Pratite nas

“Dokle će nam ti komunisti krojiti budućnost i uništavati Hrvatsku?”

Objavljeno

na

Nije tajna da bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić i dan danas izaziva kontroverze oko svoje prošlosti, uključujući i vrijeme njegovog mandata, ali i svoje sadašnjosti budući da se često nađe prozvanim komentirati aktualne političke događaje. Mi vas podsjećamo na intervju g. Branka Stojkovića koji je svojedobno dao portalu WordPress.com i koji je napisao knjigu “Je li Stipe Mesić ratni zločinac”. Mnoge stvari na koje Stojković upozorava još nisu odgovorene, štoviše, pale su u zaborav. Prisjetite se nekih afera koje se povezuju s ovim ‘popularnim’ političarem.

Tko ste Vi, g. Stojkoviću?

Ja sam Branko Stojković. Rođen sam 26. lipnja 1958. godine u Bjelovaru, znači rođeni sam Bjelovarčanin. Osnovnu i srednju školu pohađao sam u Bjelovaru. Završio sam Tehničku školu (četiri godine) usmjerenja alatničar. Izvanredno sam studirao u Križevcima na Poljoprivredno- stočarskom fakultetu. Nisam do danas završio studij.

Pravi ste Bjelovarac?

Samo donekle. Sin sam majke Drine rođene Pezer, koja je rodom iz Donjih Mamića kraj Širokog u Hercegovini. Moja obitelj po majci još uvijek tamo živi. Pitanje:

Onda, ne treba Vas pitati na kojoj ste strani.

Suvišno. Eto, na primjer, ministar NDH Andrija Artuković naš je rođak. Od moje mame sva rodbina bila je u regularnoj ustaškoj vojsci. Majčin brat Franjo Pezer bio je predstojnik ustaškog ureda u Mostaru. Njen drugi brat Ante Pezer ubijen je u Grubišnom Polju 1943. godine kada su partizani to mjesto napali. On i još desetak ustaških mladića tada su ubijeni. Bratić od mame Rade Pezer živi u Njemačkoj u Bremenu, ustaški je satnik.

Dobro. Sve je jasno. Međutim, kako su se Pezeri našli na sjeveru Hrvatske?

Moja mama doselila je iz Hercegovine u Grubišno Polje za vrijeme NDH, i to odmah 1941. godine sa svojom majkom Danicom i sestrama Dragicom, Katom, Ivankom, Šimicom i bratom Antom. Tu su živjeli do 1943. godine kada su se preselili u Bjelovar.

I ostali su u Grubišnom Polju?

Ne. Moja mama upoznala se s ocem Milanom (Dimitrijević) Stojkovićem u Bjelovaru, gdje su se onda i vjenčali u rimokatoličkoj župi 1945. godine. Moj otac je rođen u Makedoniji, u Belovištu općina Tetovo. U Bjelovar se doselio 1945. godine.

Nastavila je mirno živjeti u Bjelovaru?

Mirno, ali politički jasno određena. Biila je, uz ostalo, sudionik Hrvatskog proljeća 1971. godine (kada su redom zatvarali). Obitelj mi je vrlo religiozna. U bivšoj državi nitko nije obnašao nikakvu društvenu funkciju. Bili smo žrtve učestalog provjeravanja policije i UDBA-e.

Vratimo se Branku Stojkoviću, jer zbog njega i vodimo ovaj razgovor. Što ste Vi tada radili?

Bio sam 1978. godine suđen za neprijateljsko djelovanje. Sudio me – zamislite samo – Miroslav Čačija. Taj drug danas je župan Bjelovarsko-bilogorske županije. Čak je bio i saborski zastupnik, a bio je glavni bjelovarski komunist.

Sigurno Vas je i tada pratila policija, pardon milicija?

Dakako. U dosijeu te milicije vođen sam kao crnokošuljaš. Izbjegao sam služiti JNA 1977. godine, jer nisam htio nositi petokraku na čelu tj. na glavi. Zbog toga su me u partizanskokomunističkom sustavu stalno proganjali, mene i moju obitelj.

Ljudi poput Vas teško su u Jugi zarađivali svoj kruh. Jednako kao i danas?

Tako je. Čovjek sam s bogatim i sadržajnim životopisom, ali uvijek čistim. U poduzeću Proizvodnja opruga POB, vlasništvo Stjepana Babića i Franje Fofonjke, zaposlio sam se 1978. godine. Tu sam radio godinu i pol dana, a onda sam prešao raditi u metalsku industriju, točnije rečeno u poduzeće „Tehnika” Bjelovar, gdje sam radio punih 12 i pol godina, sve dok se to poduzeće nije raspalo u pretvorbi i privatizaciji.

Jeste li stranački određeni?

Jedina stranka u kojoj sam bio je Hrvatska stranka prava, i to od 15. veljače 1991. do kraja 1999. godine. Bio sam predsjednik HSP-a u Bjelovaru tri godine i povjerenik za Bjelovarsko-bilogorsku županiju. U osiguranju Dobroslava Parage bio sam 1991. godine. Upoznao sam se sa najširim krugom hrvatskih političara. O meni su tada pisale brojne novine i tjednici. Između ostalog davao sam izjave za naše iseljenike u SAD preko radija u Chichagu, pa za iseljenike u Njemačkoj za radio VDR.

Jeste li sudjelovali u Domovinskom radu?

Naravno. Među prvima u Bjelovaru obukao sam 1991. godine odoru Zbora narodne garde (ZNG). Proveo sam u njoj oko osam mjeseci. Bio sam u antiterorističkom odredu koji je nadzirao punktove koje su naši branitelji postavili. Na ratištu sam bio u Gradištu, Privlaci, Otoku (u istočnoj Slavoniji). Kad sam shvatio da to nije moja borba za onakvu Hrvatsku za kakvu se ja zalažem, tražio sam da me razduže, oružje i opremu. Učinio sam to časno i pošteno.

Bili ste dosljedni?

Uvijek. Od najranije mladosti posjedovao sam i razvijao crtu pravednosti u svojoj duši. Inače, sve o meni stoji i na internetskim stranicama http://www.stitbjelovar. hr . Vjerujem u nezavisnu Hrvatsku i za takvu ću se i dalje boriti svim svojim dostojanstvom i čašću.

Jeste li oženjeni?

Oženjen sam. Supruga Živka rođena je 1967. godine u Bjelovaru. Ranije je živjela u Starim Pavljanima. Imamo petero djece: Andrea ima 17 godina i pohađa 3. razred srednje škole, Aleksandar ima 16 godina i učenik je 2. razreda srednje škole, Andriana ide u osnovnu školu u 7. razred. Mateo i Antiša su učenici 6. razreda osnovne škole. Sva moja djeca su dobri i primjerni učenici. Aleksandar se bavi košarkom, a Andriana igra nogomet za Bjelovar.

Čime se sada bavite?

U Bjelovaru sam 2000. godine osnovao sam Udrugu građana za ostvarenje i praćenje građanskih prava „ŠTIT”. Bila je to prva udruga na ovom području koja se borila za ljudska prava. U Bjelovaru imamo ured u Ulici Ivana Viteza Trnskog 12, gdje nam dolaze ljudi tražeći razne vrste pomoći. Humanitarno sam pomogao mnoge ljude, osobito one slabijeg imovnog stanja i sirotinju.

Na kraju ovog dijela razgovora jedno aktualno hrvatsko pitanje. Drogirate li se, jer bez toga se izgleda ne može naprijed?

Dajte, molim Vas. Ta ja sam osoba koja ne konzumira ni kavu ni alkohol, a kamo li drogu. Bavim se športom. Velika smo mi obitelj u Bjelovaru. Imam prijatelje i poznanike u inozemstvu, u emigraciji. Poznaje me široki krug ljudi. Dodat ću još nešto. Mislim da sam najveći borac za nezavisnu Hrvatsku, jer sam svih ovih zadnjih 11 godina bio vrlo aktivan. Nepristran sam i pravedan. Istina mi je iznad novca i ona mi je jedini cilj.

Idemo sad malo u politiku. Postali ste specijalist za mesićizam.

Kako i zašto?stjepan-mesic-sleep

Desetljećima je Stipe Mesić bio poznat (samo) kao „čovjek bez lica i morala”, jer u Hrvatskoj još nizi jedna tajna služba (policija) nije uspjela sastaviti mozaik, tj. sliku njegovih zlodjela i tako otkriti pozadinu te osobe. A to bi bilo vrlo jednostavno, uz baratanje istine. Da bi (se) raskrinkalo Stipu Mesića, trebamo prikazati sve njegove (ne)stvarnosti, mistifikacije, prijevare, laži i krvarine… Moramo otkriti kako je on nastao, …, instrument njegove vlasti. Ovaj problem je postao vrlo osjetljiv nakon što hrvatski narod (osjeća) to zlo na svojim leđima, i to neprestano. Stalno se suočava s tim problemom.

Napisali ste i knjigu o predsjedniku RH Stjepanu Mesiću?

Knjigu i pol. Zove se “JE LI STIPE MESIĆ RATNI ZLOČINAC?” Ona daje nam konačan odgovor na postavljeno pitanje. Mesićeva diktatorska vlast samo je prerušena u demokratsko ruho, ali se iza nje kriju najveća zlodjela. To je najgrublji poraz demokracije u Hrvatskoj.

Grubi ste. Zašto?

Godinama se održavaju tobože „legalni” izbori, a u stvari krivotvore se, namještaju, kao da je to tobože (sve) volja građana. Zapravo to je nametnuta diktatura. Bivši špijuni Ureda državne (bez)bijednosti (UDBA-e) SRJ-a postali su glavna kralježnica Hrvatske. Narodu ne preostaje ništa osim lažnog predstavljanja „istih”, koji manipuliraju i lišavaju narod stvarnosti. Građani su postali žrtve iskorištavanja i obmana takve nasilničke politike. I to je ta tradicijska demokracija uz propagandu medija.

Čekajte malo.

Nemojte me prekidati. Znam što govorim. Zbog čega su se onda hrvatski branitelji krvavo i mukotrpno borili u Domovinskom radu. Za ostvarenje vjekovnih težnji hrvatskog naroda ili da opet glavni činitelji u društvu i državi budu bivši komunisti, tj. krivci za mnoge zločine protiv Hrvata i Čovječanstva. Stoga je neshvatljivo, da sada Hrvatskom predsjedava Stipe Mesić, bivši predsjednik Jugoslavije i Vrhovni komandant JNA. Užas.

To ipak prolazi, ne čini li Vam se tako?

To je zastarjela i otrcana teorija i praksa lažne i namještene demokracije, odnosno, ovo je najsurovija diktatura. Za cilj ima razbijanje temelja hrvatskog naroda i uništiti svaki plan koji služi njegovu napretku. Često izmicanjem stolice na kojoj Hrvati sjede, da bi na njihovo mjesto došli tamničarski šefovi.

Kao da postoji neki sotonski plan?

Upravo tako. Oni se služe skrnavljenjem i omalovažavanjem svojih protivnika, politički, socijalno i ekonomski ruše život društva, po onoj staroj latinskoj uzrečici: zavadi pa vladaj. Očito je da je Mesićeva stranačka igra plitka i prevarantska. Zasniva se na pljačkanju hrvatskog puka, na sebičnosti i vlastoljubivosti. Putem mađioničarskih trikova, upravlja se magijom, u interesu Mesića i njegovih sljedbenika. U Hrvatskoj ne postoji ni jedna prava „hrvatska stranka”, nego su sve one povezane radi svojih interesa. Oporba nije narodni nadzornik nad takvom imaginacijskom vlašću, već je „korumpirana” izdajnička „nevjesta”, koja se koristi da bi se takva režimska vlast održala. Hrvatskom vlada politička prostitucija i mitomanija… I crkva u tome posreduje, u svoju korist.

Ispada kao da je Stjepan Mesić u izravnoj svezi sa samim Luciferom?

Ne samo to. On je nadzornik koji sve nadzire. Iz toga se vidi obmana, laž i besmislenost ovog društva, koje iz dana u dan sve više propada. Prevarantske stranke vladaju umjesto naroda. Istina se i danas ne smije čuti, niti je dobro došla. Društvo u kojem vlada „koma”, jedan je kolektivni “ošamućeni” mozak, koji ne funkcionira. Kao što smo vidjeli iz mnogih raznih primjera, iz njegovih rušilačkih utjecaja. Komunističke metode nimalo se nisu promijenile. Prihvaćanje takvog načina društvenog života i takvih postupaka ne koristi ljudskim pravima i građanskim slobodama. Nema slobodnog razvitka, djelovanja, ili bolje rečeno, mora se likovati – kao neizlječivi bolesnik. To, dakako, nije pošteno, nije u interesu cijelog društva, nego služi samo interesu jednog klana na vlasti. Takav eliminirajući postupak u osnovi je zločin protiv čovjeka i čovječnosti. Ako nasljeđe (opet) nama ne da slobodu, mi nismo slobodni ljudi, već smo robovi staro – novog sustava. I tako se obavlja borba za vlast nad društvom, bez vječne (ne)odgovornosti. Materijalna osnova društva nije čvrsta, stabilna, i ona je sirotinjskog karaktera. Nema stvaranja novih proizvodnih vrijednosti,…, tjelesnih i duhovnih,…, možemo zaključiti da vlada surovost, da ona predstavlja ismijavanje naroda. To je ta “lažna demokracija” koja je, tobože, volja većine.

Uh, uh!

Nego što? Građani su zapravo ušutkani tim novim oblikom demokracije. Dakle, kojim putem mora ići Hrvatska da bi se zauvijek oslobodila tiranije, režima i ugnjetavanja? Moramo se najprije riješiti svih bivših komunista, i to posebno onih koji nikada nisu odgovarali za svoja zlodjela. Time bi se za ljudsku zajednicu okončala epoha najrigoroznijeg i najopasnijeg režima, tj. uspostavila bi se (naša) narodna vlast. Mesićevom bezakonju trebao bi doći kraj. Proglašavanjem tajnosti njegovog ratničkog postupka protiv Hrvatske 1991. godine je „magnum krimen” protiv svake slobode i prava čovjeka, protiv nacionalnog rugla i ponižavanja. Mesić i vojska JNA su radili zločine nad Hrvatima pod simbolom “crvene petokrake”. Ovo je strašna stvar. Stipe Mesić je vršio pokolje i rušio je Hrvatsku, a sada je (njen) legitimni hrvatski predsjednik.

Smeta Vas to?

Jako. Kakva je danas Hrvatska, nakon ratne invazije? Prekršeni komunizam, danas nas “opet” uče pameti, te govore da: “Tuđman je stvorio Hrvatsku sa svojim lopovima i ubojicama…” A Mesićevo zlo, u svetoj mantiji, postala je hrvatska kultura i prosvjetiteljstvo? Postoje izvješća haaških istražitelja Reynauda Theunensa i Allena Borrellia iz kojih se vidi da je to opsežni materijal protiv cijelog vojnog vrha SFRJ-a s kojim je rukovodio Stipe Mesić gotovo sedam mjeseci. Nedvojbeno je, međutim, djelovanje Vrhovnog komandanta JNA Mesića, kao i vojne operacije protiv Hrvatske. Bilo bi za očekivati da će Međunarodni sud podići generalnu optužnicu protiv jugoslavenskog vojnog vrha, ali to još nije učinjeno. Ukoliko se to dogodi na optuženičkoj klupi bi se našao glavni šef Stipe Mesić, Veljko Kadijević, ministar obrane, i drugi jugoslavenski generali i odgovorni političari.

Što kad se to dogodi, a nadamo se da hoće?

Svi pošteni hrvatski građani, preko osnovnih hrvatskih institucija, trebali bi zauzeti mjesta u vladanju državom, odnosno trebali bi zbaciti sve Mesićeve (ne)ljude. Tako bi administracija postala narodna, a i nadzor bi bio narodni. To bi dobilo konačni svoj oblik. Time bi automatski nestali problemi u Hrvatskoj i okončala bi se diktatura zla. Počele bi se ispunjavati demokratske norme, zakonodavstvo, pravda i pravednost… Činjenica je, da bi život zaživio pravim životom.

Što reći na kraju?

Samo jedno. I to pitanje nad pitanjima. Dokle će nam ti komunisti krojiti budućnost i uništavati Hrvatsku?

Intervju preuzet s bloga Wordpress.com.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Medved: Vukovar je simbol otpora, žrtve, zajedništva i obrane suvereniteta Hrvatske u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Vladin prijedlog da se Vukovar proglasi mjestom posebnog pijeteta ne rješava ni jedan ključni problem toga grada i ima predizbornu svrhu, ocijenila je u četvrtak saborska oporba, dok su iz HDZ-a odbacili te teze, a ministar Tomo Medved poručio je kako Vlada pitanje Vukovara rješava cjelovito.

Apsolutno odbijam tezu da je zakon vezan za bilo kakav oblik kampanje, rekao je ministar hrvatskih branitelja podsjetivši kako je Vlada još prije tri godine poručila da će donijeti zakon koji će vukovarsko područje definirati kao mjesto posebnog pijeteta.

Vukovar ’91 nije samo prošlost, nego i budućnost Hrvatske, istaknuo je Medved tumačeći kako se predloženim zakonom uloga i žrtva Vukovara u Domovinskom ratu vrednuje kao iznimno važna u novijoj hrvatskoj povijesti.

“Vukovar je simbol otpora, žrtve, zajedništva i obrane suvereniteta Hrvatske u Domovinskom ratu. Stoga prepoznajemo potrebu za proglašenje vukovarskog područja mjestom posebnog domovinskog pijetata”, rekao je ministar u Hrvatskom saboru.

Bulj (Most): U zakonu se mora spomenuti velikosrpska agresija

Miro Bulj (Most) ustvrdio je da se Vukovar koristi “isključivo i samo kao predizborno gorivo”, da se zakonom ne rješavaju njegovi ključni problemi, pitanje dvojezičnosti i činjenica da zločinci još hodaju slobodno. Zatražio je da u zakon uđe pojam velikosrpske agresije.

Nemamo ništa protiv ćirilice kao pisma, no “činjenica je da se pod njom klalo i palilo“, izjavio je zastupnik, pitajući se zašto vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, koji je na pod bacio ćirilični statut grada, sada nema primjedbi.

Hrvoje Zekanović (Hrast) zatražio je jasan odgovor na pitanja – rješava li se zakonom pitanje dvojezičnosti i hoće li njime biti zadovoljan i Marijan Živković, otac dvojice poginulih branitelja, suđen zbog razbijanja dvojezičnih ploča.

Ministar im je odgovorio kako je zakon rađen sa udrugama s područja Vukovara, sa gradonačelnikom te kako je u nekoliko navrata i sam razgovarao sa Živkovićem.

Nezavisni zastupnik Tomislav Panenić u zakonu ne vidi ništa novoga što već ne postoji u Vukovaru, osim Vijeća za domovinski pijetet. Upitao je i postoji li mogućnost, s obzirom na odredbu da se kod dolaska strane delegacije ističe zastava te države, istakne i zastava Srbije, ako dođe Aleksandar Vučić.

“Zastava na Memorijalnom groblju diže se kad dolazi delegacija koja odaje počast stranom dragovoljcu koji je branio Hrvatsku“, uzvraća Medved.

Gordan Maras (SDP) smatra da bi u zakonu trebalo stajati da se pitanje Vukovara i njegove tragedije isključi iz predizbornih kampanja i pozvao HDZ da prigodničarski ne poteže pitanje Vukovara.

Oporbene tvrdnje odbacio je Josip Đakić (HDZ) koji za zakon kaže da dolazi u pravo vrijeme i kako će doprinijeti da se žrtve spominju s dužnim pijetetom, a mjesta stradavanja primjereno obilježavaju.

Predloženim zakonom, područjima posebnog domovinskog pijeteta definiraju se Grad Vukovar i naselje Bogdanovci.

Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru središnje je mjesto obilježavanja posebnog domovinskog pijeteta.

Dani posebnog pijeteta uključuju dane od 17. do 21. studenoga, a zakon predviđa osnivanje Vijeća za domovinski pijetet, mir i razvoj, koje će činiti predstavnici 17 nadležnih institucija, tijela i udruga iz Domovinskog rata. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Zapalio se ruski nosač aviona Admiral Kuznjecov

Objavljeno

na

Objavio

Požar je buknuo na ruskom nosaču aviona Admiral Kuznjecov, koji se već dvije godine nalazi na doku u Murmansku radi popravaka, objavile su u četvrtak ruske novinske agencije.

Po nekim izvještajima, najmanje tri osobe su ozlijeđene.

Brod je već oštećen u listopadu 2018. kada je potonuo plutajući dok za koji je bio privezan.

“S gornje palube vidi se gusti oblak crnog dima”, rekao je izvor iz hitne službe a prenijela agencija Tass.

Admiral Kuznjecov trenutno je jedini aktivni ruski nosač aviona, a koristio se u ruskoj vojnoj kampanji u Siriji kao podrška sirijskom predsjedniku Bašaru al Asadu. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari