Pratite nas

BiH

DODIK: Komšićevo uvjetovanje Bosnu i Hercegovinu može odvesti u disoluciju

Objavljeno

na

Predsjedatelj Predsjedništva BiH Milorad Dodik poručio je da bi drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić trebao  ispoštovati  zakon u vezi s imenovanjem kandidata za predsjedatelja Vijeća ministara, što nije učinjeno već mjesec dana.

Dodik je podsjetio da Predsjedništvo BiH mora u roku od 15 dana od formiranja kolegija Zastupničkog doma Parlamenta BiH mora  imenovati kandidata za sastav Vijeća ministara, ali se to nije dogodilo iako je, kako ističe, predlagao, što zna i Komšić.

Dodik je u izjavi Srni istaknuo da je cilj opstrukcija da “za tako nešto optuže nekog drugog, ali da on ništa nije opstruirao već da je radio i održao četiri sjednice Predsjedništva, na kojima se odlučivalo o svemu što je bilo na dnevnom redu”.

On je kazao da su, kada je trebalo na dnevni red staviti ono što je bila obaveza Predsjedništva i njega kao predsjedatelja, ostala dva člana Predsjedništva iz Federacije BiH izbjegla su i rekla da to treba ostaviti za kasnije.

Prema njegovim riječima, pričati o tome tko treba poštovati zakone, u najmanju ruku je malo licemjerno, pa taman to “dolazilo i od samog Komšića”.

“Od svega toga oni prave karikaturu kao da je nama nešto važno formiranje na razini BiH. Nama je to važno sa stanovišta interesa Republike Srpske i to oni moraju znati. Njihova opstrukcija ide za tim da naprave štetu Republici Srpskoj”, rekao je Dodik.

Dodik je istaknuo da je očigledno da “neki stavovi u vezi s NATO-om, koji su doneseni ranije, a na koje se pozivaju, nisu bili dovoljni, jer ne bi tražili da se o tome ponovo odlučuje i ne bi sada vršili pritisak i uvjetovali formiranje tijela na razini BiH”.

On je poručio da očekivanja koja čuje kako se treba pristupiti izradi nekog sveobuhvatnog sporazuma mogu biti očekivanja određenih pojedinaca, te da SNSD, čiji je predsjednik, nema namjeru ulaziti u potpisivanje nikakvog kolektivnog sporazuma.

“Mi možemo samo prihvatiti dogovor o tehničkoj podjeli resora s jasnim naznakama da europski put može biti mjesto okupljanja, da ostaju otvorena pitanja koja nisu i nemaju suglasnost svih i da ne trebalo potencirati njihova nametanja”, poručio je Dodik.

Prema njegovim riječima, mogli bi se dogovoriti o nekim ekonomskim pitanjima, ali nemogućnost da se izaberu tijela na razini BiH najbolje govori o tome tko želi nešto uraditi.

On je napomenuo da je Republika Srpska na izborima dala povjerenje određenim političkim opcijama da je zastupaju na razini BiH, te da razumije da im možda smeta ili im se ne sviđa koga je narod izabrao.

“Činjenica je da je ono što je birano i što predstavlja strukturu iz Republike Srpske birao narod na izborima i to neposrednim. To ne može nitko promijeniti, pa ni arogancija bilo koga u Sarajevu, pogotovo ne Komšića”, istakao je Dodik.

Dodik je naglasio da “Srbi u BiH nikome ništa nisu dužni, te da ništa nisu dužni Bošnjacima”.

“U političkom smislu mi smo koncipirali naš politički odraz koji se zove Republika Srpska i taj odraz mi predstavljamo. Ja predstavljam Republiku Srpsku i oni koji su izabrani da rade u zajedničkim tijelima predstavljaju Republiku Srpsku na najbolji mogući način, u skladu s onim što jeste naša politika”, objasnio je Dodik.

On je rekao da politiku Komšića ili bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koja mu se ne sviđa, smatra legitimnom, te da isto tako ne bi trebali imati očekivanja da bi samo zbog plasiranja njihovih stavova trebalo doći do nekih promjena.

Dodik je rekao da Republika Srpska efikasno radi svoj dio posla, da je implementirala rezultate izbora, dok to nije urađeno na razini Federacije BiH, značajnog broja županija i zajedničkog nivoa BiH.

“Ako se sretnemo gore, pa taman i na nivou Predsjedništva, i tamo imamo naše jasne politike. Naša politika ostat će nepromijenjena. U tom pogledu ne mislim da pomažu takvi stavovi o nekom nametanju”, naveo je Dodik.

Dodik je napomenuo da u BiH ne može postojati  nikakav “hegemon”, a pokušaj da ga “dvojac napravi neće proći, jer oni prave najveću štetu BiH”.

“Mi ćemo još sačekati. Ali postoji vrijeme kada ćemo morati da jasno kazati da je ono što se radi na nivou BiH šteta za Republiku Srpsku i da će Republika Srpska početi donositi neke svoje odluke. Možda im se tek te odluke neće dopasti, ali mi nemamo namjeru trpjeti štetu”, poručio je Dodik.

Prema njegovim riječima, skrivanje iza nekih i moraliziranje neće pomoći BiH jer ona treba dobiti svoja legitimno izabrana tijela od političkih predstavnika koji su izabrani na izborima ili će pokazati dodatnu nesposobnost i definitivnu podjelu političkog sustava, a onda, vjerojatno, i samu disoluciju njenog postojanja.

“Neka se vidi tko to na kraju brani. Mi želimo ući  u ta tijela. Naravno da ćemo tamo nastaviti s našim stavovima”, rekao je Dodik.

Dodik je naglasio da se Komšić “dodvorava strancima, te da on nije mogao lagati predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i da mu priča kako u BiH postoji nešto drugo, te je naglasio da će isto tako reći i bilo kome drugom”.

On je rekao i da bi ministar vanjskih poslova u Vijeću ministara u tehničkom mandatu Igor Crnadak mogao primijetiti da je na sastanku s Putinom pored zastave BiH bila i zastava Republike Srpske koju, kako je ocijenio, “vjerojatno nije navikao vidjeti, pa ima problema da je vidi i sada”.

“Kao član Predsjedništva BiH ne smatram da zastava BiH ne treba biti tu, ali pored nje treba stajati  i zastava Republike Srpske i svuda gdje budem mogao tako će i biti”, poručio je Dodik./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Kako bošnjačka politika lažima dehumanizira Hrvate i ohrabruje zločince

Objavljeno

na

Objavio

Lažima se ne može graditi ništa. No, sasvim je jasno da bošnjačka politika niti ne želi funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu nego žele završiti ono što su u ratu započeli: očistiti svoj „životni prostor“ od drugog i drugačijeg. U prvom redu od Hrvata. Sa Srbima su već razgraničeni.

Stranci demokratske akcije nikako ne odgovara izlazak iz mučne prošlosti. Pošto svojim biračima imaju malo toga za ponuditi (u čemu uopće nisu izuzetak na političkoj sceni u BiH), SDA redovito pribjegava ratnim temama kako bi nekako zadržala bošnjačko biračko tijelo uz svoje skute. Pri tom se služe mitomanijom kakvu smo vidjeli još samo kod Srba krajem 20. stoljeća.

Za izgradnju svojim mitova ne biraju sredstva. To smo zorno mogli vidjeti prije nekoliko dana kada je prvi bošnjački član Predsjedništva BiH u Bugojnu iznio hrpu gluposti ali i običnih laži na štetu bugojanskih Hrvata, koje je po kratkom postupku dehumanizirao i pripremio ih za neki budući odstrel.

„Ne postoji ništa jače od armije časnih ljudi, koji se bore za ispravan cilj, pokazala je i druga velika pobjeda Armije BiH u Bugojno. To je pobjeda nad vojnim snagama HVO-a, koje su bile u službi udruženog zločinačkog pothvata. O prirodi tog agresorskog pothvata, najbolje govori činjenica da je isti taj HVO, koji nigdje na teritoriju Bugojna nije mogao vojno da nadvlada Armiju RBiH, počinio masakr nad 45 nedužnih civila u Vrbanji. Nesposobnošću na bojnom bolju i nemilosrdnošću prema civilima, zločinačke formacije su pokazale svoje pravo lice koje je kasnije sveobuhvatno opisao i haaški sud u svojim presudama“, kazao je Džaferović.

Prethodno je govorio o tomu kako je bošnjačka Armija BiH tobože obranila Bugojno od srpske agresije na početku rata, dok to još „nije bio njihov rat“, a potom je navaljao i laži o tomu kako je bošnjačka Armija BiH, eto, oslobodila Kupres.

Više laži i gluposti u manje riječi sposoban je izraziti valjda još samo drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

No, krenimo redom. Bugojno nije obranila bošnjačka Armija BiH od Srba iz prostog razlog jer tad nije ni postojala. Postojao je samo HVO koji je branio Bugojnu i u sastavu HVO-a bili su i tadašnji Muslimani. Armija je branila Bugojno od Srba taman koliko i Mostar. Danas se istim perjem kite i za Mostar i za Bugojno i za cijelu BiH. Uskoro ćemo početi slušati kako je bošnjačka Armija BiH oslobađala i samu Hrvatsku.

Što se „agresorskog pothvata“ tiče, on se u Bugojnu može pripisivati isključivo bošnjačkoj Armiji BiH koja nije ostavila hrvatski kamen na kamenu nakon pada Bugojna i koja je zločinom kao metodom ratovanja protjerala 15.000 bugojanskih Hrvata.

Na tisuće kuća i gospodarskih objekata je uništeno, gotovo sve katoličke bogomolje su uništene i oskvrnavljene, katolička groblja prekopana, a civili – žene, djeca i starci – gospodine članu Predsjedništva BiH, pješice su morala bježati pred „časnom“ bošnjačkom Armijom i predati se Srbima na Kupres.

Civili su bježali jer su znali kako prolaze oni koji padaju u ruke vojsci koja je na „Allahovu putu“. Za nevjernike milosti nije bilo. Ni za djecu ni za žene ni za starce. To najbolje znaju oni koji se u ljeto 1993. godine nisu uspjeli izvući iz Bugojna.

HVO jeste napravio zločin u selu Vrbanja. I tu nema nikakvoga spora. Hrvati to ne negiraju, a počinitelji su procesuirani. Međutim, dok su vojnici HVO-a odgovorni za zločin u jednom selu, bošnjačka Armija BiH je odgovorna za zločine u svim selima cijeloga grada Bugojna i nad sve i jednim protjeranim Hrvatom. Njih 15.000 je brutalno protjerano i većina se nikad nije ni vratila. Preko deset hrvatskih sela je u potpunosti ugašeno i u njima danas ne živi doslovno nitko. Nije da se ljudi nisu htjeli vraćati, nego nisu mogli. Povratak je opstruiran na sve moguće načine a opstruira se i danas.

K tomu, kroz bugojanske logore smrti su prošle na stotine vojnika HVO-a i hrvatskih civila. U logorima su mučeni, batinani do smrti, nasilno im je vađena krv, vođeni su na prisilan rad a koristili su ih i kao živi štit. Razmjeri psihološkog zlostavljanja koje su Hrvati doživjeli u bošnjačkim mučilištima po Bugojnu tek se trebaju utvrditi.

No to Džaferović nikad neće priznati. Kao što neće priznati ni rušenje crkava i prekopavanje grobalja. Neće priznati ni masovnu paljevinu hrvatskih imanja a o pljački da i ne govorimo. Hrvatska imovina je smatrana legitimnim ratnim plijenom. Ono što su Hrvati gradili generacijama bošnjačka Armija BiH je uništila, opljačkala i zapalila tijekom samo jednog ljeta.

I umjesto da zatvori usta, ušuti i oda počast svim nevino palim žrtvama, bez obzira na naciju i vjeru, Džaferović puše u ratne trube i ponovno vraća stanovnike Bugojna u nemile godine koje svatko normalan želi zaboraviti i nastaviti sa svojim životom.

Umjesto da šalje poruke pomirenja, da pokaže širinu, ono odobrava počinjeno zlo i čak njihove počinitelje naziva moralno superiornim u odnosu na žrtve. Tako je za Džaferovića jedan Dževad Mlaćo, gospodar života i smrti u ratnom Bugojnu, moralno ispravniji od desetogodišnjeg djeteta koje je ni krivo ni dužno, bježeći od Mlaćinih hordi, moralo napustiti svoj dom i pješice izaći na Kupres i predati se Srbima. U suprotnom to desetogodišnje dijete bi vjerojatno bilo ubijeno od vojnika „časne“ bošnjačke Armije BiH.

U cijeloj priči je porazno da u bošnjačkoj javnosti nije bili niti jedne jedine osude Džaferovićevih laži i prikrivenog govora mržnje.

I onda se netko pita zašto nitko Bošnjacima ne vjeruje da žele državu u kojoj će biti mjesta za svakog, bez obzira na vjeru ili naciju. Bošnjački politički dužnosnici nam svakim danom pokazuju kakva bi bila ta tzv. „građanska“ država za koju se tobože zalažu.

Lažima se ne može graditi ništa. No, sasvim je jasno da bošnjačka politika niti ne želi funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu nego žele završiti ono što su u ratu započeli: očistiti svoj „životni prostor“ od drugog i drugačijeg. U prvom redu od Hrvata. Sa Srbima su već razgraničeni.

U izgradnju suživota u Bosni i Hercegovini vjeruju još samo Hrvati, zbog toga su danas na rubu opstanka kao politički narod u BiH.

Piše: Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Primjer Bugojna – Kako bošnjačka politika lažima dehumanizira Hrvate i ohrabruje zločince

Objavljeno

na

Objavio

Lažima se ne može graditi ništa. No, sasvim je jasno da bošnjačka politika niti ne želi funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu nego žele završiti ono što su u ratu započeli: očistiti svoj „životni prostor“ od drugog i drugačijeg. U prvom redu od Hrvata. Sa Srbima su već razgraničeni.

Stranci demokratske akcije nikako ne odgovara izlazak iz mučne prošlosti. Pošto svojim biračima imaju malo toga za ponuditi (u čemu uopće nisu izuzetak na političkoj sceni u BiH), SDA redovito pribjegava ratnim temama kako bi nekako zadržala bošnjačko biračko tijelo uz svoje skute. Pri tom se služe mitomanijom kakvu smo vidjeli još samo kod Srba krajem 20. stoljeća.

Za izgradnju svojim mitova ne biraju sredstva. To smo zorno mogli vidjeti prije nekoliko dana kada je prvi bošnjački član Predsjedništva BiH u Bugojnu iznio hrpu gluposti ali i običnih laži na štetu bugojanskih Hrvata, koje je po kratkom postupku dehumanizirao i pripremio ih za neki budući odstrel.

„Ne postoji ništa jače od armije časnih ljudi, koji se bore za ispravan cilj, pokazala je i druga velika pobjeda Armije BiH u Bugojno. To je pobjeda nad vojnim snagama HVO-a, koje su bile u službi udruženog zločinačkog pothvata. O prirodi tog agresorskog pothvata, najbolje govori činjenica da je isti taj HVO, koji nigdje na teritoriju Bugojna nije mogao vojno da nadvlada Armiju RBiH, počinio masakr nad 45 nedužnih civila u Vrbanji. Nesposobnošću na bojnom bolju i nemilosrdnošću prema civilima, zločinačke formacije su pokazale svoje pravo lice koje je kasnije sveobuhvatno opisao i haaški sud u svojim presudama“, kazao je Džaferović.

Prethodno je govorio o tomu kako je bošnjačka Armija BiH tobože obranila Bugojno od srpske agresije na početku rata, dok to još „nije bio njihov rat“, a potom je navaljao i laži o tomu kako je bošnjačka Armija BiH, eto, oslobodila Kupres.

Više laži i gluposti u manje riječi sposoban je izraziti valjda još samo drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

No, krenimo redom. Bugojno nije obranila bošnjačka Armija BiH od Srba iz prostog razlog jer tad nije ni postojala. Postojao je samo HVO koji je branio Bugojnu i u sastavu HVO-a bili su i tadašnji Muslimani. Armija je branila Bugojno od Srba taman koliko i Mostar. Danas se istim perjem kite i za Mostar i za Bugojno i za cijelu BiH. Uskoro ćemo početi slušati kako je bošnjačka Armija BiH oslobađala i samu Hrvatsku.

Što se „agresorskog pothvata“ tiče, on se u Bugojnu može pripisivati isključivo bošnjačkoj Armiji BiH koja nije ostavila hrvatski kamen na kamenu nakon pada Bugojna i koja je zločinom kao metodom ratovanja protjerala 15.000 bugojanskih Hrvata.

Na tisuće kuća i gospodarskih objekata je uništeno, gotovo sve katoličke bogomolje su uništene i oskvrnavljene, katolička groblja prekopana, a civili – žene, djeca i starci – gospodine članu Predsjedništva BiH, pješice su morala bježati pred „časnom“ bošnjačkom Armijom i predati se Srbima na Kupres.

Civili su bježali jer su znali kako prolaze oni koji padaju u ruke vojsci koja je na „Allahovu putu“. Za nevjernike milosti nije bilo. Ni za djecu ni za žene ni za starce. To najbolje znaju oni koji se u ljeto 1993. godine nisu uspjeli izvući iz Bugojna.

HVO jeste napravio zločin u selu Vrbanja. I tu nema nikakvoga spora. Hrvati to ne negiraju, a počinitelji su procesuirani. Međutim, dok su vojnici HVO-a odgovorni za zločin u jednom selu, bošnjačka Armija BiH je odgovorna za zločine u svim selima cijeloga grada Bugojna i nad sve i jednim protjeranim Hrvatom. Njih 15.000 je brutalno protjerano i većina se nikad nije ni vratila. Preko deset hrvatskih sela je u potpunosti ugašeno i u njima danas ne živi doslovno nitko. Nije da se ljudi nisu htjeli vraćati, nego nisu mogli. Povratak je opstruiran na sve moguće načine a opstruira se i danas.

K tomu, kroz bugojanske logore smrti su prošle na stotine vojnika HVO-a i hrvatskih civila. U logorima su mučeni, batinani do smrti, nasilno im je vađena krv, vođeni su na prisilan rad a koristili su ih i kao živi štit. Razmjeri psihološkog zlostavljanja koje su Hrvati doživjeli u bošnjačkim mučilištima po Bugojnu tek se trebaju utvrditi.

No to Džaferović nikad neće priznati. Kao što neće priznati ni rušenje crkava i prekopavanje grobalja. Neće priznati ni masovnu paljevinu hrvatskih imanja a o pljački da i ne govorimo. Hrvatska imovina je smatrana legitimnim ratnim plijenom. Ono što su Hrvati gradili generacijama bošnjačka Armija BiH je uništila, opljačkala i zapalila tijekom samo jednog ljeta.

I umjesto da zatvori usta, ušuti i oda počast svim nevino palim žrtvama, bez obzira na naciju i vjeru, Džaferović puše u ratne trube i ponovno vraća stanovnike Bugojna u nemile godine koje svatko normalan želi zaboraviti i nastaviti sa svojim životom.

Umjesto da šalje poruke pomirenja, da pokaže širinu, ono odobrava počinjeno zlo i čak njihove počinitelje naziva moralno superiornim u odnosu na žrtve. Tako je za Džaferovića jedan Dževad Mlaćo, gospodar života i smrti u ratnom Bugojnu, moralno ispravniji od desetogodišnjeg djeteta koje je ni krivo ni dužno, bježeći od Mlaćinih hordi, moralo napustiti svoj dom i pješice izaći na Kupres i predati se Srbima. U suprotnom to desetogodišnje dijete bi vjerojatno bilo ubijeno od vojnika „časne“ bošnjačke Armije BiH.

U cijeloj priči je porazno da u bošnjačkoj javnosti nije bili niti jedne jedine osude Džaferovićevih laži i prikrivenog govora mržnje.

I onda se netko pita zašto nitko Bošnjacima ne vjeruje da žele državu u kojoj će biti mjesta za svakog, bez obzira na vjeru ili naciju. Bošnjački politički dužnosnici nam svakim danom pokazuju kakva bi bila ta tzv. „građanska“ država za koju se tobože zalažu.

Lažima se ne može graditi ništa. No, sasvim je jasno da bošnjačka politika niti ne želi funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu nego žele završiti ono što su u ratu započeli: očistiti svoj „životni prostor“ od drugog i drugačijeg. U prvom redu od Hrvata. Sa Srbima su već razgraničeni.

U izgradnju suživota u Bosni i Hercegovini vjeruju još samo Hrvati, zbog toga su danas na rubu opstanka kao politički narod u BiH, piše dnevnik.ba

 

Bugojnom se i dalje šetaju odgovorni za nestanak i likvidaciju 19 Hrvata i mučenja u logoru ‘Stadion’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari