Pratite nas

Komentar

Dok god bi u Srbiji birali obuću predsjednici, prijateljstvo je iluzija

Objavljeno

na

Utjecajni mediji u Srbiji koje, nije tajna, nadzire svemoćni Aleksandar Vučić, prepoznali su da je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Koloni sjećanja u Vukovaru ove godine nosila “ustaške” čizme, tzv. zenge, i time zasigurno neželjeno puno poradili na njezinoj popularnosti u Hrvatskoj.

Oni bolje informirani Hrvati, naravno, shvatili su odmah simboliku tog predsjedničina stajlinga, no većina Hrvata, pogotovo onih mlađih, ne bi bez ove “pomoći” iz Srbije prepoznala značenje žutih Borovo čizama iz Vukovara iz 1991. Sada će moći saznati da je riječ o robusnim, uzgred muškim, gležnjačama, koje smo tada nazivali “kanađanke”, jer su rađene za kanadsko tržište i jako su podsjećale na svjetski hit Timberland, piše Davor Ivanković/VL

Kako su hrvatski branitelji u Vukovaru oskudijevali u svemu, pa i vojničkoj obući, netko se sjetio i podijelio im te žute čizme i time proizveo ovu legendu. Popularnost im je zajamčena i zbog toga što su i najpoznatiji vukovarski razarači tenkova nosili iste čizme pa su ih vojnici JNA iz Srbije i pobunjeni lokalni četnici jako dobro zapamtili. Nažalost, nakon okupacije Vukovara priča o žutim čizmama poprimila je tragičan ton jer su one koji su ih nosili i prilikom zarobljavanja ili predaje izdvajali iz kolone i potom likvidirali. Tragikomično je da i nakon 26 godina u Srbiji na te čizme i dalje gledaju kao na ustaške i jedina je razlika u tome što sada ne mogu one koji ih nose likvidirati bez suđenja. Takve poruke iz Srbije, naravno, i dalje raspršuje iluzije o normalizaciji i građenju kakvog-takvog prijateljstva između Hrvatske i Srbije. Ne može biti prijateljstva dok bi se u Srbiji brinuli o stajlingu hrvatske predsjednice i dok bi joj oni birali što će nositi u Vukovaru.

Pri tome je hrvatska predsjednica, naravno, izborom da za Kolonu sjećanja obuje znamenite zenge znala da će to izazvati pozornost, no svakako da nije očekivala da će je zbog toga Vučićevi mediji u Srbiji proglasiti ustašicom. Vjerojatno bi je, da nije bilo ovakve reakcije iz Srbije, u Hrvatskoj neki i kritizirali zbog populističkog čina, no ovako to uglavnom sada neće činiti i odustat će od toga iz čistog hrvatskog inata. Koji se u Hrvatskoj uvijek probudi kad nas iz Srbije ovako glupo napadaju. Stariji Hrvati pamte te optužbe iz Beograda tijekom Domovinskog rata o “pijanim i drogiranim ustašama koji ručne bombe bacaju 300 metara daleko”. Pamte ta i slična pripisivanja nadnaravnih sposobnosti Hrvatima-ustašama. A nisu te ručne bombe tako daleko letjele zato što su “ustaše” bili drogirani, nego zato što su onako nenaoružani morali smisliti mehanički dodatak na puški koji je omogućio lansiranje ručnih bombi na toliku daljinu. Kao što su od bojlera radili bombe i potom ih bacali iz poljoprivrednih aviona na okupatorske snage. Takvim pričama o pijanim ustašama i žutim čizmama Beograd je sam stvarao mitove koji su u konačnici i rezultirali time da su od Hrvata izgubili rat. Nevjerojatno je da moćni srbijanski mediji i dalje njeguju te mitove.

Kada su predsjednicu u Vukovaru novinari pitali zašto je obula zenge, ona je rekla da time “želi poručiti kako su Vukovaru potrebna radna mjesta za bolju budućnost”. Taj odgovor, naravno, bio je “plenkovićevski” i diplomatski. Grabar-Kitarović sigurno nije tako obuvena u Vukovar došla kao manekenka Borova, nego stoga što jako dobro zna mnogi Hrvati odmah prepoznati simboliku i da će na predsjednicu biti ponosni jer da je prava Hrvatica. Time se ona odmah istaknula u društvu troje predsjednika, premijera Andreja Plenkovića, predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića i predsjednice Republike, koji su zajedno koračali u Koloni sjećanja. Reakcija iz Srbije kasnije je postigla i to da i za Plenkovića i Jandrokovića potpuno padne medijski interes. I, ako joj je to bio cilj, predsjednica ga je i postigla. Što se službenog Beograda tiče, njima ustvari ne smetaju predsjedničine zenge, nego ponavljanje njezina stava kako će “puno vode proteći Dunavom prije nego što Hrvatska i Srbija budu mogle govoriti da su prijateljske države”. Ono što mi vidimo kao glavnu poruku, koju bi i u Beogradu trebali shvatiti, jest da će Kolona sjećanja u Vukovaru trajati dokle god i Dunav bude tekao, piše Davor Ivanković/VL

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davorin Karačić odgovorio Ostojiću: ‘Ne smeta mu puno više bačenog novca na obnovu olupine Galeba’

Objavljeno

na

Objavio

”Ne smeta mu puno više bačenog novca na obnovu olupine Galeba. Ne smeta mu trošak umirovljenih boraca iz ww2 rođenih poslije 1945. Pun ljubavi i široke ruke za sve narode i narodnosti iz drugih država ex yu, osim ako taj narod nisu Hrvati”, komentirao je Thompsonov odvjetnik, ali i član NHR-a Davorin Karačić kritike SDP-ova Ranka Ostojića upućene vladajućima koji su na sjednici u četvrtak donijeli odluku o financijskoj pomoći od 43 milijuna kuna namijenjenoj ‘poticaju zdravstva na suzbijanju epidemije virusa Covid-19 u BiH’.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Nema u uspostavi NDH ništa sramno, sramno je biti povjesničar kao Klasić

Objavljeno

na

Objavio

isječak/N1

Tportal nam šalje poruku za dobro jutro, na dan kada se preko 90% pripadnika hrvatskog naroda prisjeća muke i smrti Isusa Krista, popodnevnog trenutka umiranja raspetoga Boga okruženog dvojicom razbojnika, od kojih se jedan pokajao i stekao oprost, a drugi nije. Ovaj portal nam nudi ocjenu Hrvoja Klasića i kažu:

“Prije točno 79 godina u Zagrebu je na današnji dan proglašena Nezavisna Država Hrvatska, najsramnije razdoblje hrvatske povijesti obilježeno rasnim zakonima, koncentracijskim logorima i nebrojenim zločinima koji su odredili zločinački karakter nove vlasti koja je odmah po uspostavi te marionetske države raspršila nadu da će NDH biti ostvarenje vjekovnih težnji Hrvata za ostvarenjem vlastite države. S ocjenom da je riječ o najgorem danu u hrvatskoj povijesti slaže se ugledni povjesničar i publicist Hrvoje Klasić koji za Tportal ističe kako je tog dana na vlast došao režim koji je za cilj imao genocid, etničko čišćenje i masovne zločine nad vlastitim stanovništvom”.

Nije se na današnji dan dogodilo ništa sramno, a pogotovo ni započelo najsramnije razdoblje hrvatske povijesti zbog proglašenja hrvatske države. Bila je to odluka hrvatskih nacionalističkih revolucionara, sve redom ljudi progonjenih od srpske diktature i terorizma, ljudi, koji su posve legitimno pokušali iskoristiti povijesne okolnosti i oslonjeni na najveće sile svijeta, ostvariti povijesne težnje i povijesno pravo hrvatskog naroda na svoju državu. U tom nastojanju, u tom kontekstu i u tom činu nema ničega sramnog. Dapače.

Niti je NDH utemeljena sa zločinačkim namjerama, izuzev ako sloboda nije zločin, ili ako nepristajanje na srpski teror nije zločin, niti je počinila genocid. Bio je rat, režim je kao i svaki, demokratski i nedemokratski, branio svoj poredak, svoju državu, teritorij i narod. Razloga braniti se i najgrubljom silom je imao, jer je bio suočen s ubitačnom međunarodnom lažnom optužbom da je već u lipnju, prije očito planiranog srpskog ustanka, pobila 100 tisuća Srba, da bi se ta zločinačka krivotvorina poznata kao Valerijanov memorandum SPC-a, smišljena kao uvod u kasniji genocid protiv hrvatskog naroda do rujna popela do 300 tisuća pobijenih Srba. Sramno je danas šutjeti o tome.

Sramno je imati društvene, ali i civilizacijske instrumente, ali i uporište u načelima slobode i znanstvene etike i govoriti ovo što Klasić govori od kada postoji kao javna osoba. Najsramnije u svemu je to što Klasić, kao certificirani povjesničar uživa slobodu hrvatskog naroda i njegove potencijale pa veliča jednoga od nositelja najsramnijega pokreta u povijesti hrvatskog naroda, Miku Špiljka i komunistički pokret. Kada već Tportal šalje poruku o najsramnijem bilo čemu danas, na današnji dan, kada su se razbojnici kajali, trebali su gurajući Klasića kao svjedoka te poruke pitati, ima li nešto sramnije od doživjeti da ti kolega povjesničar, kao Klasiću Nikica Barić napiše takvu, neoborivu recenziju navodno historiografskog djela o Miki Špiljku? (poveznica na kraju) Suočiti se s takvom utemeljenom ocjenom svoga nedjela i ne posramiti se, a nazivati se povjesničarom i Hrvatom je stupanj najtežeg besramlja i besčasti. Iako je to ponižavajuće za svakoga s mrvicom obraza, ne treba imati iluzija, za Klasića nije.

Naime, dugo nam se kao hrvatskom narodu događa prilično sramotno razdoblje, u kome svoju slobodu podređujemo aktivističkim bitangama skrivenim pod demokratske, političke ili kao kod Klasića pod znanstvene krinke, pa u neznanju i neodgovornom upravljanju krvavo ostvarenim pravom izbora dopuštamo onome drugom razbojniku, koji se nije pokajao, da nam govori i propovijeda što je sram, a što vrlina. Klasić i Tportal, cijela tragična bulumenta s njima i oko njih ne shvaćaju da će nakon današnje smrti, u nedjelju doći uskrsnuće i Uskrs. I glupo je, i ponižavajuće je, i sramno je to ne znati a živjeti među hrvatskim narodom.

https://hrcak.srce.hr/236518 … Recenzija Klasićeve knjige “Mika Špiljak, revolucionar i državnik” iz pera Nikice Barića s Hrvatskog instituta za povijest. Zabavno štivo.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari