Pratite nas

Šport

Đoković osvojio jedan od najspektakularnijih finala u povijesti Wimbledona!

Objavljeno

na

“Srpski” tenisač Novak Đoković po peti je put u karijeri osvojio Wimbledon nakon što je u epskom finalu nakon gotovo pet sati igre svladao Švicarca Rogera Federera sa 7-6 (5), 1-6, 7-6 (4), 4-6, 13-12 (3).

Bio je ovo treći dvoboj Đokovića i Federera u finalu Wimbledona i treći je put kao pobjednik izašao srpski igrač, to mu je uspjelo i 2014. te 2015. godine.

Federer je ostao na osam osvojenih Wimbledona, a ovo mu je bio 12. nastup u finalu. Bio je nadomak pobjedi, u petom setu je vodio sa 8-7 i imao dvije meč-lopte na svom servisu, ali na obje je loše odigrao te se Đoković izvukao iz gotovo izgubljene pozicije.

Iako je Federer uvjerljivije osvajao gemove na svom početnom udarcu u prvom setu i imao jedinu “break-loptu” u toj dionici igre te poveo a 5-3 u “tie-breaku”, Đoković je ipak poveo u meču. U ključnim trenucima Federer je napravio previše pogrešaka što je Đokoviću, uz njegovu solidnu igru, bilo dovoljno za osvajanje prvog seta.

Federer je projurio kroz drugi set oduzevši servis Đokoviću čak tri puta, ali u trećem setu su ponovno oba igrača bila čvrsta na svom servisu te je o pobjedniku odlučivala nova 13. igra. I opet je Đoković bolje reagirao u ključnim poenima te poveo i sa 2-1 u setovima.

Veliki Švicarac je i u četvrtom setu reagirao kao u drugom, dva je puta oduzeo servis Đokoviću i poveo sa 5-2. Sve do tog trenutka Đoković nije imao niti jednu “break-loptu” u dvoboju, a onda je uspio realizirati prvu kako bi vratio jedan “break” zaostatka, no nije uspio vratiti i drugi pa se otišlo u peti set.

Đoković je bolje započeo peti set, konstantno prijetio na servis Federera te ostvario “break” za vodstvo 4-2 i činilo se kako će lako privesti susret kraju. No, nakon 30-0 za srpskog igrača u sljedećoj igri Federer je uspio spojiti četiri uzastopna poena i vratiti se u dvoboj. Oba su igrača držala servis do 7-7, a onda je Đoković s nekoliko pogrešaka pokleknuo i ponudio Federeru servis za naslov. Švicarac je s dva uzastopna asa stigao do 40-15 i dvije meč-lopte, ali nije mogao zatvoriti dvoboj. Imao je Federer kod rezultata 11-11 još dvije “break-lopte” za novi servis za meč, ali Đoković se ponovno pokazao boljim igračem u ključnim poenima. Tako se po prvi put u povijesti Wimbledona igrao “tie-break” petog seta, a njime je dominirao Đoković.

Za Đokovića je ovo 16. “grand slam” naslov u karijeri kojim se još približio vodećem Federeru koji je ostao na 20 naslova, dok je Španjolac Rafael Nadal trenutačno na 18. osvojenih “grand slam” naslova.

FINALE:

Novak Đoković (Srb/1) – Roger Federer (Švi/2) 7-6 (5), 1-6, 7-6 (4), 4-6, 13-12 (3)

(Hina)

 

Ivan Dodig s Tajvankom Latishom Chan osvojio Wimbledon!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Šport

Lino Červar: Moramo se resetirati

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsku rukometnu reprezentaciju nakon dramatične pobjede nad Njemačkom (25-24) u subotu i plasmana u polufinale EURA u ponedjeljak u Beču čeka ogled sa Češkom.

Nakon kratkog slavlja i malo sna, već u rano jutro u nedjelju dočekale su ih nove obveze. Najprije one medijske jer, nakon drame s Njemačkom i ulaska u polufinale europskog prvenstva, naši su rukometaši zanimljivi ne samo hrvatskim nego i svjetskim medijima.

“”Nisam dugo zaspao, gledao sam utakmicu još jedanput i analizirao je. Vidjet ćemo kakvo je zdravstveno stanje svih igrača, imamo još dvije utakmice u Beču, i u jednoj smo prednosti jer smo osigurali nastup u polufinalu. Međutim, moramo se resetirati, opet ispočetka, jedan zadatak smo ispunili, a drugi nas čeka u Stockholmu“, kazao je izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Lino Červar, dodavši važnost pobjede nad Njemačkom.

“Nijemci su bili moćni i motivirani, probijali nam zonu, bilo je teško izdržati, ali prema kraju zona nam je opet postala granitna, došla je do izražaja gustoća u obrani, zabijali smo lake golove. Stepančić je zabijao, a Karačić pokazao zašto je u strašnoj formi. Naši golmani imali su ukupno pet obrana, njihov vratar Wolf čak 13, a opet su izgubili. Ovo je pobjeda za povijest i moje deseto polufinale s Hrvatskom. Vraćamo se tamo gdje nam je mjesto.Niti jedna reprezentacija nema ovakav kontinuitet od 2000. godine, ni Švedska, ni Danska, ni Francuska. A naša liga je slaba, nema para za trenere, doktore, kolektivni sportovi u Hrvatskoj odumiru i mala je selekcija”, kazao je Červar.

S Češkom smo igrali ukupno šest puta i dobili pet utakmica, a jedini poraz je sa SP-a na Islandu 1995. godine (25-27). Na posljednjem europskom prvenstvu u Hrvatskoj prije dvije godine u susretu za peto mjesto pobijedili smo s 28-27, a Česi su na tom natjecanju bili jedno od najugodnijih iznenađenja. Imali su i prvog strijelca Ondreja Zdrahalu. Iz tog hrvatskog sastava otprije dvije godine u Beču su sedmorica hrvatskih i osmorica čeških igrača.

Dvoboj se igra u ponedjeljak 16 sati. (Hina)

Lino Červar: Igrači su pokazali da na kraju pobjeđuje vještina i upornost

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Šport

Fenomen malog hercegovačkog grada: ‘Ono što je nekada bio Metković, danas je Ljubuški’

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska rukomet 2020

Hrvatski navijači preplavili su ovih dana austrijski Graz. Stigli su iz svih krajeva Hrvatske sa svojim crveno-bijelim obilježjima. Na tribinama Messe Arene prava je ludnica kad igra Hrvatska.

A kad kamera krene u obilazak tribina, na zastavama se može pročitati Ljubuški, Mostar, Tomislavgrad, Livno, Posušje, Široki Brijeg, Čapljina, Rama…

Poznavatelji zemljopisa s pravom bi se mogli zapitati otkud imena svih tih gradova kad u Grazu ne igra reprezentacija Bosne i Hercegovine. No, ponosni navijači euforično kažu: – Ovo je naša reprezentacija, naš ponos!, pišu Sportske novosti.

Hrvatski dres je svetinja

Teško je možda ljudima iz drugih zemalja razumjeti kako je moguće da u reprezentaciji Hrvatske igraju sedmorica Hercegovaca. Igor Karačić i Marino Marić su iz Mostara, Marin Šego iz Međugorja, a Željko Musa, Matej Hrstić, David Mandić i Josip Šarac iz Ljubuškog.

Naravno, ima Hercegovaca i u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, Čapljinac Nikola Prce, Mostarac Ivan Karačić, rođeni Igorov brat, te Ljubušaci Josip Perić, Marin Vegar i Mirko Herceg.

Uz toliko sjajnih igrača nameće se pitanje zašto na Euru nema reprezentacije Hercegovine.

Odgovor je jednostavan – Hercegovina nije država, ali je u sportu jača i od većih država, pogotovo u rukometu. U tome je možda i odgovor zašto su Hercegovci toliko privrženi dresu hrvatske reprezentacije i zašto srce ostavljaju na parketu kad igraju u hrvatskom dresu, a ljudi u Hercegovini, oni koji nisu uspjeli uživo svjedočiti igrama hrvatskog izabranika Line Červara, tijekom prijenosa utakmica ostavljaju sve poslove, oblače hrvatske dresove i idu u kafiće na zajedničko gledanje prijenosa i bučno navijanje.

– Povijesne prilike odredile su ponašanje Hercegovaca. Stalno su sanjali hrvatsku državu, ginuli su za nju, borili se za svoje ideale, no san nisu dosanjali. Uvijek su se na kamenitom hercegovačkom tlu smjenjivali neki drugi vladari i neke druge države. No, nacionalni ponos izrastao u genima prenosio se s koljena na koljeno. Današnji naraštaj dosanjao je san da privrženost Hrvatskoj može dokazati u sportu, konkretno u rukometu. Nije to od danas, tako je bilo i jučer, tako će biti, vjerujem, i u budućnosti. Dečki koji sad igraju za Hrvatsku zaslužili su povjerenje svojim radom, stalnim dokazivanjem i igrama. To je prepoznato i dres reprezentacije za njih je svetinja – kaže rukometni trener Zdravko Medić koji je sve do prošle sezone trenirao mostarski Zrinjski i koji živi u Metkoviću.

– Ono što je nekada u rukometu bio Metković, danas je Ljubuški. Vidite koliko na ovom Europskom prvenstvu igra igrača koji su ponikli u Izviđaču ili koji su u Ljubuški došli kao dječaci, prošli školu rukometa Izviđača i afirmirali se. To je fenomen u svijetu. Ne možete naći nijedan drugi gradić s toliko vrhunskih rukometaša – dodao je Medić.

I doista, pogled na imena u reprezentaciji BiH otkriva nevjerojatan podatak. Četiri reprezentativca Hrvatske – Musa, Mandić, Hrstić i Šarac – ponikla su u Izviđaču, Šego je jedno vrijeme branio za Izviđač, u Ljubuškom su prve korake napravili reprezentativci BiH Marin Perić, Marin Vegar i Mirko Herceg, a u Ljubuškom su se afirmirali i Nikola Prce, Mirsad Terzić, braća Benjamin i Senjamin Burić te Dejan Malinović.

Svi su oni protagonisti rukometne priče koju su nekoć počeli Patrik Ćavar, Slavko Goluža, Vladimir Jelčić, Mirko Alilović i Denis Buntić.

Oni su naš ponos

– Naravno, svi mi koji smo vezani uz rukomet ovih dana pratimo Europsko prvenstvo. Ponosni smo na naše momke u reprezentaciji Hrvatske koja je posljednjih godina uvijek u samom vrhu. Igrači iz Mostara i Ljubuškog naš su ponos. Teško je ljudima izvan Hercegovine objasniti taj fenomen privrženosti reprezentaciji. No, za mene su igre koje pokazuju moji susjedi Igor Karačić i Marino Marić očekivani slijed njihova rukometnog razvoja, talenta i odricanja. To što su danas izrasli u vrhunske rukometaše ponajviše je njihova zasluga, a onda i zasluga ljudi koji vode HRS i koji su prepoznali njihovu vrijednost. Osobno sam mogla svjedočiti njihovu radu u mlađoj dobi, njihovoj posvećenosti treninzima i velikom odricanju njihovih roditelja koji su se trudili djeci omogućiti sportski razvoj. I ta žrtva obitelji za djecu sad se vraća rezultatima te njihove roditelje i sve nas čini ponosnima – istaknula je rukometna trenerica Zlata Zubac, nekada sjajna vratarka i reprezentativka bivše Jugoslavije, a danas nesumnjivo najveći autoritet u ženskom rukometu u BiH koja vodi peterostruke prvakinje BiH, rukometašice Gruda.

Ponosni roditelji Igora i Ivana Karačića, majka Ankica i otac Ante, iz grada na Neretvi preselili su se ovih dana u Graz.

– Osjećaj je fantastičan. Hrvatska igra sjajno, a atmosfera na tribinama je posebna priča. U Austriju su došli ljudi iz Hrvatske, Hercegovine, Njemačke, iz cijele Europe, toliko je zajedništva na svakom koraku, toliko pozitivne energije, toliko emocija da je to neopisivo – kaže Ante Karačić koji je ponosan na svoje sinove.

Igora bodri uživo, a Ivana prati preko malih ekrana jer daleko je Norveška, nije se mogao upustiti u avanturu da obojicu sinova pogleda uživo. No, spreman je Hrvatsku ispratiti do kraja.

– Pitao me Domagoj Duvnjak dokad ću ostati, a ja sam odgovorio da sam spreman do Stockholma (finale Eura) i sad je sve do njih – otkrio je razgovor s kapetanom hrvatske reprezentacije Ante Karačić.

Ante, kao i tisuće hrvatskih navijača u Austriji ili onih koji su ostali doma praviti atmosferu po gradovima Lijepe naše ili Ponosne Hercegovine, vjeruju da Červarovi izabranici mogu daleko. No, najvažnije je da u momčadi nema euforije. Kako kaže Igor Karačić, treba ići utakmicu po utakmicu i dizati samopouzdanje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari