Pratite nas

Kolumne

Hloverka Novak Srzić: Dok neki Vatrenima broje krvna zrnca, mi brojimo njihove pobjede

Objavljeno

na

Foto: Facebook - Hloverka Novak Srzić

Ne može nam ništa tuđa propaganda kad je naša tako blagotvorna, zapisao je jednom netko lucidan, vjerojatno i ne sluteći koliko je bio u pravu, barem kada je riječ o Hrvatskoj. Najbolje su to na svojoj koži osjetili naši nogometni reprezentativci uoči Svjetskog prvenstva, kada je političko i medijsko protuhrvatsko sjeme zla posijano najprije između Zagreba i Splita, a potom i cijele reprezentacije kao institucije, simbola hrvatskog zajedništva i nacionalnog ponosa, piše Hloverka Novak Srzić/Dnevno.hr

U specijalnom informacijskom ratu koji se vodio preko stadionske svastike, pokliča zavedenih mladih navijača „sve izgubili dabogda“, osuda pjevanja „Čavoglava“, neprimjereni, divljački natpisi protiv Luke Modrića i ostalih reprezentativaca,  prebrojavanje krvnih zrnaca naših Vatrenih. Toga prebrojavanja su se posebno uhvatili vodeći portali u Srbiji. Takvim napisima nikada se ne može definirati cilj – osim da nisu dobronamjerni.

Međutim nisu naišli na poseban odjek u Hrvatskoj, osim začuđenosti. Jer uistinu našim vrhunskim sportašima nikada nismo brojali krvna zrnaca ili ispitivali porijeklo, a zašto i bi, kada oni svojim zalaganjem na sportskim terenima najbolje demonstriraju koliko vole svoju domovinu Hrvatsku. Kao što to upravo rade Vatreni u Rusiji. Osim toga možda bi bilo pametnije da ti portali u Srbiji postave pitanje svojem nogometnom savezu, zašto je nakon uspješnih kvalifikacija, gdje je Srbija osvojila prvo mjesto u grupi – smijenjen izbornik Slavoljub Muslin.

Nije li to možda napravljeno zato što je Muslinov otac Duje bio Hrvat iz Splita? Jer da Srbi nisu inzistirali na „etnički čistom“ treneru, vrlo bi vjerojatno njihova reprezentacija, za koju stručnjaci kažu da ima izvrsnih pojedinaca – prošla dalje. Osvojenim prvim mjestom u kvalifikacijama, pokazali su respektabilan potencijal. Ali samo dok ih je vodio „splitski“ izbornik Muslin. Znači sami su krivi, mogu i dalje oni u Srbiji zbrajati krvna zrnca, a mi ćemo u Hrvatskoj uspjehe naših Vatrenih. Kojima želimo puno uspjeha, a na sve ove medijsko informacijske podvale neka nastave odgovarati na najbolji način kao i do sada – na nogometnom terenu.

KAKO JE HRVOJE ZOVKO, NOVI PREDSJEDNIK HND-a, ZASLUŽIO SVOJE MJESTO U DOKTORSKOJ DISERTACIJI

Specijalni informacijski rat nije nastao sada već  u vrijeme Domovinskog rata. Tada se informacijskim operacijama onih koji se nisu mogli pomiriti sa stvaranjem Hrvatske konstruirala izmijenjena, lažna realnost događaja koja je trebala postati sastavni dio korpusa javnog znanja o Domovinskom ratu.

U doktorskom radu Romana Domovića ”Informacijske operacije u medijskom prikazu Domovinskog rata” navode se ključne lažne teze koje su se trebale nametnuti kao istine. Kao mit o 200 bogatih obitelji kojim se pokušalo difamirati Tuđmana, podjela Bosne i Hercegovine, ili pak, teze o prodaji i izdaji Vukovara. U okupiranom medijskom prostoru centri političke moći rasporede ljude iz svojega kruga ili ljude istog svjetonazora na uredničke pozicije i novinarska mjesta, piše Domović i navodi primjer Matije Babića, vlasnika portala Index i njegova osvajanja javnog prostora.

„Sve vezano uz Tuđmana bilo je crno, sve protiv Tuđmana bilo je bijelo“, svjedočio je svojedobno Babić ispričavši kako ga novac u rušenju HDZ-a nije zanimao te opisuje kako su pare ipak došle. Jednoga dana, kaže on, nazvali su me iz Soroševog Otvorenog društva i zamolili da dođem na sastanak. „Pitali su koliko ti para treba. Ja sam pitao da li nešto traže zauzvrat. Oni su rekli samo radi to što radiš. Ja sam i dalje radio to što sam radio, pare su sjele“, opisao je početke svoje karijere sad već za poreznu pronevjeru osuđeni vlasnik Indexa, koji u istom medijskom stilu žari i pali i danas po Hrvatskoj.

U zanimljivoj doktorskoj disertaciji nalazi se i primjer nečuvene medijske manipulacije u Dnevniku HTV-a, a čiji je jedan od glavnih aktera upravo izabrani novi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko. Naime, na obljetnicu pada Vukovara 2011. godine novinar Zovko montiranom, skraćenom snimkom razgovora Mile Dedakovića Jastreba i Franje Tuđmana sugerirao je kako tadašnji državni vrh nije htio pomoći Vukovaru.

Tadašnje osude javnosti i Programskog vijeća nisu naudile sadašnjem uredniku na HTV-u. Dapače, čini se samo da su ga pogurale u izabrano društvo HND-a. Tko zna bi li Hrvoje Zovko avansirao do predsjednika te novinarske udruge da Slavica Lukić i Milorad Pupovac znaju da je davnih devedesetih kao mlad, i ne odveć talentirani, novinar primljen na HRT na molbu tadašnjeg čuvara državnog pečata Ivana Milasa.

Grijeh „uredničkih struktura“ na HTV nije u tome što je nakon trećesiječanjskoj revoluciji 2000. „izdao“ političku orijentaciju Čuvara državnog pečata već što nije postao bolji novinar – a ne može se reći da urednici nisu uložili ozbiljan trud. Inače Milas, koji je Zovka svojim autoritetom i zamolbama tipa „jedan mali Imoćanin iz dobre i poštene familije“ progurao na HRT, bio je jedan od najbližih i najpovjerljivijih Tuđmanovih suradnika, provoditelj njegove politika pa čak i prijatelj.

Zovko je, dakle, manipulirao audio zapisom čelnog čovjeka politike koja ga je više ugurala nego dovela na HRT. To nam još jednom potvrđuje davnu spoznaju, da su strah i neznanje opaka kombinacija, zbog koje se čak i kao „mali iz poštene imotske familije“ – protokom vremena možeš naći u doktorskoj disertacije na temu medijskih manipulacija o Domovinskom ratu.

LIJEVI KOMENTATORI ZABRINUTI ZBOG NACIONALNOG ZAJEDNIŠTVA KOJE SVOJIM IGRAMA I PONAŠANJEM STVARAJU VATRENI

Ruka na srcu, srce na terenu, a novac – na sigurnome, to je ukratko  komentar Zlatka Galla i Slobodne Dalmacije na briljantne pobjede hrvatske nogometne momčadi na Svjetskom prvenstvu. Galla muči uloga Dejana Lovrena i Luke Modrića u sudskom procesu protiv još nepravomoćno osuđenog Zdravka Mamića. Kolumnist „Slobodanke“, kako je neki Dalmatinci nazivaju, zabrinut je zbog poreznih oaza naših Vatrenih gotovo podjednako kao što je svojedobno bio i Željko Jovanović, bivši SDP-ov ministar znanosti i obrazovanja oko „isušivanja nogometne kaljuže“.

Ali iza Gallove velike brige za stanje hrvatske državne kase krije se, čini se, još veća zabrinutost zbog „eksplozije nacionalnog identiteta i pozitivnog zajedništva koje nogomet može prenijeti na društvo“, kako je samo nekoliko dana ranije u istim novinama napisala Višnja Starešina. Nije se valjda i Zlatko Gall prepoznao u Jugo-voodoo reprezentaciji protiv hrvatske izabrane momčadi, kako je Starešina okarakterizirala sve one koji su ugroženi i ranjivi izvan jugoslavenskog okvira, i koji su proteklih dvadeset godina činili sve ne bi li to hrvatsko zajedništvo s početaka devedesetih posve ogadili.

A kako je to tada za neke izgledalo najbolje svjedoči sam Gall koji je na znameniti intervju tjedniku „Danas“ zapovjednika JNA Veljka Kadijevića, u kojem je najavio agresiju na Hrvatsku, ismijavao Tuđmanova upozorenja o ugroženosti tadašnje mlade hrvatske demokracije. U tekstu „Crno-bijela Hrvatska“ dugogodišnji kolumnist Slobodne Dalmacije komentirao je Kadijevićeve prijetnje ovako: Je li aktualni generalski slučaj mahom (barem kad je javnost u pitanju) iskorišten za još jedno „homogeniziranje“ uz skute vladajuće stranke i „puko političko izjašnjavanje“ umjesto ozbiljnog političkog prihvaćanja realnosti da JNA „više nije spavač u  jugoslavenskoj politici“… „te da o njoj valja politički ozbiljno promišljati, nedvojbeno je“, napisao je Gall , završavajući tekst – „Dvojbeno je jedino – zašto? Cinici bi rekli – zna se!“

A dobro je da i mi  danas znamo, jer ovaj je tekst kolega Gall pisao upravo u danima kada su rušili obiteljsku kuću Luke Modrića, a malog Luku i Lovrena protjerali u progonstvo.

U RUSIJI PRVENSTVO – U SDP-u PRAVI RAT

Nogometna groznica i navijanje za Vatrene pred susret s Rusijom preplavilo je gotovo cijelu naciju, ali otvorilo i novi prijepor između Predsjednice i premijera. U navijačkom rivalstvu dva jaka državnička ega tko će u Soči, na koncu je popustio premijer. Neki komentatori sugeriraju da je bolje da ga u EU ne vide u svečanoj loži s ruskim premijerom, dok je Predsjednica već ionako osvojila ruske tribine i nogometne svlačionice.

Ove slatke brige nažalost ne muče glavešine glavne oporbene stranke. Kod njih na Iblerovom trgu burnije nego na svim nogometnim terenima Rusije.  Jer dok tamo traje nogometno prvenstvu – u SDP-u bukti pravi rat. Prijetnje žutim i crvenim kartonima sve su žešće i vode dubokom raskolu između Račanovih i Milanovićevih nasljednika. Na udaru je predsjednik SDP-a Davor Bernardić koji je do prije nekidan uvjeravao naciju da je spreman za premijera.

Naravno da mu nitko nije povjerovao, a najmanje njegovi partijski drugovi koji traže ili njegovu smjenu ili ostavku. Optužuju ga da stranku vodi u krivom smjeru, da joj je srozao rejting te da nema liderskih sposobnosti. Pobunu vodi partijski gremi sastavljen od Peđe Grbina, Siniše Hajdaša Dončića i Mihaela Zmajlovića, kojima se pridružilo gotovo dvije trećine njihovih saborskih zastupnika i devedeset potpisnika peticije za smjenu njihova  predsjednika. Zanimljivo je da za potonuće SDP-a Bernardića optužuje i bivši neuspješni ministar policije u Milanovićevoj vladi, Ranko Ostojić koji na nedavnim kotarskim izborima u Splitu nije osvojio glasove ni u vlastitom kvartu. Naravno, Bernardić nema namjeru dobrovoljno odstupiti i priprema oštre kazne za pobunjenike.

Isprani od socijaldemokratskog sadržaja u kojem su se od radnih okrenuli rodnim pravima, ostavši bez podrške tradicionalnog biračkog tijela, stranački uhljebi sada traže krivca za svoje promašene politike koje nisu našle rješenja za brojne hrvatske životne probleme. Ostat će zabilježeno da su ovoga proljeća uglavnom tumarali antifašističkim šumama i trgovima, zazivajući maršala uz staljinističke zastave i simbole srpa i čekića. Ideološka zarobljenost u jugo prošlosti stigla je tako ovih dana esdepeovcima na naplatu. A paniku za buduća uhljebništva najbolje je detektirao politički tajnik SDP-a Davorko Vidović ustvrdivši kako su sukobi unutar stranke isključivo klijentelistički, da im je predsjednik interesantan samo zato što on kreira liste za izbore.

Možda je trenutak, napominje Vidović, da se brutalno iskreno pokažu posljedice klijentelističkog sustava koji je na hrvatskoj političkoj sceni pokrio sve stranke. I tako je Vidović neizravno potvrdio opravdanost referendumske inicijative s 400 tisuća potpisa koja i jest motivirana dokidanjem takvog klijentelizma novim izbornim zakonom, a koja je iz istih motiva približila SDP i HDZ.

No, ima još jedan moment koji su esdepeovci previdjeli u analizi svog potonuća. A to je dolazak Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a, za kojeg je svojedobno njegov dobar znalac i suradnik  Zoran Milanović izjavio da on više pripada liberalnoj struji SDP-a negoli HDZ-u. Zato je, pored Plenkovića, za Beru i njegovu stranačku ekipu doista sve manje i manje mjesta na političkoj sceni Hrvatske.

Hloverka Novak Srzić/Dnevno.Hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

HRVATSKO DOMOLJUBLJE I PONOS SU NEUNIŠTIVI!

Objavljeno

na

Objavio

DANI SLAVE I PONOSA

Vrlo uspješnim igrama Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je sve svoje protivnike i plasirala se u finale Svjetskog nogometnog prvenstva. Na tom putu pobijedila je izuzetno jake nogometne reprezentacije, a sa svakom pobjedom  raslo je njezino samopouzdanje ali i raspoloženje svih navijača prerastajući u neviđeno oduševljenje.  U finalnoj utakmici u potpunosti smo  nadigrali ekipu Francuske i to u svim elementima igre no  zahvaljujući nekim nerazumljivim odlukama sudaca i VAR(anja)  utakmica se pretvorila u naš poraz. Zlobnici će reći kako je ovo samo traženje opravdanja za poraz no jeli to stvarno tako? Potvrdu mojoj konstataciji možete pronaći u izjavama naj poznatih nogometaša iz UK, a to su:  Gary Lineker, Alan Shearer, Graeme James Souness, Roy Keane kao i drugih poznatih svjetskih nogometaša kao što su Iker Casillas, Luis Suarez i neki drugi. Iz njihovih izjava i napisa u stranom tisku može se zaključiti kako je Hrvatska u ovoj utakmici pokradena.

Niti ovaj poraz nije mogao uništiti ponos kako reprezentativaca tako ni navijača. Kao nikada do sada Hrvatska je slavila svoj uspjeh. Nije bilo važno je li to prvo ili drugo mjesto. Zagreb, kao i svi naši gradovi, gorili su od oduševljenja, a iz svakog kutka mogle su čuti pjesma. Bila je to noć kakvu se može doživjeti samo jednom u životu. Milioni mladeži disali su kao jedno i sa suzama u očima pjevali su po stoti put „Lijepa li si“. Bilo je baš onako kao što kaže jedna navijačka pjesma – „NEOPISIVO“. Nikada niti jedna reprezentacija neke države nije bila ovako dočekana i neće biti.

NESALOMLJIVI DUH JEDINSTVA I DOMOLJUBLJA

Već one večeri nakon poraza protiv galskih pijetlova bilo je potpuno jasno kako će doček Vatrenih biti veličanstven. Bilo je već tada potpuno jasno kako će mrzitelji svega što je hrvatsko pokušati zaustaviti euforiju na bilo koji način.

Doček na Trgu Josipa bana Jelačića najavljen je oko 14 sati no već od samog jutra pristizale su stotine navijača i zauzimale svoje mjesto bojeći se kako će to kasnije biti nemoguće. Bili su u pravu. Stotine tisuća uputile su se prema tragu koji je već oko 12 sati bio prepun pa su tako potpuno popunjene prilazne ulice. Prizor je bio veličanstven. Što se više približavalo 14 sati euforija je rasla.  Da si iz zraka bacio iglu ne bi mogla pasti na tlo. Vrijeme je prolazilo, 15, 16, 17, 18, 19.sati no Vatrenih još nema. Što se to događa?

Pojavili su se tek oko 21 sat. Plan onih koji su htjeli zaustaviti sreću i ponos nije uspio. Nitko se nije umorio i ojađen napustio trg kao što su to neki planirali. Sve je bilo prepuno i dalje su orile navijačke pjesme.

JE LI MOGUĆE DA SE U ORGANIZIRANJU DOČEKA POGRIJEŠI ZA 5 SATI?

Već u nižim razredima osnovne škole uči se o izračunu brzine kretanja. Vjerujem da se svi sjećate sličnih zadatka u kojima treba izračunati koliko je vremena potrebno da se pređe 27 km ako se pješak kreće brzinom od 5 kilometara na sat. Oni iz viših razreda osnovne škole izračunu bi pridodali još neko vrijeme koje bi  prošlo u nepredviđenim zaustavljanjima do kojih može doći radi određenog ometanja kretanja. Možda organizatori nisu taj dan bili u školi pa nisu znali izračunati. Oni će vjerojatno pokušati svaliti krivnju tvrdeći kako je zakazala policija koja nije osigurala trasu kretanja. To je dakao vrlo smiješna isprika. Kako se radi o dočeku slavljenika, a ne o prosvjedu, policija je svoj posao obavila izuzetno profesionalno. Bilo kakvo udaljavanje građana, naročito ono s primjenom sile, bilo bi potpuno pogrešno.  Svatko je želio izbliza vidjeti ili dodirnuti ruku nekom od svojih ljubimaca. Svaka čast hrvatskoj policiji.

Očito je dakle kako se ovdje radilo o namjernoj „pogrešci“ organizatora koja je trebala umorom i revoltom smanjiti broj osoba te na taj način uništiti ushit nacionalnog identiteta. To se nije dogodilo pa čak i unatoč umoru, gladi, žeđi i kiši. S trga se odlazilo jedino kolima hitne pomoći. Bila je to demonstracija jedinstva mladeži i starijih osoba povezanih iskrenim domoljubljem. To je ono što je plašilo sve one koji Hrvatsku ne vole i nisu ju željeli.

JUGO-KOMUNISTIČKI SILOGIZAM

Kako prvi dio plana nije uspio mrzitelji prelaze na drugi dio plana. Kao i uvijek do sada koristi se obrazac etiketiranja pa se tako priziva ustaštvo.  Da se ne bi  otkrilo kako su protiv dočeka počinju odobravanja dočeka no zamjera se dolazak jednog jedinog čovjeka na pozornicu zajedno s vatrenima. I vrapcima na grani jasno je kako je taj dežurni krivac Marko Perković Thompson kojeg se bestidno povezuje s ustaštvom, fašizmom, nacizmom i  sličnim glupostima. Cilj negodovanja na Thompsonovo prisustvo  skriven je u Jugo-komunističkom silogizmu kumrovečke škole koji je ništa drugo nego sotonski izričaj. On želi reći slijedeće: Thompson slavi ustaštvo, pozvali su ga reprezentativci, svi na dočeku pjevaju njegove pjesme – dakle svi su ustaše. Da su stvarno tako  razmišljali dokazuju izjave nekih savjetnika koji su ovaj veličanstveni skup nazvali neuspjelim ustaškim državnim udarom.

Sram vas bilo. Niste zaslužili ništa drugo do progona iz Hrvatske. Dok cijeli svijet izražava divljenje našoj reprezentaciji  i hvali naše navijače vi ih blatite na naj sramotniji mogući način. Tu svoju gnjusnu laž ste proširili stranim novinarima kako bi nas osramotili pred svijetom. Zaboravili ste kako svijet dobro zna kakve ste lažovi i što ste sve spremni učiniti protiv neistomišljenika ili bolje rečeno onih koji vole Hrvatsku. Pojedine strane elite koriste vas samo radi ostvarenja nekih svojih ciljeva no vi ste dovoljno glupi da to ne shvaćate.

TKO JE MARKO PERKOVIĆ THOMPSON?

Marko Perković Thompson je jednostavan obiteljski čovjek, iskreni vjernik, domoljub i pjevač. Kao  domoljub na početku  Domovinskog rata dragovoljno se uključuje u Hrvatsku vojsku i sudjeluje u obrani Domovine. Tijekom Domovinskog rata skladao je pjesmu Čavoglave“ po kojoj postaje vrlo popularan, a ta pjesma postaje simbolom domoljublja i otpora srpsko-četničkoj agresiji. Nakon Domovinskog rata sklada čitav niz pjesama koje postaju vrlo popularne, a naročito kod mlade publike.

Svatko tko i malo poznaje njegove pjesme može vrlo lako zaključiti kako njegov cjelokupan opus počiva na četiri izvorišne točke, a to su Bog, majka Božja, Domovina i obitelj. Sve te četiri izvorišne točke međusobno se isprepliću i prožete su iskrenim domoljubljem. Njegove pjesme govore o povijesti Hrvata i vjekovnim nedaćama kroz koje su prolazili. Iz njih izvire ljubav prema svakom kraju Domovine, hrvatskoj kulturi i tradiciji.

Kako je Marko Perković Thompson postao simbolom domoljublja i hrvatskog nacionalnog identiteta potpuno je jasno kako ga ne vole svi oni koji u Boga i majku Boju ne vjeruju, a Hrvatsku ne mogu  prihvatiti kao svoju domovinu. To što je on postao idol mlađim generacijama koje je okupio oko sebe i naučio ih iskreno voljeti svoju Domovinu „unezverilo“ je njegove mrzitelje pa je tako postao njihov najljući neprijatelj. Spremni su učiniti sve kako bi ga eliminirali jer bi na taj način spriječili rast hrvatskog nacionalnog identiteta, a što čine na različite načine čitavo jedno stoljeće (1918. – 2018.). Za njegovo eliminiranje koriste se dobro uhodanim obrascem etiketiranja proglašavajući ga ustašom te izjednačavajući njegovo  domoljublje s fašizmom ili nacizmom.

 

MI vjernici znamo kako je ljubav neuništiva, a i vi ste to trebali shvatiti nakon što niste uspjeli uništili ovaj velebni skup. Nije zgoreg da vas podsjetim kako je ljubav jedanaesta zapovijed koju donosi Isus tražeći da se međusobno ljubimo kao što je on ljubio nas. Svoju ljubav prema nama pokazao je predajući su u ruke krvnicima kako bi na sebe preuzeo sve naše grijehe. Slijedeći njegov put mi ljubimo čak i svoje neprijatelje i molim Boga da im prosvijetli pamet i izbavi ih od napasti i grijeha. To je razlog zbog kojeg nikoga ne mrzimo pa čak ni vas koji vrijeđate Boga i na svaki način želite uništiti Hrvatsku, crkvu i obitelj te ostvariti svoj sotonski plan.

Upravo ovaj velebni doček pokazuje kako vam to neće uspjeti. Zemlja koja ima tako divnu mladež kakva je hrvatska mora biti ponosna i ne mora strahovati za svoju budućnost.  Zato neka ta mladež i dalje slijedi Isusov put, a Thompson neka ih i dalje uči što je to Domovina i kako se ona ljubi.

PRO CROATIA PARATI!

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Tajna veza između mace ustaše i gena kamenih

Objavljeno

na

Objavio

Od sličica kojih se još sjećam iz osnovne škole, dvije se tiču pjesme i pjevanja. Prvi razred. Proslava Dana Republike u našoj maloj seoskoj školi. Naš stari učitelj, pred mirovinom, svirao je harmoniku, a mi smo razdragano pjevali “Pokraj peći maca prela, do nje dobra djeca sjela…” i “Ima jedna kućica draga srcu mom, ta kućica pod lipom dragi je moj dom…”

Razred drugi. Naša nova, mlada učiteljica, pripremajući proslavu Dana Republike, pita što znamo od prigodnih pjesmica. I mi smo rekli: “Pokraj peći maca prela…” “I što još?” “Ima jedna kućica…” Tu mješavinu zaprepaštenja, užasa i straha na njezinu licu i danas pamtim. Tada, dakako, nisam pojma imala da je naša maca iz pjesmice u kontekstu rođendana Titove Jugoslavije bila fašista. Čista ustašica.

Prvašići fašisti

Učiteljica je ipak uspjela spasiti i sebe i nas od skliznuća u kontrarevoluciju. Morali smo žurno nabaviti prigodnu odoru: pionirske kapice s petokrakom zvijezdom na čelu i crvene marame oko vrata. Jer kod našeg starog učitelja mi niti to nismo imali. I morali smo naučiti prigodne pjesmice. Dječju koračnicu: “Tra-ta-rata-rata-ta, mi smo vojska Titova, trata-rata-rata-ta, svaki od nas stupat zna.” I koračnicu za odrasle, rusko-partizansku: “Po šumama i gorama…” I uspjeli smo. Uz Dan Republike smo kao pravi pioniri tako odlučno pjevali “trata-rata-rata-ta, mi smo vojska Titova”, istodobno stupajući visokim strojevim korakom, da nas se niti Sjeverna Koreja ne bi posramila.

Tek prije nekih pet godina, dok sam pripremala dokumentarni film “Neprijatelj naroda“, postala sam svjesna koliko smo onomad, u prvom osnovne, opasno zagazili u fašizam, pjevajući o maci koja prede pokraj peći i o kućici koja je naš dom. U popisima osuđenika za neprijateljsku djelatnost u vrijeme Drugog svjetskog rata našla sam ime našeg starog učitelja. A shvatila sam i da je pjevanje pjesmice “Dom”, one “Ima jedna kućica draga srcu mom..”, bila čista kontrarevolucionarna diverzija. Naime, autor stihova, pjesnik Vinko Kos, nestao je negdje na križnom putu 1945. i do danas ostao izbrisan kao autor stihova. Autor glazbe, naš najpoznatiji skladatelj u 20. stoljeću Jakov Gotovac, nije, doduše, izbrisan, ali je uvijek nosio etiketu sumnjivog elementa i nekoliko mjeseci zatvora zbog nepodobnosti Titovu režimu.

Tu režimsku prestravljenost pjesmom ponovno sam vidjela ovih dana, kada je na Trgu bana Jelačića, na dočeku “vatrenih” doprvaka svijeta, režim isključio mikrofon Marku Perkoviću Thompsonu usred pjesme “Geni kameni”. Samo na prvi pogled nema ničeg spornog u pjesmi “Geni kameni”: slavi identitet, promiče kršćanske vrijednosti kroz gene kamene i vatru u srcu… Naoko motivacijska pjesma. Ali mi niti u maci koja prede pokraj peći nismo vidjeli ništa sporno. No budni inženjeri mišljenja i pjesme, koji održavaju kontinuitet, vještine i znanja iz Titova doba, dobro znaju koje opasnosti iz nje vrebaju. Takve da se sada već bivši Vladin komunikacijski guru javno suglasio s dijagnozom da je to bio – meki ustaški udar.

Junak Luka

Nakon toga, sukladno staroj praksi, treba pronaći ustaše i fašiste. I dok svjetski mediji s divljenjem pišu o Luki Modriću i njegovu trnovitom putu od malog pastira pod Velebitom, ratnog prognanika kojem su pobunjeni Srbi srušili dom i ubili djeda, do najboljeg nogometaša svijeta, hrvatski mu mediji i analitičari zamjeraju na glazbenom ukusu. Zašto Luka slavi pobjedu uz Marka Perkovića Thompsona, koji slavi obitelj, domovinu, Boga, a ne uz “Let 3”, koji se tome izruguju na najprostiji način? Doduše, ne uspijevaju ni kod Thompsona pronaći baš izravne znakove fašizma. Ali zato se uvijek može – staviti maca u kontekst. Tako će jedan televizijski voditelj lucidno ustvrditi da do 2000. godine čak ni u pjesmi “Čavoglave” nije bilo nikakvog fašizma i da se normalno pjevala. A što se promijenilo te godine? Komunisti su ponovno i formalno osvojili vlast.

Luka Modrić je kroz svoju životnu priču učinio tisuću puta više na pozitivnoj globalnoj percepciji hrvatskog rata za slobodu i obranu doma nego sve hrvatske institucije zajedno. Zapravo, nasuprot njima. I tu je problem. Tu se skriva maca ustaša. I dok se svijet divi kako je veliki Luka na zagrebačkom dočeku spontano prigrlio dječaka s Downovim sindromom, hrvatski ga mediji podsjećaju da bi mu se uskoro moglo suditi za krivokletstvo. Bio bi to prvi poznati slučaj suđenja za krivokletstvo u Hrvatskoj.

Istodobno, uopće ih ne zanima što se događa sa slučajem bivšeg šefa bezbednosti u srpskom logoru Manjača, pukovnika KOS-a Dane Lukajića, kojem uskoro istječe istražni zatvor. Dane je ipak njihov Dane. Tako iste strukture jugoslavenske komunističke duboke države, u kontinuitetu već više od sedam desetljeća skrivaju svoje zločine i prave fašiste od svih onih koji su izmakli njihovoj kontroli. Ali ovaj protivnik je nezgodan: “vatreni”, slobodni, na vrhu svijeta i o njima neovisni i probuđeni narod željan pozitivnih promjena. Isključivanjem tona, od pjesme “Geni kameni” napravili su novu himnu otpora. Nije to više maca koja prede.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari