Pratite nas

Komentar

Dok europske zemlje strahuju od bh. selefija, u Zagrebu organizirana izložba čovjeku koji ih je i doveo u BiH

Objavljeno

na

sgts.edu.ba

Nije dugo trebalo čekati da se pamflet ‘selefije’, nastao u režiji paraobavještajne bošnjačke službe MOS-a u BiH, počne topiti u vlastitim lažima, ali i dokazima iz cijeloga svijeta kako ovoj zemlji tek predstoji ozbiljna prijetnja od istih ljudi koje je navodno vrbovala hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) ne bi li navodno podmetnuli naoružanje selefijama u BiH te time potvrdili navode predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o 10.000 islamista u BiH. Selefije su u BiH stigle uglavnom u ratu. U pitanju je radikalna vjerska skupina koja nasljeđuje učenje iz prvih dana islama i koja smatra da se treba strogo držati tih propisa. U ratu je bošnjačka strana selefistički islam prihvatila s humanitarnom i vojnom pomoći iz Saudijske Arabije. Selefije smatraju kako lokalna kultura i običaji predstavljaju najveću prijetnju islamu i njegovu ispravnomu učenju i prakticiranju. Nisu sve selefije u BiH radikalni islamisti, ali su zato sve terorističke napade poslije rata u BiH izvele upravo selefije.

Problem SOA, a ne teroristi

Jedan od takvih napada trebala su izvesti braća Halilović, podrijetlom iz BiH, ali u njemačkoj Rajni Vestfaliji. Otkrila ih je njemačka tajna policija BND i deportirala iz Njemačke u BiH. Jedan od braće rođen je u Bosni i Hercegovini neposredno prije rata, dok su druga dvojica rođena u Njemačkoj. Živjeli su u Njemačkoj, ali su stalno održavali veze upravo sa sunarodnjacima i selefijama u mjestima Ošve i Mačevići kod Maglaja. Ova selefijska naselja jedna su od onih koji su odbili poslušnost prikloniti se Islamskoj zajednici u BiH, koja je prije dvije godine zatražila da prekinu s podučavanjem islama. Nakon što nije uspjela u tomu, Islamska zajednica BiH prešutno je prihvatila njihovo vjersko djelovanje i u tim paradžematima, što je pandan župi u Katoličkoj crkvi. Halilovići su kao struktura terorističke organizacije Islamske države trebali poduzeti napad u Njemačkoj. Nakon što su izručeni u BiH, odmah su ispitani, ali su brzo pušteni bez ikakvih mjera nadzora.

Braća Halilović imaju bosanskohercegovačke, ali i njemačke putne isprave. Da ih je kojim slučajem njemačka tajna služba uspjela vrbovati kako bi otkrila razmjere djelovanja selefija i potencijalne prijetnje, sigurno bi to učinila. Nitko u činu deportacije trojice braće, koji su i žrtve posljednjega rata u BiH, u bošnjačkoj javnosti nije vidio problem ili nešto što se može povezati s navodnom aferom selefija ili s akcijama SOA-e koja je htjela iskoristiti jednoga selefiju kako bi podmetnuo naoružanje u jedan vjerski objekt, mesdžid, u mjestu Stranjani u sjevernom dijelu BiH. A poveznica je više nego očigledna i cjelokupnoj javnosti, kao i bošnjačkim medijima, ali pod utjecajem i strahom od paraobavještajne službe, kojoj je na čelu Osman Mehmedagić Osmica, odnosno Bakir Izetbegović i njegov SDA, ne smiju povezati dva i dva. Jednako kao što ne smiju povezati niti činjenice o tome kako će se u sljedećih mjesec dana u BiH vratiti i ratnici koji su se borili na strani terorističke organizacije Islamske države, ali i ne prvi među njima, neformalni vođa selefija u BiH Nusret Imamović. On je po podatcima obavještajaca u BiH pobjegao u Libiju neposredno nakon sloma terorističke organizacije.

Po službenim podatcima u BiH će se iz vojnih kampova i zatvora vratiti najmanje 110 boraca i članova obitelji selefija. Ukupno je iz zemlje otišlo oko 240 boraca i njihovih supruga, ali se u međuvremenu u Siriji i Iraku rodilo i 80-ak djece. Radi se o osobama koje su ‘prekaljene’ u uvjetima Islamske države i koje poštuju šerijatski režim vlasti. Kamo god došli, ti ljudi koji su mjesecima i godinama živjeli u ekstremnim uvjetima i ratovali na krajnje brutalan način, sada su hodajuće tempirane bombe u psihološkom, psihijatrijskom, sociološkom i političkom smislu. Upravo na terenu u Siriji i Iraku nalaze se bh. istražitelji, gdje su uhićeni dijelovi razbijenih jedinica ISIL-a. Najprije moraju utvrditi stvarni identitet zarobljenika koji su evidentirani kao državljani BiH, a zatim napraviti procjene te ih vratiti u zemlju. Za razliku od zemalja Zapada, BiH ima krajnje blag odnos prema ovim ljudima. Velika Britanija i Francuska ukidaju državljanstvo svima koji su se priključili ISIL-u, a o tom razmišlja i Njemačka. U BiH su kazne za one koji su se vratili u BiH uglavnom do godinu dana zatvora. Uz to, ove su kazne počinitelji, službeno teroristi, mogli otkupiti ako su u okviru jedne godine.

Alija u Zagrebu

Koliko je sustav kojim upravljaju bošnjačke policijske, obavještajne i pravosudne strukture ‘osjetljiv’ na selefije, odnosno bivše svete ratnike koji su za vrijeme rata došli boriti se u BiH na strani Armije BiH, vjerojatno ponajbolje svjedoči odnos prema nedavnom dvostrukom ubojici u BiH Edinu Gačiću. Iako je bilo poznato kako se radi o paranoidnom shizofreniku, tek nakon što je ubio policajca nedaleko Sarajeva, progledavalo mu se kroz prste. Čak i na brutalno ubojstvo s početka godine jednoga trgovca nedaleko Konjica. Uostalom, bošnjačke su vlasti sustavno prikrivale brojne zločine selefija, ali i mudžahedina iz vremena rata. Jedan od najtežih ratnih zločina počinjen je nad Hrvatima u Bugojnu. Najviši hrvatski vojni i politički dužnosnici koji su zarobljeni, a zatim netragom nestali, odnosno ubijeni, po svim relevantnim informacijama završili su u kampu mudžahedina u Orašcu između Bugojna i Novoga Travnika. Od 21 zarobljenika, među kojima su bili i zapovjednici obrane grada i predsjednici lokalnoga HDZ-a, tek su pronađene kosti njih dvojice. I to izlomljene do tih granica da je samo zahvaljujući upornosti članova obitelji bilo moguće utvrditi da se radi o njima. Nakon rata svi teroristički napadi djelo su radikalnih selefija, primjerice ubojstva hrvatskih policajaca povratnika Ante Valjana i Perice Bilića u prvim godinama nakon rata u središnjoj Bosni, pod čija su vozila podmetnuti eksplozivi.

Identičan eksploziv korišten je i za likvidaciju doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara ili u slučaju autobombe u Mostaru. I u dokumentima koji se spominju uz napad na tornjeve u SAD-u, jedan od pilota Ali Ata, imao je svoje ratno iskustvo u BiH. Zbog tih je veza upravo i izručeno sedam Alžiraca iz BiH u Guantanamo. Sve selefije i mudžahedini u BiH su stigli uz blagoslov ratnoga bošnjačkog člana BiH Predsjedništva Alije Izetbegovića. Većina zločina ljudi koje je on unovačio ostala je nerasvijetljena, kao i slučajevi ratnih zločina počinjenih tijekom rata nad Hrvatima i Srbima u središnjoj, ali i u sjeveroistočnoj Bosni. To su prije svega slučajevi likvidacija u Maljinama i Bikošima gdje su pobijeni zarobljeni hrvatski civili i vojnici. Njihova su tijela ritualno masakrirana. Na Haaškome sudu ovi su predmeti preskočeni, a zasad se to događa i pred sudovima u BiH.

Upravo takvu čovjeku Hrvatsko novinarsko društvo u Novinarskome domu u Zagrebu dopušta organizaciju izložbe Alija Izetbegović – predsjednik izbliza. Sličnu posve sigurno pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je nemjerljivo zaslužan za opstanak BiH, nikada ne bi mogao dobiti u Sarajevu. Ako je bilo sumnje da su Hrvati sami sebi najveći neprijatelji, zar treba boljega dokaza za to od zagrebačkoga događanja?

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik/HKV

26 godina od stravičnog zločina nad Hrvatima u selu Miletići

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

NEMA OPUŠTANJA

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Shutterstock

Jedan od nasigurnijih pokazatelja, ( statisitičkih i matematičkih), i propisanih mjera Nacionalnog kriznog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske su i brojčani pokazatelji koji nam još jednom pokazuju i dokazuju da Republika Hrvatska ima jedan od najboljih, a uvjerenja sam, i najbolji Stožer za obranu od corona virusa, ( COVID-19 ) u cijelom svijetu.

No, ti isti, ( matematički i statistički ) pokazatelji su samo dokaz da imamo i najdiscipliniraniju Naciju u provođenju tzv. „rigoroznih mjera“ jer naše tzv. „rigorozne mjere“ uopće nisu toliko rigorozne u odnosu na neke druge države.

Danas je dokazano da propisane mjere i discipliniranost hrvatske Nacije, tj. suradnje i svjesnosti svih čimbenika u Republici Hrvatskoj daju najpozitivnije rezultate i to je neoborivo, ma koji god stručnjak, matemetičar ili statističar se tim bavio. Takvi stručnjaci mogu se samo nakloniti uspjehu Republike Hrvatske ma koliko željeli da su ti brojčani pokazatelji drugačiji, tj. negativniji.

Na današnji dan, tj. 06.04.2020., kad je zabilježeno „samo“ + 40 novozaraženih, (ukupno 1 222 ), ili da je taj broj novozaraženih rastao samo po stopi od 3,38% u odnosu na prošli dan ili da je broj novozaraženih u odnosu na broj testiranih narastao za „vrtoglavih“ 6,48 %, realno je očekivati „propinjanje na stražnje noge“ svih tzv. „petokolonaša“ jer im ne odgovara pozitivna situacija u Republici Hrvatskoj.

Pojačana pojava tzv. „glasnogovornika“ i/ili tzv. „petokolonaša“ na društvenim mrežama i medijima je sasvim „normalna“ stvar u „nenormalnim okolnostima“ jer svaki takav „glasnogovornik“ da corona virus ( COVID-19 ) nije ništa drugo nego da bi nas se čipiralo, ograničilo, kontroliralo, …., pokušavaju samo „ušićariti“ poneki jeftini politički glas na predstojećim izborima ili da budu u središtu pozornosti svjesni svoje nesvjesnosti!

Svjesni svoje nesvjesnosti, takvi „igrači“ ne žele dobro Republici Hrvatskoj!

Još prije nekoliko tjedana skrenuo sam pozornost na požrtvovnost Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, ali i na samodoscipliniranost hrvatskog „nacionalnog korpusa“ u očuvanju nas samih, ali i naših najbližih jer, uvjerenja sam da nitko od nas (discipliniranost) ne želi imati nikoga „na duši“ svojom samovoljom ili nepridržavanjem propisanih mjera.

Koliko je situacija u Republici Hrvatskoj dobra, ( ODLIČNA ), pokušajmo se usporediti s ponekom susjednom državom, isključujući npr. poneke države EU, tj. Italiju i Španjolsku.

Naši istočni susjedi, tj. Srbija i zdravstveni sustav Srbije je pred „pucanjem“ iako sam razmišljanja da je tzv. „prva crta“ obrane od corona virusa u Srbiji probijena već otvaranjem privremenog bolničkog centra „Sajam“ i primanjem prvih 10 pacijenata već 29.03.2020. U istom prostoru pripremljeno je cca 3 000 kreveta za buduće bolesnike, a danas je u istom privremenom bolničkom centru smješteno cca 90 „lakših“ pacijenata.

Gdje je Srbija pogriješila?!

Prvim pokušajima ismijavanja i ništetnosti corona virusa bila je prva stepenica u nizu pogrješaka političke elite Srbije i to je postala prva polazna točka tragedije u Srbiji jer je tim poslana poruka pučanstvu Srbije da se „opusti“, da bi nakon bolnog „buđenja“ uvele rigorozne mjere i tzv. „policijski čas“, …., ali tad je već bilo kasno jer „ples“ corona virusa dobio je dodatnu glazbu neodgovorne politike i kojekakvih susjednih politikanata.

Sve ima svoju cijenu tako i političku!

Odnos broja zaraženih i testiranih u odnosu na broj stanovnika može biti i jeste jako važan čimbenik u prikazivanju istine o ubojitosti corona virusa ( COVID-19 ), jer je njegova prvenstvena i svojstvena zadaća „ubiti zdravstveni sustav“ svake države, a tek potom nastavak, tj. ubijanje ostalih sustava svake države i baš tu se krije sva „tajna“ zbog čega bi trebali corona virus uzeti kao najveću pošast dok god se ne pronađe lijek ili cjepivo protiv koga se možemo ravnopravno boriti, a baš je Srbija „pala“ na tom „ispitu“!

Kako objasniti usporednu činjenicu da je broj testiranih žitelja Srbije ( isti dan kao i RH ), 8 552 na razini cca 7,022 milijuna žitelja ili 0,121% i imati 2200 zaraženih, a istovremeno Republika Hrvatska ima 11464 testiranih žitelja i 1222 zaraženih, a sve to na cca 4,076 milijuna žitelja ili u prijevodu 0,281% testiranih. ( U prijevodu: Srbija ima ovog trenutka cca najmanje duplo zaraženih od „službeno evidentiranih“! )

Sve to nam govori, ( brojke, a ne moja malenkost ) da Srbija sustavno LAŽE svoje pučanstvo manipulirajući brojkama, te da prešućivanjem podataka samo čini najgoru stvar za sve svoje žitelje.

Ili , kako objasniti činjenicu da je u RH prosjek povećanja broja novozaraženih u odnosu na broj testiranih žitelja po stopi od 10,659 %, a u susjednoj Srbiji ta ista stopa iznosi 25,72%?!?

U ovoj situaciji, nemam se pravo mješati u stvari istočnih susjeda i njihovu politiku, ali mi je, kao čovjeku, moralna dužnost poslati poruku „običnom malom čovjeku“ Srbije:

„Susjedi u Srbiji, ostavimo sva naša trenutna  „prijateljstva i/ili neprijateljstva“ jer za njih uvijek ima vremena.
Danas smo suočeni s najvećim i zajedničkim i smrtonosnim, prostim okom  „nevidljivim neprijateljem“ kodnog imena COVID-19, i ako nemate komu vjerovati, ako ne znate koga slušati, pokušajte, ma koliko vam bilo teško, osloniti se, slušati i kopirati propisane mjere Nacionalnog kriznog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske jer vam je tek tad uspjeh zagarantiran kao i najmanje posljedice za sve vaše obitelji i vašu Naciju u cijelini!

Znam da vas lažu sa svih strana i želim vjerovati da nitko od vas, „običnih malih ljudi“ ne želi sličnu KATASTROFU kao što je bila 2014. u obliku poplava, tj. kad je Đerdap „ubio“ Šabac, Obrenovac, …. tj. kako godinama Srbijanska politika ( Beograd ) u suradnji s medijima i s EPS (Elektroprivreda Srbije ) sustavno i svake godine ubija žitelje Srbije.
( Jasno mi je da ni jedan od vaših stručnjaka u javnosti ovo ne smije ni analizirati ni postaviti pitanje, ali ima onih koji sve analiziraju, neovisno bili vam prijatelji ili ne! )

Želim vjerovati da ste svjesni situacije i da sigurno ne želite da, (kao kad je Hrvatska policija došla u pomoć Srbiji 2014. za vrijeme poplava ) liječnici iz Republike Hrvatske moraju doći i pomoći vam. Uvjerenja sam da pošast „kodnog imena“ COVID-19 ste u stanju sami rješiti, ali samo i isključivo pridržavanjem mjera propisanih od strane Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske kao garanciju u uspjeh protiv zajedničkog „nevidljivog neprijatelja“!

Prva zadaća vam je sačuvati i maksimalno zaštititi zdravstveni sustav jer sredstava i respiratora imate i previše, ali ako vam se COVID-19 probije i ubije zdravstveni sustav, zapitajte se: Tko će vam ili tko će vas stavljati na respiratore!?

Istina, u slijedećih nekoliko tjedana čekaju vas mnoga odricanja, ali sam uvjerenja da to možete postići i spriječiti, tj. umanjiti pošast corona virusa i izravne i neizravne posljedice istog!

Na kraju, susjedi, kao humanist, kao čovjek, želim još samo jedno u ovom zajedničkom svjetskom ratu protiv „nevidljivog neprijatelja“ da spoznate činjenicu da samo „zajedničkim snagama“ možemo pobjediti i ovog „nevidljivog neprijatelja“ neovisno o našem „prijateljstvu“ i/ili „neprijateljstvu“ uz poruku: ZAJEDNO SMO JAČI! „

Sve dosadašnje ZAJEDNIČKE USPJEHE i Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i cjelokupne hrvatske Nacije, uvjerenja sam da nitko ne želi „baciti u vitar“, unatoč pojedinim i sve glasnijim tzv. „petokolonašima“ koji se svakog dana sve više „propinju na stražnje noge“, te da ćemo iz ove pošasti izići još jači i jedinstveniji!

I da,

OSTANIMO DOMA!

BOŽE ČUVAJ HRVATSKU I CIJELI SVIJET!

Hrvatska ide dalje, unatoč i usprkos!

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Je li Nacionalni stožer izabrao dobar model krizne komunikacije?

Objavljeno

na

Objavio

Vlada i nacionalni stožer opredijelili su se za strategiju obrane od koronavirusa, koja će omogućiti relativno funkcionalno djelovanje zdravstvenog sustava. Ministar i ljudi u sustavu zdravstva vrlo vjerojatno, iako na žalost ne sigurno, znaju što mogu podnijeti. Koronavirus nije po svemu čemu svjedočimo smrtonosniji od desetine sličnih virusa, ali se brže širi i kada je taj virus u pitanju, očito se ne radi o borbi protiv njegove izravne, nego o borbi protiv njegove posredne ubitačnosti.

Ta ubitačnost izravno se odnosi na opće zdravstveno stanje nacija, zatim na kapacitete zdravstvenih sustava, gdje onda koronavirus zbog svoje brzine prijenosa izaziva posredne ubitačne posljedice. Prof. Matko Marušić je, na svoj osebujan način štiteći državni poredak i disciplinirano se postavljajući prema odlukama tog poretka naznačio, više posredno nego neposredno ovu činjenicu, pridržavajući se odanosti znanstvenoj etici i biomedicinskoj struci. Bit stvari je, dok se ne proizvede uspješno cjepivo, da se stvori pretežit imunitet nacije, a to znači da otprilike, kako je Angela Merkel najavila za Njemačku, oko 70% Nijemaca će u svakom slučaju biti zaraženo. Ovdje su Nijemci u biti baš svi drugi narodi u doticaju s tim virusom. Tu brojku i relaciju može teorijski promjeniti i poboljšati samo cjepivo. No, njega zbog brzine širenja virusa neće biti na vrijeme da se njime zaustavi epidemija.

Hrvatski nacionalni stožer se s obiljem argumenata u struci i iskustvima epidemiologa cijeloga svijeta opredijelio za taktiku usporavanja širenja virusa, ne zato što će ga na taj način spriječiti ili uništiti, ili zato što je koronavirus sam po sebi smrtonosniji od iskustvenih virusa, nego zato da omogući funkcionalno liječenje ljudima oboljelim od opasnijih bolesti, a to ne bi bilo moguće ukoliko bi se dopustila eksplozija epidemije. Dakle, razumljiva je odluka stručnjaka, koji su donosili odluku o načinu borbe protiv koronavirusa, jer su očito polazili od podataka o broju izrazito ugroženih ljudi, od realnog stanja u zdravstvenom sustavu i što nije zanemarivo, od opće zdravstvene kulture hrvatskog naroda, gdje je vrlo moguće da puno ljudi i ne zna s kakvim se stvarnim zdravstvenim tegobama nosi. U takvim realnostima posve su razumljive ovakve odluke s kojima živimo. No, potpuno je pogrešan izbor komunikacijskog modela, jer se upravo to moralo reći naciji, a nije.

U slučaju nekontroliranog širenja virusa sve bi se slabosti razotkrile, pri čemu govorim o najširem spektru sigurnosnog sustava i prije svega upravljanja o čemu je kod Sandre Križanec na N1 govorio izvrsni Željko Cvrtila, što državnom sustavu ne odgovara nikako, jer bi to sobom povuklo stotine sličnih problema i neugodnih pitanja u svim ostalim sustavima Republike Hrvatske, na koje moraju odgovoriti politike, a ne primarno struke, pri čemu se mora naglasiti da golemu većinu slabosti Hrvatske danas imamo upravo zbog političkog djelovanja i odlučivanja usprkos strukama i postojećim najvišim znanjima. Po svemu poznatom oko odluka države, zdravstvenih vlasti, prema iskustvima izvan Hrvatske i ovim s čim se suočavamo u Hrvatskoj, jasno je da usporavanje širenja virusa znači izravno dugoročnije usporavanje cijeloga društva, što sobom nosi s jedne strane manju koncentraciju smrtnosti naših sunarodnjaka u jedinici vremena i veće mogućnost spašavanja života ljudi iz rizičnih skupina, a s druge strane izravno nosi dugoročnije i dublje sveukupne posljedice na ukupan život nacije, od kojih je najopasniji ekonomski i socijalni slom. U tom odnosu je trebalo pronaći nekakav srazmjer, oslanjajući se na mogućnosti države i naroda da se mogu uspješno oduprijeti sekundarnim sveukupnim posljedicama usporavanja širenja virusa. Jer ne treba po svemu dostupnom imati iluzija. Virus će prije nego bez cjepiva postanemo otporni na njega, morati zahvatiti gotovo tri milijuna Hrvata. Samo je pitanje, ako razvučemo taj proces toliko dugo da ne slomi zdravstveni sustav, hoće li slomiti u strateškom smislu sve ostale društvene, naročito ekonomske potencijale održivosti države i nacije. I pitanje je, bez emocija i patetike, što je opasnije za opstanak hrvatskog naroda.

Mislim da je jedina ozbiljna pogreška nacionalnog stožera to što je od virusa komunikacijski stvarao vuka, pokušavajući ostaviti prostor za prikrivanje realnih slabosti obrambenih sustava Republike Hrvatske, a to znači slabosti aktualne države. Isti bi se efekti postigli da su prije svega zdravstveni stručnjaci u stožeru jasno naglasili da su mjere koje poduzima država nužne zbog spašavanja funkcionalnosti zdravstvenog sustava i s tim već bolesnih ljudi, s jasnim naglaskom na ulogu virusa u tome. Ovako, otvara se prostor za špekulacije zbog očitog nesrazmjera same izravne pogibeljnosti virusa u odnosu na čitav niz virusa s kojima smo se suočavali prethodnih godina i mjera koje su primijenjene sa sekundarnim nesagledivim posljedicama. Očito je na stručni izbor više utjecala politička nego stručna argumentacija, iako je politika na ovaj način kupila vrijeme, a po svemu sudeći dobila gotovo nerješive probleme.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari