Pratite nas

Dokumenti o ubojstvu Đurekovića dostupni tek 2033.

Objavljeno

na

Dokumente jugoslavenske UDBA-e, bez obzira na njihovu starost, ne smije vidjeti nitko bez dozvole Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, propisali su hrvatski zakonodavci.

ARHIV REPUBLIKE SLOVENIJEU rujnu prošle godine Milanovićeva Vlada najavila je da će olakšati pristup arhivskoj građi “od posebnog nacionalnog interesa”.

Riječ je o dokumentaciji iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana koja je 2005. i 2006. predana na čuvanje Hrvatskom državnom arhivu te o dokumentima MUP-a, tajnih službi i tijela vlasti bivše SR Hrvatske, uključujući i dokumentaciju bivšeg CK SKH.

Povod za tu najavu bila je kontroverzna odluka Vlade iz srpnja 2013. kojom je odbijen zahtjev za pristupom Tuđmanovoj arhivi povjesničarki Julijani Antić-Brautović koja piše doktorat o trgovanju teritorijem u ratu tijekom 90-ih,  piše Jutarnji list, a prenosti Hrsvijet!

Dvostruki kriteriji

Na istoj je sjednici, međutim, Vlada odobrila pristup Tuđmanovoj arhivi ravnatelju Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra Anti Nazoru koji istražuje okolnosti napada na Vukovar. Vladina odluka digla je na noge skupinu povjesničara koji su upozorili na dvostruke kriterije za odobravanje pristupa arhivskoj građi. Zanimalo nas je li godinu dana od te sporne odluke olakšan pristup arhivskoj građi “od posebnog državnog interesa”.

Na sjednici održanoj 15. svibnja ove godine Milanovićeva je Vlada raspustila staro šesteročlano povjerenstvo koje Vladi predlaže kome odobriti pristup arhivskoj građi, a koje je predvodio obavještajac Joško Badžim.

Vlada je imenovala novo povjerenstvo koje umjesto šest ima 10 članova, od čega je troje zaposleno u obavještajnim službama. Na čelu novog povjerenstva je Sandra Šimić Petrinjak iz Ministarstva pravosuđa. U više smo je navrata tražili da nam objasni koje će promjene novo povjerenstvo unijeti, ali je odgovarala da ne može dok se ne donose poslovnik o radu toga tijela. Vlada je 17. srpnja usvojila poslovnik, a na naš ponovljeni zahtjev da nam da intervju poručila je – da ne želi istupati u javnosti.

UDBA-ni dokumenti o Đurekoviću dostupni tek 2033.

U proteklih godinu dana, dakle, u pristupu tom dijelu arhivske građe nije se promijenilo ništa. U većini zapadnih država dokumenti s oznakom tajnosti postaju dostupni 30 godina od njihova nastanka. Kada bi se i u Hrvatskoj primijenio taj kriterij, danas bi primjerice bili dostupni Udbini dokumenti iz 1983., kada je u Njemačkoj likvidiran odbjegli direktor Ine Stjepan Đureković. Međutim, prema važećem hrvatskom Zakonu o arhivskoj građi, tajni dokumenti deklasificiraju se tek 50 godina od njihova nastanka. To znači da će Udbini dokumenti vezani uz Đurekovića biti dostupni tek daleke 2033.

U ovom trenutku, prema Zakonu o arhivskoj građi, dostupni su tek oni dokumenti s oznakom tajnosti koji su nastali prije 1963. No, u praksi nisu dostupni niti oni, i to zbog Zakona o nacionalnoj sigurnosti koji nalaže da istraživač koji traži pristup dokumentu s oznakom tajnosti, bez obzira na starost dokumenta, mora zatražiti odobrenje od Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. To znači da je odluka o uvidu u tajne dokumente, bez obzira na njihovu starost, u rukama tajnih službi. Na taj način Hrvatska praktički onemogućava slobodno istraživanje arhivske građe bez obzira na to jesu li je stvorile sadašnje ili bivše tajne službe.

Masovno uništavanje dokumenata

Sveučilišni profesor povijesti iz Danske Christian Axboe Nielsen, koji je za potrebe svoje knjige o MUP-u SFRJ u arhivima u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu pokušavao istražiti građu iz toga doba, prošle je godine za jedan hrvatski tjednik izjavio da nad ovim prostorima još uvijek lebdi duh “balkanskoga špijuna”. Nielsen je iznio i sumnju da se slobodno istraživanje arhiva namjerno otežava kako bi se prikrila činjenica da je dokumentacija tajnih službi, pogotovo Udbe, proteklih godina masovno uništavana.

Demokracije u Hrvatskoj nema, niti će je skoro biti. U svim istočnoeuropskim državama nakon pada “antifašizma”, odnosno komunizma, otvoreni su i dani javnosti i straživačima na uvid dokumenti “antifašističke” tajne policije.

U Hrvatskoj, ništa od toga: tek 2040. ćemo moći vidjeti dokumente iz posljednje godine “antifašizma”. I još gore od toga: po našem zakonu, čak i dokumentima starijim od pedeset godina neće smjeti vidjeti nitko bez dozvole Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. To je nekadašnji VONS, kojem je izbačeno O i postao je VNS, ali je nakon toga više brinuo o sigurnosti udbaške kamarile nego o nacionalnoj sigurnosti: taj i takav Mesićev VNS je 4. veljače 2005. godine na Pantovčaku donio odluka da se ide na generala Gotovinu svim sredstvima prema upustvima akcijskog plana britanske obavještajne službe MI-6. Hrvatski građani nikad nisu vidjeli transkript s te sjednice VNS-a jer ga Ivo Josipović nije podijelio svim novinarima, nego ga je izgleda dao samo Hrvoju Zovku koji je iz tog transkripta citirao samo dijelove onoga što je rekao Karamarko, kako bi ga diskreditirao. A zašto hrvatska javnost nije dobila na uvid cijeli zapisnik s tog sastanka, da vidimo tko je tu što govorio, da vidimo je li itko branio generala ili su ga svi napadali? Gdje je sad Mesićeva dosljednost koji je tvrdio da javnost ima pravo na sve transkripte Tuđmanovog VONS-a, i ne samo javnost nego i haško tužiteljstvo, ali ne i na transkripte sjednica VNS-a koji je on vodio?

S druge strane, Tuđmanovi dokumenti će i dalje biti dostupni, kao i do sad, svim mogućim detuđmanizatorima. Voltaire je jednom rekao, “pogledajte protiv koga ne smijete govoriti pa ćete znati tko vam vlada”. UDBA ostaje zaštićena kao lički medvjed, iz čega nije teško zaključiti da udbašija i njeni potomci i danas vladaju Hrvatskom, ovaj put ne kao formalna institucija već više po sistemu “cosa nostre”, tajnog društva bez formalnog članstva, statuta i registracije. I kao što je za članstvo u Cosa Nostri nužno porijeklo sa Sicilije jer znaju da drugima ne mogu vjerovati jer “nisu njihovi”, tako je i za sudjelovanje u tim strukturama bitno rodoslovlje. UDBA jako dobro zna kome može vjerovati: samo svojima.

Na zapadu vrijedi pravilo da državne tajne postaju dostupne javnosti nakon 30 godina: međutim, u Hrvatskoj je to pomaknuto na 50 godina, unatoč najavama Milanovićeve Vlade od prije godinu dana da će olakšati pristup arhivskoj građi od posebnog nacionalnog interesa. No, oni to nisu izjavili zato što žele dati javnosti na uvid što su Perković i ostatak bande radili do devedesete: naprotiv, povod je bio taj što je povjesničarki Julijani Antić-Bratulović odbijen o dokumentaciji iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana koja je 2005. i 2006. predana na čuvanje Hrvatskom državnom arhivu te o dokumentima MUP-a, tajnih službi i tijela vlasti bivše SR Hrvatske, uključujući i dokumentaciju bivšeg CK SKH.

Povod za tu najavu bila je kontroverzna odluka Vlade iz srpnja 2013. kojom je odbijen zahtjev za pristupom Tuđmanovoj arhivi povjesničarki Julijani Antić-Brautović koja piše doktorat o “trgovanju teritorijem” u ratu tijekom 90-ih. Istovremeno, dan je pristup arhivi povjesničaru Anti Nazoru koji je istraživao napad na Vukovar. Kako je Ante Nazor povjesničar kroatocentričnih stajališta, izbio je skandal u “antifašističkim” krugovima: Milanovićeva je Vlada raspustila povjerenstvo koje Vladi predlaže kome odobriti pristup arhivskoj građi i osnovala novo, desetočlano, kako se ne bi opet dogodilo da neki ustašoidi i muljatori dođu do Tuđmanovih arhiva.

Na to se osvrnuo i bivši predsjednik Mesić, koji je svoje dilanje državnih tajni britanskoj tajnoj službi – Johnu Cooksonu, primjerice – dopustio da slobodno vršljaju Tuđmanovom arhivom, pravdajući to time da “javnost ima pravo znati sve što se događalo”, ali ta filozofija očito ne vrijedi kad su mnogo stariji dokumenti, oni udbaški, u pitanju.

Upravo je taj selektivan odabir dokumenata bio i temelj optužnice protiv generala u Haagu, čime bi posredno bio osuđen i Franjo Tuđman. Koji su ciljevi, Mesić niti ne krije: “Dokumentaciju iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana trebalo bi otvoriti javnosti, prvenstveno znanstvenicima jer je, na kraju krajeva, dobar dio javnosti već odavno upoznat s njezinim sadržajem. No s druge strane, posebno me iznenađuje posljednja odluka Vlade kojom se notornom Anti Nazoru iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra odobrio pristup arhivi prvog predsjednika jer smatram da se on ne bavi znanošću, nego opravdavanjem lika i djela Franje Tuđmana tijekom Domovinskoga rata.” Dakle, cilj je kriminalizirati samo postojanje i stvaranje Republike Hrvatske: ne treba biti naivan, Tuđman je davno mrtav, a stvaranje neovisne Hrvatske je neodvojivo od njegovog lika i djela. S druge strane, kriminalizirati “antifašizam” otvaranjem nekih arhiva UDBA-e je nedopustivo. Pa da se sazna što su drugovi i njihovi očevi, kako politički tako i biološki, radili!

Sličan stav ima i braco od seke Pusić, on je jako zabrinut za nacionalne interese: “Uglavnom, smatram da se Tuđmanova arhiva treba otvoriti jer ne vjerujem da je njezin glavni sadržaj od vitalnog nacionalnog interesa, više je to zbir političke prljavštine i lopovluka. U nacionalnom bi interesu bilo da se objavom toga takve stvari više ne ponove”, rekao je on tada. Ali i on je, jasno, protiv otvaranja dosjea UDBA-e jer je valjda u nacionalnom interesu da se ponove svinjarije poput ubojstva Đurekovića, ili stotinjak drugih udbaških ubojstava, da ne govorimo o svinjarijama poput diktature, ukidanja slobodnih izbora, ukidanja demokratskih institucija, masovnih pokolja, slanja ljudi na Goli i u Gradišku i tako dalje.

Svi arhivi i dokumenti o Domovinskom ratu su odavno dostupni, prije svega Haškom tužiteljstvu i britanskoj tajnoj službi, dostupni su svi arhivi dr. Tuđmana i njegova ureda i svih institucija Hrvatske, vršljao je po njima kako je tko htio, ali je UDBA nedodirljiva. Arhive trebaju biti dostupne britanskoj tajnoj službi, ali ne i hrvatskim građanima.

Otvaranje svih arhiva, naročito onih iz vremena komunizma, zalog je demokratizacije zemlje, koju su neki pokušali spriječiti “detuđmanizacijom”, što je samo sinonim za uništenje svega onog dobrog što je stvoreno u doba Tuđmana – prije svega nacionalne emancipacije. Demokratizacija istočnog bloka i pad “antifašizma” je počeo upravo jednim danas zaboravljenim ubojstvom koje je izvršila Poljska inačica UDBA-e: kad su dvojica pripadnika tamošnje komunističke tajne policije ubila svećenika Popieluszka, koji je s oltara propovijedao demokratizaciju, bio je to početak velikih demonstracija u Poljskoj, početak uspona sindikata “Solidarnost”, i početak kraja komunističkih diktatura u svijetu.

Zato imamo i te kako razloga vjerovati da je profesor povijesti iz Danske Christian Axboe Nielsen, kojeg citira “Jutarnji list”, u pravu. On je za potrebe svoje knjige o MUP-u SFRJ u arhivima u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu pokušavao istražiti građu iz toga doba te je izjavio da nad ovim prostorima još uvijek lebdi duh “balkanskoga špijuna” i iznio sumnju da se slobodno istraživanje arhiva iz vremena prije Tuđmana namjerno otežava kako bi se prikrila činjenica da je dokumentacija tajnih službi, pogotovo Udbe, proteklih godina masovno uništavana.

Dnevno.hr/hrsvijet.net/kamenjar.com

facebook komentari

Nebuloze

Srpski dužnosnici odbijaju se suočiti s činjenicama, Mladića nazivaju herojem

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo svi srpski dužnosnici u tijelima vlasti u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj bez obzira na međusobne prijepore u srijedu su bez ikakve rezerve branili Ratka Mladića koji je zbog ratnih zločina osuđen na doživotni zatvor ignorirajući tako pozive da se suoče s činjenicom kako je riječ o individualnoj odgovornosti koja bi trebala poslužiti za konačno utvrđivanje istine o ratu i pomirenje na toj osnovi.

Među onima koji su na to pozvali bio je i poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovinu Husein Kavazović, koji je ocijenio kako je presuda Mladiću prilika da se svi, a posebice Srbija ali i dužosnici i među bosanskim Srbima, suoče s prošlošću.

“Jedino istina o onome što se ovdje događalo može biti osnova za povratak pomirenja”, izjavio je Kavazović kako ga citira agencija Fena.

Dodao je kako pomirenja neće biti nastavi li se s glorificiranjem zločinaca i politika koje su rezultirale zločinima.

Udruge koje okupljaju bivše pripadnike vojske bosanskih Srba u Istočnom Sarajevu su, nakon izricanja presude Mladiću, pokušale organizirati prosvjedno okupljanje, no na njihov poziv odazvalo se tek pet osoba koje su ulicama prošetale gotovo nezamijećene s ranije pripremljenim transparentima na kojima su bile poruke poput one “Stidi se, Europo” i “Naš heroj”.

No predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je i ranije veličao Mladića, presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koju je nazvao “sramotnom”, iskoristio je kao povod za nove hvalospjeve sada već osuđenom ratnom zločincu.

Dodao je kako haaške presude “ne mogu utjecati na činjenice”, a Mladiću, tvrdi Dodik, može suditi samo povijest, a ne neki sud.

Dodik je izrazio čuđenje što je za ratne zločine u BiH pred ICTY-em do sada osuđeno 90 Srba, dok je za zločine nad Srbima tamo optuženo “samo 9 Bošnjaka i samo 28 Hrvata”, što je za Dodika dokaz kako je ICTY nepravedan.

Najavio je kako će stoga zatražiti da se iz školskih udžbenika u RS iz sadržaja izbaci sve što se odnosi na ICTY i njegov rad.

Iako Dodikov politički protivnik, član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić u sličnom je tonu kazao kako je ovom presudom nastavljena “negativna politika prema Srbima”.

“Haški tribunal ostat će upamćen po tome da nije dijelio pravdu, već politiku”, kazao je Ivanić ustvrdivši kako će sve to dovesti do novih političkih sukoba.

I Vukota Govedarica, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), koja je dio vlasti na razini BiH, a najveća je oporbena stranka na entitetskoj razini, ocijenio je kako presuda Mladiću ne može biti doprinos pomirenju.

“Mladić nije jedini Srbin koji je, na ovakav ili sličan način, postao žrtva Haškog tribunala”, zaključio je Govedarica.

Podsjetimo, Mladiću na Haškom sudu nije bilo suđeno za zločine počinjene u Hrvatskoj, među kojima je i masakr u Škabrnji.

Također, zastupnici Skupštine Srbije različito su u srijedu komentirali presudu ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću, a dominiraju ocjene nacionalnih stranaka, desnog bloka i konzervativaca da je riječ o “političkoj presudi srpskom narodu” sračunatoj da se Srbima “stavi žig zločinačkog naroda”.

Vođa radikala (SRS) Vojislav Šešelj, koji je i sam bio optuženik Haškog suda, drži da je presuda Ratku Mladiću uperena protiv Srba i Srbije. “Presuda je politička, a uperena je protiv srpskog naroda koji je sudjelovao u ratu, pomalo i protiv Srbije, a najviše protiv Republike Srpske”, rekao je Šešelj beogradskim medijima.

Podsjetimo, Vojislav Šešelj na haškom je sudu 2016. prvostupanjskom presudom oslobođen svih optužbi za zločine u Hrvatskoj, BiH te progone i likvidacije Hrvata iz Vojvodine.

Zamjenik šefa SRS Nemanja Šarović također drži da je presuda Mladiću uperena protiv srpskog naroda te da će “Srbi nositi žig genocidnog naroda”. Šarović kaže kako “genocida apsolutno nije bilo” i da se “ne može svaki zločin nazivati genocidom”.

Vođa oporbenog konzervativnog pokreta Dveri Boško Obradović kaže kako “odbacuje sve presude Haškog tribunala kao antipravne, nepravedne i antisrpske” ta naglašava kako je za njega Ratko Mladić heroj. Obradović je novinarima u Skupštini Srbije za presudu ICTY-a rekao kako je “vrhunac antisrpskog djelovanja tog suda” te da ga on “ne priznaje jer je antisrpski”.

Predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Miloš Jovanović presudu Mladiću vidi kao “formalno-pravno presudu jednoj osobi”, dok je “politički gledano to presuda srpskom narodu i Republici Srpskoj”.

Jovanović odbacije tezu da je u Srebrenici učinjen genocid, navodeći kako “to nije ispravna kvalifikacija” već “zloupotreba pravne kvalifikacije u političke svrhe” te da se ”zločin u Srebrenici ne može definirati kao genocid”.

Potpredsjednik srbijanske vlade Rasim Ljajić poručio je u povodu izricanja presude Ratku Mladiću da “treba spriječiti novi val etničkih netrpeljivosti”.

Doživotna kazna Mladiću nije iznenađenje ni za Ljajića ”imajući u vidu dosadašnju sudsku praksu u Tribunalu, kao i ranije presude Mladićevim potčinjenima”.

“Bez obzira na to što će u ovom trenu nacionalne tenzije u regiji vjerojatno biti pojačane, pomirenje zasnovano na istini i pravdi imperativ je za sve države i narode regije. Moramo učiniti sve da spriječimo novi val etničkih netrpeljivosti”, rekao je Ljajić.

“Ovom presudom obitelji žrtava vjerojatno će dobiti djelomičnu satisfakciju, ali u javnosti zemalja regije neće prestati rasprave o interpretaciji ove odluke Tribunala, u zavisnosti od etničke prizme iz koje se ona promatra”, prokometirao je Ljajić.

Podsjetimo, Mladiću na Haškom sudu nije bilo suđeno za zločine počinjene u Hrvatskoj, među kojima je i masakr u Škabrnji. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Višnja Starešina: Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom

Objavljeno

na

Objavio

Doživotna kazna zatvora prvostupanjska je presuda Ratku Mladiću na suđenju u Haagu za zločine u Bosni i Hercegovini.

Težina nijedne kazne ne može se izjednačiti sa strahotama počinjenim pod njegovim zapovjedništvom, no okrivljujuća presuda barem nosi zadovoljštinu.

O presudi, njezinom značenju i odjecima u Temi dana na HRT-u govorili su novinarka Višnja Starešina i
predsjednik Upravnog vijeća Memorijalnog centra Srebrenica Sadik Ahmetović.

“To je potpuno očekivana presuda i to ne samo nakon presude Radovanu Karadžiću, već i nakon presude u predmetu Srebrenica, osobito generalima Tolimiru i Popoviću koje su potpuno rekonstruirale mehanizam genocida i mehanizam likvidacija u Srebrenici.

Dakle, Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom i jedno od najvećih postignuća tih suđenja je to što je utvrdila kako izgleda mehanizam likvidacije”, rekla je Višnja Starešina.

“Ako i doživi drugostupanjsku pravomoćnu presudu, ona je svakako ‘zabetonirana’. Zašto Mladić nije suđen za Škabrnju? To je također zabetonirano već samom optužnicom. Zdravko Tolimir je bio s njim u Škabrnji, cijelo vrijeme je bio s njim od Knina do Srebrenice. I Zdravko Tolimir je mozak zločina”, kazala je Starešina.

Na pitanje zašto nije djelovalo hrvatsko pravosuđe istaknula je da ono može još uvijek djelovati. “Pitanje je zašto se ne organiziraju suđenja u odsutnosti, barem zbog istine, da nam se ne nameće teza da su neki lokalni zli ljudi upravljali svime”, naglasila je Starešina.

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari