Pratite nas

Komentar

Documenta – udruga građana ili parapolitička organizacija?

Objavljeno

na

Hrvatska je demokratska zemlja. U demokracijama svatko ima pravo na mišljenje, stav, slobodno djelovanje, udruživanje, političku aktivnost, prosvjede… pusic zoran titoTako i civilne udruge imaju pravo na rad, na djelovanje, koliko god se nekome ono svidjelo ili ne. Naravno, svi koji rade u javnom prostoru, posebice oni koji za svoj rad koriste javni novac, moraju biti spremni i na javnu kritiku. To se odnosi i na kontroverznu Documentu – Centar za suočavanje s prošlošću, koju su prije deset godina osnovali Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava te Hrvatski Helsinški odbor.


U ovih deset godina djelovanja, Documenta je ostavila mnogobrojna kontroverzna pitanja u pogledu svog djelovanja. Prije dvije godine u kolumni u Večernjaku, pod naslovom „I Ivo Josipović bi se trebao crvenjeti zbog nagrade Vesni Teršelič“, pisao sam o Documenti nakon pravomoćne oslobađajuće presude Haškoga suda za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Tada sam napisao sljedeće:

Da, Domovinski rat definitivno je gotov, sada i za stolom, pred sudom. Oslobađajućom presudom Haaškog suda hrvatskim generalima završio je rat poslije rata, rat koji se vodio u sudnici, za stolom, lobiranjem, pakiranjem, manipuliranjem, izmišljanjem, konstruiranjem…

Sad je posve jasno, nakon ove presude, da se u Haagu išlo za izjednačavanjem krivnje na prostoru bivše Jugoslavije, gdje bi se izbrisala granica između agresora i žrtve, a onda i između pobjednika i poraženog. Trebali su svi biti isti. Ipak, na kraju je prevladala zdrava pamet i najočitije činjenice, zdrava pamet koja je zaključila da se takvo što nije dogodilo i da se haaško tužiteljstvo godinama bavilo političkim manipuliranjem i konstrukcijama.

Tako je danas rat konačno iza nas. Naravno, njegove posljedice još će se dugo osjećati, jer treba pronaći nestale, obnoviti još ono što je ostalo porušeno, zločince kazniti…

Hrvatska cijela drukčije diše, slobodna, bez pritiska, bez kolektivnog krimena, sada konačno oslobođena da gleda u budućnost o kojoj neprestano govori general Gotovina. Zapravo, gotovo cijela Hrvatska.

Jer su nakon haaške presude svoje političke pozicije izgubili svi oni koji su ih gradili na haaškim manipulacijama, medijski bukači, oni koji su se iza rada u nevladinom sektoru zapravo bavili politikantstvom i parapolitikom. Tako je povjesničar dr. Ivo Lučić ovih dana na HTV-u to nazvao NGO mafijom u Hrvatskoj. Zato i jest nastao šok u Documenti, kod Vesne Teršelič, kojoj sada gotovo propade biznis i REKOM, a još je nedavno od šefa države Ive Josipovića nagrađena, zbog čega bi se on danas trebao dobro crvenjeti, kad već nije tada.

Jer joj je za Dan državnosti u lipnju dodijelio Povelju RH \”za iznimno i uspješno poticanje procesa suočavanja s prošlošću u RH, dokumentiranje i istraživanje prijeratnih, ratnih i poslijeratnih zbivanja te suradnje s organizacijama civilnoga društva i sličnih institucija u svijetu\”, i jer \”potiče proces suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj, dokumentira i istražuje prijeratna, ratna i poslijeratna zbivanja, te promiče javne rasprave vezane uz prijeporne činjenice i interpretacije\”.

Kad već Josipović nije bio informiran, ali je očito ideološki bio sklon nagrađenoj, ipak se trebao informirati kod nekih upućenijih. Jer je nagradu dao kao šef države, a ne kao šef nekog glazbenog ansambla. A nije, i time je opalio

No, sve se vraća, sve se plaća pa je tako i haaška presuda ogolila Documentu, osvijestila Josipovića, ogolila HHO, čiji predsjednik Ivan Zvonimir Čičak šuti, baš kao i Stjepan Mesić i mnogi drugi.

Zato je u šoku i Zoran Pusić, baš kao i njegov kolega Savo Štrbac, zato i jest takav šok u Srbiji, koja je mislila za stolom dobiti ono što je u ratu izgubila, zato i jest u šoku uvijek plačljivi Milorad Pupovac. Tako on sada piše i priča kako je zabrinut jer da smo se \”vratili u devedesete\”. Možda misli na one kninske balvane?

Pa bi i danas rado Hrvatsku balvanizirao? No od njega ništa čudno. Treba samo podsjetiti na ono što je o njemu u ljetošnjoj javnoj svađi rekao Josipović, bez obzira na to što je motiv bio sasvim drugi. Tako je Josipović naveo da se Pupovčeva politika odavno pretvorila u etnobiznis, a ne u kvalitetnu manjinsku politiku, da je godinama reketario dosadašnje vlade kako bi financijski profitirao te je zaključio: \”Pupovac ni izbliza nije veliki zagovaratelj pomirbe Hrvata i Srba kako to nekada želi pokazati. U mnogim područjima Hrvatske vodi politiku nacionalnih sukoba niskog intenziteta. Tek toliko da Srbima pokaže da trebaju zaštitnika poput njega.\” To je Pupovac i njemu slični. Svima takvima najbolju poruku uputio je general Markač: \”Oni su htjeli hrvatsku oružanu silu proglasiti zločinačkom silom. Ali nakon pobjede u Den Haagu ti ljudi će nositi mrlju na svom imenu, duša će im ostati prazna i bit će ih sram.\”

Dvije godine poslije, prije tjedan dana, napisao sam kolumnu u Večernjaku pod naslovom“ Jesu li temelji države na Domovinskom ratu ili Documenti?“ U njoj sam napisao sljedeće:

Prije dvije godine pisao sam o tome kako bi se Ivo Josipović trebao crvenjeti zbog nagrade Vesni Teršelič i njezinoj Documenti. Jer je u povodu Dana državnosti te godine dodijelio njoj i udruzi Povelju RH za „iznimno uspješne rezultate u suočavanju s prošlošću te dokumentiranju i istraživanju prijeratnih, ratnih i poslijeratnih zbivanja“. Koliko su njihovi rezultati bili nepristrani, i koliko je sve zapravo bilo ispolitizirano, najbolje se vidjelo kad je nekoliko mjeseci kasnije Haški sud oslobodio generale Gotovinu i Markača. Vesna Teršelič i Zoran Pusić bili su šokirani, ostali su bez riječi, Pusić je oplakivao presudu sa Savom Štrpcem… Jer im je sav rad pao u vodu!

Stručnjaci već godinama upozoravaju da članovi Documente u radu zanemaruju uzroke rata te da govore uglavnom o njegovim posljedicama stvarajući na taj način dojam kako je Domovinski rat zapravo načinjen od niza zločina svih strana. Većina povjesničara koji se znanstveno bave problematikom Domovinskog rata, ali i većina branitelja, djelovanje Documente opisuju kao jednostrano i neobjektivno. Mnogi dosadašnje djelovanje Documente doživljavaju kao pokušaj relativizacije činjenica i odgovornosti za zločine, jer su, eto, sve strane činile zločine.

Dvije godine kasnije, opet se sve vrti oko Documente. I to na tri strane. Prvo, prije godinu dana sadašnja je vlast organizirala tihi udar na Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i posebice na njegovog ravnatelja Antu Nazora. Jer su na čelo novog Upravnog vijeća imenovali čovjeka koji je dotad bio suradnik Documente, a prvi zadatak odmah mu je bio rušenje dosadašnjeg ravnatelja, pri čemu pokazuje skromno znanje o Domovinskom ratu. Uz njega je u Upravno vijeće instaliran i Čedomir Višnjić, kadar Milorada Pupovca, s dvojbenom ratnom biografijom. Sukob je kulminaciju doživio ovih tjedana, kad je Nazor u javnost iznio sve činjenice, pri čemu je glavna ona da Documenta potiho želi nadzor nad Centrom. Udruga nad javnom institucijom!

Drugi čin slijedi s Bojanom Glavaševićem koji je pod okriljem Europskog doma u Vukovaru i Documente izrekao u najmanju ruku krajnje nategnute teze o hrvatskim braniteljima koji boluju od tko zna kakvih bolesti, a imaju sva prava, dok se na agresorskoj strani to ne primjećuje. Što bi drugo netko mogao zaključiti, nego da je hrpa branitelja lažna, s lažnim dijagnozama. Sigurno ima i takvih, ali onda se ide s imenom i prezimenom. No Glavašević je zaboravio da je sada u prvom redu političko lice, a ne znanstvenik, da je pomoćnik ministra hrvatskih branitelja, pri čemu je to mjesto dobio bez ikakvih kvalifikacija, isključivo na račun svog prezimena i svog oca. Kad bi imao imalo takta, tada bi se na vrijeme ispričao zbog nespretnih izjava i zagladio stvar. Jer ih je izrekao kao političko lice.

Tim više, otkad je posao ovog ministarstva i istraživanje agresorske strane? Umjesto toga, ministar Fred Matić ide korak dalje te izbacuje dosad svoj najveći biser rečenicom da će Hrvatska biti prva zemlja izbačena iz EU, i to zbog ponašanja branitelja. To je njegovo zazivanje dijaloga? To je gubitak zdrave pameti!

I treći čin uslijedio je na dan kada je Josipović nenadano ipak posjetio branitelje na zagrebačkoj Savskoj cesti, u njihovom šatoru, pri čemu se na kamerama vidjelo da se nije baš ugodno osjećao, više da je bio prisiljen doći zbog predizborne kampanje. Jer znate odakle je došao braniteljima? S proslave desete godišnjice osnivanja Documente, gdje je rekao kako je ta udruga „naša savjest“!?

I tako se zatvara cijeli krug. Josipović poziva da se problemi rješavaju unutar institucija koje ne funkcioniraju, a one institucije koje bi trebao kao predsjednik podržati tiho se ruše, uvijek za nečiji interes, politikantski, interesni, sigurno ne za nacionalni interes. Usto počinje zagovarati državu s novim temeljima. Koji su to bolji temelji od Domovinskog rata? Možda temelji Documente? 

Iz Documente su reagirali burnim priopćenjem za javnost, koje donosim u cijelosti:

U svojoj kolumni u Večernjem listu novinar Zvonimir Despot, pod naslovom „Jesu li temelji države na Domovinskom ratu ili Documenti“, između ostalog, piše:

„Napisao sam da se Josipović trebao crvenjeti zbog nagrade (koju je dodijelio) Vesni Teršelič i njezinoj Documenti“ ..“Vesna Teršelič i Zoran Pusić bili su u šoku kad je Haaški sud oslobodio Gotovinu i Markača, Pusić je oplakivao presudu sa Savom Štrbcem .. Jer im je sav rad pao u vodu!“ …

“Documenta nastoji steći nadzor nad Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata“ …“Josipović ruši institucije koje bi trebale rješavati probleme, sigurno ne za nacionalne interese. Počinje zagovarati državu na novim temeljima. Koji su to temelji bolji od Domovinskog rata? Možda temelji Documente?“

Po stilu i sadržaju svojih članaka Zvonimir Despot se svrstava u onu vrstu novinara koji izmišljaju klevete i to prodaju pod “investigativno novinarstvo” kako bi poduprli unaprijed postavljene teze. Kako tu argumenti i činjenice ne igraju ulogu, diskusija s nekim kome je cilj kleveta nema puno s DA! mi smatramo da Hrvatsku treba graditi na sličnim idejama i sa sličnim vizijama koje smo imali kad smo osnivali Documentu i koje zastupamo javno već desetljećima!

A koji su to temelji koje tipovi iz škole “Lagati ću za Hrvatsku”, zastupaju? Netrpeljivost, neravnopravnost baziranu na etničkoj pripadnosti, pristranost sudova po nametnutoj političkoj podobnosti, relativizaciju zločinačkog karaktera ustaških ideja i ustaške prakse, falsificiranje povijesti kako bi se uklopila u njihove unaprijed postavljene tvrdnje i klevetanje i zazivanje progona svih onih koji se s takvim “temeljima” Hrvatske ne slažu. Ofucana ali djelotvorna metoda, koja se ovdje primjenjuje, je da se takvoj gomili ostraščenih tvrdnji, uvijek iz istog skupa ideja koje su čovječanstvu donijele tolike nesreće, nalijepi neka etiketa uz koju su vezane emocije i koju nije uputno propitivati – nacionalni interesi, čast nacije ili vojske, Domovinski rat, …

Za razliku od toga mi smatramo da temelji Hrvatske trebaju biti ravnopravnost svih građana, nezavisno i nepristrano pravosuđe, obrazovanje koje će poticati kritično mišljenje, a ne propisivati nedodirljive istine, trajna orijentiranost prema ciljevima kao što su smanjenje socijalne isključenosti i unapređenje socijalnih prava i, dugoročno, pretvaranje ovog dijela Europe, gdje su ratovi u 20. stoljeću počeli i završili, u područje mira i suradnje! Naše djelovanje, koje se često demonstriralo u konkretnim zalaganjima za temeljna ljudska prava kad su to institucije, čija je to nominalna zadaća, propustile učiniti, bilo je uvijek javno i vođeno tim principima. Smatrali smo i smatramo da su upravo to nacionalni interesi Hrvatske, pa i svake demokratske države.

Vesna Teršelič, voditeljica Documente
Zoran Pusić, predsjednik GOLJP-a i Upravnog odbora Documente


Kao što je vidljivo iz odgovora Documente, nisu odgovorili ni na jednu moju činjenicu iz kolumne, ni jedan njihov protuargument, ni jedna činjenica koja bi poništila moju činjenicu. Zašto, jer sve moje činjenice itekako stoje, pa oni nemaju što odgovoriti. Nego, kako odgovaraju? U najboljoj maniri boljševičkih manipulatora koji zamjenjuju teze i lijepe etikete. Kako bi izbjegli konkretne odgovore, Vesna Teršelič i Zoran Pusić ovako okreću pilu: „Po stilu i sadržaju svojih članaka Zvonimir Despot se svrstava u onu vrstu novinara koji izmišljaju klevete i to prodaju pod ‘investigativno novinarstvo’ kako bi poduprli unaprijed postavljene teze. Kako tu argumenti i činjenice ne igraju ulogu, diskusija s nekim kome je cilj kleveta nema puno smisla.“ Osim što u hrvatskom jeziku postoji termin istraživačko novinarstvo, a ne nikakvo „investigavno“, najlakše se pokušati obraniti metodom da je napad najbolja obrana. Stoga sam ja klevetnik, ja izmišljam, pa zato i sve što sam napisao obične su izmišljotine na koje ne treba odgovarati. Još samo čekam njihovu presudu pa da me ušutkaju, možda zatraže i moje zatvaranje.

No, krenimo o činjenicama. Jesu li Vesna Teršelič i Zoran Pusić bili u vidljivom stanju općeg šoka nakon što je Haški sud oslobodio Gotovinu i Markača te srušio optužbu o udruženom zločinačkom poduhvatu? Naravno da jesu, dovoljno je samo vidjeti tadašnje TV snimke i što su oni pričali.

Štoviše, istine radi, evo da citiram što je točno Zoran Pusić govorio Savi Štrbcu, poznatom „istinoljupcu“ sa srpske strane, u telefonsku slušalicu nakon haške presude: „Gospodine Štrbac, nismo svi u euforičnom stanju, ima nas koji smatramo da je ovo potpuno pogrešno, da je presuda bila osuđujuća, to bi bio početak jednog istinskog, dubinskog pročišćavanja i suočavanja s prošlošću hrvatskog naroda. Ovako će ta katarza biti odgođena za izvjesno vrijeme, ali ona mora doći kad-tad.“

O čemu Pusić priča? Prvo, ne poštuje sudsku presudu. Drugo, imao je već unaprijed očekivanu presudu, ne samo za Gotovinu i Markača, nego za cijeli hrvatski državni vrh, od Franje Tuđmana na niže. To je trebao biti početak demontaže Domovinskog rata i izjednačavanje krivnje na razini građanskog rata. To je objektivno djelovanje Documente? Za to su potrošeni milijuni kuna? To nema veze s objektivnim istraživanjem, to je tipično parapolitičko djelovanje i ništa više! Haški sud je oslobodio Gotovinu i Markača, ali je zato presudio radu Documente i sličnih organizacija i pojedinaca. Njima je ta haška presuda smrtna kazna! Ili, koliko je Documenta uspjela prikupiti potpisa u Hrvatskoj za famozni REKOM, još jednu regionalnu izmišljotinu za izjednačavanje žrtve i agresora? Toliko malo da se više i ne spominje!

Nadalje, gdje sam i u jednom tekstu spominjao NDH i ustaše? Ni u jednom. Ali vodeći dvojac Documente koristi opet staru boljševičku matricu kako bi zamutio vodu i bacio etiketu, i to u ovom dijelu reagiranja: „A koji su to temelji koje tipovi iz škole ‘Lagati ću za Hrvatsku’, zastupaju? Netrpeljivost, neravnopravnost baziranu na etničkoj pripadnosti, pristranost sudova po nametnutoj političkoj podobnosti, relativizaciju zločinačkog karaktera ustaških ideja i ustaške prakse, falsificiranje povijesti kako bi se uklopila u njihove unaprijed postavljene tvrdnje i klevetanje i zazivanje progona svih onih koji se s takvim “temeljima” Hrvatske ne slažu.“

Gdje sam u tekstovima relativizirao, primjerice, zločinački karakter ustaških ideja i ustaške prakse, pa da to mora biti sadržano u reagiranju Documente na moju kolumnu? Naravno, nigdje i nikad. Ali treba i tu etiketu nabaciti, nekog ustašofila, pa tako začepiti usta! Zašto na isti način ne progovaraju o neokomunističkim orgijanjima u Hrvatskoj? To nije problem? Ili, zašto se nisu zdušno zauzeli za silovane žene Vukovarke iz Domovinskog rata? Jako velika njihova principijelnost, nema što!

No kako živimo u demokratskom društvu, tako demokracija mora svašta podnijeti. Međutim, sramotno je, neodgovorno i licemjerno da službena hrvatska politika daje političku podršku ovakvom krajnje upitnom djelovanju jedne udruge i njezinim ljudima, što se prije svega odnosi na predsjednika Ivu Josipovića. To na najbolji način govori i o njegovim političkim stavovima koji izviru iz političkog jugoslavenstva. I to je legitimno, ali nemojmo se onda „farbati“ i glumiti! Temelje Documente teško je uzdrmao Haški sud, a živi još zahvaljujući političkim sponzorima. No i to će se promijeniti, čega su oni svjesni, i zato je takva nervoza među njima, jer gube tlo pod nogama! Zato treba sad što više prostora osvojiti, nametnuti se i javnim znanstvenim institucijama kao neki relevantan čimbenik, sve samo da bi se osigurale kakve-takve pozicije pred nadolazeće promjene.

Ne treba prešutjeti ni famoznu Antifašističku ligu RH i slične organizacije, u kojima je također dvojac iz ove priče. Ne bore se te organizacije protiv postojećeg fašizma kojega nema, nego svi oni antifašizam koriste kao podlogu za sisanje novaca iz državnog proračuna. Svi mi plaćamo milijune kuna za što? Da nas se pljuje sve koji ne mislimo kao oni. Kad bi to bio antifašizam, ali to je dogmatski komunizam, ništa drugo! Isto se radi i o takozvanim neovisnim internetskim portalima koji se financiraju iz državnog proračuna. Kada Vlada RH financira tobože nevladin portal (a ima ih na desetke) u kojemu se sotoniziraju ne samo hrvatski branitelji, nego i sam Domovinski rat, kojega se od obrambenog rata želi pretvoriti u građanski rat, a žrtva i agresor izjednačiti, pa se propagira i besmislenost postojanja same RH kao samostalne države, je li to manipulacija i cirkus?

I kako im ta monetarno-ideološka sprega SDP-a i HNS-a s takvim (ne)vladinim portalima i tiskovinama ne smeta, a smeta im navodna povezanost HDZ-a i hrvatskih branitelja? Bi li bilo pošteno da ti zagovaratelji neokomunizma i obnove Jugoslavije osnuju svoju stranku pa otvoreno s takvim stavovima i ideologijom izađu na izbore, te za svoje novce provjere što hrvatski građani misle o njihovim “istinama” i ideologiji? Istina je da hrvatski branitelji ne samo da nisu privilegirani, nego Vlada RH daje milijune kuna da se pljuje i po njima i po nama i po državi u kojoj živimo!

Ima jedna anegdota još iz Jugoslavije. Jugoslavenske vlasti – savezne i pokrajinske – uporno su za vrijeme krize 1981. godine nastojale zataškati, odnosno sakriti pravo stanje stvari na Kosovu. Uz takva nastojanja se vezuje anegdota o tome da je jedan od partijskih dužnosnika, čuvši da novinska agencija Reuters obavještava međunarodnu javnost o tome da se nešto događa, povikao “Zaustavite Reuters!”. Tako Vesna Teršelič i Zoran Pusić svojim se reagiranjem zapravo deru: „Zustavite Despota!“. No neće i ne mogu zaustaviti istinu, a ja ću i dalje raditi na tome da istina što više izlazi na svjetlo dana.

Piše:Zvonimir Despot/blog.vecernji.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari