Pratite nas

BiH

Dogodila se senzacija: jedan hrvatski sudac nasilniku je dosudio maksimalnu kaznu

Objavljeno

na

Članak 118. Kaznenog zakona Republike Hrvatske – po kojemu će se onaj “tko drugog teško ozlijedi ili mu naruši zdravlje, a to djelo počini iz mržnje, prema članu obitelji (…), kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina” – godinama se smatrao urbanim mitom, piše Boris Dežulović u kolumni za Slobodnu Dalmaciju

dinko_mesin5-23051_694723S1Neki su pravnici, istina, objašnjavali kako juristička znanost općenito ne isključuje postojanje takvog članka – mada su i oni tvrdili da je dio “… do osam godina” pretjeran i da ne može biti teži od tri, maksimalno četiri godine – a poznat je i detaljno dokumentirani slučaj studentice prava iz Belišća koja je članak 118. svojim očima vidjela u sveučilišnoj knjižnici u Osijeku. Pa ipak, uvriježeno je bilo mišljenje kako famozni paragraf u prirodi ne postoji, i kako je riječ o pučkoj legendi, poput poticaja za male obiteljske tvrtke.

Mitološki “članak 118.”, tvrdila je znanost, nastao je kao blef advokata obrane, koji je kasnije u neupućenoj javnosti prihvaćen kao gotova, neupitna činjenica. Uzalud su ugledni hrvatski pravnici, odvjetnici, tužitelji i suci pitali zašto bi, zaboga, za neko kazneno djelo koje ne uključuje pušenje marihuane zakon predviđao kaznu veću od šest mjeseci: javnost i neuki laici, a osobito lajave kokoši iz ženskih udruga, zaklinjale su se kako zakon predviđa kaznu “do osam godina”, kao da su famozni članak 118. vlastitim perima pisale. Adamovo rebro kao dokaz

Najzad, pune dvadeset četiri godine hrvatski su muževi svim raspoloživim sredstvima “teško ozljeđivali” svoje žene, stare roditelje i vlastitu djecu, svim su im raspoloživim sredstvima sustavno “narušavali zdravlje”, i ako je koji među njima i završio u zatvoru, kod kuće je bio već do tri ujutro. U Hrvatskoj, naime, gostionice rade duže nego zatvori.

Vijest je stoga odjeknula poput ručne bombe u kuhinji: četrdesetšestogodišnji neki siledžija iz Biskog kraj Trilja zbog obiteljskog je nasilja na Općinskom sudu u Splitu osuđen na osam godina zatvora! Sudac splitskog suda Dinko Mešin okončao je tako dvadesetčetvorogodišnju potragu i pred zapanjenim Bišćaninom i njegovim odvjetnikom pokazao Kazneni zakon Republike Hrvatske, i u njemu, zaista – između članka 117. i 119. – članak 118., koji jasno kaže kako će se onaj “tko drugog teško ozlijedi ili mu naruši zdravlje, a to djelo počini iz mržnje, prema članu obitelji (…), kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina”!

Nacija je bila u šoku, najveći umovi domaće juristike sumnjičavo su vrtjeli sijedim glavama, a slavni hrvatski muževi blijedih su se lica raspitivali kod svojih odvjetnika je li tako nešto uopće moguće.

Nakon pomne analize, međutim, stručnjaci Pravnog fakulteta na Zagrebačkom sveučilištu potvrdili su kako je članak autentičan, star više od dvadeset godina, i da je nastao iz članka 99. Krivičnog zakona RH objavljenog u Narodnim novinama davne 1993., kada je – vjerojatno greškom – prenesen iz Krivičnog zakona SFRJ.

Dogodilo se tako nešto uistinu senzacionalno: jedan hrvatski sudac – a valja nam zapamtiti to ime, Dinko Mešin, jer vjerovalo se kako u hrvatskom pravosuđu samo žene imaju muda – obiteljskom je nasilniku dosudio maksimalnu zatvorsku kaznu.

Rmpalija pri tom svoju žrtvu nije okrutno silovao i ubio, što je do sad – a i to svega par puta u svih dvadeset četiri godine – bio jedini uvjet da hrvatski sud izrekne maksimalnu zatvorsku kaznu: lola iz Biskog zbog nasilja je u obitelji do sad prekršajno kažnjavan sedam puta, uvjetno osuđen u još četiri navrata, a s osam godina zatvora kažnjen je samo zato što je nakon svega suprugu – kad mu nije dodala cigarete – nekoliko puta udario šakom u leđa. I dobro, jednom u trbuh.

Ženi su, istina, slomljena dva rebra, ali sudac Mešin nije uzeo u obzir niti u Hrvatskoj znanstveno dokazanu i prihvaćenu činjenicu kako je Dragi Bog ženu napravio od Adamova rebra, te bi u ovom slučaju mogla biti riječ tek o samoozljeđivanju. Za što, kako znamo, u Kaznenom zakonu nema ni članka, ni potkoljenice, a kamoli rebra.
Brak opasniji od rata

Ispalo je, međutim, da famozni članak 118. stvarno postoji i da je prilično neumoljiv, a sudac Dinko Mešin još neumoljiviji, pa je junak iz Biskog završio u zatvoru na osam godina. Jednako koliko je, recimo, dobio onaj iz Hrastove Grede kraj Kalinovca, što je rođenu majku ubio udarivši joj desetak puta glavom o zid staje.

Na osam godina robije prije nekoliko mjeseci osuđen je tako zapovjednik sisačke policije, odgovoran za ubojstvo dvadeset četvero Srba u Sisku 1991. godine, a za jedva koji mjesec više, ukupno osam i pol godina zatvora, Ivo Sanader je morao pobijediti na izborima i tražiti deset milijuna eura mita od mađarskog MOL-a.

Do otkrića članka 118., ukratko, hrvatski se muž i vitez za osam godina zatvora morao potruditi malo više od nekoliko udaraca šakom.

Ništa stoga karitativni karakter hrvatskog pravosuđa ne opisuje preciznije od šoka kojim je dočekana presuda Općinskog suda u Splitu: novinski izvještači zabilježili su kako su se u nevjerici pogledavali čak i pravosudni policajci što su u sudnici čuvali bišćanskog kabadahiju. U svih petnaest godina staža na splitskom sudu nisu oni valjda čuli da je neki sudac izgovorio “osam godina”.

Po tradicionalnom hrvatskom penološkom kalendaru jedan je dan, kako znamo, kad se žena udari u leđa tako da se okrene oko svoje osi i dočeka šaku u trbuh, trideset takvih udaraca čini mjesec dana uvjetno, i nije se do sad ni znalo da se kazna zbog obiteljskog nasilja može mjeriti u godinama.

Statistički, hrvatskoj je ženi mnogo opasnije udati se nego otići u rat – četnici su u cijelom Domovinskom ratu ubili stotinu dvadeset sedam žena u uniformi Hrvatske vojske, a muževi i partneri u miru su ih ubili šest stotina, dakle ravno pet puta više – pa svejedno nikad nije zabilježeno da je neki muškarac zbog nasilja u obitelji dobio maksimalnu kaznu. Konačno, šupku koji je čak sedam puta kažnjavan zbog premlaćivanja žene, osmi put sudac je dosudio maksimalnu kaznu, i vijest je, eto, u novinama objavljena kao senzacionalna.

Istinska je stoga panika zavladala među hrvatskim mužjacima: priča se, naime, da u Kaznenom zakonu postoji i drugi jedan članak, navodno 154., koji za kvalificirano djelo silovanja navodno predviđa kaznu do petnaest godina zatvora, piše Boris Dežulović u Slobodnoj Dalmaciji .

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Potvrđena optužnica protiv Hamdije Abdića Tigra zbog ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Bihaću potvrdio je optužnicu protiv Hamdije Abdića Tigra, zbog ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića, potvrdio je za Klix.ba Džemal Jodanović iz ureda za odnose s javnošću ovog suda.

Optužnica je podignuta i protiv Dede Karabegovića, Jasmira Topala, Ramiza Bajramovića, Envera Keranovića, Indijana Alibegovića i Ramiza Ružnića zbog osnovane sumnje da su ubili generala Šantića.

Jodanović je rekao da je Županijski sud ovu optužnicu potvrdio jučer. Abdić je nekadašnji komandant 502. viteške brigade Petog korpusa Armije BiH, ali i aktualni zastupnik SDA u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Po naredbi Tužiteljstva USŽ, Abdića i ostale su zbog ovog predmeta krajem 2017. uhitili pripadnici Federalne uprave policije (FUP). No Županijski sud u Bihaću odbijao je prijedloge Tužiteljstva USŽ za određivanje pritvora uhićenima.

Oni su sada optuženi da su umiješani u ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića koje se dogodilo u noći 8. na 9. ožujka 1995. godine u Bihaću. Od te noći, Šantiću se gubi svaki trag.

 

Već se 23 godine čeka na istinu o ubojstvu Vlade Šantića

 

 

 

Jagoda Šantić: Ništa ne vjerujem institucijama, ne očekujem da će doći do istine

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Karamatić: Sarajevo se kune u BiH, a zdušno radi na formiranju Hrvatske republike Herceg-Bosne

Objavljeno

na

Objavio

U zadnjem izdanju emisije “1 na 1” banjalučke Alternativne televizije  Marin Marinković razgovarao je s Mariom Karamatićem.

“Blokada izbora Vijeća ministara odgovara isključivo političkom Sarajevu. Sarajevo se kune u BiH, međutim zdušno radi na formiranju Hrvatske republike Herceg-Bosne i osamostaljivanju Republike Srpske,” kaže Mario Karamatić, predsjednik HSS BiH.

Karamatić kaže da Bošnjaci u Sarajevu stalno pokušavaju stvoriti neku genezu krize, da se prikažu kao žrtve.

“Pogledajte šta rade u posljednje dvije-tri godine, problematizirali su gradnju Pelješkog mosta, pokretali reviziju tužbe protiv Srbije i, evo i cirkus koji su napravili sa obilježavanjem Dana Republike Srpske.

Dakle, oni glume žrtve, ali odnosi u svijetu su se malo promjenili i ta priča im prolazi sve manje i manje,” rekao je Karamatić.

On ističe da blokada formiranja vlasti u BiH može potrajati u nedogled, jer jednostavno nema zakonske osnove po kojoj bi se popunio Dom naroda, u ovakvom odnosu snaga i sa ovakvim Izbornim zakonom.

“Funkcionalna u Bosni i Hercegovini ostaje Republika Srpske, ostaje Brčko distrikt, i ostaju županije. Federacija BiH ida pomalo prema tome da umre u agoniji, država BiH također. Nakon što to dvoje kokne u agoniji mi ostali trebamo vidjeti što i kako dalje,” rekao je Karamtić.

Osvrnuvši se na izbor Željka Komšića, kao predstavnika Hrvatskog naroda u Predsjedništvo BiH, Karamatić kaže da mu je drago što se to ponovo dogodilo, jer je nakon ovog svima postalo jasno što se događa u BiH.

“Jasno je da Bošnjaci nameću čovjeka koji nema nikakv legitimitet unutar hrvatskog biračkog korpusa za predstavnika tog naroda i to je danas jasno i našim prijateljima u svijetu,” kazao je Karamatić./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari