Pratite nas

Vijesti

Dogradonačelnik Metkovića Nikola Grmoja: Žrtvujem se za svoj grad jer je to put koji mi je pokazao Krist

Objavljeno

na

Čovjek koji vjeruje u viši smisao svojeg postojanja, spreman je na veće žrtve te ga nije lako pokolebati niti zastrašiti. Ista je stvar i s ljudima koji nisu praktični vjernici ili su ateisti, ali imaju određeni sustav vrijednosti i drže do načela, do poštenja i općeg dobra, rekao nam je Grmoja čija je stranka na dobrom putu da preporodi Metković

Hrvatski mediji raspisali su se ovih dana o pravom malom političkom “čudu” koje se dogodilo u Metkoviću. Tamošnja gradska uprava u kojoj vlada stranka Most uspjela je u nekoliko mjeseci značajno smanjiti gradski dug koji su joj ostavile prethodne gradske vlasti. To je učinila prakticirajući politiku potpuno neuobičajenu za naše prilike – gradonačelnik Božo Petrov je srezao sebi, a potom i ostalim gradskim djelatnicima plaću na “minimalac” i uz pomoć štednje značajno smanjio gradski dug. O svemu što se događa u Metkoviću razgovarali smo s Nikolom Grmojom, zamjenikom gradonačelnika Metkovića. Grmoja je praktični vjernik koji je, kako kaže, u svom političko-društvenom djelovanju nadahnut katoličkom vjerom u kojoj je odgojen i to je bio povod za razgovor s njim za naš portal. Inače, Grmoja je profesor povijesti i tamo zarađuje svoju plaću dok sve što radi za Metković čini kao volonter.

 Dobro, što se to događa u Metkoviću? Nakon posljednjih dobrih vijesti o smanjenju gradskog duga, pojedini mediji tvrde da je riječ o pravoj maloj “revoluciji” u hrvatskoj političkoj praksi?

Od samih početaka sve vezano uz Most pomalo je revolucionarno i neviđeno na hrvatskoj političkoj sceni. Naime, kada smo prije dvije godine, razočarani situacijom u našem gradu, odlučili nešto poduzeti, izabrali smo potpuno neuobičajen način političkog djelovanja. Najprije smo se dobrih godinu dana sastajali po kućama i pokušavali okupiti što kvalitetniju listu ljudi te razraditi ideje koje bi mogle pokrenuti naš grad. Prvi uvjet koji smo postavljali novopridošlicama bio je da nemaju osobna interesa te da na listi mogu biti prvi, ali i uopće ne biti na njoj, ako većina procijeni da je tako bolje. Kada smo sve posložili, odlučili smo se za početak djelovanja koje je započelo svojevrsnim gerilskim marketingom na način da smo cijeli grad izlijepili plakatima s natpisom: SVI SU ONI ISPOD POVRŠINE UVEZANI. Nakon sedam dana slijedio je novi plakat s natpisom: A NAS SU VEZALI, što je izazvalo zanimanje cijeloga grada koji se pitao tko stoji iza plakata. Nakon sljedećih sedam dana slijedio je zadnji plakat s našim sloganom: BITI POVEZAN, A NE VEZAN  s nadnevkom naše prve tiskovne konferencije. Cijeli je grad iščekivao što će se dogoditi i saznati tko stoji iza misterioznih plakata.

Osim specifične kampanje, ono što je, zasigurno, presedan na hrvatskoj političkoj sceni, bilo je potpisivanje javnobilježničkog ugovora kojim smo se obvezali na to da ćemo, bez obzira na rezultat, odbiti bilo kakvu postizbornu koaliciju. Naš cilj od samog osnivanja Mosta bila je promjena politike, a ne promjena vlasti.
Mediji su o Metkoviću počeli pisati nakon vijesti o smanjenu duga i radikalnim rezovima kojima je gradonačelnik stavljen na minimalac dok  mi, zamjenici gradonačelnika i gradski vijećnici, volontiramo. Mnogi su naše odgovorno ponašanje prema gradskim financijama i smanjenje duga za 6, 4 milijuna kuna nazvali čudom, a činjenicu da je gradonačelnik krenuo od sebe – nevjerojatnim potezom, iako bi politika upravo to i trebala biti – briga za opće dobro.

– Više ste puta napomenuli da je “Most” okupio ljude različitih svjetonazora i senzibiliteta?

Da, Most je otvoren svima: i lijevima i desnima, a okupio nas je zajednički cilj, bolji Metković. To smo u kampanji i naglašavali: ne zanima nas podjela na lijevo i desno, nego hoće li Metković ići naprijed ili će i dalje nazadovati. Podržali su nas svi Metkovci koji su prepoznali našu odlučnost da promijenimo stvari u Metkoviću.

– Praktični ste vjernik. U kojoj mjeri vaša vjera određuje vašu političku filozofiju?

Naravno da moja vjera određuje cjelokupno moje djelovanje, pa tako i moju političku filozofiju. Vrijednosti i ideali koje sam kao vjernik u svojoj obitelji i Crkvi stekao, nastojim i živjeti u svim segmentima svojega života. Čovjek koji ima ideale i koji vjeruje u viši smisao svojeg postojanja, spreman je na veće žrtve te ga nije lako pokolebati niti zastrašiti. Ista je stvar i s ljudima koji nisu praktični vjernici ili su ateisti, ali imaju određeni sustav vrijednosti i drže do načela, do poštenja i općeg dobra.

Jako je dugo biti političarom bilo doživljavano kao nešto skoro pa nedostojno vjernika, ali čini se da se to mijenja. Koliko ste u ovome što radite imali potporu Crkve? Pri tome mislim i na potporu svećenika i na potporu vaše braće i sestara u Kristu.

Zbog iskustava kakva su imali s političarima, naš narod doživljava politiku kao nečasno zanimanje. Ono je zaista jako zahtjevno i puno izazova te zahtijeva stalnu budnost nad svojim postupcima i djelovanjem. Ljudima je potrebno vratiti vjeru u politiku i političare koji rade za opće dobro i služe narodu.
U svojem djelovanju nismo tražili potporu svećenika jer nismo željeli na bilo kakav način Crkvu petljati u lokalna politička događanja i zato smo nastojali držati distancu. Prečesto su političari nastojali Crkvu iskoristiti u političke svrhe, što nije njezina svrha ni zadaća. Ne mislim pritom da Crkva nema prava oglasiti se o svim bitnim pitanjima koja su važna za hrvatsko društvo.

– Kada sam svojedobno razgovarao s Rafałom Dutkiewiczem, gradonačelnikom poljskoga grada Wrocława, kojeg je on doslovno preporodio, rekao mi je da ga u njegovu planiranju budućnosti za grad vodi – Duh Sveti. Možete li nešto slično i vi reći?

U planiranju razvojnih projekata konzultiramo struku i na temelju ekonomskih, financijskih i socijalnih  parametara donosimo odluke. S druge strane, uvjeren sam kao vjernik da Bog vodi moj život i da je uz mene na svakome mjestu pa tako i dok  sudjelujem u vođenju grada. Ako nam uvijek  interes ljudi bude na prvome mjestu i ako se budemo žrtvovali za opće dobro, uvjeren sam da će Bog sve voditi i izvesti na dobro. Nastojim uvijek u pamet sebi prizivati onu poznatu misao zaštitnika političara sv. Tome Morea iz njegovog pisma kojeg je iz tamnice pred smrt pisao svojoj kćeri Margariti: „Uostalom, ništa se i ne može dogoditi što Bog ne bi htio. A što Bog hoće, doista je najbolje, pa makar se nama činilo ne znam kako zlo.“

– Ideja volontiranja i rada na minimalcu za doborobit zajednice svojevrsnom je – žrtvom. Zar to nije još jedno kršćansko načelo sprovedeno u stvarnosti koje, vidimo, daje plodove?

Da bi se čovjek mogao žrtvovati njegova žrtva mora biti osmišljena. Kršćani znaju pravu vrijednost žrtve i samožrtvovanja jer je to put koji nam je Krist pokazao. Međutim, i bez te dimenzije svaki je čovjek (barem jednom u životu) doživio da ono u što nije uložio trud i za što nije podnio žrtvu, nije znao ni cijeniti. Sve velike stvari postižu se žrtvom.

– Kako izdržite raditi dva posla, i to odgovorna i zahtjevna, u isto vrijeme?

Jako teško. Oba posla vrlo su zahtjevna i odgovorna te traže cijeloga čovjeka. Ali, zbog situacije u gradu, još neko vrijeme ću tako raditi.

– Osjećate li sebe kao pripadnike neke nove generacije, uvjetno rečeno, “konzervativnih” političara?

Svakako se smatram pripadnikom novog naraštaja političara koji je odrastao u Hrvatskoj i koji nije produkt bivšeg sustava. Vrijeme je za političare koji će raditi u interesu Hrvatske i naroda,  neovisno kojega su svjetonazora i kojoj političkoj opciji pripadaju.

Razgovarao Goran Andrijanić

Bitno.net.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Krvnici Karadžić i Mladić žderu prasetinu u Haagu

Objavljeno

na

Objavio

Prije dva dana bili smo svjedoci opskurne kazališne predstave koju je uz pomoć svojih odvjetnika Tribunalu u Den Haagu i publici priredio balkanski mesar, krvnik i zločinac optužen za genocid i etničko čišćenje, Ratko Mladić. 

Kako bi izbjegao čitanje presude, taj ljudski šljam kojega Srbi nazivaju „narodnim herojem“ (to mogu samo oni, nitko drugi) Ratko Mladić, poduzeo je sve: od kuknjave zbog lošeg zdravlja, do pokušaja prekida zasjedanja galamom i na kraju napuštanjem sudnice, u nadi da će izricanje biti odloženo. Međutim, za divno čudo, ovoga puta Sudsko vijeće nije nasjelo i krvniku je pročitana osuđujuća presuda i to najteža – doživotna robija. Mada i 10 takvih kazni ne bi bile dovoljne za krvnika tog kalibra, žene iz Srebrenice i preživjele žrtve njegovih pokolja zadovoljne su što su doživjele kakvu-takvu zadovoljštinu.

Kako pišu srbijanski mediji s ponosom veličajući glavne protagoniste genocida u B i H Radovana Karadžića i Ratka Mladića – jer genocid je u zadnjih 150 godina sastavnica srpske nacionalne ideologije i ponos nacije, ili točnije pretežitog dijela te nacije – dvojica krvnika provela su večer uoči izricanja presude Mladiću u gozbi, odnosno krkanju prasetine, a povodom slave Radovana Karadžića „Aranđelovdana“. (http://www.alo.rs/ratko-i-radovan-jeli-pecenje-pred-presudu/132406).

Kojemu se to bogu klanjaju i u što vjeruju monstrumi poput njih zna valjda samo Srpska pravoslavna crkva koja poslovično, već stoljećima prednjači u ideologiji genocida i osvajanja zemalja drugih naroda, što je protivno i Bogu i kršćanskoj vjeri.

I ne samo to. Srpska pravoslavna crkva tradicionalno posvećuje krvnike, koljače i zločince, pa je za očekivati da u dogledno vrijeme i ova dvojica monstruma postanu njezini „svetitelji“ (kao što su već postali fašist, antisemit i antikrist Nikolaj Velimirović Žički, njegov kolega također fašist i zločinac Joanikije Lipovac, četnički koljači Milorad Vukojičić Maca, Slobodan Šiljaki mnogi drugi). Četnički vođa i koljač Draža Mihailović već se s njima nalazi na ikonama Srpske pravoslavne crkve, a to je siguran put ka „posvećenju“. Dakle, to je kod njih tako. I tu pomoći nema.

Nakon što se nakrkao prasetine (s Radovanom) i nalokao brlje, krvnik Mladić se ujutro pojavio pred Sudskim vijećem žaleći se na visoki krvni tlak. U njegovu korist lagali su, naravno i odvjetnici koji ga brane, ali provjerom je utvrđeno da se nikako ne radi o kritičnom stanju i da je tlak zločinca Ratka Mladića normalan (unatoč krkanju prasetine).

Tako je taj ljudski smrad na kraju ipak osuđen, nažalost, bez spominjanja brojnih masovnih zločina što ih je počinio u Hrvatskoj. Kakva-takva zadovoljština za narod iz Srebrenice, ali daleko je to od pravde.

Srbija likuje što je još jednom kilavi i nemušti Haag zažmirio i nije pogledao istini u oči, te izbjegao dati joj zasluženo mjesto u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Birokratima u Den Haagu najvažniji su, naravno, interesi velikih sila koje u vuku konce u Tribunalu.

Nama pak ostaju Dodik, Vučić, Dačić, Vulin, Šešelj i ostala srpska bagra sastavljena od nekoliko milijuna sljedbenika Ratka i Radovana, kojima su krvnici i izvršitelj genocida nacionalni junaci i ponos!?

Daj Bože da ne bude tako, ali svi su izgledi da će s njima ipak imati posla i naša djeca.

Zlatko Pinter

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

Objavljeno

na

Objavio

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu donio je nepravomoćnu presudu Ratku Mladiću i odredio mu doživotnu kaznu zatvora za Ratka Mladića.

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno se danas suočio s pravdom na koju se čekalo više od dva desetljeća.

Haški sud proglasio ga je, između ostalim, krivim za genocid te osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Raspravno vijeće Haškoga suda u utorak je proglasilo krivim zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH te ga osudio na doživotnu kaznu zatvora

 

Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine. Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.


Ratko Mladić je zbog ometanja postupka izbačen iz sudnice. Pogledajte trenutak izbacivanja Ratka Mladića iz sudnice:

 

General Rahim Ademi: Mladićev veliki vojni poraz kod Šibenika

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari