Pratite nas

Reagiranja

Dok u svijetu na olimpijadu ne smiješ ako si prestar, u Hrvatskoj ti ne daju – jer si premlad

Objavljeno

na

Posljednjih se godina u kontekstu kurikularne reforme naročito reklamira da će se sustav konačno okrenuti potrebama učenika. Ali kada u sustavu imamo izvanserijske učenike, njima se zahvalimo i poručimo im – ‘sori’, ne možeš na Olimpijadu jer si premlad!

Na informatičku olimpijadu zadnjih godina se poziva u pravilu 25 do 30 učenika. U zajedničkom prednatjecanju od listopada do ožujka sudjeluje ukupno oko četiri stotine učenika. Najbolji osnovci bili su bolji od tristo učenika srednjih škola, natjecali su se s njima, ali ne mogu na olimpijadu – jer još ne idu u srednju školu.

Mladi programeri iz osnovnih škola (juniori) su u zajedničkom prednatjecanju sa seniorima postizali sjajne rezultate. Bili su 23., 10., 21., 2., 24., 12., 15., 24., no to im nije bilo dovoljno da dobiju pozivnicu. Ne samo da nisu dobili pozivnicu nego su i izbrisani iz tablice rezultata za pozivanje na seniorsku olimpijadu. Umjesto toga dopisani su sa znakom (*) neslužbeno (?!), kao da se nisu pola godine službeno ni nadmetali s učenicima srednjih škola i bili službeno bolji od njih tristotinjak.

Na takav način je u zadnje tri godine petorici učenika zabranjeno sudjelovati na programerskoj olimpijadi – jer su premladi, uz obrazloženja da mogu sudjelovati samo učenici srednjih škola.

BRANE PRAVO NA TUMAČENJE PRAVILNIKA U SMISLU ZABRANA ZA MLAĐE

– Smatramo da nema nedoumica u tumačenju pravila u kojima piše da se na HIO olimpijadu pozivaju samo učenici srednjih škola, izjavili su kreatori zabrana. No medijima nisu rekli da u pravilniku nigdje ne piše da je zabranjeno pozivati i najbolje osnovce. Niti su pokazali gdje piše da se moraju pozivati samo učenici srednjih škola. Rečenica u kojoj bi bila zabrana, ne postoji u pravilniku, kao niti riječ ‘samo’.
Dio rečenice u kojoj piše pozivaju se ‘učenici srednjih škola’, IO HSIN-a je odlučio tumačiti u smislu zabrane, kao da je cilj nacionalnog okupljanja najboljih ZABRANITI, a ne potaknuti.

U svijetu od 1992. ne postoje zabrane za mlađe. I u pravilima Međunarodne olimpijade IOI piše da su namijenjena učenicima srednjih škola, ali se (pravilo 20+) onemogućava sudjelovanje samo onima koji su prestari. Oni mlađi (juniori) su redovita pojava na IOI tako da je više od 20 osnovaca u sastavu svojih nacionalnih reprezentacija sudjelovalo na IOI od 1992. No u Hrvatskoj je posve suprotno. Kod nas HSIN zabranjuje sudjelovanje osnovcima na našoj seniorskoj olimpijadi iako su u zajedničkom natjecanju pokazali da su bolji od 90% učenika srednjih škola.
Hrvatski organizatori (IO HSIN) su dvaput mijenjali pravilnik u zadnje dvije godine, no nije im palo na pamet da ga promjene s ciljem da ga više ne moraju tumačiti u smislu zabrana.

Izvanserijske talente valja poticati i pružati im stvarne prilike, nagraditi ih za ono što su svojim rezultatom zaslužili. A ne ih na seniorsku olimpijadu pozivati u neslužbenu konkurenciju – kao nadomjestak za zabranu sudjelovanja. Koji je smisao poruke da nisu premladi za neslužbeno boraviti u istoj prostoriji i da mogu imati čak i više bodova od srednjoškolaca – ali im se to ne računa?

Zaključak je poražavajući, za boravak u istom prostoru nisu premladi, za osvajanje bodova nisu premladi, ali premladi postaju samo u slučaju kada bi se osvojeni bodovi računali. Riječ je o očiglednoj diskriminaciji na osnovu razine školovanja koja ne postoji u IOI pravilima niti praksi od 1992.
U svijetu je normalno da mlađi prvi dobiju šansu ako su bolji od starijih, i sve države to prepoznaju kao svoj nacionalni interes.
Dražen Petrović nije bio premlad kada je dobio priliku s 15 godina u seniorskoj ekipi Šibenke, i zatim postao najbolji košarkaš Europe svih vremena. Janici Kostelić nije bilo zabranjeno sa 16. godina osvojiti 8. mjesto u kombinaciji na Olimpijadi u Naganu 1998., a bjeloruski mladi programer Gennady Korotkevich uvršten je 2006. u nacionalni seniorski tim kao učenik 6. razred osnovne škole, i zatim postao najbolji natjecatelj u IOI povijesti sa sedam nastupa i 6 zlata. Da je ovaj genijalni Bjelorus kojim slučajem Hrvat, njemu bi IO HSIN-a zabranio da se natječe sa seniorima na HIO – dok ne upiše 1. razred srednje škole.

I u hrvatskoj informatici je bilo sličnih poticajnih primjera. Činjenica je da je Goran Žužić, najbolje rangirani hrvatski olimpijac na IOI listi svih vremena, još davne 2005. godine kao osnovac dobio pozivnicu za seniorsku olimpijadu (HIO), kao i mnogi drugi nakon njega, no Hrvatska se zadnjih godina odlučila za zabrane.

S obzirom da pravila koja udruženja poput HSIN-a donose nisu kogentna niti pravno obvezujuća, već ih valja tumačiti u skladu sa svrhom samog događaja radi čije organizacije su uspostavljena, jedan usputni komentar čitatelja u stilu Ćire Blaževića dobiva i suštinski značaj. Stoga se na kraju ovog poziva medijima da pomognu da se napokon zabrani – zabranaški pristup, možda može i citirati: „’ebo te pravilnik, uključi mozak!“

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Tom Sunić reagirao na izjave Mate Granića

Objavljeno

na

Objavio

Bivši ministar vanjskih poslova i liječnik koji je godinama bio vrlo visoko pozicioniran u političkom životu Hrvatske Mate Granić objavljuje knjigu Diplomatska oluja.

U spomenutoj knjizi progovara o ključnim ratnim godinama i zbivanjima iz toga perioda.

Navodi i među ostalim to kako mu je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rekao da desničari od Ante Pavelića do danas ništa ne razumiju da su izgubili jedan rat te da bi izgubili i Domovinski rat.

Prema tvrdnjama koje je Granić izrekao za Večernji list s tom tezom da desničari ništa ne razumiju kasnije se složio i pokojni Kuharić. Na te tvrdnje na facebook-u žustro je reagirao diplomat Tom Sunić čiju objavu u cijelosti prenosimo:

“Sada se M. Granić u VL rado poziva na Franju Tuđmana – a radio je diskretno protiv njegovih odluka, 1993-2000. Kao povratnik, službovao sam kao savjetnik u Granićevom MVP kabinetu (1993-94)– dok me nije maknuo—što sam tek saznao u SL-NN tjedan dana kasnije.

Mi „ustaška emigracija“ ( J.Kušan, B. Salaj, V. Nikolić, M. Meštrović, M. Schwartz, itd.), i prije povratak u RH, poznavali smo dobro jugo-pedigree Granića i njegovog ranog MVP kabineta, tj. svi od reda bivši Tanjugovi jugo-novinari tj. ex-Udbini špicli ( Z. Bošnjak, H. Biščević et al.).

U VL Granićevom laudaciju svojim pulenima A. Plenkoviću i KGK-i, Ured Predsjednika RH Granić ne spominje da svi proizlaze iz jugo-Titovog šinjela (KGK iliti „dobri moj nono“).

„Vele-Hrvat“ g. Granić je 1983. bio u USA, kao savjetnik drugarice Milke Planinc, predsjednice SIV-SFRJ —partizanke, masovne ubojice i progoniteljice Hrvata ( 1945-86). Bez silne pomoći iseljenika, bez Željko Glasnović, UNDH – United Nationalist Democratic Croatians, Croatians in Australia, itd., bez „ustaških“ pesosa, dolara, maraka i funti, bez HOS dragovoljaca, iseljeničkih kontakta sa agenturama u inozemstvu, Tuđman nikada ne bi došao na vlast – niti bi RH došla na zemljopisnu kartu.

Ne vjerujte puno postmortem- mirogojskom Graniću niti sanitiziranim ex-jugoslavenima i Co. koji danas pjevaju „Ave Maria gratia plena“, napisao je Sunić, prenosi dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sve ćemo zaboraviti, kad se izgradi nova katedrala!

Objavljeno

na

Stravičan požar koji je zahvatio katedralu Notre-Dame u Parizu, prije svega, postavio je pitanje: Je li se to dogodilo slučajno ili namjerno?

Još dok istraga nije ni započela kako treba, vlasti u Francuskoj počele su izjavljivati da nije bilo nikakve namjere!?

Neki poput admirala Davora Domazeta Loše kažu da se takve stvari ne događaju slučajno, da se ovdje ne radi o „teoriji urote, već o pravoj pravcatoj uroti protiv simbola kršćanske i katoličke Europe“, tim prije jer se požar dogodio kad je započeo Veliki petak, dakle pred najveći kršćanski blagdan, Uskrs.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je uvjeren da će se ovo nekada prekrasno zdanje obnoviti za pet godina, dok stručnjaci prognoziraju da će to ipak  potrajati iznimno dugo.

Nakon ove tragedije odmah su se javili milijarderi te se počeli „nadmetati“ tko će darovati više milijuna eura za obnovu. Pojedinci se spremaju dati  ili su već dali i sto milijuna eura.

Nu, da je netko od njih samo nekoliko dana ili tjedana donirao recimo milijun eura, katedrala bi najvjerojatnije i danas bila na svojem mjestu, jer bi se taj novac, uz ostalo utrošio i na svestranu zaštitu ovog iznimno značajnog kulturnog spomenika u svijetu, za nadzorne kamere ili dežurstva vatrogasnih službi. Nekima od njih je očito lakše sada dati tolika financijska sredstva, jer će se time „upisati u povijest kao veliki donatori“ (što, istina, nije za podcjenjivati.)!

Katedralu bi što prije trebalo obnoviti, ili je pak ostaviti takvu kakva je nakon požara, kao opomena, pa je istu takvu ili sličnu izgraditi na drugom mjestu!?

Ne, to se ne će dogoditi, ali, zašto i nešto takvoga odmah odbaciti?

Naime, u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, (što možda nije za usporedbu), u Vukovaru je, od strane srpskog i inog agresora,. razrušeno sve što se razrušiti dalo. Čak i katolička crkva i bolnica!

Hrvatska država je to u relativno kratkom vremenu obnovila i danas ti i drugi objekti izgledaju i bolje nego prije.

  • Ne mogu barbari toliko uništiti i razrušiti, koliko mi možemo ponovno izgraditi – čulo se i u ovom gradu-junaka.

Stoga, kad danas dođete recimo u Vukovar, ali i u mnoge druge gradove i mjesta diljem Hrvatske, koji su bili zahvaćeni ratom, „osjećate se“ kao da tu rata nije ni bilo. Čak je i čuveni vukovarski vodotoranj u obnovi!

Veliko je pitanje, je li trebalo ostaviti barem ovaj grad razrušen (konzerviran), pa da i generacije nakon nas mogu vidjeti što je značio i što znači rat, kojeg su u ovom slučaju vodili Srbi?

Ovako, poglavito mladima, koji dolaze i na ekskurzije u Vukovar, pričaju se priče kako je to izgledalo, što je posve drugo nego da oni sami vide i ocijene zločinački čin.

Vukovar je trebalo ostaviti takav kakav je i bio nakon rata, a novi, ljepši i suvremeniji  izgraditi odmah do njega!

To bi bila najstrašnija i najbolnija poruka!

Uništena katedrala Notre-Dame u Parizu također nosi iznimnu poruku, bez obzira je li se požar dogodio namjerno ili slučajno.

Prava istina, kako to već ide u takvim i sličnim „ekscesima“, nikad se ne će saznati.

Sad su se u Hrvatskoj mnogi uplašili te pitaju: jel bi se možebitno nešto takvoga moglo dogoditi i zagrebačkoj katedrali, tim prije što se na ovom također svjetskom kulturnom objektu skele desetljećima  „ne miču“ s njezina tornja, pa čovjek ne zna jel se obavljaju radovi ili sve stoji na mjestu?

U svakom slučaju, obnova ove  katedrale, koja je zaštitni znak Zagreba, kao Eiffelov toranj u Parizu, predugo traje.

Prije će, izgleda, sagraditi (obnoviti) novu, uništenu crkvu u Parizu, nego skinuti skele sa  zagrebačkog  bisera, tj. naše katedrale.

Dakle, kako bilo da bilo, nekada je možda i bolje (?) ne dirati ono što se (ne)namjerno dogodilo, jer bez obzira na koji će to način danas-sutra biti obnovljeno to ipak više nikada ne će biti isto, kao original!

A u svega nekoliko sati uništena katedrala u Parizu strašna je opomena, koju ćemo, bojimo se, nažalost relativno brzo zaboraviti, ako se izgradi, a hoće, (i što nije nemoguće), ljepša, veća i bolja!

Mladen Pavković

Davor Domazet Lošo: Ništa ovdje nije slučajno! Ovo je prava istina o požaru u Parizu…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari