Pratite nas

Kultura

Dodijeljena Nagrada ‘Fra Lucijan Kordić’ za hrvatsku izvandomovinsku književnost

Objavljeno

na

Teolog, novinar i književnik Adolf Polegubić

TEOLOG, NOVINAR I KNJIŽEVNIK ADOLF POLEGUBIĆ OVOGODIŠNJI JE  DOBITNIK NAGRADE “FRA LUCIJAN KORDIĆ”

–  Križ svakog Hrvata, koji je iz ovih ili onih razloga napustio Domovinu, još je bremenitiji za književnika, koji sve to doživljava na svoj način, a što je za svoga života svjedočio i književnik i pastoralni djelatnik fra Lucijan Kordić. No, svaka životna situacija može biti i kreativna, darovana za proširivanje vlastitoga puta iz vlastitih razloga.  Na tragu toga nastale su ove moje nove četiri zbirke pjesama, a rekao bih, i najveći dio mojega, kako književnog, tako i ukupnog, opusa. Veseli me da je domovinska književna javnost zainteresirana za iseljeničku, jer se radi o zajedničkoj kulturnoj i duhovnoj baštini utkanoj u cjelovito biće hrvatskoga naroda u Domovini i inozemstvu, kazao je laureat Polegubić.

U prostorijama Društva hrvatskih književnika danas je upriličena svečana dodjela Nagrade “Fra Lucijan Kordić” a koju svake četiri godine dodjeluju Društvo hrvatskih književnika Zagreb i ZIRAL – Zajednica izdanja “Ranjeni labud” iz Mostara. Ova književna nagrada dodjeljuje se od 1993. godine za djelo koje tematski, na bilo koji drugi način obrađuje život Hrvata izvan domovine,  a ime je dobila po fra Lucijanu Kordiću, književniku i postaralnom djelatniku koji je jedan vijek svojega života proveo u Švicarskoj i tamo književno stvarao.

Ove godine Nagradu je osvojio poznati književnik, teolog i novinar Adolf Polegubić za četveroknjižje- četiri zbirke poezije koje su objavljene u Nakladi Bošković iz Splita. U programu dodjele Nagrade sudjelovali su: predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović, članica prosudbenog povjerenstva dr.sc. Željka Lovrenčić te dramska umjetnica Dunja Sepčić.

Predsjednik Društva gospodin Đuro Vidmarović je govorio o značaju ove nagrade za instituciju kojoj je na čelu te još jedanput naglasio važnost književnosti iseljene Hrvatske za one koji žive i rade u Domovini.

Nakon što se nazočnima obratio predsjednik Vidmarović gospođa Lovrenčić je obrazložila zašto je nagrada pripala baš Polegubiću naglašavajući važnost njegovih djela kako u inozemstvu tako i Domovini.

Dramska umjetnica Dunja Sepčić vrlo je nadahnuto pročitala neke pjesme iz nagrađenih zbirki, a potom se nagrađeni književnik Adolf Polegubić obratio javnosti riječima zahvale. Između ostaloga kazao je i:

–  Križ svakog Hrvata, koji je iz ovih ili onih razloga napustio Domovinu, još je bremenitiji za književnika, koji sve to doživljava na svoj način, a što je za svoga života svjedočio i književnik i pastoralni djelatnik fra Lucijan Kordić. No, svaka životna situacija može biti i kreativna, darovana za proširivanje vlastitoga puta iz vlastitih razloga.  Na tragu toga nastale su ove moje nove četiri zbirke pjesama, a rekao bih, i najveći dio mojega, kako književnog, tako i ukupnog, opusa. Veseli me da je domovinska književna javnost zainteresirana za iseljeničku, jer se radi o zajedničkoj kulturnoj i duhovnoj baštini utkanoj u cjelovito biće hrvatskoga naroda u Domovini i inozemstvu, kazao je laureat Polegubić.

Inače,  prema podatcima Društva hrvatskih književnika, Dr. Adolf Polegubić, pjesnik, pastoralni teolog i novinar, rođen je 25. lipnja 1962. u Šibeniku. Osnovnu školu završio je u Banjevcima i Stankovcima, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a filozofiju i teologiju u Makarskoj i u Zagrebu. Disertaciju naslovljenu »Laien in der Kirche und Gesellschaft Kroatiens seit 1900 – Ihre Spiritualität, ihre kirchliche und gesellschaftliche Position und ihre Institutionen auf dem Prüfstand des Zweiten Vatikanischen Konzils« (Laici u Crkvi i društvu u Hrvatskoj od 1900. – Njihova duhovnost, crkvena i društvena pozicija i njihove institucije na temelju prosudbe Drugoga vatikanskog sabora) obranio je 1997. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Beču i postigao akademski stupanj doktora teologije. Više je godina radio kao novinar u Glasu Koncila. Od 2002. glavni je urednik mjesečnog lista hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj Živa zajednica, koji od rujna 1978. izlazi u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Frankfurtu na Majni.

Član je Društva hrvatskih književnika. Pjesme je objavio u brojnim listovima i časopisima.   Nastupao je na brojnim tribinama u domovini i inozemstvu, te na radiju i televiziji. Objavio je šest zbirki pjesama na hrvatskom i jednu na njemačkom jeziku, više knjiga iz područja pastoralne teologije, duhovnosti, novinarstva i humora na hrvatskom i njemačkom jeziku te više od dvadeset znanstvenih radova.

Za poeziju je bio i nagrađivan. Uvršten je u antologiju poezije o ratnom Vukovaru »Balada o vukovarskoj ruži«, (priredio Petar Vulić), Imotski, 2001., u antologiju »Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas«, (priredio Božidar Petrač), Zagreb, 2001., u antologiju duhovne poezije »Krist u hrvatskom pjesništvu – od Jurja Šižgorića do naših danas«, (izabrao i priredio Vladimir Lončarević), Zagreb, 2007., u zbornik hrvatske duhovne poezije »Kruh i vino«, (priredio Josip Sanko Rabar), Zagreb, 2009., u antologiju »Hvaljen budi, Gospodine moj: sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu«, (priredili Vladimir Lončarević, Božidar Petrač, Nevenka Videk), Zagreb, 2009. te u MORE MORA – hrvatski pjesnici o moru, (sastavila Ana Horvat), Zagreb, 2014.

Adolf Polegubić se bavi i fotografijom, a motive snima u Hrvatskoj, Njemačkoj i u drugim zemljama. Godine 2008. Kristina Kovačević i Adolf Polegubić pokrenuli su projekt »Njemačko-hrvatske večeri poezije«, koje su dosad održane u više gradova u Njemačkoj i u Hrvatskoj.

Nagrada “fra Lucijan Kordić” do sada je dodijeljena nekolicini hrvatskih književnika koji djeluju u inozemstvu: Julienne Eden Bušić, Nikoli Benčiću, Dragi Šaravanji, Tomislavu Žigmanovu , Malkici Dugeč i sada Adolfu Polegubiću.

Piše: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Književna besmrtnost Pavla Pavličića

Objavljeno

na

Objavio

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

U aktualnom književnom trenutku u Republici Hrvatskoj najveću pozornost plijeni rad jednoga umirovljenika.  Neki će reći kako njegov rad više liči na rad čovjeka u najbpljim godinama te da mu   umirovljenički status uopće ne odgovara niti priliči, a niti je argumentiran. Čak štoviše, akademik Pavao Pavličić u svom osmom životnom desetljeću stvara  svoja najbolja književna  djela, pa ne čudi da se nakladnička kuća, kojoj pripada, zagrebački Mozaik, ovih dana odlučuje tiskati i drugo izdanje knjige “Bakrene sove”, a čije je prvo izdanje tiskano i objavljeno prije samo nekoliko mjeseci.

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Zato se nakladnička kuća “Mozaik” vjerojatno i odlučila djela izdavati izabrana djela. Nakon prvoga kola, evo i drugoga, a kojega je složila i priredila književnica Julijana Matanović. Vidi se da to nije bio samo urednički posao, nego posao pun ljubavi prema dragom čovjeku, književniku, profesoru, pa sada, eto, i suprugu. Kad se uz znanje i rad ugradi i ljubav, onda zasigurno djelo dobiva na posebnoj kvaliteti i sadržajnosti te emociji.

Tijekom predstavljanja drugoga kola izabranih djela Pavla Pavličića, profesorica Matanović se složila kako se radilo o teškom izboru. Dakako, nije lako izabrati pet najboljih od 100 izuzetno dobrih knjiga, ali za znalca svojega posla kakva je profesorica Matanović, posao se  mogao uspješno i završtiti. Posebno iz razloga što je urednica i strasna čitateljica Pavličićeve književnosti, a koja je u drugom kolu sastavljena od isključivo lektirnih naslova. Drugo kolo izabranih djela Pavla Pavličića urednice Julijane Matanović., sastoji se iz sljedećih djela: “Nevidljivo pismo (1993.), “Škola pisanja”(1994.), “Diksilend” (1995.),  memoarski zapisi “Šapudl”(1995.) i “Kruh i mast”(1996.) te “Devet spomenika” (2006.).

Gostujući u današnjem “Dobro jutro, Hrvatska” književnik Pavličić je potvrdio našu tezu o njemu kao neumornom radniku na “Njivi Gospodnjoj”, kazavši kako jednako kao i do sada nastavlja produktivno pisati. Njegova književna duša rađa nove ideje, pa kaže kako želi napraviti jednu knjigu o popularnim popijevkama i njihovim tekstovima, za koje se čak i ne zna  tko im je autor a svi ih pjevamo.

Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KRVAVA TROBOJNICA

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Velo Raspudić: “Nema ništa teže nego izgubiti voljenu osobu u ratu! Ali nekako se ne mogu oteti dojmu da je možda najteže izgubiti brata. Ovu pjesmu posvećujem svima koji su osjetili takvu bol.”

KRVAVA TROBOJNICA

“Davno je to bilo”: kažu!
“Tko se još i sjeća rata”?
Ne bi tako govorili,
da su izgubili brata!

I sad mojoj staroj majci
bistra suza lice mije.
Čekala ga ona dugo!
Vratio se nikad nije!

Često njoj u san svrati,
pa se tužna jutrom budi.
Za svog sina Boga moli .
Ne proklinje, niti sudi!

Tužan otac i sad gleda
niz poljanu u daljine.
Kao da mu čitam misli:
“Vrati mi se mili sine”!

Ali on se vratit neće,
to mi kaže suza s lica.
Njega crna zemlja krije
i krvava trobojnica!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari