Pratite nas

Razno

Dogovoreni intervju kojega nije bilo: Ovo su pitanja na koja Damir Kajin ‘nije htio’ odgovoriti

Objavljeno

na

Prije gotovo dva mjeseca, u dva sam navrata (mobitelom)  razgovarao s gospodinom Damirom Kajinom koji je inače poznat kao elokventan političar „bez dlake na jeziku“ i dogovorio s njime intervju. U oba kontakta bio je vrlo ljubazan i obećao kako će „svakako odgovoriti na sva postavljena pitanja“. Nakon što sam mu proslijedio e-mail s konceptom intervjua i nazvao kako bih ga o tomu obavijestio (27. srpnja o.g. – subota navečer), čvrsto je obećao da će to svakako obaviti, ali „kad se vrati iz Zagreba“.

Ne znam je li se vratio iz Zagreba ili ne, ali do dana današnjeg mi nije odgovorio na e-mail.

Budući da (kad su u pitanju dogovori s odraslim ljudima) poštivam onu staru narodnu: „čovjeka se drži za riječ, a vola za rogove“, nisam mu se više javljao i od tada do danas čekam odgovor.

Moja jedina motivacija za taj intervju bila je vezana za vrlo zanimljivu raspravu što su je u to vrijeme javno vodili Dino Debeljuh, Lili Benčik i Ivan Pletikos o povijesti nastanka IDS-a i sve ono što se događalo u prvim mjesecima osnivanja ove stranke. Smatrao sam, naime, da bi tu bilo zanimljivo čuti što o svemu misli gospodin Kajin koji je također bio blizak krugu utemeljitelja te stranke, a usput sam se planirao dotaknuti i nekih drugih aktualnih tema vezano za našu društveno-političku zbilju. Polemika oko IDS-a je bila i prošla, a ja još uvijek nisam dobio odgovor od svoga potencijalnog „sugovornika“.

No, da ne duljim. Odlučio sam objelodaniti ovaj nerealizirani „intervju“ i pozvati gospodina Kajina da javno odgovori na postavljena pitanja. Ne meni, nego javnosti.

Ne tražim ispriku niti objašnjenje zbog ignoriranja moje malenkosti i neispunjenog obećanja, ali držim da bi mnoge čitatelje zanimalo što on ima reći o nekim pojavama i procesima, utoliko prije što imamo često prigodu čitati njegove komentare na Internetu u kojima je sklon moralizirati i predstavljati se kao čovjek od riječi i karaktera.

Prenosim u cijelosti sadržaj e-maila od 27. srpnja o.g.:

„Poštovani gospodine Kajin, kako već rekoh, u mene možete imati puno povjerenje. Svaka Vaša riječ koju izgovorite (odnosno napišete) završit će u tekstu – niti će što biti dodano, niti oduzeto. Vjerovali ili ne, meni je stalo jedino do istine i mislim da nas samo to može izvući iz ovog žalosnog stanja beznađa. Koliko sam upoznat s Vašim stavovima, čini mi se da smo po tom pitanju na istim pozicijama.

Dakle, možemo krenuti (odgovarajte kako želite, preskočite pitanja na koja eventualno ne želite odgovarati). Ako uspije, ovaj intervju bi se trebao objaviti na nekoliko portala (gdje sve točno, ne znam, o tomu nisam ni s kim razgovarao niti hoću dok stvar ne bude gotova).

Za naslovnicu sam mislio objaviti ovu fotografiju – ako se slažete, ili Vi dajte neku. https://hr.wikipedia.org/wiki/Damir_Kajin

Za naslov sam mislio uzeti ovo:

„VELIKI INTERVJU S LIDEROM ‘ISTARSKIH DEMOKRATA’ DAMIROM KAJINOM: EVO ŠTO MISLI O IDS-u, ISTRI, HRVATSKOJ I GORUĆIM TEMAMA NAŠE POLITIČKE I DRUŠTVENE STVARNOSTI“

Za uvodni dio sam mislio ovo (ako imate primjedbi, također Vas molim da mi kažete):

‘Damir Kajin čini se po svemu spada među one ljude i političare koje se može mrziti ili voljeti. Sredine nema. No, slagali se ili ne slagali s njime, ne može se poreći da svoje stavove iznosi jasno i ‘bez dlake na jeziku’. Nedavno je upravo tako – britko i oštro, što baš i nije odlika većine naših političara – ‘udario’ na aktualnog predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića. Evo što o današnjoj situaciji u Hrvatskoj, IDS-u i načinu na koji je stvarana ova stranka, Istri, hrvatskom identitetu, M. P. Thompsonu, fašizmu, antifašizmu i drugim uvijek aktualnim temama, misli jedan od najaktivnijih saborskih zastupnika u 29 godina postojanja hrvatske države.’

 Prije nego počnemo, zamolio bih Vas, ako je moguće da budete koncizni, konkretni i ne predugi u odgovorima. Hvala!

Sad idemo s pitanjima:

  1. Gospodine Kajin, Vi ste široj javnosti poznati zadnjih 20-ak godina, uglavnom po tomu što ste bili dugogodišnji zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru i to, prema tvrdnjama mnogih analitičara, jedan od najaktivnijih među svim zastupnicima od 1990. godine do danas. No, ostavimo za sada to po strani. Želim vas pitati što radite danas, čime se bavite, od čega živite i “čuči” li u Vama još uvijek homo politicus?

…………………………………………………………………………..

  1. Teško je razgovarati s čovjekom kao što ste Vi a ne vratiti se u prošlost i na ono što je obilježilo kako Vaš, tako i politički život Hrvatske nakon 2000. godine. Ipak, dopustite da o tomu porazgovaramo malo kasnije, a sad bih Vas pitao nešto vezano za Vaše početke kao političara. Kako, kad i zbog čega ste se odlučili za IDS i što je bila Vaša temeljna motivacija za politički angažman u ovoj stranci? Je li tko iz vrha tadašnjeg IDS-a imao na Vas kakav utjecaj što se tiče te odluke, ili su presudila uvjerenja?

……………………………………………………………………………..

  1. Vaše shvaćanje politike je, čini se, ipak ponešto drugačije nego većine etabliranih istarskih političara, mislim tu prije svega na vrh IDS-a, aktualnog župana itd. Možete li kratko iznijeti to svoje viđenje profesije koju ljudi ne rijetko uspoređuju s najstarijim zanatom na svijetu?

……………………………………………………………………………

  1. Kako ocjenjujete aktualno stanje u Istri – gospodarsko, političko, pa i ukupnu i opću situaciju? Što to po Vama nije dobro i što treba učiniti da se stvari poprave?

…………………………………………………………………………..

  1. Što su po Vama glavni uzročnici problema s kojima se Istra susreće danas, na kraju drugoga desetljeća XXI stoljeća? Ne rijetko govorite o teškom kriminalu i zloporabama vlasti u Istri i tvrdite čak da je po tom pitanju stanje gore nego u ostatku Hrvatske.

…………………………………………………………………………….

  1. Možete li pobliže definirati glavne krivce za situaciju o kojoj govorite? Javnost očekuje to od Vas, jer poznati ste kao čovjek “bez dlake na jeziku”?

…………………………………………………………………………

  1. A sad nešto o Vašem razlazu s IDS-om. Da ste bili poslušni, vjerojatno bi i danas sjedili u saborskoj klupi. No, 2013. godine je došlo do razlaza između Vas i stranke. Zašto? Je li jedini uzrok tomu samo činjenica da ste se kandidirali za župana mimo volje stranke ili ima i nekih drugih razloga?

…………………………………………………………………………….

  1. Je li Vam što poznato o ustrojavanju IDS-a 1989/90. godine? Jeste li tada poznavali Ivana Pletikosa, Dina Debeljuha, Ivana Paulettu ili bilo koje druge ljude iz tog kruga utemeljitelja i ako jeste, što mislite o njima i samim počecima formiranja stranke, posebice u svijetlu ovih najnovijih rasprava i polemika na tu temu koje se vode između gospodina Debeljuha, Pletikosa, gospođe Benčik, a sad se uključuju i neki drugi akteri ovih događanja? Tko je po Vama tu u pravu?

………………………………………………………………………..

  1. Što kažete na optužbe koje se ne rijetko čuju da je “IDS oduvijek vodio politiku odmaka od Hrvatske” ili još eksplicitnije, da je on bio od početka “utvrda separatizma u Istri”? Kako Vi danas ocjenjujete politiku ove stranke u razdoblju 90-ih godina, potom od 2000. nadalje i jasno, nakon 2013. kad ste se s njima razišli? Je li tu bilo kakvih “mijena” i u čemu su se sastojale ako ih je bilo? Po Vašoj ocjeni, vidi li današnji IDS Istru u Hrvatskoj ili izvan nje?

……………………………………………………………………………………….

  1. Možete li imenovati glavne krivce za propast “Uljanika”, “3. MAJA” i uopće za stanje kakvo danas jeste u gospodarskom i ekonomskom smislu u Istri? I ne samo u ekonomskom i gospodarskom – recite nam nešto i o moralnom kredibilitetu onih koji danas vode i zastupaju Istru. Jesu li to ljudi kojima građani Istre i dalje trebaju poklanjati povjerenje?

…………………………………………………………………………..

  1. Nedavno ste vrlo oštro “opleli” (ako tako mogu reći) po bivšem premijeru i predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću, poručivši mu da “prestane sliniti kad razgovara s IDS-om”. Moram priznati da ga niste štedjeli u toj izjavi. Od kuda takav animozitet prema Milanoviću i kakav je Vaš stav prema SDP-u danas?

……………………………………………………………………………

  1. Budući da će ovaj razgovor biti objavljen uglavnom na “desnim” portalima (jer lijevi Vas koliko primjećujem nerado ugošćuju), želim Vas pitati na kraju još nešto. Kako objašnjavate činjenicu da se svaki pjevač iz Srbije kojemu to padne napamet može slobodno uputiti u Istru i tamo bez problema održati koncert, pa mogu to čak i oni koji su u vrijeme rata pjevali četnicima i “krajišnicima”, a da su u isto vrijeme tamo zabranjeni koncerti Marka Perkovića Thompsona? Nije li to paradoks koji je s racionalnog stanovišta jako teško objasniti? Kako na kraju Vi kao hrvatski branitelj gledate na to, budući da spomenuti M.P. Thompson ima status nedodirljive “ikone” upravo u braniteljskoj populaciji kojoj i sami pripadate?

……………………………………………………………………………

  1. Što je za Vas antifašizam i koje razlike nalazite između ove naše inačice tog pojma (koja je usko vezana za komunizam, Tita i Partiju) i antifašističkog opredjeljenja demokratskog Zapada? Po meni tu ima malo čega zajedničkog, a po Vama?

……………………………………………………………………………….

  1. Kako tumačite ovu famu koja se povremeno diže oko tobožnjeg “porasta fašizma i ksenofobije” u Hrvatskoj? Mislite li da su neki minorni incidenti ili parole poput one “Za dom spremni” dovoljni razlozi da se hrvatski narod kolektivno optuži za “ustaštvo” i “ekstremizam”? Nisu li to radili i komunisti do 1990. godine nabijajući nam kompleks “genocidne nacije”? Ako je lijeva ideja legitimna, zašto desna nije?

………………………………………………………………………………………….

  1. Gospodine Kajin, budimo konkretni: je li za Vas hrvatski identitet Istre neporeciva činjenica ili u tom smislu imate možda kakvih rezervi? U javnosti čelni ljudi IDS-a i to ne od jučer, nego od 1990. godine nadalje, često naglašavaju istarski identitet i “istrijanstvo” kao supstitut za hrvatstvo, što je objektivno negiranje identiteta istarskih Hrvata koji čine većinu stanovništva u ovoj regiji i nametanje regionalnog određenja umjesto nacionalnog. Kako gledate na to? Što za Vas znači “politika čistih računa” u odnosu na Zagreb koju zagovarate? Istra u Hrvatskoj ili izvan nje?

………………………………………………………………………………………….

  1. Prema popisu iz 2011. godine, u Istarskoj županiji živi 68,33% Hrvata i 75,8% katolika. Kako u tom svjetlu tumačite veliku netrpeljivost, pa i otvorenu mržnju u određenim krugovima u Istri vezano za Katoličku crkvu, naročito kad se spomenu njezine nesporne zasluge, pa i one što su ih imali mons. Božo Milanović, blaženi Miroslav Bulešić, Toma Banko, Leopold Jurac, Antun Cukarić i drugi uglednici iz ove institucije, napose, svi koji su djelovali u Zboru svećenika sv. Pavla za Istru, vezano za pripajanje Istre matici Hrvatskoj 1945. godine? Sjećamo se, ne tako davno, na skupu je izviždana i grubo vrijeđana čak i predsjednica države KGK, nakon što je u Pazinu u tom kontekstu spomenula Katoličku crkvu i zasluge mons. Milanovića. Otkuda takva mržnja brojnih “antifašista” u Istri prema svemu što je hrvatsko – kao da smo još uvijek u komunizmu i 1946-oj, a ne u 2019.-oj godini?

………………………………………………………………………………………………

  1. Rijetko kad čujemo kritiku talijanskog neofašizma ili velikosrpske ideologije iz usta bilo kojeg ljevičara ili liberala u Istri, a rekao bih naročito IDS-ovca, ali su im zato puna usta “ustaša” i “endehazije”. Nije li to politika dvostrukih mjerila i kako to po Vašem mišljenju djeluje na ostatak Hrvatske, pa i na odnose na relaciji Istra – Zagreb?

……………………………………………………………………………………….

  1. Kratko: kakav je Vaš stav prema političkim odnosima u današnjoj Hrvatskoj, posebice u pogledu polarizacije društva, odnosa ljevice i desnice, te uloge liberala, anarhista i drugih aktera u svemu tomu? Što bi trebalo poduzeti da se konačno prevlada ovo stanje društvenih i političkih podjela i tenzija koje nas sputavaju i vezuju nam ruke?

………………………………………………………………………..

  1. Budući da ste lider ‘Istarskih demokrata” možete li ukratko reći što su temeljne odrednice Vaše stranke, kakvi su Vam politički planovi i u kojem političkom spektru vidite sebe u budućnosti? Je li još uvijek aktualna isključivo lijevo-liberalna i regionalna opcija, ili ima kakvih naznaka da biste mogli krenuti nekim drugim smjerom, možda čak i narodnjačkim? Narodnjaštvo ima vrlo dugu tradiciju u Istri…

……………………………………………………………………………..

  1. Postoji li nešto što biste htjeli dodatno pojasniti ili Vas nisam pitao a želite reći?

………………………………………………………………………………

  1. Gospodine Kajin, najljepša Vam hvala. Bilo mi je ugodno razgovarati s Vama. Želim Vam svako dobro i mnogo uspjeha, kako u osobnom životu, tako i vezano za Vaš daljnji politički i javni rad. (ovdje sad ide još nekoliko Vaših završnih riječi i to je to)

———————————————————————————————————————————

Ako imate ideju dodati još koje pitanje ili bilo što primijeniti u koncepciji intervjua, slobodno recite pa ćemo naći neki kompromis.

Zahvaljujem na strpljenju.

S poštovanjem i uz lijep pozdrav

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razno

7. Prosinca 2005. godine jedan je od najsramotnijih dana za Hrvatsku u novijoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Sjećate li se uhićenja generala Ante Gotovine na Tenerifima, tog 7. prosinca 2005. godine?

I onog njegova odvođenja pred Tribunal u Den Haagu, pri čemu su mu kroz cijelo vrijeme tog putovanja držali kameru uperenu u lice – kao da vode zvijer u kavezu, a ne ljudsko biće?

Sjećate li se i kako mu je nakon privođenja u pritvor Tribunala, na čistom srpskom jeziku pročitana optužnica u kojoj su stajale inkriminacije vezano za “zločine nad srpskim civilima”, “etničko čišćenje” i “prekomjerno granatiranje Knina”?

Sjećate li se s koliko ga se strasti progonilo od strane hrvatskih juda i žbira iz samoga državnog vrha i njihovih slugu i vrijednog rada agenata naše POA-e koja je stavljena u službu Carle del Ponte i njezine mašinerije?

Sjećate li se onog likovanja tih istih juda, žbira, doušnika i gmizavaca nakon izrečenih drastičnih prvostupanjskih presuda generalima (Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku)?

I onog žara s kojim su mnogi od njih proglašavali prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana “ratnim zločincem” i predvodnikom “udruženog zločinačkog pothvata”kojim je u ‘Oluji’ oslobođeno okupirano područje Republike Hrvatske i uspostavljen poredak na od srpskih terorista zauzetim prostorima međunarodno priznate hrvatske države na kojemu su uz pomoć subraće iz Srbije i BiH haračili, ubijali, palili, rušili i silovali više od 4 godine?

I, na kraju, pamtite li te iste likove kako su potom “oduševljeno” dočekali naše oslobođene generale u Zagrebu nakon što je s njih skinuta krivnja? Onog skupa u predsjedničkoj rezidenciji na kojemu su im se tadašnji predsjednik države i njegova svita (nakon svega!) klanjali, zaboravljajući sve što su do jučer radili?

Zaboraviti?

Ne, nemamo pravo zaboraviti! U ime čega i zašto zaboraviti?

Prošlost opominje, prošlost upozorava, prošlost nam među ostalim služi i za to da se suočimo sa svojim manama, grijesima, nedosljednostima, zabludama.

General Gotovina je u svome nastupu na Jelačić placu, glavnom trgu svih Hrvata, onoga dana kad su na oduševljenje hrvatskog puka on i Markač kao slobodni građani stigli u Zagreb (16. studenoga 2012. godine), istaknuo kako je “rat iza nas” i podsjetio da se trebamo “okrenuti budućnosti”.

Izuzetno poštujem i cijenim generala Gotovinu, nespornog junaka Domovinskog rata, ali jednako tako i Oca Domovine, Antu Starčevića koji je rekao: “Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost”.

Mi u Hrvatskoj znamo tko je tko, samo pitanje je koliko smo to u stanju priznati sebi i drugima.

Vremena posvemašnjeg idolopoklonstva naših političkih elita haaškoj Tužiteljici Carli del Ponte (koja se bavila političkom trgovinom i mešetarenjem, a ne kažnjavanjem zločina), odavno su za nama, ali ima nas koji pamtimo, poput slonova.

I mi smo obvezni podsjećati. Istina o prošlosti se mora znati. Kakva god bila. Ne postoje dvije istine.

Iz pogreški koje su činjene, pametni narodi izvlače pouke kako u budućnosti ne bi ponavljali isto.

Ja čvrsto vjerujem kako smo mi Hrvati pametan narod.

I da se jako dobro sjećamo i znamo tko je tko u Hrvatskoj. Znali smo te 2005. godine, znamo i danas.

I pamtimo 7. prosinca 2005. godine kao jedan od najsramotnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Objavljena nova knjiga u kojoj je popis 7500 članova OZNE i UDBE

Objavljeno

na

Objavio

Što je Udba, tko su bili ljudi koji su je sačinjavali, zašto i tko ju je utemeljio, odgovori su koju nudi povjesničar dr. sc. Zdenko Radelić s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu u svojem dvotomnom izdanju Obavještajni centri, OZNA i UDBA u Hrvatskoj (1942. – 1954.).

Radelić je, kaže, na ovom istraživanju radio deset godina, prošavši uz pomoć kolega praktično sve hrvatske arhive da bi rekonstruirao povijest jugoslavenskih obavještajnih službi u Hrvatskoj onoliko koliko je to bilo moguće.

Jer, kako bi se već i dalo pretpostaviti, dokumentacija nije najbogatija, ponegdje je i neočekivano štura, no iz svega se može jasno iščitati metamorfoza strukture koja je zamišljena kao potpora općem antifašističkom oslobodilačkom pokretu, a pretvorena u osnovni alat represivnog aparata koji je do kraja učvrstio vlast komunista u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Kruna je cijelog ovog istraživanja popis od nekih 7500 članova Ozne i Udbe u Hrvatskoj u obrađivanom razdoblju. Nije to tek jednostavan popis imena, nego i pridruženi životopisi od desetak redaka, piše VečernjiList.

Popis je sastavljen od više relevantnih, ali i provjerenih izvora. Primjerice, u “Popisu udbaša osuđenih zbog Informbiroa prema ‘Pregledu’ i ‘Popisu’ s dopunama iz ‘Podataka o historijatu resora (Udbe)” pronaći ćemo ovakav unos pod brojem 62: Vučković Ivan Nikole, r. 27. 1. 1927. u Brnazama kraj Sinja. Hrvat. Iz seljačke obitelji. Završio 6 razreda OŠ i 1 razred gimnazije u JNA. Zemljoradnik. Razveden. Član KPJ od 1. 12. 1945. U JNA od 20. 8. 1944. Potporučnik Udbe za kotar Sinj. Uhićen 4. 11. 1950., osuđen 31. 3. 1951. na 4 godine na Vojnom sudu u Zagrebu zbog nesavjesnoga obavljanja službene dužnosti u vezi s IB-ovcima. Kazna istječe 4. 11. 1954.

Iz objavljenog popisa može se izvesti i statistika prema kojoj se gotovo pa može oblikovati lik pripadnika službe u njezinim počecima.

– Osnovni uvjet bilo je članstvo u KPJ ili SKOJ-u. Rijetke iznimke bile su dopuštene samo u počecima stvaranja OC-eva ili, pak, u zaduženjima na marginalnijim i stručnim položajima poput šifranata, vozača ili kuharica. Međutim, postupno je i za takva mjesta preduvjet bilo članstvo u KPJ. Po mojoj procjeni, kadrovi Ozne bili su najsposobniji ljudi kojima su KPJ i partizani raspolagali. Također je bitno istaknuti mladost tih ljudi. Prosječna dob članova Ozne i Udbe 1945. bila je 26 godina – kaže i nastavlja s podrobnijim tumačenjem statistike nacionalnog sastava koji je posljedica nacionalnog sastava NOP-a, ali i, šire gledano, različitog odnosa Hrvata i Srba prema Jugoslaviji, od načina kako bi trebala biti uređena do njezine negacije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari