Pratite nas

Povijesnice

Događaji pred Krvavi Uskrs (VIDEO)

Objavljeno

na

Dana 25. ožujka 1991. počele su demonstracije u Plitvicama koje će rezultirati prvom hrvatskom žrtvom Domovinskog rata.

Nekoliko dana ranije, Skupština općine Knin donijela je odluku o „trajnom izdvajanju iz sastava Republike Hrvatske“ usput pripajajući više mjesnih zajednica s područja Drniša, Sinja i Šibenika.

Istovremeno, pobunjeni Srbi su u Vinkovcima najavili isti scenarij za područje Slavonije i Baranje, pritom izabravši Gorana Hadžića za novog predsjednika Srpskoga narodnog vijeća. Sve to bio je uvod u planiranu okupaciju Plitvica.

Nezadovoljni što je ondje u veljači uspostavljena policijska postaja pobunjeni Srbi u organizaciji Srpske demokratske stranke organizirali su ispred spomen doma 6. Ličke divizije „miting istine“ te su zahtijevali da se i Nacionalni park Plitvice pripoji pobunjeničkoj tvorevini „SAO Krajini“.

Slijedećeg dana, 26. ožujka, Skupština općine Titova Korenica donijela je nezakonitu odluku o smjeni rukovodstva Nacionalnog parka Plitvice.

Iako se 28. ožujka u Splitu održavao susret šestorice predsjednika republika Jugoslavije, to nije nimalo utjecalo na pobunjenike. Tog dana Plitvice su okupirali milicajci iz Knina, koji su oko podneva na Koranskom mostu postavili barikadu s istaknutom zastavom Krajine i Jugoslavije.

Zabilježena su podmetanja eksplozivnih naprava hrvatskom stanovništvu, dok su putnici nesrpske nacionalnosti bili izvrgnuti prijetnjama i maltretiranju.

Na Plitvice su pristigle i pobunjene snage iz drugih dijelova Hrvatske, među njima i Goran Hadžić, a 29. ožujka, šef kninskih milicajaca, Milan Martić okupirao je policijsku postaju u Titovoj Korenici.

Isti dan je skupina odmetnutih milicajaca, predvođena Ljubicom Šolajom, upala u upravne zgrade Nacionalnog parka kako bi obznanila smjenu postojećeg rukovodstva i provela odluku o pripojenju Plitvičkih jezera fantomskoj „Krajini“.

Ove terorističke aktivnosti šokirale su domaću, ali i europsku javnost jer je u to vrijeme Nacionalni park Plitvice pohodio velik broj stranih turista, piše HRT

Hrvatska policija je oružanom intervencijom prekinula taj teror. Nakon žestokog okršaja i prve pale hrvatske žrtve, policajca Josipa Jovića, bilo je jasno kako je u Hrvatskoj počeo rat.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991 – Oboren prvi zrakoplov ‘JNA’

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnik vukovarske 204. brigade Luka Andrijanić oborio je 24. kolovoza 1991. prvi neprijateljski zrakoplov koji je pao kod Bogdanovaca

Najmoderniji dio “JNA” prije izbijanja velikosrpske agresije bilo je ratno zrakoplovstvo “JRV” i protuzračna obrana PVO, koji je raspolagao najsuvremenijom vojnom tehnikom i najškolovanijim ljudstvom u “JNA” (piloti, zapovjednici postrojbi i tehničko osoblje).

“JRV” je raspolagao 1991. s oko 450 zrakoplova i 190 helikoptera, od toga 286 bili su suvremeniji borbeni zrakoplovi (16 MIG29, 100 MIG21, 90 NJ, J22 Orao i 70 G4 SuperGaleb), a ostalo su bili zastarjeli borbeni zrakoplovi ( J1 Jastreb, G2 Galeb i P2 Kraguj) te transportni i školski zrakoplovi.

U svom planu provođenja velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH zapovjedni vrh “JNA” i velikosrpski političari najviše su se, uz oklopnomehanizirane postrojbe, oslanjali na ratno zrakoplovstvo.

Razlog vjerovanja u superiornost “JRVa” nalazi se u činjenici da hrvatske snage (MUP i ZNG ) nisu imale ratno zrakoplovstvo, a protuzrakoplovno naoružanje kojim su raspolagali u lipnju 1991. bilo je više simbolično, nego opasno za njihove protivnike (oko 30 PZO topova 1x20mm i 3x20mm, 2530 lakih PZO sustav STRELA 2M ).

Dana 24. kolovoza 1991. u LUKA ANDRIJANIĆVukovaru, kod silosa Đergaj, dragovoljac Domovinskog rata Luka Andrijanić srušio je prvi zrakoplov neprijateljske JNA u Domovinskom ratu.

Luka Andrijanić bio je dragovoljac iz okolice Bosanskog Broda. U Zbor narodne garde javio se s 19 godina nakon služenja vojnog roka u JNA, gdje je dobio brojne nagrade kao najbolji protuavionac u klasi.

Majci je rekao da odlazi na sezonske radove u polje za zaradom, jer joj nije imao snage reći da odlazi braniti zemlju u kojoj nije rođen, ali koju je osjećao svojom.

Bio je prvi zapovjednik protuzračne obrane grada Vukovara i srušio 4 zrakoplova JNA. Poginuo je u Vukovaru 20. rujna 1991., tri dana prije 20-og rođendana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

24. kolovoza 1947. – Ubijen svećenik Miroslav Bulešić

Objavljeno

na

Objavio

Poslije osvajanja vlasti nakon Drugog svjetskog rata komunistima su posebno smetale brojne crkvene procesije i velike slave, pa su organizirali demonstracije da bi ustrašili narod i odvratili ga od crkve.

Takvih nereda bilo je i u Istri, gdje je domoljubno hrvatsko svećenstvo, jednako kao i u doba fašističke vladavine, stalo u obranu hrvatskog naroda.

Najveći izgred dogodio se u Lanišću prilikom krizme, 24. kolovoza 1947. u kojem je ubijen svećenik Miroslav Bulešić. Krvava krizma, kako je kasnije prozvana, organizirana je sat ranije nego što je bilo zakazano. To je razbjesnilo komuniste jer je nisu uspjeli spriječiti, kao dan ranije u Buzetu, pa su nahrupili u župni dvor i ubodima noža u grlo ubili Bulešića, te pretukli župnika Ceka i monsinjora Ukmara.

Miroslav Bulešić rodio se 1920., u istarskom selu Čabrunići, u župi Svetvinčenat. Sjemenište je polazio u Gorici i Kopru, a studirao na Gregorijani u Rimu gdje njegovo školovanje podupire tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, 1943. postao je svećenik i župnik u Baderni. U Istri tada djeluju tri vojske: partizani, fašisti i Nijemci.

No kroz cijelo to vrijeme mržnje, uz istinsko rodoljublje, Bulešić je sačuvao univerzalnost i principijelnost katoličkog svećenika te je ispod bilo koje vojničke odore uvijek gledao čovjeka kao Božju sliku, o čemu svjedoči njegova izjava: «Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.»

Zbog takvog odvažnog, dosljednog i načelnog djelovanja Bulešiću stižu prijetnje s raznih strana. Progoniteljima, pak, poručuje: “Moja osveta je – oprost”.

U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru, a potom za podravnatelja i profesora u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu. Nakon ubojstva u Lanišću, vlasti nisu dopustile da se Bulešić pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu, a dvije godine prije biskup Dragutin Nežić počeo je službeni postupak za proglašenje Miroslava Bulešića baležnim što se dogodilo 2013. u Puli.

 

MUČENIK KOJI JE OPROSTIO SVOJIM KRVNICIMA – ISTARSKI BLAŽENIK MIROSLAV BULEŠIĆ

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari