Pratite nas

Komentar

Dok europske zemlje strahuju od bh. selefija, u Zagrebu organizirana izložba čovjeku koji ih je i doveo u BiH

Objavljeno

na

sgts.edu.ba

Nije dugo trebalo čekati da se pamflet ‘selefije’, nastao u režiji paraobavještajne bošnjačke službe MOS-a u BiH, počne topiti u vlastitim lažima, ali i dokazima iz cijeloga svijeta kako ovoj zemlji tek predstoji ozbiljna prijetnja od istih ljudi koje je navodno vrbovala hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) ne bi li navodno podmetnuli naoružanje selefijama u BiH te time potvrdili navode predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o 10.000 islamista u BiH. Selefije su u BiH stigle uglavnom u ratu. U pitanju je radikalna vjerska skupina koja nasljeđuje učenje iz prvih dana islama i koja smatra da se treba strogo držati tih propisa. U ratu je bošnjačka strana selefistički islam prihvatila s humanitarnom i vojnom pomoći iz Saudijske Arabije. Selefije smatraju kako lokalna kultura i običaji predstavljaju najveću prijetnju islamu i njegovu ispravnomu učenju i prakticiranju. Nisu sve selefije u BiH radikalni islamisti, ali su zato sve terorističke napade poslije rata u BiH izvele upravo selefije.

Problem SOA, a ne teroristi

Jedan od takvih napada trebala su izvesti braća Halilović, podrijetlom iz BiH, ali u njemačkoj Rajni Vestfaliji. Otkrila ih je njemačka tajna policija BND i deportirala iz Njemačke u BiH. Jedan od braće rođen je u Bosni i Hercegovini neposredno prije rata, dok su druga dvojica rođena u Njemačkoj. Živjeli su u Njemačkoj, ali su stalno održavali veze upravo sa sunarodnjacima i selefijama u mjestima Ošve i Mačevići kod Maglaja. Ova selefijska naselja jedna su od onih koji su odbili poslušnost prikloniti se Islamskoj zajednici u BiH, koja je prije dvije godine zatražila da prekinu s podučavanjem islama. Nakon što nije uspjela u tomu, Islamska zajednica BiH prešutno je prihvatila njihovo vjersko djelovanje i u tim paradžematima, što je pandan župi u Katoličkoj crkvi. Halilovići su kao struktura terorističke organizacije Islamske države trebali poduzeti napad u Njemačkoj. Nakon što su izručeni u BiH, odmah su ispitani, ali su brzo pušteni bez ikakvih mjera nadzora.

Braća Halilović imaju bosanskohercegovačke, ali i njemačke putne isprave. Da ih je kojim slučajem njemačka tajna služba uspjela vrbovati kako bi otkrila razmjere djelovanja selefija i potencijalne prijetnje, sigurno bi to učinila. Nitko u činu deportacije trojice braće, koji su i žrtve posljednjega rata u BiH, u bošnjačkoj javnosti nije vidio problem ili nešto što se može povezati s navodnom aferom selefija ili s akcijama SOA-e koja je htjela iskoristiti jednoga selefiju kako bi podmetnuo naoružanje u jedan vjerski objekt, mesdžid, u mjestu Stranjani u sjevernom dijelu BiH. A poveznica je više nego očigledna i cjelokupnoj javnosti, kao i bošnjačkim medijima, ali pod utjecajem i strahom od paraobavještajne službe, kojoj je na čelu Osman Mehmedagić Osmica, odnosno Bakir Izetbegović i njegov SDA, ne smiju povezati dva i dva. Jednako kao što ne smiju povezati niti činjenice o tome kako će se u sljedećih mjesec dana u BiH vratiti i ratnici koji su se borili na strani terorističke organizacije Islamske države, ali i ne prvi među njima, neformalni vođa selefija u BiH Nusret Imamović. On je po podatcima obavještajaca u BiH pobjegao u Libiju neposredno nakon sloma terorističke organizacije.

Po službenim podatcima u BiH će se iz vojnih kampova i zatvora vratiti najmanje 110 boraca i članova obitelji selefija. Ukupno je iz zemlje otišlo oko 240 boraca i njihovih supruga, ali se u međuvremenu u Siriji i Iraku rodilo i 80-ak djece. Radi se o osobama koje su ‘prekaljene’ u uvjetima Islamske države i koje poštuju šerijatski režim vlasti. Kamo god došli, ti ljudi koji su mjesecima i godinama živjeli u ekstremnim uvjetima i ratovali na krajnje brutalan način, sada su hodajuće tempirane bombe u psihološkom, psihijatrijskom, sociološkom i političkom smislu. Upravo na terenu u Siriji i Iraku nalaze se bh. istražitelji, gdje su uhićeni dijelovi razbijenih jedinica ISIL-a. Najprije moraju utvrditi stvarni identitet zarobljenika koji su evidentirani kao državljani BiH, a zatim napraviti procjene te ih vratiti u zemlju. Za razliku od zemalja Zapada, BiH ima krajnje blag odnos prema ovim ljudima. Velika Britanija i Francuska ukidaju državljanstvo svima koji su se priključili ISIL-u, a o tom razmišlja i Njemačka. U BiH su kazne za one koji su se vratili u BiH uglavnom do godinu dana zatvora. Uz to, ove su kazne počinitelji, službeno teroristi, mogli otkupiti ako su u okviru jedne godine.

Alija u Zagrebu

Koliko je sustav kojim upravljaju bošnjačke policijske, obavještajne i pravosudne strukture ‘osjetljiv’ na selefije, odnosno bivše svete ratnike koji su za vrijeme rata došli boriti se u BiH na strani Armije BiH, vjerojatno ponajbolje svjedoči odnos prema nedavnom dvostrukom ubojici u BiH Edinu Gačiću. Iako je bilo poznato kako se radi o paranoidnom shizofreniku, tek nakon što je ubio policajca nedaleko Sarajeva, progledavalo mu se kroz prste. Čak i na brutalno ubojstvo s početka godine jednoga trgovca nedaleko Konjica. Uostalom, bošnjačke su vlasti sustavno prikrivale brojne zločine selefija, ali i mudžahedina iz vremena rata. Jedan od najtežih ratnih zločina počinjen je nad Hrvatima u Bugojnu. Najviši hrvatski vojni i politički dužnosnici koji su zarobljeni, a zatim netragom nestali, odnosno ubijeni, po svim relevantnim informacijama završili su u kampu mudžahedina u Orašcu između Bugojna i Novoga Travnika. Od 21 zarobljenika, među kojima su bili i zapovjednici obrane grada i predsjednici lokalnoga HDZ-a, tek su pronađene kosti njih dvojice. I to izlomljene do tih granica da je samo zahvaljujući upornosti članova obitelji bilo moguće utvrditi da se radi o njima. Nakon rata svi teroristički napadi djelo su radikalnih selefija, primjerice ubojstva hrvatskih policajaca povratnika Ante Valjana i Perice Bilića u prvim godinama nakon rata u središnjoj Bosni, pod čija su vozila podmetnuti eksplozivi.

Identičan eksploziv korišten je i za likvidaciju doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara ili u slučaju autobombe u Mostaru. I u dokumentima koji se spominju uz napad na tornjeve u SAD-u, jedan od pilota Ali Ata, imao je svoje ratno iskustvo u BiH. Zbog tih je veza upravo i izručeno sedam Alžiraca iz BiH u Guantanamo. Sve selefije i mudžahedini u BiH su stigli uz blagoslov ratnoga bošnjačkog člana BiH Predsjedništva Alije Izetbegovića. Većina zločina ljudi koje je on unovačio ostala je nerasvijetljena, kao i slučajevi ratnih zločina počinjenih tijekom rata nad Hrvatima i Srbima u središnjoj, ali i u sjeveroistočnoj Bosni. To su prije svega slučajevi likvidacija u Maljinama i Bikošima gdje su pobijeni zarobljeni hrvatski civili i vojnici. Njihova su tijela ritualno masakrirana. Na Haaškome sudu ovi su predmeti preskočeni, a zasad se to događa i pred sudovima u BiH.

Upravo takvu čovjeku Hrvatsko novinarsko društvo u Novinarskome domu u Zagrebu dopušta organizaciju izložbe Alija Izetbegović – predsjednik izbliza. Sličnu posve sigurno pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je nemjerljivo zaslužan za opstanak BiH, nikada ne bi mogao dobiti u Sarajevu. Ako je bilo sumnje da su Hrvati sami sebi najveći neprijatelji, zar treba boljega dokaza za to od zagrebačkoga događanja?

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik/HKV

26 godina od stravičnog zločina nad Hrvatima u selu Miletići

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivan Selak: Nema tu zavjere, ne postoje bezazleni letovi

Objavljeno

na

Objavio

Umirovljeni pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i brigadir Ivan Selak na društvenoj mreži je komentirao tragediju kod Zlarina u kojoj su poginula dvojica pilota Marin Klarin i Tomislav Baturina.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

“Posao pilota je zahtjevan, složen, težak, riskantan ali i nadasve zanimljiv jer je nesvakidašnji, jer je interesantan, jer je sve samo ne dosadan. Kad kažem riskantan mogao sam reći i opasan, ali to je preteška riječ jer se radi ipak o prihvatljivom riziku ili eto o prihvatljivoj opasnosti pa je onda i posao pilota sam po sebi prihvatljiv kao i dosta drugih zanimanja koja u sebi donose neku dozu rizika (prihvatljivog).

Posao vojnog pilota je još malo više, on predstavlja i izazov, on traži posvećenost , on traži vjeru u sebe i svoje kolege, on daje puno, ali puno i uzima…. ovo je taj slučaj, ovo je taj trenutak. On uzima ljudski život. Na svu sreću to je rijetko, na žalost to je mogućnost koja se događala, koja se događa i koja će se opet dogoditi. Koliko god mi lamentirali oko toga, pitanje nije da li nego kada će se dogoditi. Tako je kod nas, tako je i biti će u svim zrakoplovstvima svijeta.

Ovaj put otišla su dva čovjeka, Marin i Tomislav. Vrhunski pilot , posvećeni svom poslu, zaljubljenici svog poziva, vješti i sposobni pripadnici HRZ. Postoje trenutci u kojima ne postoji objašnjenje , ne postoji niti će postojati konačan i istinit zaključak. U kojem ćeš moći reći “e bilo je zato…”.

Ovakvih slučajeva nagledah se u životu, ne jednom, ne dvaput, bilo je i malo previše puta. Jednostavno ne objašnjivo. Pravo je svakoga iznijeti mišljenje ali pričati o nekakvim teorijama zavjere tipa jedno ili dvomotorni, o napuhavajućim plovcima, o opremi, o… ma dajte ljudi , eto nek ti otkaže repni rotor (transmisija), ma možeš imat 5 motora , ili hoće li ti plovci pomoći ako iz nekog razloga udariš sa 200km/h u more, nema tu zavjere, nema tu zakulisnih igara, nema tu i neće tu nikada biti jednoznačnog objašnjenja.

U ovom poslu je to nažalost i opcija, ovaj put se dogodila, posljedice su strašne, ali to je onaj prihvatljivi rizik sa kojim se svaki vojni pilot mora pomiriti i biti svjestan da stvari mogu krenuti i po zlu čak i kada letiš “samo” od točke A do točke B, kada letiš i eto neke potpuno “bezazlene” letove . I jedina pouka iz ovog strašnog događaja je upravo to, nema i ne postoje “bezazleni” letovi, nema toga , to ne postoji.

Let započinje puno prije sjedanja u kabinu, a završava, nakon gašenja motora i izlaska van letjelice (nekad ni to-drugi put o tome). Marine i Tomislave, kao vaš stariji kolega hvala vam za svaki vaš trenutak proveden u vašoj želji da nastavite putem naših vitezova-pilota koji su dali svoj život za ovu zemlju, za ovu zastavu, za ovu slobodu. Na žalost sudbina je htijela drukčije. I jedino je ona suvislo objašnjenje.

Sudbina je htjela da u vašem pješćanom satu nema više pijeska. Sada ćete u bezvremenskim nebeskim prostranstvima upoznati Vuleta, Marka, Antuna, Miroslava, Rudija, Meša… i ostale junake ove lijepe zemlje . A vašim obiteljima, vašim najmilijima, znam da je njima užasno, da im je najteže, izražavam najdublju i iskrenu sućut. Kolege naše počivajte u miru ili letite beskrajem, vječna vam hvala”, napisao je Selak.

Počivali u Božjem miru

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Kako sam slučajno gostovao na Al Jazeeri i zašto tu emisiju nećete pogledati?

Objavljeno

na

Objavio

Budući da sam emisiju na Instagramu najavio, i budući da mi stižu pitanja vezana za nju, ovako mi je lakše reći što je s emisijom bilo nego da svakom objasnim pojedinačno.

Prošli utorak, dok sam prije termina na sebe navlačio košarkaški šorc, slučajno mi je došlo nekoliko poruka od urednika s Al Jazeere, Emila Sučeske. On me preko društvenih mreža, e-mailom te SMS-om kontaktirao i pozvao u emisiju Kontekst da govorim o potrebi novog Daytona i izmjenama ustava u BiH.

Budući da već jedno vrijeme odbijam TV nastupe te sam se privremeno posvetio drugim stvarima, ni taj poziv nisam imao namjeru prihvatit, ali nakon objašnjenja kako ne moram ići u Sarajevo i nakon što druga dva gosta koja sam preporučio zbog obaveza nisu mogla gostovati, prihvatio sam poziv.

Zastupnik Arnaut je slučajno otkazao nastup prije emisije, dok je zastupnik Stevandić došao. Voditeljica nas je obavijestila kako se emisija emitira u 21:30 i kako će odmah biti postavljena na YouTube, kao što to inače i bude s emisijom Kontekst.

Kad je emisija počela, iako to nije bila tema, zastupnik Stevandić i nekadašnji slučajni suradnik Radovana Karadžića, kroz suvislu priču o ustavu BiH je slučajno progurao nesuvislu tezu kako je rat počeo zbog međunarodne zajednice.

Kad sam dobio riječ, nisam želio niti mogao pustiti da se takve laži podmuklo plasiraju u eter dok sam i ja u njemu, pa sam zastupnika Stevandića ali i gledatelje upozorio kako rat nije počeo zbog međunarodne zajednice, već zbog velikosrpske hegemonističke politike koja je napala druge tenkovima.

Koliko znam, Talijani ni Austrijanci nisu slali tenkove ni vojsku na hrvatsko tlo. Ustvrdio sam kako se Sarajevo danas ponaša upravo kao što se nekad ponašao Beograd, te kako su Velikosrbe zamijenili Velikobošnjaci te da se to mora zaustaviti ako ne želimo da se povijest ponovi, a znamo kako je završilo zadnji put. Tu je već počelo slučajno prekidanje te me voditeljica “upozorila” kako to nije tema. Baš slučajno to nije upozorila zastupnika Stevandića kad je otvorio tu temu i kroz nju plasirao mućku laž.

Zastupnik Stevandić je zatim ganutljivo ustvrdio kako ga vrijeđam rečenicom da je rat počeo velikosrpskom agresijom. Sreća pa me nimalo ne dira kad se netko vrijeđa na činjenice i što se mene tiče, zastupnik Stevandić može ostati uvrijeđen cijeli život, ali je za njega bolje da otvori oči.

Slučajno sam ostatak emisije nekoliko puta bio prekidan te mi nije dozvoljeno da dovršim misao, a još slučajnije sam prekidan i kad sam unaprijed zamolio da me se prestane prekidati. Slučajno sam, poučen iskustvom, pogotovo u Sarajevu, takve stvari i očekivao pa sam se mirno trudio artikulirat misli bez obzira na slučajna prekidanja, ni prvi ni zadnji put.

Kad je emisija završena, te kad je trebala biti emitirana, od ljudi koji su znali za gostovanje, a to je podosta njih s Instagrama gdje sam emisiju najavio, krenule su mi stizati poruke kako nema emisije te kako se emitira nekakva repriza.

Tad sam uredniku Sučeski poslao poruku, da bi se on sutra javio da mi kaže kako su slučajno imali tehničkih problema, a na moje pitanje kakvih, rečeno mi je kako je “šum iz moje slušalice pobjegao u sistem” te da će mi se javit kroz 2-3 sata.

Slučajno se urednik javio tek nakon 2-3 dana i to nakon mog poziva, gdje je opet inzistirao na slučajnim tehničkim poteškoćama pozivajući me u Sarajevo da se uvjerim. Onda sam mu rekao da ne moram doći u Sarajevo te da mi emisiju može poslati na e-mail da se uvjerim ako baš želi.

U tom razgovoru je urednik tri puta rekao kako će emisiju poslati u tijeku radnog dana i kako ću onda sve vidjeti. Naravno, slučajno ju nije poslao. Ne znam trebam li uopće govorit da su se na tehničke poteškoće slučajno izvlačili svi oni koji su micali određene rečenice ili cijela gostovanja u zadnjih par godina. Slučajno s tim imam jako puno iskustva.

Onda je urednik ustvrdio kako slučajno ne možemo opet snimiti emisiju na istu temu jer tema više nije aktualna, ali me pozvao gostovati na drugu temu za dva tjedna, a ta druga tema baš slučajno nema nikakve veze s BiH i ne bih mogao govoriti o onome što je slučajno uzrokovalo slučajne tehničke poteškoće. Ako je neaktualnost problem, a kažu da jest, kako urednik zna da će druga tema biti aktualna za dva tjedna, to mi nije jasno. Čovjek možda slučajno vidi u budućnost, a ja sam možda slučajno bedast pa ne razumijem pojam aktualnosti.

U svakom slučaju, emisije u kojoj sam slučajno gostovao, slučajno nema, iako se već godinama slučajno emitira u slučajno redovnom terminu. I slučajno zato želim poručit novinarima Al Jazeere da me ubuduće slučajno ne zovu u svoje slučajne emisije.

Mogu slobodno ostati na onome tragu kad su na dostojanstveni prosvjed hrvatskih studenata u Mostaru slučajno namontirali snimke huligana s bakljama koji s Mostarom nemaju nikakve veze.

Zanimljivo je kako se slučajnosti događaju samo kad se slučajno proklamira drugačija BiH od one koju vlasnici Al Jazeere sa svojim kapitalom baš slučajno propagiraju.

Ipak, dobro je da emisija nije emitirana i da su se slučajno pojavili problemi. To je slučajna potvrda onoga što sam u emisiji i govorio, komentirao je Marijan Knezović na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari