Pratite nas

Vijesti

Dokumenti CIA otkrivaju: Hrvati trebali dobiti entitet!

Objavljeno

na

Puna implementacija Dejtonskog sporazuma s ciljem stvaranja multietničke države po uzoru na prijeratnu BiH u kojoj bi Muslimani, Srbi i Hrvati zajedno živjeli nije moguća, ocijenio je Norman Schindler, zamjenik direktora CIA, u memorandumu od 27. listopada 1996. godine., pišu Nezavisne novine.

Na naslovnoj stranici ovog memoranduma stoji bilješka rukom sa nečitkim i nerazgovijetnim potpisom da je memorandum “jedna od najboljih stvari koju sam ikad pročitao”, te u nastavku stoji da bi “ova pitanja želio raspraviti s njim”, ne navodeći na koga misli, ali s obzirom na to da je naslov “Bijela kuća”, vrlo je moguće da se odnosi na tadašnjeg predsjednika SAD Billa Clintona ili na Sandya Bergera, njegovog savjetnika za sigurnost, čije ime se takođe navodi.

U memorandumu se nalazi nekoliko zanimljivih stvari koje bacaju novo svjetlo na postdejtonsku BiH. Primjera radi, memorandum ističe da Hrvati trebaju dobiti svoj entitet.

“Moglo bi biti moguće stvoriti trajnu ‘multietničku državu’ ako bi Srbi, Hrvati i Bošnjaci imali odvojene entitete”, ističe se u memorandumu, i to tako da, kako piše, hrvatski i bošnjački entitet tvore labavu federaciju. Zanimljiva je zabilješka da je takav razvoj događaja “nešto što trenutno postoji kao dio implementacije Daytona”.

Kao jedan od izazova navodi se da Srbi i Hrvati i dalje nastoje da se otcijepe od BiH, a da Muslimani jačaju svoje vojne kapacitete.Veoma zanimljiva je i zabilješka da podjele između rukovodstva RS i Miloševića “međunarodnoj zajednici pružaju izvanrednu priliku”.

“Bosanski Srbi možda misle da bi se eventualno ujedinili sa Srbijom, ali podjele njihovih lidera eliminiraju takvu mogućnost barem u dogledno vrijeme, i povećavaju njihovu kooperativnost sa bosanskim centralnim vlastima, pa makar u početku u minimalnom obimu”, navodi se u izvještaju.

Na samom početku dokumenta navedeno je da je autor optimist u vezi s budućnošću BiH, uprkos što je većina kreatora politika u Washingtonu pesimistična. Memorandum, također, otkriva podjele između različitih agencija. Povod za podjele je pitanje da li SFOR, koji je naslijedio IFOR, treba da se uključi u dio provizija Dejtonskog sporazuma o povratku izbjeglica i slobodi kretanja.

“Svi shvaćaju da bi potpuna implementacija ovih odredbi zahtijevala slanje puno većih vojnih snaga od onoga što je bilo tko u američkoj vladi spreman prihvatiti. Debata se vodi o tome treba li ove provizije napustiti”, ističe se u memorandumu.Jedna grupa donositelja odluka koji zagovaraju implementaciju ovih odredbi smatra da je sloboda kretanja i povratak izbjeglica od bitnog značaja za stvaranje multietničke države.

“Drugi smatraju da bi slobodu kretanja i povratak izbjeglica bilo teško ostvariti u praksi, i da bi, u stvarnosti, to raspirilo etničke tenzije, čime bismo poništili sve do sada urađeno”, navodi se u dokumentu. Autor se nada da bi ekonomski razvoj i jačanje osjećaja nadmoćnosti Srba u njihovom entitetu do ovih ciljeva mogli dovesti sami po sebi.

“Što su više Srbi sigurniji u njihovom osjećaju dominacije u RS, možda bi pristali i dozvolili da se dio izbjeglih i raseljenih vrati. To bi bilo nešto najbolje čemu bismo se mogli nadati. Mislim da je to ostvarivo u narednih nekoliko godina ako srpski rukovoditelji ostanu podijeljeni, međunarodna zajednica ostane aktivno uključena u BiH, a da se Dayton implementira fleksibilno”, navodi se u dokumentu.

Ističući da je “fleksibilno tumačenje Daytona” ključno, naveo je da mu je sužen prostor zbog pesimizma glavnih donositelja političkih odluka u Washingtonu u vezi s činjenicom da, iako je vojni dio sporazuma u potpunosti implementran, problemi postoje u civilnom dijelu.Ponovo napomenuvši da bi vojno nametanje povratka izbjeglica i slobode kretanja bilo teško ostvarivo, istaknuo je da treba nastaviti koristiti podjele među Srbima.

Nakon misije Richarda Holebruka u BiH polovinom srpnja 1996. godine u BiH, Radovan Karadžić je prestao sa javnim pojavljivanjima, svjedoči John Ganon, zamjenik direktora CIA, pred Odborom za sigurnost Američkog kongresa 23. srpnja 1996. godine.

“Nakon misije Holebruka prošlog tjedna, Karadžić je 19. srpnja najavio da će napustiti pozicije predsjednika stranke i vlasti i prestati sa javnim pojavljivanjima. Sa 22. srpnja, od 19. srpnjanijedan medij više nije izvještavao o Karadžiću”, navodi se u dokumentu.Pojašnjava se da je za dalji razvoj BiH bilo potrebno isključiti iz javnog života osobe koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima, koja, uprkos zabranama iz Dejtona, ne žele prepustiti svoje pozicije.

U dokumentima koje smo pronašli, ipak, ne postoje dokazi da je bilo tko Karadžiću obećao imunitet od kaznenog progona, kako je Karadžić tvrdio nakon trasfera u Haški tribunal.

Dejtonska BiH

I – Unsko-sanska županija

II – Posavska županija

III – Tuzlanska županija

IV – Zeničko-dobojska županija

V – Bosansko-podrinjska županija

VI – Srednjobosanska županija

VII – Hercegovačko-neretvanska županija

VIII – Zapadnohercegovačka županija

IX – Županija Sarajevo

X – Županija 10

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Igor Vukić o Ivi Goldsteinu i njegovoj novoj knjizi ‘Jasenovac’

Objavljeno

na

Objavio

Mediji su ovih dana dali veliku pozornost knjizi Ive Goldsteina ‘Jasenovac’ koja će biti predstavljena na Interliberu. Ivo Goldstein se također posebno obrušio na publicistu Igora Vukića, autora knjige ‘Radni logor Jasenovac’, prozivajući ga revizionistom koji selektivnim pristupom lažima zavarava javnost.

Zbog toga su u PODCAST VELEBIT pozvali Igora Vukića koji je detaljno analizirao pisanje Ive Goldteina, navode iz njegove knjige koje su mediji prenijeli te ih jednog po jednog gotovo u potpunosti raskrinkao kao neistine, krivotvorine ili plod mašte.

Tko su ‘svjedoci’ koje Ivo Goldstein citira u knjizi i koristi za svoje tumačenje zbivanja u Jasenovcu?
Koliko su vjerojatni opisi ubijanja koje Goldstein opisuje u svojoj knjizi?
Je li Ante Ciliga rekao ono što se navodi u Goldsteinovoj knjizi?
Jesu li opisi ustaških ubijanja logični prema okolonostima i ukupnoj situaciji u kojoj se događaju i poklapaju li se sa dokumentima iz arhivske građe?

Koliko su vjerojatne priče o ‘leševima koji plivaju Savom’?
Zašto se Goldstein bavi smišljanjem sintagmi poput ‘4M’ koja se odnosi na Maksa Luburića, Ljubu Miloša, Ivicu Matkovića i Miroslava Filipović-Majstorović? Je li to zloporaba naziva nekad vrlo polpularnog pop sastava u Hrvatskoj ‘4M’?
Kako je Goldstein postao amater-psiholog i upustio se u stručne prosudbe psihoprofila pojedinaca koje optužuje u svojoju knjizi?
Kako je moguće izjave i priznanja ustaša koje su krajem Drugog svjetskog rata, batinama na jugoslavenskom sudu iznuđene, uzimati kao ozbiljan i povijesno relevantan dokument?

Koliko ima mašte, koliko naučne fantastike, a koliko ozbiljnih argumentiranih navoda u Goldsteinovoj knjizi Jasenovac?
Što su o kvaliteti Goldsteinovog rada i njegove povjesničarske vjerodostojnosti rekli njegovi kolege?
Je li u Jasenovcu postojala Goldsteinova ‘drobilica kostiju’?
Tko je svećenik Jure Paršić čije izjave Goldstein koristi u knjizi?
Vjeruje li i sam Goldstein u ono što piše u svojoj knjizi?
Je li Jutarnji list krivotvorio fotgorafiju za feljton?

Goldstein kaže da revizionisti pokušavaju Hrvate napraviti kolektivno odgovornim za zločine u Jasenovcu. Govori li on tu o sebi?

Odogovre na ova pitanja poslušajte u PODCASTU VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

DUNAVE PLAVI

Objavljeno

na

Objavio

Dunave tihi, Dunave plavi
Dunave robusni, Dunave hladni
Dunave mutni, Dunave silni
Dunave prastari, Dunave mladi

U tebi moje djetinjstvo spava
U valovima što se pjene
I krošnjama starih zelenih vrba
Što bacaju duge nemirne sjene

I brodove pamtim, te bijele lađe
Što valjaju se izdaleka
Na palubi nekoj od njih možda
Još uvijek netko na mene čeka

Zalasci sunca na obali tvojoj
I dah ledeni sjeverca što puše
Dio su mene i sjećanja mojih
I tiha patnja u dnu moje duše

I rat je bio, sjećam se i toga
Kad ubijali su dušu mome gradu
Neljudi, izrodi, barbari, hijene
Što samo za mržnju i zločinstva znadu

Ti si tad Dunave svjedokom bio
Kako je patio narod moj
Rane si njegove vidao nježno
Suzama svojim u golgoti toj

Već dugo me nema, kao da se bojim
Susreta toga u smiraj dana
Još uvijek bježim, od tebe se skrivam
Od sjećanja svojih i starih rana

Dunave plavi, Dunave silni
Vrijeme prolazi, al’ znam da si isti
Da su ti obzorja još uvijek bistra
A valovi hladni kao biser čisti

Kažu mi ljudi da si onaj stari
Da još uvijek plove lađe tvojim tokom
I da su zore iznad tvojih voda
Vedre i plave gdje god kreneš okom

Da nebo još uvijek u tebi se gleda
I sunce žarko da ti se još smije
A vrbe snene i ade pospane
Mirišu zamamno baš kao i prije

Jednoga dana, kada smognem snage
Doći ću ti rano, još prije svanuća
I skupa ćemo dočekati zoru
I sunce što se penje povrh pruća

Pričat ću ti dugo o svome životu
Što osta negdje iza mojih leđa
Ja umoran i star, duge kose sijede
Oronula lica i nabranih vjeđa

I saslušaj me kao otac sina
Primi me nježno u zagrljaj svoj
Sakrij me u njedra moj Dunave plavi
Da mir pronađem u dubini toj

Zlatko Pinter
studeni 2018.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari