Akademija pravnih znanosti, ali kod nas postoji i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), čiji je počasni član još uvijek i Josip Broz Tito, ali njihovi su članovi još uvijek dobrim dijelom, (dakle, svaka čast izuzecima), na nekom drugom planetu, i teško se može reći da žive u stvarnosti.

Nu, kad najistaknutiji hrvatski pravnici  upozoravaju one koji su trenutačno na vlasti da je “pet iza dvanaest”, onda možemo misliti kako je većini hrvatskih građana, kad ih dohvati “hrvatsko pravo”. Osjetili su to i vukovarski branitelj Darko Pajičić, kad je skinuo dvojezičnu ploču u Vukovaru, i Marko Francišković, koji se zamjerio ministru policije Ranku Ostojiću.

Ukoliko se dovoljno brzo i učinkovito ne shvate poruke “zaspalih akademika” onda hrvatske građane do kraja ovog mandata demokratski izabranih veličina uistinu očekuje – pakao, od kojeg se ne će oporaviti duže nego što smo se borili protiv srpskog i inog agresora!

Mladen Pavković/kamenjar.com

facebook komentari

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari